Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž R-21/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, po sucu tog suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radno suda u Zagrebu poslovni broj Pr - 1244/2019-40 od 26. veljače 2026., 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1244/2019-60 od 26. veljače 2026. u dijelu pod točkom I. izreke i

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se žalba tužiteljice, te se preinačuje rješenje sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1244/2019-60 od 26. veljače 2026. u dijelu pod točkom II. izreke i u tom dijelu sudi se:

"Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, OIB: 52634238587, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, građansko upravni odjel, Trg bana Josipa Jelačića 6., da tužitelju ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 214,63 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 53,43 EUR od 16. kolovoza 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 32,51 EUR od 16. rujna 2015. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 32,66 EUR od 16. svibnja 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 58,79 EUR od 16. kolovoza 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 3,98 EUR od 16. rujna 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,63 EUR od 16. prosinca 2016. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 16,63 EUR od 16. siječnja 2017. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici ĐF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH, OIB: 52634238587, naknadi parnični trošak u iznosu od 350,00 EUR u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka Iz članka 354. stavak 2. točka 11. i članka 354. stavak 1, u vezi članka 8. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da pobijana presuda sadrži nedostatke uslijed kojih se ne može ispitati, osobito stoga što je nerazumljiva i proturječna razlozima iz obrazloženja te što u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a nije odgovoreno na navode tužbe čime je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Navodi da je pogrešan obračun vještaka jer tužiteljica nije u svim mjesecima radila u turnusu, već u pojedinim mjesecima (npr. listopad 2014. godine, prosinac 2015. godine) radila je isključivo od ponedjeljka do petka po 8 sati dnevno, prekovremeni rad se prema važećim propisima utvrđuje po obračunskom razdoblju-mjesecu, a ne kumulativno kroz više godina, dopuštanjem prijenosa sati iz mjeseca u mjesec dolazi do nejednakog obračuna satnice, jer se satnica razlikuje ovisno o ukupnom fondu sati u pojedinom mjesecu. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o troškovima parničnog postupka ističući da je odluka o troškovima postupka u suprotnosti s presudom Europskog suda za ljudska prava donesenom u predmetu Klauz protiv Hrvatske, kao i rješenju Vrhovnog suda RH broj Rev-89/2021-2 od 2. ožujka 2021. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova prema priloženom troškovniku uvećanom za trošak sastava ove žabe u iznosu od 311,00 eura, a podredno da ukine presudu u pobijanim dijelovima i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, s time da se predmet da u rad drugom sucu.

3. Na žalbu tužiteljice nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).

6. Temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće od tuženika kao poslodavca za neplaćeni prekovremeni rad u razdoblju od siječnja 2014. do veljače 2019.

9. Tužiteljica je tužbu podnijela u skladu s odredbom članka 186.b. stavak 3. ZPP-a, pa je nakon provedenog financijskog vještačenja postavila tužbeni zahtjev koji je nakon vještačenja i dopune vještačenja odbijen kao neosnovan.

10. Iz stanja spisa proizlaze sljedeće činjenice:

- da je uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora i priležeći prijemni štambilj razvidno da je tužiteljica 15. siječnja 2013. podnijela tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora u kojem traži isplatu razlike plaće na ime prekovremenih sati, pa je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe iz odredbe članka 186. a. ZPP -a,

- da je visina potraživanja tužiteljice utvrđena financijskim vještačenjem dokumentacije koja prileži spisu po vještakinji Petri Blašković na način da je vještakinja obračunala mjesečnu razliku na ime ostvarenih prekovremenih sati rada, u smjenskom radu, turnusa i u radu na drugi način, a koji su duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati ,

- da iz nalaza i mišljenja proizlazi da visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice u razdoblju od siječanja 2014. do veljače 2019. iznosi ukupno 1.617,05 kuna (214,63 eura),

- da je nalazu i mišljenju vještaka prigovorio tuženik navodeći da vještak pogrešno računa prekovremene sate jer ne utvrđuje koliko je prekovremenih sati odrađeno, već samo prepisuje plaćene sate, iako je plaćeno više prekovremenih sati nego je ostvareno zato što je tuženik plaćao prekovremene sate sa zakašnjenjem ,

- da je u svom očitovanju vještak naveo da je obuhvatio sve mjesece utuženog razdoblja, te da dokumentacija o tome da bi tuženik isplaćivao u određenom mjesecu prekovremene sate iz prethodnih mjeseci ne prileži spisu niti da je dostavljana uz podnesak kojim se ističe prigovor, već da je dostavljena samo interno sačinjena tablica tuženika kao očitovanje na nalaz i mišljenje na osnovu koje vještak ne može temeljiti svoj nalaz i mišljenje,

- da je nakon očitovanja vještaka tuženik ostao kod svojih prigovora te predložio da vještak sačini dopunsko vještačenje temeljem javnih isprava (platnih lista i evidencija radnog vremena) koje prileže spisu na način da u nalazu i mišljenju obuhvati sve mjesece tijekom utuženog razdoblja odnosno da prilikom izračuna vještak obuhvati mjesece u kojima su isplaćeni prekovremeni sati preneseni iz prethodnog razdoblja te da se očituje koliko je sati rada tužitelj odradio u utuženom razdoblju, a koliko mu je tuženik platio,

- da je vještak sačinio dopunu nalaza i mišljenja sa tabelarnim prikazom sati rada tužiteljice po evidenciji rada u odnosu na sate rada koje joj je tuženik platio, te je izračunao da je tužiteljica prema evidenciji rada odradio 4.503 sati, dok joj je tuženik platio 4.513 sati, tj. plaćeno je 10 sati rada više od onoga što se iskazuje na evidencijama rada,

- da je takvoj dopuni prigovorila tužiteljica navodeći da je u utuženom razdoblju radila u obliku rada na drugačiji način te predlažući da vještak, ukoliko nije obuhvatio prekovremene sate prilikom obračuna prekovremenog rada dopuni svoj nalaz i mišljenje na način da obračuna za iste mjesece kao prekovremeni rad svaki sat rada koji je duži od dnevnog rada i svaki sat rada koji je duži od 40 sati tjedno ,

- da se vještak na prijedlog tužiteljice očitovao na način da je objasnio da je već osnovnim nalazom i mišljenjem utvrđena visina potraživanja po toj osnovi u iznosu od 1.617,05 kuna, kao i da uvidom u Evidencije o korištenju radnog vremena nije razvidno da bi tužiteljica radila u obliku rada na drugačiji način po kojoj osnovi bi ostvari la prekovremeni rad duži od dnevnog rada i duži od 40 sati tjedno pa se potraživanje tužiteljice ne bi primijenilo u odnosu na inicijalni nalaz i mišljenje od 2. veljače 2021.,

- da se odnosu na prethodno očitovanje tuženik protivi da bi se rad tužitelj ice tretirao kao oblik rada na drugačiji način i prema kojem bi se kao prekovremeni rad obračunavao svaki sat rada duži od dnevnog rada i svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, s obzirom da je isto protivno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike jer je tužiteljica radila u smjenama i turnusu u kojem slučaju se prekovremenim radom treba smatrati svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati,

- da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje te dopune stalnog sudskog vještaka, s obzirom da su dani po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u dokumentaciju te su valjano obrazloženi.

11. Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja pozivom na odredbe članka 8. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR), odredbu članka 196. stavak 1. Kolektivnog ugovora, članak 44. Stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 93/08, 89/12, 104/13, 150/13 i 153/13) i članak 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 112/17, 12/18 i 2/19), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i zaključio da je tuženik isplatio više sati rada od onoga koji je tužiteljica ostvarila, kao i da tužiteljica nije radila u obliku rada na drugačiji način po kojoj osnovi bi ostvarila prekovremeni rad duži od dnevnog rada i duži od 40 sati tjedno zbog čega je njen tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

12. Pri tome prvostupanjski sud je pravilno zaključio da navodi tužiteljice da tuženik nije dostavio dokaze, niti donio odluku o tome, a iz kojih bi se nedvojbeno moglo utvrditi da su odrađeni prekovremeni sati u utuženom razdoblju i plaćeni, nije osnovan jer upravo iz evidencija o radu, obračuna plaća, te nalaza i mišljenja, kao i dopune nalaza i mišljenja vještaka proizlazi suprotno.

13. Sama činjenica utvrđena iz isprava i nalaza i mišljenja, te dopune nalaza i mišljenja vještaka da su neki od prekovremenih sati plaćeni sa zakašnjenjem ne znači da su oni plaćeni i da tužiteljica ima pravo na ponovno plaćanje istih, što bi se dogodilo bez uračunavanja više, odnosno manje isplaćenih prekovremenih sati iz nekog prethodnog mjeseca.

14. Točno je da tužiteljica ima pravo zahtijevati plaćanje zatezne kamate, ali ne i ponovno plaćanje (dvostruku isplatu), kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

15. Ovaj sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja (koja se u sporu male vrijednosti ne mogu osnovano osporavati), pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja, budući ih tuž iteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u pravnu dvojbu u bilo kojem segmentu.

16. Prema tome prvostupanjski sud je suprotno svim žalbenim navodima tužiteljice pravilno utvrdio da potraživanje tužiteljice nije osnovano, slijedom čega je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

17. Naime, ovaj sud smatra da tužiteljica ima pravo na isplatu samo onog što joj nije priznato kao slobodan dan ili isplaćeno kao prekovremeni sat, neovisno o tome da li je to bilo sasvim u skladu s propisanom formom ili rokom, jer bi u protivnom značilo da bi, zbog forme, za utuženo razdoblje dobila veću naknadu/slobodne dane i isplaćenu plaću, nego što bi joj to sukladno ostvarenom radu pripadalo, odnosno tuženik bi tužiteljici dva puta isplatio naknadu za određene prekovremene sate, kako je to pravilno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud.

18. Stoga je temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a budući u konkretnom slučaju nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje je pravilno primjeno, valjalo žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu u dijelu pod točkom I. potvrditi.

19. Međutim, osnovana je žalba tužiteljice u odnosu na parnični trošak.

20. Sud prvog stupnja je na temelju odredbi članka 154. stavak 1., članka 155. i članka 163. ZPP-a priznao tuženiku trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 350,00 eura.

21. U ovom predmetu tužiteljica je podnijela tužbu radi isplate razlike plaće od tuženika kao poslodavca za neplaćeni prekovremeni rad u razdoblju od siječnja 2014. do veljače 2019.

22. Prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

23. Prema odredbi članka 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.).

24. Prema članku 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10, dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava

25. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi ABC i AB protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužiteljice na temelju članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

26. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem su tužiteljica obvezana platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva.

27. Načelo iz odredbe članka 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i ABC i AB protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužiteljice na naknadu troškova tuženiku u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužiteljice bilo zakonito.

28. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu članka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

29. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na naknadu isplate razlike plaće za neplaćeni prekovremeni rad bilo potpuno neopravdano.

30. Nadalje, u ovom predmetu se ne radi o klasičnom građanskopravnom sporu između privatnih stranaka. Tuženika Republiku Hrvatsku zastupa Državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada iako se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istom položaju kao odvjetnik. Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 350,00 eura. Navedeni iznos troškova nije neznatan s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužiteljice, te visinu predmeta spora ovog postupka u ukupnom iznosu od svega 214,63 eura.

31. Slijedom iznesenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, za zaključiti je da odlukom o troškovima postupka nije postignuta pravična ravnoteža odnosno da plaćanje navedenih troškova za tužiteljicu predstavlja prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

32. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. točka 3. ZPP-a preinačiti rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II. izreke prvostupanjske presude i odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a tom odlukom obuhvaćeni su i troškovi postupka pred ovim žalbenim sudom (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

U Gospiću, 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Milka Vraneš