REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-631/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Ladislav Škrinjar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 22. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja GM i punomoćnice tuženika Asje Ćorić, odvjetnice, 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 10.011,33 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 31. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebački holding d.o.o. naknaditi tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje parnični trošak u iznosu od 10,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Zagrebački holding d.o.o. za naknadu parničnog troška u iznosu od 988,38 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 31. siječnja 2025. tužitelj navodi kako je osiguranica tužitelja DM dana 21. siječnja 2008. na putu do radnog mjesta pretrpjela ozljedu kada se u Čikoševoj ulici na nogostupu spotakla zbog neodržavanog kolnika. Odgovornost tuženika je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3574/2010 od 8. lipnja 2011. u parnici koju je osiguranica tužitelja vodila protiv tuženika. Nadalje navodi kako je rješenjem tužitelja 703618 od 22. listopada 2010. osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog posljedica ove nesreće. Za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. listopada 2024. tužitelj je na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 10.011,33 EUR, a koji iznos čini štetu za tužitelja za navedeno razdoblje. Ističe i da je tuženik od početka isplate invalidske mirovine od 17. veljače 2010. do zaključno 31. prosinca 2021. tužitelju plaćao svaku štetu nastalu isplatnom invalidske mirovine, međutim za utuženo razdoblje tuženik za na poziv tužitelja za plaćanje oglušio pa tužitelj potražuje zatezne kamate od podnošenja tužbe. Temeljem odredbi čl. 161. i 162. Zakona o mirovinskom osiguranju predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.011,33 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužitelja iz tužbe, osnovu kao i visinu navodnog potraživanja tužitelja te prigovara utuženom tijeku kamata. Navodi kako nije razvidna osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno osnovanost tužiteljevog potraživanja radi naknade štete u iznosu od 10.011,33 EUR prema tuženiku. Ističe prigovor zastare. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška zajedno sa zateznim kamatama.

3. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz čitanjem prijave o ozljedi na radu (list 3- 6), presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3574/2010-24 od 8. lipnja 2011. (list 7-14), presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-2514/2011- 2 od 23. listopada 2012. (list 15-18), rješenja tužitelja broj 703618 od 22. listopada 2010. (list 19-28), odštetnog zahtjeva (list 29-31), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka CM (list 49-50), ZM (list 50-51) i DM (list 51).

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 10.011,33 EUR sa zateznim kamatama, a s osnova naknade štete koju je pretrpio isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici DM.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja. Proizlazi da je sporna odgovornost, pasivna legitimacija tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je i je li nastupila zastara tražbine tužitelja.

7. Čitanjem prijave o ozljedi na radu utvrđeno je da je istu podnio poslodavac osiguranice tužitelja DM PU Zagrebačka, IV. Policijska postaja Zagreb povodom ozljede koja se dogodila 25. siječnja 2008. pri dolasku na posao, a koju ozljedu je DM zadobila uslijed pada na tlo. Kao očevici događaja navedene su SM i ZM.

8. Čitanjem presude ovog suda posl. br. Pn-3574/2010-24 od 8. lipnja 2011. utvrđeno je da je istom naloženo Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnica Zagrebačke ceste isplatiti DM naknadu štete u iznosu od 70.100,00 kn sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Iz presude je razvidno da je DM tužbu podnijela radi naknade štete koju je pretrpjela uslijed ozljeđivanja prilikom pada na nogostupu Čikoševe ulice kod križanja s Crnčićevom jer se spotaknula na oštećenje na nogostupu. Tijekom postupka, između ostalih, izveden je dokaz saslušanjem DM, SM i ZM. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-2514/2011- 2 od 23. listopada 2012.

9. Čitanjem rješenja tužitelja broj 703618 od 22. listopada 2010. utvrđeno je da je istim DM, kod koje je zbog ozljede na radu nastala profesionalna nesposobnost za rad od 17. veljače 2010., određena invalidska mirovina. Rješenje je postalo pravomoćno 19. studenog 2010.

10. S obzirom na sporne okolnosti među strankama, izveden je dokaz saslušanjem osiguranice tužitelja DM te svjedokinja CM (ranije SM) i ZM koje su bile neposredni očevici događaja uslijed kojeg je DM zadobila ozljede zbog kojih je joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad.

11. U svom iskazu svjedokinja CM navodi kako se sjeća da je to bio zimski period, bilo je jutro, nije još skroz svanulo. Išla je tramvajem od okretišta Dubrava prema Jordanovcu. Izašla je iz tramvaja i krenula pješice prema poslu. Tada je radila u IV. Policijskoj postaji, Maksimir-Pešćenica. Srela je kolegicu DM koja je radila u istoj policijskoj postaji i zajedno su hodale prema poslu. Kretale su se Čikoševom ulicom po nogostupu s desne strane. Dok su hodale neobavezno su razgovarale. Približavale su se križanju s Crnčićevom ulicom. U jednom trenutku DM je zapela za nešto na cesti, spotaknula se. Misli da je to bilo korijenje zbog kojeg se zadigao asfalt. Pokušavala je održati ravnotežu još nekoliko metara da ne padne, ali je ipak pala i to na početak pješačkog prijelaza. Glava joj je bila na pješačkom prijelazu. Pala je na prednju stranu tijela. Odmah je vidjela da nešto nije u redu, jer se nije mogla ustati. Govorila je da je boli. Nazvala je policijsku postaju i rekla da pozovu hitnu pomoć. Stala je na cestu da zaustavi promet. Uskoro je do njih došla kolegica ZM koja je hodala negdje iza njih. Čekala je da dođe hitna pomoć. Dok su DM stavljali na nosila, jako je vikala od bolova. Kolegica ZM je otišla s njom u vozilu hitne pomoći, a ona je otišla na posao. Kasnije je saznala da je DM pretrpjela prijelom nadlaktične kosti desne ruke i to jako težak prijelom. Zna da je operirana, a i posjetila ju je u bolnici nakon operacije. Dugo se liječila od te ozljede i misli da dvije godine nije bila na poslu, a možda i duže. Ne sjeća se je li DM nosila nešto u rukama. Misli da je imala samo svoju ručnu torbu.

12. U svom iskazu svjedokinja ZM navodi kako se ne sjeća točno koji je bio mjesec kad se dogodila ta nezgoda, a zna da je bila 2008. Bila je zima, jer je ujutro bilo dosta mračno kad je išla na posao. Obično je silazila na stanici na Maksimirskoj i Čikoševom ulicom je hodala prema Petrovoj gdje je policijska postaja. U toj policijskoj postaji radila je kao krim službenik i do tada je na tom radnom mjestu radila već 17 godina. Hodala je i vidjela da je jedna kolegica pala, ali u tom trenutku je bilo mračno i nije vidjela o kome se radi. Da se radi o kolegici DM, shvatila je tek kad se približila. Bila je oko 15 m udaljena. Kad se približila vidjela je da je DM pala tijelom i glavom na kolnik, odnosno na pješački prijelaz. To je raskrižje Čikoševe i s jedne strane Rendićeve, a s druge strane Crničićeve ulice. Jedna kolegica koja je radila u "temeljnoj" je odmah stala na kolnik da zaustavi promet. Ona je s njom i hodala neposredno prije pada. Zvala je svog neposredno nadređenog i rekla mu što se dogodilo te je pitala može li ostati do dolaska hitne pomoći i otići s kolegicom u bolnicu. DM se nije mogla dići s kolnika pa joj je stavila torbicu ispod glave i pokrila je svojim kaputom te je tako ležala do dolaska hitne pomoći. Vikala je da je boli kad su je podizali na nosila. Ozlijedila je ruku. Išli su u bolnicu u Draškovićevoj i bila je s njom tamo do prijema. Svjedokinja se kretala cestom uz nogostup, uvijek je hodala po cesti budući da je na nogostupu stalno bilo popravaka, izbočina i izraslina. Na pješačkom prijelazu također se stalno nešto buši i radi i to je izbjegavala. DM je hodala po nogostupu.

13. U svom iskazu osiguranica tužitelja DM navodi kako je na posao uvijek išla uobičajenim putem, Čikoševom ulicom, a do Petrove 152 gdje je bila IV. Policijska postaja. Na izlazu iz tramvaja srela je kolegicu CM, tada se prezivala SM. Hodale su nogostupom i došle do dijela gdje je asfalt kvrgav i korijenje izlazi na nekim dijelovima iz tog asfalta. Tu je zapela i poletjela prema naprijed. Pala je, a dijelom se uspjela dočekati na ruke i zbog toga je kost u ruci pukla. Već u padu je znala da će to biti gadno. Udarila je i glavom, sva je bila crna i natučena. U tom trenutku mislila je da se cijela polomila. Pala je na kolnik, na pješački prijelaz. Nekoliko kolega se zaustavilo, stali su na kolnik i zaustavili promet. Ostala je ležati, jer se nije mogla pomaknuti. Znala je da je ruka slomljena, ali je mislila da će joj staviti gips i da će to biti to. Međutim, ozljeda je bila jako teška, ostala je u bolnici 15 dana i operirana je. Ugradili su joj željezo u ruku i morat će ostati u ruci do kraja života. Nije bio problem toliko u lomu kosti, iako se radilo o teškom višeivernom prijelomu, koliko u oštećenju živaca od čega su joj zaostale trajne posljedice. Bila je na rehabilitacijama i liječila se 2,5 godine. Toliko je bila na bolovanju. Vratila se na posao. Dobila je rješenje HZMO o invalidskoj mirovini. Još uvijek i radi jer joj je poslodavac bio dužan pronaći odgovarajuće radno mjesto.

14. Sud je povjerovao iskazima svjedokinja jer su iste iskazivale uvjerljivo i iskreno. Njihovi iskazi su objektivni jer su nezainteresirane za ishod suđenja, međusobno su suglasni, a suglasni su ostalim izvedenim dokazima, odnosno dokumentaciji dostavljenoj u spis (prijavi o ozljedi na radu, pravomoćnoj presudi posl. br. Pn-3574/2010 od 8. lipnja 2011., rješenju tužitelja od 22. listopada 2010.).

15. Na temelju njihovih iskaza sud je utvrdio da je osiguranica tužitelja DM na nogostupu Čikoševe ulice 25. siječnja 2008. pala na tlo na način da je zapela na neravnom i uzdignutom asfaltu zbog korijenja stabala. Iz iskaza svjedokinja ne proizlazi da bi bio postavljen neki znak upozorenja na oštećenja nogostupa. Također, sud je utvrdio da se DM kretala uobičajeno na putu prema poslu, nije žurila jer je hodala s kolegicom s kojom je i razgovarala, nije nosila neprimjerenu obuću niti je u rukama nosila neki teret koji bi joj mogao smetati ili zaklanjati pogled na nogostup.

16. Sukladno odredbi čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 26/03. – pročišćeni tekst, 82/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 94/13., 153/13., 147/14. i 36/15.) jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti su u obvezi osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, a prema čl. 3. komunalna djelatnost je i održavanje javnih površina, u što, između ostalih, ulaze i pješačke staze, javne prometne površine te dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje.

17. Do pada osiguranice tužitelja DM došlo je zbog oštećenja javne površine namijenjene kretanju pješaka za čije održavanje je odgovoran tuženik pa kako je tuženik propustio javnu površinu održavati na način da je ista sigurna za kretanje pješaka, premda je to bio dužan učiniti, to je utvrđena odgovornost tuženika za nastanak ozljeda kod osiguranice tužitelja DM, a uslijed kojih je kod nje nastupila profesionalna nesposobnost za rad i posljedično joj priznato pravo na invalidsku mirovinu.

18. Prema odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanje koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta za prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu. Prema odredbi čl. 162. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

19. S obzirom da je sud tijekom postupka utvrdio odgovornost tuženika za štetu, tuženik je sukladno navedenim zakonskim odredbama dužan naknaditi tužitelju štetu koju tužitelj trpi isplatom invalidske mirovine i to u iznosu od 10.011,33 EUR.

20. Visina tužbenog zahtjeva utvrđena je na temelju obračuna isplata na teret tužitelja od 8. studenog 2024. Iako dostavljeni obračun isplata nema značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a, neovisno što se po samom tužitelju u tom obračunu tako navodi (tako i VSRH u odlukama Rev 133/2023-2 od 5. travnja 2023. i Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022.), sud smatra da isti predstavlja valjan dokaz u pogledu izvršenih isplata na ime invalidske mirovine osiguranici tužitelja DM. Naime, kako tužitelj ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, a između ostalog obavlja poslove u vezi s ostvarivanjem prava osiguranih osoba iz mirovinskog osiguranja pa tako i vrši isplate mirovina, to sud smatra da je već na temelju dostavljenog obračuna isplata moguće utvrditi visinu tražbine tužitelja, odnosno iznos izvršenih isplata. Tuženik, iako je prigovorio visini tužbenog zahtjeva, svoj prigovor nije konkretno obrazložio niti je doveo u sumnju da tužitelj, kao tijelo koje vrši isplate mirovina svojim osiguranicima, ove konkretne isplate svojoj osiguranici JM ne bi izvršio. Uostalom, da upravo tužitelj vrši isplatu mirovine, proizlazi i iz rješenja tužitelja broj 703618 od 22. listopada 2010. u kojem se navodi kako će mirovinu osiguranici DM isplaćivati tužitelj na teret sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag dok za to postoje zakonski uvjeti.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da se radi o potraživanju naknade štete koje zastarjeva u roku od 3 godine, sukladno odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO). Prema odredbi čl. 95. ZOMO mirovine i druga primanja iz mirovinskog osiguranja utvrđuju se u mjesečnoj svoti i isplaćuju unatrag, a isto je navedeno i u rješenju tužitelja broj 703618 od 22. listopada 2010. Dakle, kako je mirovina za siječanj 2022. isplaćena u veljači 2022. pa je tek od izvršene isplate počela teći zastara za tužitelja za njegovo potraživanje prema tuženiku, to u trenutku podnošenja tužbe 31. siječnja 2025. najstarije potraživanje tužitelja nije bilo u zastari jer nije protekao trogodišnji zastarni rok. Kako su sva ostala potraživanja dospijevala kasnije, to istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

22. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.011,33 EUR sa zateznim kamatama koje teku od podnošenja tužbe 31. siječnja 2025. do isplate sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

23. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi i parnični trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i to u iznosu od 10,00 EUR, a koji se odnosi na trošak koji je zatražila svjedokinja CM i koji joj je sud priznao rješenjem od 22. svibnja 2026., a tužitelj uplatio (prema potvrdi na listu 55 spisa).

24. Kako tuženik nije uspio u ovom postupku to je odbijen kao neosnovan njegov zahtjev za isplatu parničnog troška u iznosu od 988,38 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 6. srpnja 2026. do isplate.

Zagreb, 6. srpnja 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, i to od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira na to je li na isto pristupila, odnosno od dana primitka presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju

2. Punomoćniku tuženika