REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-2853/2023-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru po sucu Ivanki Karadža, u pravnoj stvari tužiteljice ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Damiru Tomiću, odvjetniku iz OD Budimir & Partnerid.o.o., Split, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. Zagreb, Radnička cesta 50., OIB: 02535697732, zastupana po predsjedniku uprave GŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], a on po punomoćniku Maji Čuljak odvj. iz Zagreba, radi Obvezno-isplata , nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 18. svibnja 2026. u nazočnosti pun. tužitelja a u izočnosti pun. tuženika, koja odluka je objavljena dana 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od ukupno 1.302,96 Eura zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to za razdoblje od 30.09.2006.god. pa do 31.12.2007.god. po stopi od 15% koja je bila uređena Uredom o visini stope zatezne kamate, pa od 01.01.2008. godine pa do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 30.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te po stopi koja se od 30.12.2023. pa nadalje određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, a koja

na iznos od 1,77 € teče od 30-ruj-06 pa do isplate

na iznos od 0,76 € teče od 31-lis-06 pa do isplate

na iznos od 0,63 € teče od 30-stu-06 pa do isplate

na iznos od 1,00 € teče od 31-ožu-08 pa do isplate

na iznos od 15,83 € teče od 31-lis-08 pa do isplate

na iznos od 0,43 € teče od 30-stu-08 pa do isplate

na iznos od 16,86 € teče od 31-pro-08 pa do isplate

na iznos od 19,38 € teče od 31-sij-09 pa do isplate

na iznos od 20,48 € teče od 28-vlj-09 pa do isplate

na iznos od 17,02 € teče od 31-ožu-09 pa do isplate

na iznos od 17,57 € teče od 30-tra-09 pa do isplate

na iznos od 13,06 € teče od 31-svi-09 pa do isplate

na iznos od 9,21 € teče od 30-lip-09 pa do isplate

na iznos od 10,07 € teče od 31-srp-09 pa do isplate

na iznos od 12,29 € teče od 31-kol-09 pa do isplate

na iznos od 12,04 € teče od 30-ruj-09 pa do isplate

na iznos od 9,92 € teče od 31-lis-09 pa do isplate

na iznos od 13,88 € teče od 30-stu-09 pa do isplate

na iznos od 16,77 € teče od 31-pro-09 pa do isplate

na iznos od 21,42 € teče od 31-sij-10 pa do isplate

na iznos od 20,21 € teče od 28-vlj-10 pa do isplate

na iznos od 26,20 € teče od 31-ožu-10 pa do isplate

na iznos od 24,89 € teče od 30-tra-10 pa do isplate

na iznos od 27,63 € teče od 31-svi-10 pa do isplate

na iznos od 45,79 € teče od 30-lip-10 pa do isplate

na iznos od 41,91 € teče od 31-srp-10 pa do isplate

na iznos od 52,38 € teče od 31-kol-10 pa do isplate

na iznos od 49,02 € teče od 30-ruj-10 pa do isplate

na iznos od 41,89 € teče od 31-lis-10 pa do isplate

na iznos od 55,67 € teče od 30-stu-10 pa do isplate

na iznos od 72,83 € teče od 31-pro-10 pa do isplate

na iznos od 61,00 € teče od 31-sij-11 pa do isplate

na iznos od 65,30 € teče od 28-vlj-11 pa do isplate

na iznos od 59,53 € teče od 31-ožu-11 pa do isplate

na iznos od 60,40 € teče od 30-tra-11 pa do isplate

na iznos od 83,33 € teče od 31-svi-11 pa do isplate

na iznos od 84,88 € teče od 30-lip-11 pa do isplate

na iznos od 104,67 € teče od 31-srp-11 pa do isplate

na iznos od 95,04 € teče od 31-kol-11 pa do konačne isplate

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.993,75 eura , uvećan za zatezne kamate koji teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Dana 12. lipnja 2023. kod suda je zaprimljena tužba u kojoj se navodi kako su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili ugovor o kreditu broj 9011819704 temeljem kojeg je tuženik odobrio tužiteljici nenamjenski kredit za vozilo i isplatio iznos od 20.960,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti srednjeg tečaja CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Nadalje, navodi se člankom 4 ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 5,17% godišnje koja se tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala na štetu tužiteljice. Tužiteljica navodi da zbog ugovaranja ništetnih odredbi u ugovoru o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule prema kojoj se glavnica veže uz valutu CHF , da je tuženik tužitelju od dana sklapanja ugovora do zaključenja kredita neosnovano naplatio iznos od 1.245,49 Eura (9.384,34 kn), sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog mjesečnog anuiteta do danas. Tužiteljica se poziva na odluku Visokkog trgovačkog suda RH Pž-6632/2017 od 14.6.2028., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4.7.2013. u dijelu kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1.siječnja 2004 do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te da je tuženik tako postupao protivno odredbama tada važećeg Zakona o potrošačima i Zakona o obveznim odnosima.

1.1.Osim toga, poziva se na odluku Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13.6.2024 kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003 do 31.12. 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odukom banke , o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo a koja je ništetna.

1.2.Prema navodima tužiteljica, a kako je pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/2017 od 14.6.2018., utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 1.1.2004 do 31.12.2008., navodi da je stoga tuženik sukladno odredbi članka 323. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

2.Iz ovih razloga predloženo je donošenje odluke kojom će se tuženik odvezati da tužiteljici isplati iznos od 1.245,49 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, po stopi u skladu sa odredom članka 29. ZOO-a.

3. U tijeku postupka i to podneskom od 20. kolovoza 2025. tužiteljica je uredila svoj tužbeni zahtjev sukladno vještvu vještaka Ines Lozić Centar za vještačenja d.o.o. Split, predloživši donošenje odluke pobliže opisane kao u izreci ove presude.

4. U odgovoru na tužbu od 20. rujna 2023. tuženik je istakao kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice predlaže isti odbiti kao neosnovan uz obvezu na plaćanje parničnog trošak tuženiku. Tuženik navodi da smatra kako ugovorom o kreditu za kupnju vozila od 24.8.2006. nisu povrijeđena prava tužiteljice kao potrošača, jer da tuženik nije koristio nepoštene i nedopuštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Navodi da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe o kojoj je suđeno u postupku kolektivne zaštite potrošača i ugovorne odredbe u predmetnom ugovoru o kreditu koji je u potpunosti konzumiran i isplaćen te je ugovor o kreditu prestao otplatom kredita , te da stoga ne postoji povreda koju je potrebno otkloniti, navodeći da je stoga predmetna tužba neutemeljena . Navodi i to da se primjenom odredbe čl. 326. st. 2 ZOO-a ništetnost u ovom slučaju više ne može isticati jer je došlo do zatvaranja obveze odnosno ispunjenja ugovora u cijelosti .

4.1. Nadalje, tuženik navodi kako je tužiteljica mogla birati u koji će ugovorni odnos ući koji će kredit i koje vrte odabrati za financiranje svojih potreba sukladno vlastitim mogućnostima i potrebama., te da je predmetnim ugovorom o kreditu jasno i nesumnjivo izražena volja ugovornih stranaka, da je u ugovoru navedeno da su ugovorne strane upoznate sa Općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu te da je korisnik kredita izjavio da je upoznat sa uvjetima kredita i kamatnom stopom, a što su stranke potvrdile vlastoručnim potpisom , s tim da je sklopljen i javnobilježnički akt koji svojom snagom obvezuje strane i predstavlja istinu i nesporno između stranaka.

4.2.Tuženik navodi da je tužiteljica u cijelosti prihvatila sve rizike koji mogu utjecati na visinu anuiteta kroz razdoblje korištenja kredita te da je ista bila informirana o svim elementima ugovora o kreditu , njegovim posljedicama , te da se svjesno odlučila za predmetni ugovor o kreditu sa svim njegovim uvjetima i odredbama , te navodi da je tužiteljica kao sudionik obveznog odnosa trebala uložiti dužnu pažnju u vidu dobrog domaćina za donošenje svoje odluke i brinuti se o svojim interesima, te da je tužiteljica samostalno odlučila da je u trenutku zaključenja ugovora za nju to bio najpovoljniji kredit zbog čega je i sklopila ugovor o kreditu a tuženik je nudio više različitih proizvoda odnosno ugovora i kreditiranja a tužiteljica je kao potrošač izabrala i procijenila da je to za nju bio najpovoljniji ugovor.

4.3.Tuženik ističe i to da tužiteljica ničim nije utemeljila navode da je došlo do očigledne neravnoteže i neravnopravnosti u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice, što nije točno i ničim nije dokazano, jer je ugovorom o kreditu jasno i razumljivo, uočljivo i precizno ugovoreno kako se i pod kojim uvjetima kredit otplaćuje, te da predmetni ugovor o kreditu u vrijeme sklapanja bio potpuno u skladu sa mjerodavnim odredbama tada važećeg Zakona o potrošačima. Osim toga, navodi da tužiteljica nije ugovorila kredit u kunama tako da prigovara postavljenom izračunu kao proizvoljnom i neodgovarajućem u odnosu na ugovorni odnos stranaka. Tuženik se protivio i izvođenju dokaza financijskim vještačenjem navodeći da isti ne počiva na ugovornom odnosu stranaka i dokumentaciji u spisu.

4.4.Tuženik je opreza radi prigovorio da bi tužiteljica bila potrošač, a osim toga istakao je prigovor radi prebijanja i to za iznose koji su evidentirani manje plaćeni od onoga što tužitelj potražuje jer je tečaj bio niži od onoga što tužitelj postavlja kao relevantan u ovoj pravnoj stvari, a osim toga, tuženik ističe prigovor zastare navodeći da zastara nije prekinuta podnošenje tužbe ili drugom tužiteljevom ili vjerovnikom radnjom protiv tuženika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja ove konkretne tražbine tuženika. Istaknut je i prigovor promašene aktivne legitimacije u vidu činjenice je li tužitelj potrošač.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom dokumentacije uz tužbu i podnesak tužitelja od 17.8.2023 i to ugovora o kreditu sa otplatnim planom od početka otplate sa naznačenim promjenama kamatne stope, uplate po kreditu, dokumentacije uz odgovor na tužbu i podneske tuženika od 25.11.2023 i 28.2.2024., saslušanjem tužiteljice kao stranke, vještačenjem i pregledom nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Ines Lozić od 15.7.2025., očitovanje vještaka Ines Lozić od 13.1.2026., te se pregledom ostale dokumentacije priložene spisu.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.1. prigovor promašene aktivne legitimacije i prigovor zastare nisu osnovani.

7. Predmet spora jest restitucijski zahtjev na isplatu iznosa od 1.302,96 eura po osnovi glavnice vezano za CHF, sve sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate kao i parničnim troškovima sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve kako je to zatraženo podneskom tužiteljice od 20. kolovoza 2025.

7.1. Između stranaka nije sporno da je da je dana 24. kolovoza 2006. između istih zaključen ugovor o kreditu broj 9011819704 za kupnju osobnog vozila temeljem kojeg ej tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisniku kredita isplatio iznos od 20.960,16 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula CHF . Prijeporna je aktivna legitimacija tužiteljice budući da tuženik navodi kako tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije imala svojstvo potrošača, sporno je je li nastupila zastara potraživanja .

8. Odredbom članka 81. st. 2 i 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, važećeg u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno raspravljalo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije raspravljalo i pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njen sadržaj.

Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati ,a posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe prema čl. 87. st. 1. ZZP/03 je ništetnost odredbe.

Sud smatra da je tužiteljica sklopila Ugovor o kreditu od 24.08.2006. u svojstvu potrošača, a svojstvo potrošača se procjenjuje s obzirom na trenutak sklapanja ugovora , koji ugovor o kreditu je tužiteljica sklopila kao fizička osoba za kupnju osobnog automobila kako je to navela u svom iskazu, a u to vrijeme ista nije bila vlasnik obrta niti direktor neke firme niti je cilj tužiteljice u vrijeme podizanja kredita bila da se bavi nekom djelatnošću.

8. 1.U smislu tih zakonskih odredbi, ali i odredbe članka 502.c ZPP-a, koja određuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a. Radi navedenog, a kako je nedvojbeno da tužiteljica ima status potrošača to je istaknuti prigovor promašene aktivne legitimacije na strani tužiteljice , neutemeljen.

8.2. Subjektivne granice pravomoćnosti presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača odnose se na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu, s tim da su u pojedinačnim potrošački sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama ugovornih odredbi i da je potrošač unatoč tome pristao na sklapanje takvog ugovora,

Imajući u vidu da se riječ o odredbama unaprijed formuliranog standarnog ugovora trgovca , smatra se da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo , teret dokaza o protivnom je na tuženiku. U konkretnom slučaju tužiteljica je u iskazu istakla da se nije pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama ugovora o kreditu , a tuženik suprotno nije dokazao.

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije mogla utjecati na odredbe ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik i da se radi o tipskom ugovoru, te da nije bila upoznata na koji će se način mijenjati kamatna stopa niti s rizicima vezanim za sklapanje ugovora u valuti CHF. Stoga pravomoćne odluke o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi vežu sud i u ovom postupku

9.Nadalje, kako je u dijelu odredbe čl. 2. i čl. 7. st. 2. Ugovora o kreditu ugovorna kamata sadržajno izražena na identičan način kao i ona, koja je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom te u dijelu odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 7. istog Ugovora kojom je ugovorena valuta glavnice u CHF kao u pravomoćnoj presudi Visokog trgovačkog suda u Republici Hrvatskoj (Pž- 6632/2017) koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev- 2221/2018) te kako u predmetnom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita između stranaka bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima.

10.Stoga sud smatra da su ugovorne odredbe o promjenjivosti stope redovne kamate i tečaja valuta CHF, uz koju je vezana glavnica kredita ništetne i na te okolnost je saslušana tužiteljica kao stranaka dok službenik banke (istovjetno shvaćanju iznesenom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev -3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.).nije saslušan niti ga je sud bio dužan saslušavati jer je tuženik bio stranka u istim postupcima po kolektivnim tužbama.

11.Tužiteljica u svom iskazu navodi kako je predmetni ugovor o kreditu zaključila sa Privrednom bankom d.d. radi kupnje osobnog vozila koje joj je bilo potrebno jer je u to vrijeme radila u uredu državne uprave u splitsko dalmatinskoj županiji , te da joj je vozilo bilo neophodno za odlazak na posao iz [adresa] u [adresa], da u vrijeme podizanja kredita i sklapanja ugovora nije bila vlasnik neke tvrtke niti je imala svoj obrt niti je bila direktor nekog društva, navodi da je osobno plaćala kredit te da nitko od njezinih članova obitelji u plaćanju rata nije sudjelovao.

Navodi da joj je prilikom podizanja kredita u CHF rečeno da je to najpovoljniji kredit u CHF i da će rate biti najpovoljnije, da joj nitko iz banke nije detaljno objasnio pojedine odredbe ugovora i kreditu , niti joj je netko rekao što znači podizati kredit prema navedenim odredbama o valutnoj klauzuli, da je prije potpisivanja ugovora o kreditu isti pročitala ali da se radilo o tipskom ugovoru o kreditu tako da nije mogla ni mijenjati te odredbe ugovora o kreditu.

12.U postupku je izveden dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Ines Lozić Centar za vještačenja d.d. Split koja je dana 15. srpnja 2025. dostavila pisani nalaz i mišljenje u kojem je utvrdila da ukupna iznos preplata a uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita iznose 1.302,96 eura .

Osim toga, utvrdila je da je tužiteljica manje platila posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno 154,15 eura.

12.1.Vještak Lozić navodi kako je stoga sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do kraja otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 1.148,81 eur.

13. Podneskom od 28. srpnja 2025. tuženik je istakao kako prigovora nalazu i mišljenju sudskog vještaka Ines Lozić , predloženo je izvesti dokaz dopunskim vještačenjem odnosno da se vještak očituje na primjedbe i prigovore tuženika iz tog podneska a na okolnost svih uvjeta koji su važili za kunske kredite u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora te primijeniti te objektivne kriterije na konkretni kredit odnosno napraviti usporedbu sa kunskim kreditom, ako se hipotetski tužitelj stavlja u situaciju da je uzeo kredit u kunama, te da se vještak očituje je li prilikom izračuna visine sa osnove promjene valutne isključio utjecaj promjene kamatne stope a sve kako se anuitet sastoji od glavnice i kamate. Navodi i to da iz nalaz i mišljenja vještaka nisu vidljivi parametri na temelju kojih izvodi izračun visine preplate.

14. Podneskom od 20. kolovoza 2025. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka Ines Lozić navodeći da isio prihvaća te u skladu s istim uređuje svoj tužbeni zahtjev kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude.

U tom podnesku ističe kako ne prihvaća i ne uzima u obzir dio vještva u kojem je izračunata tzv. negativna razlika u iznosu od 154,15 eura budući da istaknuti prigovor radi prebijanja nije pravovremen i specificiran, ističe kako je ovdje riječ o nekonvertiranom švicarcu pa se osporavaju navodi tuženika iz podneska od 28.7.2024.

15. Raspravnim rješenjem od 12. prosinca 2025. odlučeno ej izvesti dokaz dopunskim vještačenjem po vještaku Ines Lozić , sve sukladno prijedlogu tuženika , koja je dana 13. siječnja 2026. dostavila pisanu dopunu vještva u kojoj je navela kako je zadatak bio izvršiti izračune razlike po osnovu promjene tečaja te da je izračune sačinila na način da je izračunao više plaćeno za svaki stvarno plaćeni anuitet samo u odnosu na promjenu tečaja.

Vještak navodi da s tim u vezi nije izvršila izračun razlika zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu. Navodi da je izvršila izračun razlike koja proizlazi isključivo iz promjene tečaja što da je razvidno iz izračuna vještak za nasumično izabrani anuitet koji je dospijevao 31.7.2011. koji ej iznosio 414,37 CHF a po početnom otplatnom planu bi iznosio 397,18 CHF, a razlika u visini anuiteta je posljedica promjene kamatne stope .

15.1.Pojasnila je da je isti anuitet po početnom otplatnom planu i tečaju iznosio 1.832,09 kuna, dok je stvarni anuitete zbog promjene kamatne stope i tečaja iznosio 2.700,03 kn, odnosno 867,94 kn više, a od te razlike iznos od 79,29 kn se odnosi na razliku isključivo zbog rasta kamatne stope i koji iznos vještak nije uzela u izračun. Navodi da iznos od 788,65 kn, koji se dobije kada se od stvarno više plaćenog 867,94 kn oduzme iznos od 79,29 kn, tako da je utjecaj promjene tečaja iznosio 788,65 kn, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije daje iznos od 104,67 eura koji je ista navela u svom vještvu.

Navodi da je izračunom utvrdio isključivo utjecaj promjene tečaja u iznosu stvarno plaćenog anuiteta u odnosu na iznos koji bi tužitelj platio za isti stvarni anuitete u CHF po početnom tečaju u kunama.

Prema tome, vještakinja Ines Lzić je izračunom iz nalaza i mišljenja utvrdila isključivo utjecaj promjene tečaja valute u iznos stvarno plaćenog anuiteta u odnosu na iznos koji bi tužitelj platio za isti stvarni anuitete u CHF po početnom tečaju u kunama.

16. Ovaj sud, jednako kao i tužitelj , prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka a financije i računovodstvo Ines Lozić kao stručno, objektivno i argumentirano.

17.Na temelju izvedenih dokaza u postupku, izvršenog financijskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku Ines Lozić i dopuni vještva istog vještaka, utvrđeno je da je tuženik po osnovi predmetnog ugovora o kreditu od 24. kolovoza 2006. primio od tužiteljice u razdoblju od rujna 2006 do kolovoza 2011, iznos od 1.302,96 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog čega je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici navedeni iznos (članak 1111. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015 ZOO-a) sa zateznim kamatama na svaku mjesečnu razliku, tekućim od stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO-a, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a).

17.Tuženik ističe da je potraživanje tužiteljice u konkretnom slučaju u zastari, međutim, tužiteljica potražuje jedino isplatu na ime glavnice vezane uz CHF, u odnosu na koje zastara nije nastupila (čl.225. ZOO-a), budući da je u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja odlučeno presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. (koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike, Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019.), tako da je rok za postavljanje restitucijskog zahtjeva po toj osnovi počeo teći 14. lipnja 2018. (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. SU-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.), a kako je tužba podnesena 12. lipnja 2023. to zastarni rok od 5 godina od 14. lipnja 2018. nije protekao. Radi navedenog, istaknuti prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

18.Za istaknuti je da je u ovom postupku predmet spora isplata odnosno restitucijski zahtjev u smislu citirane odredbe članka 323 . ZOO-a prema kojoj svaka od stranaka može zahtijevati povrat onoga što je dala u ispunjenju ništetnog ugovora ili u ovom slučaju ništetnih ugovornih odredaba pa kako sud odlučuje u granicama zahtjeva stranaka stavljenih u postupku (čl. 2. ZPP-a), a predmet odlučivanja u ovome postupku ne može biti bilo kakvo potraživanje tuženika niti može biti izvršen prijeboj s tražbinom tužiteljice iako je stavljen prigovor prijeboja jer isti nije specificiran niti je jasno određen niti odrediv.

19.Radi navedenog, a kako su prihvaća utvrđenje sudskog vještaka za financije Ines Lozić to sud prihvaća kako je u konkretnom slučaju došlo do preplate na strani tužiteljice i to zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate, kredita, i to u razdoblju otplate kredita do kraja otplate kredita, odnosno za utuženo razdoblje u iznosu od 1.302,96 eura koji iznos tužiteljica i potražuje konačnim tužbenim zahtjevom iz podneska od 20. kolovoza 2025. koji su u cijelosti ocjenjuje osnovanim pa je tuženika valjalo obvezati na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa počev od rujna 2006 do kolovoza 2011. odnosno do otplate kredita, kako je to i zatraženo .

20. Prema odredbi članka 1111st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 1115 ZOO-a propisan je opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten, od dana stjecanja, a inače od podnošenja zahtjeva . U ovom slučaju primjenjuje se opći propis odnosno čl. 1115 ZOO-a temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana isplate.

21. Obzirom na sve naprijed navedeno, budući da sud tužbeni zahtjev tužitelja kako je postavljen u podnesku od 20. kolovoza 2025. ocjenjuje osnovanim u cijelosti, to je isti valjalo usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.

22. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154. ZPP-a, a ista obuhvaća obistinjenje troška sastava tužbe 75 bodova, trošak zastupanja tužitelja na ročištu od 14.10.2024., 27.1.2025., 12.12.2025., 18.5.202. - po 75 bodova ili ukupno 300 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 27.11.2024. - 37,5 bodova ili 50 % nagrade, jer se raspravljalo o procesnim pitanjima, trošak sastava podneska od 11.1.2024., 20.8.2025. i 29.1.2026. –po 75 bodova ili ukupno 225 bodova.

22.1Sukladno tome, tužitelju je priznato ukupno 637,5 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1,275,00 eura na koji iznos je dodan trošak 25% PDV-a u iznosu od 318,75 eura što daje zbroj od 1.593,75 eura . Osim toga, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu od ukupno 400 ,00 eura

22.2.Prema tome, ukupan trošak tužitelja iznosi 1.993,75 eura , a sve na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

23. Tužiteljica je oslobođena plaćanja sudske pristojbe kao potrošač sukladno odredbi 11.st. 1. Točka 20. Zakona izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23 ), koji je bio na snazi u vrijeme kada je dospjelo plaćanje pristojbe na presudu od plaćanja pristojbi oslobođeni su potrošači i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa

U Trogiru, dana 6. srpnja 2026.

Sudac:

Ivanka Karadža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud . Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA: pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis