Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-278/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnica Margita Kiš Kapetanović, odvjetnica u Zagrebu, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-405/2025-10 od 21. kolovoza 2025. u dijelu pod točkom III. izreke, 6. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, preinačava se točka III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-405/2025-10 od 21. kolovoza 2025. u odluci o troškovima postupka i u tom dijelu rješava se: "Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 651,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 21. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri pos totna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku dosudi žalbeni trošak u iznosu od 151,55 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 25. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. st. 7. Ugovora o namjenskom kreditu br. 7103735424, sklopljenog dana 14.07.2007. godine između tužitelja ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, kojom odredbom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva, te se tuženiku nalaže da isplati tužitelju iznos od 78,91 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01.08.2007.god. do 31.7.2015.god. prema stopi zakonske zatezne kamate koja se utvrđuje na način da se eskontna stopa HNB -a, u prethodnom polugodištu uveća za 5 postotnih poena; od 1.8.2015.god. do 31.12.2022.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. stavku 2. ZOO-a, a od 01.01.2023.god. pa sve do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 23. D) Ugovora o namjenskom kreditu br. 7103735424, sklopljenog dana 14.07.2007. godine između tužitelja ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tužene Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, kojom odredbom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita, te se tuženiku nalaže da isplati tužitelju iznos od 179,42 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26.06.2012.god. do 31.7.2015.god. prema stopi zakonske zatezne kamate koja se utvrđuje na način da se eskontna stopa HNB-a, u prethodnom polugodištu uveća za 5 postotnih poena; od 1.8.2015.god. do 31.12.2022.god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 29. stavku 2. ZOO-a, a od 01.01.2023.god. pa sve do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak ovog postupka u iznosu od 1.225,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 21.08.2025. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude u pravovremenom roku žali se tuženik u dijelu po točkom III. izreke u kojom mu je naloženo da tužitelju naknaditi trošak postupka u iznosu od 1.225,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama te raspravno rješenje od 3. lipnja 2025.g. kojim je određena vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.585,56 eura u cijelosti s obzirom da protiv istog nije bila dopuštena posebna žalba, sve zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnim rješenjem prvostupanjski sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.585,56 eura. Takvo je rješenje u cijelosti nejasno i neobrazloženo. Tuženik je prigovorio cjelokupno određenoj vrijednosti predmeta spora, a ne samo deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tek je iz točke 11. obrazloženja vidljivo da je prvostupanjski sud neosnovano u vrijednost predmeta spora uz kondemnatorni tužbeni zahtjev ujedno uračunao i vrijednost deklaratornog tužbenog zahtjeva. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu te preinači presudu u dijelu pod točkom III. ili podredno da isto vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 151,53 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Osnovana je žalba tuženika protiv odluke o parničnom trošku, jer je prvostupanjski sud prihvatio kao vrijednost predmeta spora onu koju je tužitelj nepravilno naznačio u tužbi, odnosno iznos od 1.585,56 eura, a naznačenoj vrijednosti predmeta spora tuženik je prigovorio već u odgovoru na tužbu.

6. Naime, članka 40. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) propisano je da je u drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

7. U konkretnom slučaju tužitelj je postavio deklatorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti članka 2. st. 7. Ugovora o kreditu koji se odnosi na obvezu tužitelja na podmirenje naknade za obradu kreditnog zahtjeva, te je u istoj točki postavljen i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu iznosa naplaćene naknade za obradu kredita u iznosu od 78,91 eura (točka I. izreke, a i tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi). Također pod točkom II. Izreke presude, a i tužbenog zahtjeva postavljen je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti članka 23. D) Ugovora o kreditu koji je odnosi na obvezu tužitelja na podmirenje naknade za prijevremenu otplatu kredita, te je također istom točkom postavljen i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu iznos naplaćene naknade za prijemvremenu otplatu kredita u iznosu od 179,42 eura, svekupno kondemnatorni zahtjev na isplatu iznosi 258,33 eura.

8. Slijedom navedenog deklaratorni zahtjev treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu.

9. Naime, zahtjev na utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o tzv. ulaznoj naknadi/izlaznoj naknadi u konkretnom slučaju predstavlja samo zahtjev da se u izreku presude unese odluka o pravnom pitanju o kojem ovisi osnovanost zahtjeva za isplatu (članak 187. stavak 3. ZPP-a), a o kojem bi sud ionako prejudicijelno morao odlučiti. U biti radi se o deklaratornom preambulu, koji je nužna logična pretpostavka kondemnatorne presude (neovisno o tome nalazi li se u izreci ili u obrazloženju), pa se vrijednost predmeta spora mjerodavan za odluku o trošku prosuđuje prema istaknutom kondemnatornom zahtjevu za isplatu ukupnog iznosa od 258,33 eura.

10. Prema tome, deklaratorni zahtjevi koji su postavljeni uz kondemnatorne zahtjeve, ne uzimaju se u obzir prilikom obračuna vrijednosti predmeta spora. Radi se o ustaljenom shvaćanju VSRH i nižih sudova.

11. Ovako utvrđenom vrijednosti predmeta spora (1.585,56 eura) dolazi se do apsurdne situacije gdje je za spor koji se sastoji od zahtjeva na isplatu iznosa od 258,33 eura vrijednost predmeta 6x veća, a tužitelju je pripao trošak u iznosu od 1.225,00 eura odnosno gotovo 5x veći od realne vrijednosti predmeta spora glavnog zahtjeva, čime se neosnovano generiraju previsoko odmjereni troškovi i nalaže tuženiku nesrazmjerno visoka obveza podmirenja troškova postupka u odnosu na glavni tužbeni zahtjev.

12. Parnični trošak je sporedno potraživanje koje prati sudbinu glavnog tužbenog zahtjeva pa je evidentno povrijeđena ravnoteža između stranaka u situaciji u kojoj tužitelj potražuje isplatu iznosa od 258,33 eura, a odmjerava mu se trošak postupka u 5x većem iznosu, kao i načelo ekonomičnosti. Za takvo postupanje nema nikakve osnove iz razloga ranije navedenih, a obrazloženje koje prvostupanjski sud daje za takvo utvrđenje vrijednosti predmeta spora, da vrijednost tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti iznosi 1.327,23 eura se ne može prihvatiti s obzirom na postojanje zahtjeva za isplatu.

13. Tužitelju pripada parnični trošak za sve radnje kako je naveo i prvostupanjski sud sukladno članku 154. stavak 1. i članku 155. stavak 1. ZPP-a, pa tako tužitelju pripada pravo na trošak za sastav tužbe po Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa), 50 bodova, za sastav podneska od 28. ožujka 2025. 50 bodova, po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištima održanim 3. lipnja 2025., 1. srpnja 2025. i objavu presude 21. kolovoza 2025. po 50 bodova, što ukupno iznosi 250 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura, s pripadajućim PDV-om 625,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, odnosno ukupno 651,55 eura, dok pristojba na presudu nije plaćena, pa taj trošak za tužitelja nije niti nastao.

14. Dakle, ukupan trošak tužitelja koji je bio opravdan i nužan u ovom postupku iznosi 651,55 eura, a kako mu je prvostupanjskom presudom dosuđen iznosu od 1.225,00 eura, to je valjalo pozivom na odredbu članka 380. stavak 1. točka 3. ZPP -a, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

15. S obzirom da je tuženik uspio u žalbenom postupku ima pravo na naknadu troška toga postupka sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 155. ZPP-a, sve u vezi odredbe Tbr. 10.5 Tarife. Tako je tuženiku priznat žalbeni trošak, koji se odnosi na troškove sastava žalbe u iznosu od 100,00 eura + PDV u iznosu od 25,00 eura, što ukupno iznosi 125,00 eura, zatim trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu do 26,55 eura, što ukupno iznosi 151,55 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke do isplate.

U Gospiću, 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Milka Vraneš