Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-318/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vinki Vrančić u pravnoj stvari tužitelja IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima Jeleni Mandurić odvjetnici u Splitu i Branku Čutura odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. u stečaju u Splitu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskm državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-76/2024-14 od 6. ožujka 2026., dana 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tužitelja i žalba tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-76/2024-14 od 6. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u iznosu od 1.275,54 EUR, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu od 187,50 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-76/2024-14 od 6. ožujka 2026. suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB -a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja iznosa od 308,13 eura sa zateznim kamatama od 7. rujna 2010. do isplate, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata na iznos od 37,16 eura od 7. rujna 2010. do 9. travnja 2020., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,16 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope HNB-a na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja iznosa od 308,13 eura sa zateznim kamatama od 14. rujna 2010. do isplate, kao i za više traženo na ime potraživanja zateznih kamata na iznos od 37,16 eura od 14. rujna 2010. do 9. travnja 2020., tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju IJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 107,26 eura sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 6. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 557,55 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan. ".

2. Protiv te presude u odbijajućem dijelu žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i naloži tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove uključujući i trošak sastava žalbe u iznosu 1.250,00 EUR i pristojbe u iznosu 26,54 EUR.

3. Protiv te presude u dosuđujućem dijelu žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredba parničnog postupka što je žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava što je žalbeni razlog iz članka 356. ZPP-a, s prijedlogom da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži tužitelju plaćanje parničnog troška tuženiku, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, te traži trošak sastava žalbe u iznosu 187,50 EUR.

4. Žalba nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru dva dana u iznosu 345,29 EUR po danu, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. studenog 2010. pa do isplate.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu 690,58 EUR, u ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 458. stavak 1. ZPP- a kojim je propisano da su sporovi male vrijednosti one u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, odnosno sada 1.327,32 EUR prema stalnom tečaju 1,00 EUR = 7,53450 kn, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/2022. i 88/2022.).

7. Prema odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog Zakona.

8. Ispitujući pobijanu presudu prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP -a, u vezi odredbe članka 467. stavak 1. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Suprotno žalbenim navodima stranaka, nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ta povreda nije počinjena ni time što sud nije izvršio uvid u spise Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/2018 i Ministarstva pravosuđa i uprave UP/1702-03/20-01/52 jer je odlučne činjenice utvrdio na temelju priloženih isprava u spisu predmeta, a na što je ovlašten temeljem odredbe članka 461.a stavak 3. i 4. ZPP-a, s time da odlučne činjenice u konkretnom slučaju između stranaka nisu bile sporne.

10. Nesporno je između parničnih stranaka da je protiv tužitelja kod Županijskog suda u Splitu vođen kazneni postupak pod brojem K-130/2018 u kojem je bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/1997., 27/1998., 50/2000., 129/2000., 84/2005., 51/2001., 111/2003., 190/2003., 105/2004., 71/2006. i 110/2007. – dalje: KZ/97) i da je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe, da je u tom postupku tužitelj bio u pritvoru odnosno istražnom zatvoru 1240 dana, pa je od Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražio temeljem odredbe članka 480. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/1997., 27/1998., 58/1999., 112/1999., 58/2002., 143/2002., 178/2004. i 115/2006. – dalje: ZKP) i prema odredbi članka 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 135/1997., 113/2000., 28/2001., 41/2001., 76/2010. i 05/2014. – dalje: Ustav) zahtjevom za mirno rješenje spora od 10. travnja 2020. zatražio naknadu štete koju je pretrpio za vrijeme dok je bio lišen slobode i dok se nalazio u istražnom zatvoru, te da je Ministarstvo pravosuđa i uprave u predmetu broj UP/I-702-03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. utvrdilo da je zahtjev tužitelja pravno osnovan i ponuđena mu je isplata iznosa od 46.078,40 EUR radi povrede prave osobnosti neosnovanim lišenjem slobode, a što po danu iznosi 37,16 EUR.

11. Tužitelj je u pritvoru proveo ukupno 1240 dana, ali u ovom postupku potražuje naknadu štete za dan 6. rujna 2010. i za dan 13. rujna 2010. u iznosu 345,29 EUR po danu.

12. Sukladno odredbi članka 477. stavak 1. ZKP-a pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud – od dana primitka odluke višeg suda.

13. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. zaprimio 3. siječnja 2020. i tada je sukladno članku 478. stavak 1. ZKP- a počeo teći zastarni rok koji je prestao teći 10. travnja 2020. kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a kako je to propisano odredbom članka 478. stavak 2. ZKP-a, kada je nastupio zastoj postupka, koji je trajao tri mjeseca, dakle do 10. srpnja 2020.

14. Naime, prema članku 478. stavak 1. ZKP-a ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu.

15. Prema članku 238. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO) ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kada prestane taj uzrok, a vrijeme koje je proteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

15.1. Prema članku 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

16. Sukladno odredbi članka 238. stavak 2. ZOO-a zastarijevanje koje je počelo teći prije nego što je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, koji je zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, dakle od 10. srpnja 2020. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr- 1081/13-2 od 3. siječnja 2017.), a tužitelj je tužbu podnio 9. siječnja 2024.

17. Budući da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR po danu, to je za taj iznos sukladno odredbi članka 240. stavak 1. ZOO-a nastupio prekid zastare i zastara za taj iznos je počela ponovno teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. sukladno odredbi članka 245. stavak 2. ZPP -a, pa za taj iznos 37,16 EUR po danu tražbina tužitelja nije u zastari.

18. Sukladno odredbi članka 478. stavak 1. ZPP-a zastarni rok počeo je teći onog dana kad je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, kako je to propisano člankom 478. stavak 2. ZKP-a, kada je nastupio zastoj postupka, koji je trajao tri mjeseca, dakle do 10. srpnja 2020., iz čega proizlazi da je tada, kada su ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje tužbe, zastarni rok počinje teći iznova teći pa je zastarni rok za podnošenje tužbe računajući od 10. srpnja 2020., istekao 10. srpnja 2023., a tužitelj je tužbu podnio 9. siječnja 2024., dakle kada je zastara već nastupila za preostalih 308,13 EUR po danu.

19. Tužitelju sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a pripada pravo na naknadu zatezne kamate na dosuđeni iznos 37,16 EUR od podnošenja pisanog zahtjeva 10. travnja 2020. pa do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

20. Budući da se u sporu male vrijednosti sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP-a presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, niti zbog relativno bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 265. ZPP-a, članka 271. ZPP-a, članka 313. stavak 1. ZPP-a, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, ovaj sud drugog stupnja te žalbene razloge nije razmatrao.

21. Odluka o parničnom trošku pravilna je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi članka 155. ZPP-a.

22. Uzimajući u obzir da je tuženik priznao tužitelju da mu pripada po danu neosnovanog lišenja slobode iznos naknade štete od 37,16 EUR, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja u zastari, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

23. Budući da stranke nisu uspjele sa žalbama, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti zahtjev tužitelja za naknadom žalbenog troška u iznosu 1.275,54 EUR kao neosnovan i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude, te odbiti zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu 187,50 EUR kao neosnovan i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

U Karlovcu 6. srpnja 2026.

Sudac

Vinka Vrančić