Poslovni broj: Us I-2755/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja GRAFOPLEX d.o.o. Split, Hektorovićeva 47, OIB: 71142152777, koje zastupa zakonski zastupnik MH, direktor, a ovaj zastupan po opunomoćenici Ani Matas, odvjetnici u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3/I, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici LH (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), uz sudjelovanje zainteresirane osobe AH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Leoni Balić, odvjetnici u Splitu, Bihaćka 2, radi prestanka svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 24. lipnja 2026. u nazočnosti opunomoćenice tužitelja, opunomoćenice tuženika i opunomoćenice zainteresirane osobe, 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-10/25- 03/03525517332, Urbroj: 341-99-11/2-25-5921 od 8. listopada 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-10/25-03/03525517332, Urbroj: 341-18-11/2-25-30274 od 17. srpnja 2025., te se vraćanja predmeta na ponovni postupak i odlučivanje.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti zainteresiranoj osobi iznos od 2.000,00 eura na ime naknade troškova upravnog spora zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.

Obrazloženje

1. U pravodobno podnesenoj tužbi tužiteljica pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 140-10/25-03/03525517332, Urbroj: 341-99-11/2-25-5921 od 8. listopada 2025. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 140-10/25-03/03525517332, Urbroj: 341-18-11/2-25-30274 od 17. srpnja 2025. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim se AH, utvrđuje prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 21. ožujka 2025. kod poslodavca Grafoplex d.o.o. Split (točka I. izreke); i utvrđuje se u staž osiguranja razdbolje od 1. siječnja 2016. do 21. ožujka 2025.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga u bitnom navodi da smatra da osporavano rješenje ne sadrži obrazloženje u pravom smislu te riječi jer ne navodi konkretne činjenice ni razloge na temelju kojih je donesena odluka. Ističe da obrazloženje upravnog rješenja mora jasno prikazati sve relevantne okolnosti, način utvrđivanja činjenica i njihovu povezanost s primjenom mjerodavnih zakonskih odredbi. Samo tako stranka može učinkovito koristiti pravo na žalbu ili upravnu tužbu te provjeriti zakonitost i opravdanost donesene odluke. Nadalje, prvostupanjsko tijelo da nije svoje zaključke potkrijepilo uvjerljivim, logičnim i provjerljivim razlozima niti je dovoljno precizno opisalo činjenice na kojima temelji odluku. Zbog toga obrazloženje ne ispunjava procesne pretpostavke za zakonito donošenje upravne odluke. Posebno ističe da drugostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja uglavnom samo navodi pojedine zakonske odredbe i kronološki prikazuje tijek postupka, ali ih ne povezuje s konkretnim okolnostima slučaja. Smatra da drugostupanjsko tijelo nije utvrdilo niti obrazložilo činjenično stanje, niti je objasnilo na temelju kojih dokaza smatra da su podaci koje je dostavio osiguranik AH točni i potpuni. Pozivajući se na članke 106. i 109. Zakona o mirovinskom osiguranju (ZOMO), tužitelj navodi da je Zavod bio obvezan provjeriti točnost i potpunost prijavljenih podataka te, prema potrebi, pregledati poslovne knjige, financijsku dokumentaciju i druge evidencije. Ističe da je na zahtjev prvostupanjskog tijela dostavio svu raspoloživu dokumentaciju kojom je dokazivao da su podaci koje je dostavio osiguranik netočni. Navodi da je osiguranik želio što prije zasnovati radni odnos kod drugog poslodavca kako bi naknadno ostvario pravo na novčanu naknadu za nezaposlene, pri čemu je prešutio činjenicu da mu je prethodni ugovor o radu bio redovito otkazan zbog skrivljenog ponašanja.

3.1. Nadalje ističe da obrazloženje osporavanog rješenja ne objašnjava zašto je prestanak svojstva osiguranika utvrđen upravo s danom 21. ožujka 2025., iako je u postupku utvrđeno da je poslodavac izvanredni otkaz radnika zaprimio tek 24. ožujka 2025. Smatra da za takav zaključak nisu navedeni nikakvi konkretni razlozi. Posebno osporava tumačenje tuženika prema kojem je Zavod pri provjeri prijava dužan ispitivati samo njihovu formalnu ispravnost, odnosno jesu li podaci međusobno logički povezani, ali ne i pravnu osnovu prijave početka ili prestanka osiguranja. Tužitelj smatra da je takvo tumačenje pogrešno i protivno zakonskim obvezama Zavoda jer članak 106. ZOMO-a nalaže provjeru stvarne točnosti podataka. Osim toga, tužitelj navodi da tuženik nije u pravu kada tvrdi da nije nadležan odlučivati o pravima i obvezama iz radnog odnosa. Smatra da je upravo prihvaćanjem prijave drugog poslodavca i određivanjem datuma prestanka radnog odnosa kod prvog poslodavca Zavod odlučio o pravima i obvezama iz radnog odnosa. Time je omogućio da osiguranik istodobno bude prijavljen na puno radno vrijeme kod dva poslodavca, što je protivno članku 61. Zakona o radu. Ističe da osporavano rješenje ne obrazlaže razloge zbog kojih je odbijena njegova prijava prestanka osiguranja. Rješenje samo navodi da Zavod može odbiti takvu prijavu ako je prethodno prihvaćena prijava početka osiguranja drugog poslodavca, ali ne objašnjava kako je prijava drugog poslodavca uopće mogla biti prihvaćena dok je iz evidencije bilo vidljivo da radni odnos kod prvog poslodavca još traje.

3.2. Zaključno, tužitelj smatra da je osporavano rješenje kontradiktorno jer ponavlja razloge iz prvostupanjskog rješenja, a pritom ne daje nikakvo obrazloženje za prihvaćanje podataka koje je dostavio osiguranik niti se osvrće na dokumentaciju koju je dostavio tužitelj. Ističe da je uredno izvršavao sve obveze vezane uz mirovinsko osiguranje, poreze i doprinose do 27. travnja 2025. Tužitelj u cijelosti ostaje pri svim navodima iz žalbe protiv prvostupanjskog rješenja jer drugostupanjsko tijelo nije razmotrilo niti odgovorilo na njegove žalbene prigovore. Smatra da je time povrijeđen postupak i da je drugostupanjsko rješenje nezakonito. Na kraju ponovno naglašava da Zavod nije ispunio svoju zakonsku obvezu provjere točnosti prijavljenih podataka prema članku 106. ZOMO-a te je, postupajući prema zahtjevima osiguranika, samovoljno odlučio o pravima i obvezama iz radnog odnosa na štetu tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže sudu donošenje presude kojom će se poništiti osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje, te će se naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužba nije osnovana. Osporeno rješenje tuženika od 8. listopada 2025. kojim je odbijena žalba koju je tužitelj izjavio na prvostupanjsko rješenje doneseno je temeljem utvrđenog činjeničnog stanja da je osiguranik s danom 21. ožujkom 2025. poslodavcu GRAFOPLEX d.o.o., Split, ovdje tužitelju, dao izvanredni otkaz ugovora o radu i činjenice da je osiguranik od 22. ožujka 2025. (do 31. ožujka 2025.) zaposlen kod drugog poslodavca Hansa Trade d.o.o., Split koji je za osiguranika uspostavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje prijavu o početku osiguranja s danom 22. ožujka 2025. na puno radno vrijeme, dok tužitelj za osiguranika još nije bio uspostavio prijavu o prestanku osiguranja, jer u istom razdoblju i po istoj osnovi osiguranja ne mogu istovremeno egzistirati dva radna odnosa s radnim vremenom koje je veće od punog radnog vremena. Tužitelj u tužbi ponavlja navode koje je iznio u žalbi na prvostupanjsko rješenje od 17. srpnja 2025. i isti nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke iz svih razloga koji su navedeni i obrazloženi rješenjem drugostupanjskim rješenje. Naime, u rješavanju ove vrste upravne stvari postoji sudska praksa i stav iznesen u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2414/19-2 od 29. siječnja 2020., presudi Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-548/2020-11 od 2. srpnja 2020., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3293/20-2 od 26. siječnja 2021., pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Splitu poslovni broj: 3 UsI - 3571/2021-5 od 24. siječnja 2022., pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2620/2021-19 od 15. svibnja 2024. Tuženik osporava tužiteljev zahtjev za naknadom troška koji obuhvaća trošak sastava tužbe, preciziran u tužbi, jer je podnesena tužba u cijelosti bespredmetna te je kao takav i zahtjev za naknadu troška kako u osnovi tako i u visini. Postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja u potpunosti je i pravno proveden te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donesena pravilna i zakonita odluka, uz pravilnu primjenu materijalnog prava i bez povrede pravila postupka, pa tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Sud je rješenjem u smislu odredbe članka 20. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/2024; dalje ZUS) pozvao AH, da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu i dostavi odgovor na tužbu.

5.1. U odgovoru na tužbu zainteresirana osoba navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Tužitelj u tužbi da pogrešno prikazuje predmet ovog upravnog spora, koji nije odlučivanje o dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu kao radnopravnog instituta, niti je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje preuzeo nadležnost radnog suda. Predmet ovog spora jest zakonitost upravnog akta kojim je tuženik, u okviru svoje zakonske ovlasti vođenja i usklađivanja matične evidencije osiguranika, utvrdio prestanak svojstva osiguranika zainteresirane osobe kod poslodavca Grafoplex d.o.o. Tužitelj u tužbi zapravo pokušava prenijeti radnopravni spor u upravni spor. Međutim, pitanje je li tužitelj kao poslodavac povrijedio prava radnika, odnosno je li radnikov izvanredni otkaz bio opravdan, predmet je radnog spora koji se vodi pred nadležnim sudom. U ovom postupku odlučno je da li je tuženik imao zakonsku osnovu i dostatnu dokumentaciju da u matičnoj evidenciji utvrdi prestanak svojstva osiguranika. Odgovor na to pitanje je potvrdan. Zainteresirana osoba je dana 21. ožujka 2025. dala tužitelju, kao poslodavcu, izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa od strane poslodavca. Izvanredni otkaz sastavljen je i upućen poslodavcu istog dana, 21. ožujka 2025., i to preporučenom pošiljkom s povratnicom, uz potvrdu o slanju. Nadalje, zainteresirana osoba je navedeni izvanredni otkaz dostavila tužitelju i elektroničkom poštom na službenu e-mail adresu tužitelja navedenu u sudskom registru, odnosno na adresu koju sam tužitelj koristi i koju prema trećima ističe kao svoju službenu adresu za komunikaciju. Dakle, već dana 21. ožujka 2025. zainteresirana osoba jasno je, izričito i pisano očitovala svoju volju da ugovor o radu prestaje izvanrednim otkazom. Stoga se tužitelj ne može osnovano pozivati na to da nije bio upoznat s izvanrednim otkazom radnika. Činjenica da je preporučena pošiljka fizički zaprimljena 24. ožujka 2025. ne dovodi u pitanje zakonitost utvrđenja prestanka svojstva os iguranika s danom 21. ožujka 2025., jer je upravo taj dan naznačen kao dan prestanka radnog odnosa u pisanoj izjavi radnika o izvanrednom otkazu, koja je toga dana sastavljena i upućena poslodavcu. Poslodavac je, po zaprimanju otkaza, bio dužan postupiti po nastaloj pravnoj situaciji i izvršiti odjavu, a ako je smatrao da za to ima osnove, zakonitost ili osnovanost radnikovog otkaza mogao je osporavati u odgovarajućem sudskom postupku. Poslodavac nije imao ovlast jednostavno ignorirati radnikov izvanredni otkaz i odbiti provedbu odjave, čime je zainteresiranu osobu doveo u situaciju da sama mora pokretati postupak pred tuženikom radi usklađenja matične evidencije. Tužitelj u tužbi pogrešno zaključuje da tuženik nije smio utvrditi prestanak svojstva osiguranika s danom 21. ožujka 2025. samo zato što je preporučena pošiljka fizički uručena poslodavcu 24. ožujka 2025. Za potrebe vođenja matične evidencije bitno je utvrditi kada je, prema relevantnoj dokumentaciji, prestao radni odnos koji predstavlja osnovu osiguranja. U konkretnom slučaju tuženik je imao pisani izvanredni otkaz zainteresirane osobe od 21. ožujka 2025., dokaz o slanju istog dana, dokaz o dostavi poslodavcu, kao i kasniju komunikaciju elektroničkom poštom na službenu adresu tužitelja. Stoga je imao dostatnu osnovu za utvrđenje da je svojstvo osiguranika po osnovi radnog odnosa kod tužitelja prestalo s danom 21. ožujka 2025. Tužitelj se neosnovano poziva na datum fizičkog primitka pošiljke kao da taj datum automatski mora biti dan prestanka osiguranja. U slučaju izvanrednog otkaza radnik je u pisanoj izjavi jasno odredio da radni odnos prestaje s danom 21. ožujka 2025., a poslodavac je s tom izjavom bio upoznat i bio ju je dužan provesti u evidencijama. Ako je tužitelj smatrao da radnikov izvanredni otkaz nije dopušten ili da ne proizvodi pravne učinke, mogao je i može to osporavati u posebnom radnom sporu. Međutim, takvo osporavanje ne daje mu pravo da do okončanja svih mogućih sporova zadržava radnika u evidenciji osiguranja protivno stvarnom stanju i protivno radnikovoj izričitoj izjavi o prestanku radnog odnosa. Postupak pred tuženikom nije nastao zbog samovolje Zavoda, nego zbog propuštanja tužitelja da kao poslodavac izvrši odjavu zainteresirane osobe nakon prestanka radnog odnosa. Zainteresirana osoba je od poslodavca tražila da izvrši odjavu, no tužitelj to nije učinio. Upravo zato je zainteresirana osoba podnijela zahtjev tuženikuu za utvrđenje prestanka svojstva osiguranika. U takvoj situaciji tuženik je bio dužan postupiti u okviru svojih zakonskih ovlasti, utvrditi relevantne činjenice i uskladiti matičnu evidenciju. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik nije odlučivao o radnopravnom tužbenom zahtjevu niti o naknadi štete, plaći, zakonitosti otkaza ili drugim pravima iz radnog odnosa, već je odlučio samo o pitanju iz svoje nadležnosti o prestanku svojstva osiguranika u matičnoj evidenciji. Tužitelj, kao poslodavac, ne može vlastitim nepostupanjem spriječiti radnika da uskladi svoj status osiguranika, a zatim u upravnom sporu tvrditi da je Zavod postupao nezakonito zato što je učinio ono što je poslodavac sam propustio učiniti. Naime, nakon prestanka radnog odnosa kod tužitelja, zainteresirana osoba je trebala urediti svoj status u sustavu mirovinskog osiguranja. Ako poslodavac odbija provesti odjavu, radnik ne smije ostati blokiran u evidenciji kao osiguranik kod poslodavca kod kojeg mu je radni odnos prestao, osobito u situaciji kada treba ostvarivati prava ili urediti status po drugoj osnovi osiguranja. Tužitelj u tužbi pokušava prikazati da je tuženik trebao čekati ishod radnog spora ili prihvatiti isključivo tužiteljevo stajalište. Takvo shvaćanje bilo bi protivno svrsi matične evidencije. Matična evidencija mora odražavati stvarno i pravno relevantno stanje osiguranja, a ne služiti kao sredstvo pritiska poslodavca na radnika. Nisu osnovani ni tužbeni navodi prema kojima su prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nepotpuno ili pogrešno utvrdili činjenično stanje. Iz pobijanih rješenja proizlazi da su tijela razmotrila relevantnu dokumentaciju, uključujući zahtjev zainteresirane osobe, izvanredni otkaz ugovora o radu od 21. ožujka 2025., dokaze o slanju i zaprimanju, dokumentaciju o prijavama i odjavama, navode tužitelja te žalbene prigovore tužitelja. Tužitelj je sudjelovao u postupku, dostavljao dokumentaciju i koristio pravni lijek. Drugostupanjsko tijelo razmotrilo je njegove žalbene navode i pravilno ih odbilo kao neosnovane. Tužitelj u tužbi u bitnome ponavlja iste tvrdnje koje je isticao u upravnom postupku, ali ne iznosi nijedan razlog koji bi doveo u pitanje zakonitost pobijanih rješenja. Tužitelj osobito pokušava stvoriti dojam da je tuženik morao prihvatiti isključivo njegovu ocjenu radnopravnog odnosa, odnosno da nije smio postupiti po zahtjevu radnika dok se tužitelj ne suglasi s prestankom radnog odnosa. Izvanredni otkaz ugovora o radu jednostrana je izjava volje. Poslodavacova suglasnost nije pretpostavka za davanje izvanrednog otkaza radnika. Ako poslodavac smatra da je izvanredni otkaz nedopušten ili neosnovan, može pokrenuti odgovarajući sudski postupak, što je tužitelj i učinio u radnom sporu. Međutim, sama činjenica da poslodavac osporava otkaz ne znači da smije ignorirati radnikovu izjavu o prestanku radnog odnosa i zadržavati ga u matičnoj evidenciji osiguranja. Zainteresirana osoba dala je izvanredni otkaz zbog postupanja poslodavca koje je smatrala osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa, osobito zbog neisplate plaće i jednostranog evidentiranja razdoblja odsutnosti kao neplaćenog dopusta, premda je zainteresirana osoba tvrdila da je bilo dogovoreno korištenje neiskorištenog godišnjeg odmora. Državni inspektorat Republike Hrvatske, Područni ured Split, Služba za nadzor radnih odnosa, nakon obavljenog inspekcijskog nadzora kod tužitelja utvrdio je povrede propisa iz područja radnih odnosa te je protiv pravne osobe i odgovo rne osobe podnesen optužni prijedlog nadležnom prekršajnom sudu. Navedeno dodatno potvrđuje da postupanje tužitelja prema zainteresiranoj osobi nije bilo uredno, kao i da tužitelj ovaj upravni spor koristi kao dio šireg pokušaja da ospori posljedice vlastitog nepostupanja i izbjegne posljedice nepravilnosti u radnopravnom odnosu. Slijedom svega navedenoga, zainteresirana osoba predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i naloži tužitelju naknaditi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6. U sporu je održana rasprava 24. lipnja 2026., a čime je, kao i dostavom podneska, strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojem je opunomoćenica tužitelja navela da u cijelosti ostaje kao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, predlaže izvršiti uvid u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj: PR-292/25 koji postupak je pokrenut po tužbi tužitelja protiv zainterisrane osobe kao tuženika a radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu. Nadalje, također se prilaže u spis platna lista za ožujak i travanj 2025. g. sukladno kojima je zainteresirana osoba od tužitelja kao poslodavca ostvarila sva prava iz radnog odnosa te zaprimila sve pripadajuće uplate do zaključno 27. travnja 2025., pri tom prešućujući činjenicu ostvarivanja tih prava pred drugim nadležnim tijelima prvenstveno radi ostvarivanja ne pripadajuće imovinske koristi od tuženika temeljem prividnog ugovora o radu zaključenog s drugim poslodavcem Hansa Trade d.o.o. Split na period od samo nekoliko dana. Nadalje se također ukazuje na činjenicu da je osporenim rješenjima utvrđen prestanka svojstva osiguranika zainteresirane osobe s datumom 21. ožujka 2025. čak i prije no što je tužitelj kao poslodavac zaprimio njegovi izvanredni otkaz ugovora o radu.

6.1. Opunomoćenica tuženika je na ročištu za rapravu navela da je postupak koji je prethodio donošenju osporenog rješenja u potpunosti pravilno proveden, da je na temelju tako pravilno provedenog upravnog postupka te pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja donesena pravilna i zakonita odluka. Stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

6.2. Opunomoćenica zainteresirane osobe je navela da izlaže i predlaže u cijelosti kao u odgovoru na tužbu od 22. lipnja 2026. posebno se ističe sudu kako bit ovog spora nije je li radnikov otkaz bio osnovan, nego je li tuženik smio urediti matičnu evidenciju nakon što je poslodavac unatoč pisanom otkazu radnika i obavijesti nije proveo odjavu a zainteresirana osoba smatra da je tuženik za to imao i ovlast i dostatnu dokumentaciju. Predlaže se odbiti ovako postavljen tužbeni zahtjev.

6.3. Potom je opunomoćenica tužitelja na iznesene navode zainteresirane osobe navela da je tuženik svojim postupanjem donio nezakonita rješenja budući je protivno Odredbi čl. 106. i 109. ZOMO-a prihvatio prijavu a naknado i odjavu na puno radno vrijeme drugog poslodavca Hansa Trade d.o.o. iako je u sustavu bilo razvidno da je AH u radnom odnosu kod poslodavca Grafoplex d.o.o. u navedenom periodu i to na puno radno vrijeme a o čemu je također i dostavljena dokumentacija u spis tuženika.

6.4. Na navedeno je opunomoćenica zainteresirane osobe navela da je i ovaj spor samo još jedan pokušaj tužitelja da sebe ekskulpira od prekršajne odgovornosti koja mu je utvrđena radi povrede propisa iz područja radnih odnosa od strane Državnog inspektorata RH, a na što je opunomćenica tužitelja uzvratila da prekršajna odgovornost nije utvrđena nego je samo pokrenut prekršajni postupak sukladno prijavi.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledan je cjelokupan spis upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom na uvid spisa od Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-292/2025 kao suvišno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10. Tužitelj i zainteresirana osoba su zatražili i popisali troškove upravnog spora, dok tuženik nije zatražio i popisao troškove upravnog spora.

11. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

13. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva osiguranika AH, ovdje zainteresirane osobe, kojim isti traži da ga se u upravnom postupku odjavi iz osiguranja kod tužitelja s danom 21. ožujka 2025., s obzirom da je tužitelja obavijestio da s tim danom daje izvanredni otkaz ugovora o radu.

13.1. Uz zahtjev zainteresirana osoba je dostavila presliku izvanrednog otkaza ugovora o radu (kojim je zainteresirana osoba s danom 21. ožujka 2025. kod tužitelja otkazao ugovor o radu zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa ); preslika potvrde o primitku paketa Hrvatske pošte iz koje proizlazi da je zainteresirana osoba dana 21. ožujka 2025. na tužiteljevu adresu uputio pošiljku; preslika poruke elektroničke pošte iz koje proizlazi da je zainteresirana osoba dana 21. ožujka 2025 . na tužiteljevu adresu elektroničke pošte uputio dopis pod nazivom „ AH, OTKAZ"; preslika poruke elektroničke pošte iz koje proizlazi da je osiguranik dana 26. ožujka 2025. na adresu elektroničke pošte Državnog inspektorata uputio prijavu protiv tužitelja; te preslika poruke elektroničke pošte kojom osiguranik dana 25. ožujka 2025. obavještava tužitelja o mogućnosti kontaktiranja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, a s obzirom da tužitelj osiguranika nije do toga dana odjavio s obveznog zdravstvenog i mirovinsko osiguranja, u skladu s otkazom ugovora o radu od 21. ožujka 2025.

14. Nadalje, iz podataka spisa predmeta je razvidno da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je u matičnoj evidenciji, koju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obvezno vodi o osiguranicima i obveznicima uplate doprinosa, za osiguranika, ovdje zainteresiranu osobu, uspostavljena prijava na mirovinsko osiguranje od strane tužitelja s danom 1. siječnja 2016., bez uspostavljene odjave iz osiguranja, te da je dana 22. ožujka 2025. zainteresirana osoba zasnovala radni odnos kod drugog poslodavca (Hansa Trade d.o.o., Split) na određeno vrijeme u punom radnom vremenu.

15. Prvostupanjsko tijelo je tijekom upravnog postupka pokrenutog u povodu predmetnog zahtjeva tužitelja zatražilo od tužitelja očitovanje o okolnosti radnog odnosa zainteresirane osobe, te je tužitelj dostavio očitovanje dana 22. travnja 2025., uz koje je dostavljena preslika ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 16. rujna 2015., preslika obračuna isplaćene plaće/naknade plaće (Obrazac IP1) za veljaču i ožujak 2025., preslika Izvješća o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja (Obrazac JOPPD) za ožujak 2025., preslika odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 19. ožujka 2025., preslika odluke o korištenju godišnjeg odmora od 26. ožujka 2025., preslika osiguranikovog izvanrednog otkaza ugovora o radu od 21. ožujka 2025., obavijesti o korištenju godišnjeg odmora od 11. prosinca 2023. i 6. prosinca 2024. tužba koju je opunomoćenica tužitelja podnijela Općinskom sudu u Splitu i obavijest o primitku elektroničkog podneska kojim se potvrđuje da je navedena tužba dana 14. travnja 2025. zaprimljena kod Općinskog suda u Splitu.

15.1. U navedenom očitovanju tužitelj u bitnom navodi da je dana 19. ožujka 2025. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika (ovdje zainteresirane osobe), zbog svojevoljnog napuštanja radnog mjesta prije isteka radnog vremena i neopravdanog izostanka s posla počevši od 11. veljače 2025. pa nadalje, da je radnik navedenu odluku zaprimio 26. ožujka 2025. s kojim danom mu, u skladu s točkom 2. odluke, počinje teći otkazni rok od mjesec dana, da je radniku dostavljen obračun isplaćene plaće za veljaču 2025. iz kojeg je razvidno koliko je sati radniku obračunato kao redovan rad, koliko je evidentirano kao neopravdani izostanak s posla budući da do dana donošenja odluke o otkazu nije opravdao svoj izostanak, da je radniku dostavljena odluka o korištenju godišnjeg odmora od 26. ožujka 2025., u skladu s kojom radnik koristi preostali dio godišnjeg odmora za 2024. i razmjerni dio za 2025. u ukupnom trajanju od 21 dan u razdoblju od 11. travnja 2025. do isteka otkaznog roka, da je radnik kroz 2024. koristio godišnji odmor sukladno dostavljenim obavijestima, te da je tužitelj dana 24. ožujka 2025. putem pošte zaprimio izvanredni otkaz ugovora o radu osiguranika zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, s kojim tužitelj nije suglasan te protiv kojeg je dana 14. travnja 2025. podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu, postupak koji se vodi pod poslovnim brojem Pr-292/2025.

16. Nadalje, spisu predmeta prileži Obrazac eM-1P (prijava o početku osiguranja), dostavljen Zavodu 21. ožujka 2025., kojim je poslodavac Hansa Trade d.o.o., Split za tužitelja uspostavio prijavu o početku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 22. ožujkom 2025., te Obrazac M-2P (prijava o prestanku osiguranja), dostavljen Zavodu 1. travnja 2025., a kojim je navedeni poslodavac za tužitelja uspostavio prijavu o prestanku svojstva osiguranika s danom 31. ožujkom 2025.

17. Odredbom članka 112. točka 9. Zakona o radu (Narodne novine, broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023; dalje: Zakon o radu) propisano je da ugovor o radu prestaje otkazom.

18. Člankom 61. stavkom 1. Zakona o radu propisano je da puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno.

19. Člankom 116. stavkom 1. Zakona o radu propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

20. Člankom 9. stavkom 1. točkom 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj - 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) propisano je da su obvezno osigurani radnici, službenici i namještenici i s njima, prema posebnim propisima, izjednačene osobe, zaposleni na državnom području Republike Hrvatske.

21. Člankom 31. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da se staž osiguranja po svim osnovama osiguranja računa najviše 12 mjeseci u jednoj kalendarskoj godini.

22. Člankom 104. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da Zavod obvezno vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja te obveznicima doprinosa na način i u skladu s odredbama istog Zakona.

23. Člankom 106. stavkom. 1. ZOMO-a propisano je da je Zavod obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja.

24. Člankom 108. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da su obveznici doprinosa dužni Zavodu dostavljati podatke propisane istim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama.

25. Člankom 110. ZOMO-a propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plače, osnovice osiguranja, naknada plaće i doprinos utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

26. Člankom 112. stavkom 1 točkom 2. ZOMO-a propisano je da podatke o početku osiguranja za osiguranika iz članka 9. stavka 1. točke 1. do 7. istog Zakona obveznici dostavljaju najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada, a prema točki 3. podatke o prestanku osiguranja u roku od 24 sata od prestanka rada, odnosno prestanka radnog odnosa.

27. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je obvezan na osnovi članka 112. stavaka 3. i 4. ZOMO-a zaprimiti prijavu, potvrditi njezin primitak i unijeti je u matičnu evidenciju u roku od 3 dana od primitka prijave.

28. Člankom 117 stavkom 2. ZOMO-a propisano je da svojstvo osiguranika utvrđuje Zavod na osnovi prijave osiguranja koju podnosi obveznik doprinosa.

29. Prema odredbi članka 119. stavak 1. ZOMO-a osoba za koju obveznik doprinosa ne podnese prijavu, odnosno odjavu osiguranja može zahtijevati da Zavod donese rješenje o priznanju, odnosno prestanku svojstva osiguranika.

30. Člankom 6. točkom 1. Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (Narodne novine, broj 153/2023 u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se prijava o početku osiguranja podnosi na tiskanici M-1P, dok je točkom 2. istog članka propisano da se prijava o prestanku osiguranja podnosi na tiskanici M-2P.

31. Člankom 7. stavkom 1. točkom 1 Pravilnika propisano je da prijave za vođenje matične evidencije iz članka 6. istog Pravilnika Zavodu uspostavljaju obveznici doprinosa - pravne i fizičke osobe. Stavkom 7. istog članka propisano da obveznik iz članka 7. stavka 1. točke 1. (poslodavac pravna i fizička osoba) ovog Pravilnika, može uspostaviti Zavodu za osiguranika iz članka 9. stavka 1. točke 1 do 6. ZOMO-a prijavu iz članka 6. točke 2. (prijava o prestanku osiguranja tiskanica M-2P) i članka 15. točke 2. (prijava o prestanku osiguranja obrazac eM-2P) ovoga Pravilnika s datumom prestanka svojstva osiguranika koji prethodi datumu priznanja svojstva osiguranika evidentiranog u Zavodu kod slijedećeg obveznika poslodavca sa kojim je osiguranik radnik tijekom trajanja prethodnog radnog odnosa s punim radnim vremenom zasnovao novi radni odnos, te se tada smatra da je prijava o prestanku osiguranja podnesena u roku propisanom u ZOMO-u.

32. Člankom 10. Pravilnika propisano je da su za točnost podataka dostavljenih i preuzetih u Zavodu za potrebe vođenja matične evidencije odgovorne osobe iz članka 7. stavka 1. ovog Pravilnika.

33. Prema članku 15. točkama 1 i 2. Pravilnika izrada elektroničke prijave o početku i prijave o prestanku osiguranja omogućava se na obrascu eM -1P, odnosno na obrascu eM-2P.

34. Člankom 19. stavkom 3. Pravilnika propisano je da će Zavod odbiti e -prijavu i obavijestiti obveznika iz članka 14. ovog Pravilnika o razlozima odbijanja e -prijave ako ovlaštena osoba Zavoda tijekom postupka obrade e-prijave utvrdi da je podatak u e-prijavi neispravno popunjen ili je netočan. Stavkom 4. istog članka propisano je da kada ovlaštena osoba Zavoda odbije e-prijavu, obveznik je dužan otkloniti nedostatke i dostaviti novu e-prijavu u zakonom propisanom roku od 24 sata od dana obrade odbijene e-prijave u Zavodu, te će se tada kao datum primanja e-prijave računati datum primanja odbijene e-prijave.

35. Prema ocjeni ovog Suda, a polazeći od podataka spisa predmeta, te imajući u vidu naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

36. Naime, ovaj Sud dijeli stajalište tuženika da u smislu naprijed citiranih odredbi ZOMO-a i Pravilnika nije mogao onemogućiti poslodavcu Hans Trade d.o.o. Split da u roku izvrši svoju zakonsku obvezu propisanu člankom 108. stavkom 1. u svezi s člankom 112. stavka 1. točkom 2. ZOMO-a (uspostava prijave o početku osiguranja) za zainteresiranu osobu za koju u trenutku uspostave prijave o početku osiguranja kod navedenog poslodavca s danom 22. ožujka 2025. nije bila evidentirana prijava o prestanku osiguranja od strane tužitelja. Također, osnovano navodi tuženik da prilikom obrade e-prijave uspostavljene od strane obveznika nema ovlasti ispitivati ugovorne odnose regulirane ugovorom o radu (valjanost ugovora, poštivanje/nepoštivanje prava i obveza iz ugovornog odnosa, prestanak ugovora i dr.) koji su uređeni Zakonom o radu i Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023) i koji obvezuju ugovorne strane (poslodavca i radnika).

37. Stoga, kako je prema podacima spisa predmeta zainteresirana osoba s danom 21. ožujka 2025. dao izvanredni otkaz ugovora o radu sklopljenog sa tužiteljem zbog osobito teških povreda iz radnog odnosa, te da je novi poslodavac zainteresirane osobe Hans Trade d.o.o. Split sukladno gore citiranim zakonskim odredbama uspostavio svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja u punom radnom vremenu počevši od 22. ožujka 2025., od kada je i ispunjavao obveze iz područja mirovinskog osiguranja, poreza i doprinosa, to je prema ocjeni ovog Suda pravilno postupio tuženik kada je osporenim drugostupanjskim rješenjem odbio žalbu tužitelja na navedeno prvostupanjsko rješenje, odnosno pravilno i zakonito je prvostupanjskim rješenjem zainteresiranoj osobi utvrđen prestanak svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja s danom 21. ožujka 2025. kod poslodavca Grafoplex d.o.o. Split, ovdje tužitelja, i utvrđeno u staž osiguranja razdoblje od 1. siječnja 2016. do 21. ožujka 2025.

38. Naposljetku, vezano uz prigovore tužitelja u pogledu vođenja spora pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem Pr-292/2025, koji se vodi po tužbi tužitelja protiv ovdje zainteresirane osobe kao tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, za navesti je da ukoliko činjenično stanje bude drugačije utvrđeno, isto može biti osnova za podnošenje prijedloga za obnovu postupka u smislu odredbe članka 123. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21).

39. U izloženom, po ocijeni ovog Suda, osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje je zakonito, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je pravilno primijenjen materijalni propis. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud, pazi po službenoj dužnosti.

40. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

41. Kako tužitelj nije uspio u sporu, valjalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

28. S obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, valjalo je zainteresiranoj osobi u skladu s odredbom članka 144. u svezi članka 147. stavka 1. ZUS-a kao opravdan trošak priznati zatraženi i popisani trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku i to trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 1.00,00 eura i trošak zastupanja na ročištu od 24. lipnja 2026. u iznosu od 1.000,00 eura, odnosno sveukupno u iznosu od 2.000,00 eura (Tbr. 27. toč. 1. u svezi Tbr. 54.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) zajedno s pripadajućim zateznim kamatama u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 6. srpnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćenici,

- tuženiku,

- zainteresiranoj osobi po opunomoćenici,

- u spis.