REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

59. P-899/2021-128

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari I - tužitelja FANTAZIJA-PROJEKT d.o.o., Samobor, Ulica Ivana Perkovca 9, OIB: 93493372901, II-tužitelja FANTAZIJA VODENI PARK d.o.o., Samobor, Ulica Ivana Perkovca 9, OIB: 16229834522, III-tužitelja FANTAZIJA HOTELI d.o.o., Samobor, Ulica Ivana Perkovca 9, OIB: 17970972776 i IV-tužitelja FANTAZIJA ZABAVNI PARK d.o.o., Samobor, Ulica Ivana Perkovca 9, OIB: 40210972098, koje zastupa punomoćnik Mate Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić i partneri, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4, protiv tuženika CENTRA ZA RESTRUKTURIRANJE I PRODAJU, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 38083028711, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2026. u prisutnosti zastupnika po zakonu I-IV tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Centar za restrukturiranje i prodaju, Ivana Lučića 6, 10000 Zagreb, OIB: 38083028711 na ime naknade štete isplatiti:

- I-tužitelju Fantazija projekt d.o.o. iznos od 61.666.983,40 eura/464.629.886,41 kuna[1] na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanju prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima;

- II-tužitelju Fantazija vodeni park d.o.o. iznos od 461.395.725,66 eura/3.476.386.095,00 kuna[1] na dan plaćanja se sa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2021. pa do isplate o stopi koja se određuje za svaku polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima;

- III-tužitelju Fantazija hoteli d.o.o. iznos od 24.626.600,47 eura/185.549.121,25 kuna[1] na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima;

- IV-tužitelju Fantazija zabavni park d.o.o. iznos od 158.982.896,39 eura/1.197.856.632,82 kuna[1] na dan plaćanja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima; kao i nadoknaditi tužiteljima trošak ovog postupka, sve u roku od 8 dana od dana donošenja presude .„.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se sudjelovanje OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao umješača na strani I-IV tužitelja u ovom predmetu, kao neosnovano.

II. Do pravomoćnosti rješenja kojim se odbija sudjelovanje OB kao umješača, OB može sudjelovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.

Obrazloženje

1. Tužitelji (I-IV tužitelj) su podnijeli tužbu protiv Republike Hrvatske i Centra za restrukturiranje i prodaju radi naknade štete koje je nastala tužiteljima zbog nezakonitog postupanja tužitelja te povrede ugovornih odredbi ugovora o pravu građenja na koji način su onemogućili realizaciju projekta Fantasyland Šmidhen te odgovornost za isto snose solidarno i to Republika Hrvatska i CERP sukladno čl. 1107. Zakona o obveznim odnosima a koju štetu tužitelji potražuju na temelju odredbe čl. 1089. st. 1., 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odnosu na Republiku Hrvatsku rješenjem od 21. svibnja 2021. odbačena je tužba koje rješenje je postalo pravomoćno 8. lipnja 2021.

3. Obzirom na odbačenu tužbu u odnosu na Republiku Hrvatsku I-IV tužitelji su ispravili tužbu i tužbeni zahtjev podneskom od 30. kolovoza 2021.te potražuju naknadu štete od Centra za restrukturiranje i prodaju (dalje: CERP) kao pravnog sljednika Hrvatskog fonda za privatizaciju (dalje: HFP) i Agencije za upravljanje državnom imovinom (dalje: AUDIO). U tužbi u bitnom navode kako je Ugovor o pravu građenja sklopljen 24. kolovoza 2007. između Hrvatskog fonda za privatizaciju i I-tužitelja zaključen uz suglasnost Vlade Republike Hrvatske slijedom čega sukladno zakonu odgovornost za nastalu štetu snosi CERP kao pravni sljednik HFP-a i AUDI-a koji su između ostalog lažno prijavljivali I-IV tužitelje te njihove odgovorne osobe za počinjenje kaznenih djela kojima je u razdoblju 2010. do 30. svibnja 2018. onemogućena realizacija projekta Fantasyland Šmidhen . Kako je tužiteljima onemogućena realizacija navedenog projekta to su tužiteljima za proteklo razdoblje od 12 godina nepotrebno prouzročeni troškovi i sa osnove obveze podmirivanja tekućih troškova poslovanja, između ostalog, troškova financiranja na uložena sredstva i realizirane kratkoročne pozajmice, kao i šteta s osnova nemogućnosti realizacije zaključenih ugovora a zbog nezakonitih HFP-a te njegovih pravnih slijednika . Stoga I-IV tužitelji potražuju naknadu štete s osnove izmakle neto dobiti , gubitka tržišne pozicije, troškova financiranja, narušenog poslovnog ugleda i reputacije te po osnovi prouzročenih troškova poslovanja u razdoblju od 2009-2021. godine.

U daljnjem tijeku postupka I-IV tužitelji su istaknuli kako je predmet tužbe u ovoj pravnoj stvari kršenje ugovornih i zakonskih obveza od strane HFP-a, AUDIO-a i CERP-a temeljem Ugovora o pravu građenja po kojem je CERP sukladno čl. 25 t. 1 Zakona o upravljanju državnom imovinom pravni slijednik HFP i AUDIO u odnosu na Ugovor o pravu građenja koji je zaključen između HFP i Fantazija projekt 24. kolovoza 2007. a koje pravo građenja je preneseno na II-IV tužitelja. Ističe kako predmetom ovog spora nisu nekretnine već je predmetom ovog spora kršenja ugovornih i zakonskih obveza te nezakoniti i nepravilan rad HFP-a, AUDIO-a i CERP- a kao pravnog slijednika HFP i AUDIO u odnosu na Ugovor o pravu građenja. Ugovorne strane, između ostalog, imaju obvezu postupati sukladno načelu savjesnosti i poštenja te omogućiti drugoj strani da ispuni svoje ugovorne obveze , postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika a po kojim zakonskim odredbama tuženik nije postupao tijekom razdoblja 2009. do 2025 godine. Tužitelji navode kako je predmetom tužbe radi naknade štete u ovoj pravnoj stvari , između ostalog, nezakonito postupanje CERP-a koji se od dana osnivanja 1. listopada 2013. proglasio nenadležnim za ugovor o pravu građenja i rješavanju formalno pravnih pitanja neophodnih za realizaciju projekta Fantasyland u Samoboru a nakon čega su isto učinili i DUUDI i Ministarstvo državne imovine koji su se pisanim putem kao što je učinio CERP proglasili nenadležnim za postupanje o Ugovoru o pravu građenja. U takvim okolnostima CERP je postupao protivno zakonu i ugovoru o pravu građenja jer je prekršio i ugovorne i zakonske obveze a isto tako u razdoblju od 2013. do 2025. godine to su učinili i DUUDI, Ministarstvo Državne imovine i Vlada RH po čijom je ingerencijom rad CERP-a, DUUDI-ja i Ministarstva državne imovine, slijedom čega je takvim nezakonitim postupanjem i kršenjem ugovornih i zakonskih obveza iz Ugovora o pravu građenja prouzročena šteta tužiteljima u razdoblju od listopada 2013. do 2025. samo po toj osnovi u iznosu većem od 290 milijuna eura bez pripadajućih zateznih kamata. Svaki ugovor pa tako i ugovor o pravu građenja podrazumijeva poštivanje zakonskih odredbi kako ugovornoj strani ne bi nastala šteta a tuženik je postupao protivno načelu savjesnosti poštenja, protivno načelu zabrane prouzročena štete, protivno načelu i obvezi da se omogući drugoj strani ispunjenje ugovorne obveze te protivno i ostalim zakonskim odredbama ZOO-a koji reguliraju obveze potpisnika ugovora. Navode kako je HFP, ugovorna strana iz ugovora o pravu građenja, dana 28. svibnja 2010. podnio kaznenu prijavu protiv I-IV tužitelja u kojoj između ostalog lažno prijavio i neistinito naveo da je nezakonito sklopljen ugovor o pravu građenja koji je sklopljen između HFP i Fantazija projekta d.o.o. 24. kolovoza 2007. uz suglasnost Vlade RH Državnog odvjetništva ispred kojeg je tadašnja zamjenica GDO OBM sudjelovala u davanju smjernica za izradu elemenata ugovora o pravu građenja te na njezinu inicijativu unijeta ugovorna odredba u Ugovor o pravu građenja da HFP ima pravo zatražiti reviziju ispunjenja ugovornih obveza što je i unijeto u taj ugovor o pravu građenja. HFP je lažno prijavio i neistinito naveo u kaznenoj prijavi i desetinama nadopuna kaznene prijave kako su počinjena brojne navodne nezakonitosti pri realizaciji projekta Fantasyland i prekršene ugovorne obveze od strane I-IV tužitelja a sve to unatoč činjenici da je već prethodno HFP u prosincu 2009. po svom izboru angažirao revizorsku tvrtku REFINAL d.o.o. iz Dubrovnika koja je dana 26. veljače 2010. utvrdila da su I-IV tužitelji Fantazija projekt d.o.o. i dr. ispunili sve ugovorne obveze iz Ugovora o pravu građenja te da rokovi izgradnje projekta Fantasyland još nisu niti počeli teći kao što to i stoji u zaključku revizije REFINAL d.o.o. na str. 19. Po tim lažnim prijavama HFP od 28. svibnja 2010. o navodno neispunjenim ugovornim obvezama i navodno prekoračenim rokovima izgradnje a sve to unatoč činjenici da je zaključkom REFINAL d.o.o. kojeg je HFP odabrao za izvršenje revizije utvrđeno da su od strane I-IV tužitelja ispunjene sve ugovorne obveze te da rokovi za početak gradnje nisu niti počeli teći, Državno odvjetništvo je protivno zakonu više od 8 godina vodilo istragu i kriminalističko istraživanje te utvrdilo činjenično pravnom analizom da su sve obveze I-IV tužitelja u cijelosti ispunjene te da rokovi za početak izgradnje nisu niti počeli teći pozivajući se na revizorsko izvješće REFINAL d.o.o. od 26. veljače 2010. Također po lažnoj prijavi HFP-a da je nezakonito sklopljen ugovor o pravu građenja Državno odvjetništvo RH je donijelo činjenično pravnu analizu kojom je utvrđeno da je ugovor o pravu građenja zaključen sukladno zakonu i propisanim procedurama bez ijedne utvrđene nepravilnosti.

Ističu kako je obzirom na navedeno za postupak u ovoj pravnoj stvari nerelevantno tko je pravni slijednik nekretnina već je relevantno tko je pravni sljednik u odnosu na ugovor o pravu građenja. Također HFP je 28. svibnja 2010. podnio kaznenu prijavu te tijekom razdoblja 2010. i 2011. i više nadopuna kaznene prijave protiv MB i I-IV tužitelja te njihovih odgovornih osoba u kojima između ostalog lažno prijavljivao i neistinito navodio da društvo Fantazija projekt d.o.o. nije vlasnik nekretnina na zemljištu Šmidhen iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] iako je HFP još tijekom 2006. i 2007. dakle prije zaključenja ugovora o pravu građenja bio upoznat i raspolagao sa službenim dokumentima izjavnih isprava između ostalog zemljišnih knjiga i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu iz kojih je proizlazilo da je I tužitelj zakoniti vlasnik 100% svih nekretnina na zemljištu Šmidhen na zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koji je predmetom ugovora o pravu građenja. Po toj lažnoj prijavi HFP državno odvjetništvo je protivno zakonu više od 8 godina provodilo istragu i kriminalističko istraživanje nad društvima Fantazija projekt d.o.o. i dr. da bi u konačnici tek 2018. godine odbacilo tu kaznenu prijavu kao neosnovanu te činjenično pravnom analizom i od državnog odvjetništva utvrđeno da je I tužitelj zakoniti 100% vlasnik svih objekata na zemljištu O iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zakoniti vlasnik 26% dijela zemljišta O iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 202.404 m2 a sve to uz istovremeno pokrenute sudske postupke od strane HFP-a pred Općinskim sudom u Samoboru kojima je stavljena privremena mjera na cjelokupno zemljište Vodenog i zabavnog parka te hotelskog kompleksa Fantasyland čime je onemogućeno ishođenje pravomoćne dozvole za izgradnju i zaustavljane sve poslovne aktivnosti grupacije Fantasyland a koji sudski postupci su pravomoćno okončani u korist I-IV tužitelja. Navode kako je takvim štetnim radnjama tuženika kao ugovorne strane iz ugovora o pravu građenja svjesno i s namjerom onemogućena realizacija projekta Fantasyland te je postupanje tuženika bilo protivno ugovornim zakonskim odredbama iz ugovora o pravo građenja a po kojim zakonskim odredbama je tuženik kao ugovorna strana imao obvezu postupati sukladno načelu savjesnosti i poštenja onemogućavanja o ispunjenju ugovorne obveze druge strane, načelu zabrane prouzročenja štete, međutim tuženik je postupao upravo suprotno tim odredbama. Čl. 5. Ugovora o pravu građenju I tužitelju FANTAZIJA PROJEKT d.o.o. odnosno II-IV tužiteljima na koje je pravo građenja preneseno, dozvoljena je i ugovorena mogućnost prijenosa i opterećenja prava građenja bez suglasnosti HFP-a kao ugovorne strane. Međutim HFP, AUDIO i CERP kao pravni sljednik HFP-a u odnosu na ugovor o pravu građenja sud tijekom cijelog razdoblja 2010. pa sve do danas onemogućava ishođenje pravomoćne građevinske dozvole i realizaciju kreditnih sredstava za izgradnju projekta stavljajući zabilježbe i privremene mjere na zemljište Vodenog parka Zabavnog parka i hotelskog kompleksa osporavajući pravo vlasništva nekretnina na zemljištu Šmidhen, lažno prijavljujući DORH-u da je nezakonito sklopljen ugovor o pravu građenja itd. HFP je podnio niz lažnih kaznenih prijava tijekom 2010. uslijed kojih je tužiteljima nastala šteta a u konačnici su te prijave 2018. odbačene kao neosnovane, međutim tužiteljima je nastala šteta jer je tuženik takvim štetnim radnjama onemogućio realizaciju projekta Fantasyland i tužitelji smatraju da već iz prethodno navedenog jasno proizlazi kontinuirano kršenja ugovornih i zakonskih obveza tijekom razdoblja 2010. -2025.

4. Tuženik odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije je je tužitelj u ovoj pravnoj stvari kao tuženika označio CERP kao pravnog slijednika Hrvatskog fonda za privatizaciju i Agencije za upravljanje državnom imovinom. U bitnom navodi kako tuženik nije pravni slijednik Agencije za upravljanje državnom imovinom glede nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske niti je slijednik HFP-a, a koji stav je potvrđen i sudskom praksom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, naslovnog suda tako i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Ističe kako tuženik nikako ne može biti odgovoran u navedenom postupku, a još manje i pasivno legitimiran jer niti u jednom trenutku nije postao univerzalni pravni slijednik HFP-a ili AUDI-a te je kroz cijelo vrijeme imao jasno određeno područje djelovanja i nadležnosti ustanovljeno samim Zakonom. Nekretnina na kojoj se osniva pravo građenja u trenutku sklapanja Ugovora o pravu građenja bila je u suvlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju, no ista je donošenjem Zakona o upravljanju državnom imovinom, postala suvlasništvo Republike Hrvatske.

Sukladno odredbi članka 280. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje u tekstu Zakon o vlasništvu) pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik tog zemljišta dužan je to trpjeti. Nadalje, sukladno odredbi članka 281. Zakona o vlasništvu nositelj prava građenja dužan je vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu za zemljište u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište, ako nije što drugo određeno.

Dakle, CERP kao tijelo čije su poslovi i nadležnosti propisani odredbom članka 22. Zakona o upravljanju državnom imovinom ni na koji način svojim postupanjem ne može biti odgovoran niti može utjecati na realizaciju projekta Fantasyland Šmidhen niti je na bilo koji način odgovoran za eventualnu štetu, koja nije ničime nije dokazana, a koja je navodno počinjena tužiteljima.

Tuženik nadalje ističe kako tužitelji nisu poduzeli niti jednu radnju potrebnu da bi se nastavilo s realizacijom navedenog projekta, a što je razvidno i iz očitovanja Ministarstva državne imovine od 4. siječnja 2018. što proizlazi i iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor, konkretno zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] obje k. o. [katastarska općina]. Usprkos suglasnosti na parcelacijski elaborat i zaključeni Ugovor o zamjeni nekretnina između Republike Hrvatske po Agenciji za upravljanje državnom imovinom i I-tužitelja s jedne strane i Grada Samobora s druge strane, predmet kojega su bile nekretnine iz parcelacijskog elaborata, jer isti zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa nije mogao biti proveden, tužitelji nisu postupili sukladno Ugovoru odnosno nisu uplatili dugovani iznos. Dakle provedbu parcelacijskog elaborata i realizaciju projekta svojom ne postupanjem spriječili su upravo tužitelji pa i za eventualnu štetu koju navodno trpe odgovorni su isključivo i jedino sami tužitelji. Tuženik nadalje navodi kako tužitelji unatoč vrlo opširnoj tužbi nisu dokazali niti jednu pretpostavku odgovornosti za štetu. Tužitelji u tužbi odgovornima za štetu smatraju HFP, AUDIO,CERP, nadležna i njima nadređena tijela i institucije, kao i odgovorne osobe u tim institucijama stoga tuženik ističe i kako sukladno članku. 14 Zakona o sustavu državne uprave (Narodne Novine, broj: 69/19, 155/23) štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe kako tužitelji uopće nisu jasno artikulirali postojanje uzročne veze između štetnika, štetne radnje i same štete kao i postojanje prijevare, namjere ili nepažnje.

Pri tome se ponovno posebno ukazuje da tuženik nije ni u kakvom poslovnom odnosno ugovornom odnosu sa tužiteljima niti je ikada protiv tužitelja poduzimao bilo kakve pravne radnje odnosno podnosio kaznene prijave. Slijedom iznesenog, tuženik osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te predlaže sudu tužbu odbaciti podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

5. Kako je Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22, 88/2022) stupio na snagu 15. srpnja 2022. to su iznosi koje I-IV tužitelji potražuje prema tužbenom zahtjevu od 30. kolovoza 2021. iskazani u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450 sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

6. Tijekom postupka podneskom od **.**.2025. OB je u dao izjavu o stupanju u parnicu na strani I-IV tužitelja u smislu odredbe čl. 206. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) navodeći kako ima pravni interes međutim tim podneskom ne obrazlaže isti.

Tuženik se podneskom od 12. siječnja 2026. očitovao da se protivi miješanju OB u ovu parnicu ističući kako je OB bivši vlasnik dijela zemljišta na kojem je osnovano pravo građenja koje je predmet ove parnice, bivši član društva sa četiri tužitelja kao i bivši zakonski zastupnik istih te da ista stoga nije niti uključena u rad tužitelja kao pravnih osoba.

Podneskom od **.**.2026. OB očitovao se na navode tuženika od 12. siječnja 2026., međutim u istom podnesku pozvao se isključivo na odredbu čl. 206. i 207. ZPP-a i navodi kako ima pravni interes ne obrazlažući isti, dok u preostalom dijelu podneska ponavlja navode I-IV tužitelja koji su prethodno već izneseni u nizu podnesaka a koji se tiču tužbenog zahtjeva.

7. U smislu odredbe čl. 206. ZPP-a da bi postojao pravni interes osoba koja se želi miješati, presuda u parnici među određenim strankama mora imati izravan ili neizravan učinak i na pravnu situaciju osobe koja nije stranka u parnici.

Dakle OB niti navodi niti dokazuje da ima sadašnjih prava ili obveza koja bi bila zahvaćena ishodom parnice stoga u svakom slučaju isti nema niti pravni interes za miješanje. Također sud je uvidom u zemljišne knjige kao i uvidom u sudski registar za I-IV tužitelja utvrdio da OB više nije niti vlasnik zemljišta na kojem je zasnovano pravo građenja, niti član navedenih društava. Stoga u slučaju da tužitelji uspiju u sporu za naknadu štete ta novčana sredstva ulaze u imovinu pravnih osoba, a ne u imovinu bivšeg člana koji više nema udio u dobiti ni imovini. Stoga kako ishod parnice ne utječe ni na jedno sadašnje pravo ili obvezu OB to je valjalo njegovu izjavu o miješanju odbiti kako je i odlučeno u izreci rješenja .

8. Prema odredbi čl. 68. st. 1. ZPP-a nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene vrste da odredi da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi. Prema stavku 2. istog članka o prijedlogu iz stavka 1. odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv kojeg žalba nije dopuštena.

Na ročištu 20. svibnja 2026. odbijen je prijedlog I-IV tužitelja za tzv. svrsishodnom delegacijom iz razloga jer su I-IV tužitelji tijekom postupka podnosili zahtjeve za izuzeće raspravnog suca kao i predsjednika Trgovačkog suda u Zagrebu o kojima je odlučeno te su isti odbijeni, a time je otklonjena sumnja u pristranost postupanja. Nadalje I-IV tužitelji su i u predmetnoj pravnoj stvari već podnijeli prijedlog za svrsishodnom delegacijom te je rješenjem ovoga od 19. ožujka 2024. podnesen zahtjev Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske za određivanjem drugog stvarno nadležnog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 68. st. 1. ZPP-a koji je odbijen odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1308/24 od 8. studenog 2024.

9. Nadalje, na ročištu 20. svibnja 2026. sud je odbio izvođenje svih daljnjih predloženih a neizvedenih dokaznih prijedloga obzirom je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za odlučivanje te izvođenje istih nije relevantno za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari.

10. Tijekom postupka izvršen je uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

11. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP -a ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

12. Predmet spora je zahtjev I-IV tužitelja za naknadu imovinske (obična šteta(prouzročeni troškovi financiranja i troškovi poslovanja), izmakla korist(izmakla dobit i gubitak tržišne pozicije)) i neimovinske štete ( gubitak poslovnog ugleda i reputacije), zbog nezakonitog postupanja CERP-a koji se od dana osnivanja 1. listopada 2013. proglasio nenadležnim za ugovor o pravu građenja i rješavanju formalno pravnih pitanja neophodnih za realizaciju projekta Fantasyland, odnosno zbog nezakonitog rada u vidu podnošenja niza kaznenih prijava i drugih postupanja od strane HFP-a koji su u konačnici onemogućili realizaciju projekta Fantasyland te zbog povrede ugovornih obveza iz Ugovora o pravu građenja sklopljenog 24. kolovoza 2007. jer je tuženik kao pravni sljednik HFP-a i AUDI-a postupao protivno načelu savjesnosti poštenja, protivno načelu zabrane prouzročenja štete, protivno načelu i obvezi da se omogući drugoj strani ispunjenje ugovorne obveze te protivno i ostalim zakonskim odredbama ZOO-a koji reguliraju obveze potpisnika ugovora.

13. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, zatim osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o pravu građenja 24. kolovoza 2007. (list 17767-17771 spisa) te je uvidom u isti utvrđeno da je sklopljen na temelju Odluke Vlade Republike Hrvatske, Klasa: 621-01/05-02/04, Urbroj: 5030109-07-1 od 12. srpnja 2007. između HFP i OB kao osnivatelja prava građenja i društva Fantazija projekt d.o.o. kao nositelja prava građenja . Člankom 1. ugovorne stranke suglasno su utvrdile da su osnivatelji prava građenja suvlasnici , i to HFP sa 74/100 udjela, a OB sa 26/100 udjela nekretnina koje su pobliže navedene u čl. 1., a sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je na istim predviđena izgradnja i uređenje sportsko-rekreativnog centra, zabavnog i edukativnog parka i hotela Šmidhen-Samobor.

Prema čl. 2. Ugovora o pravu građenja osnovano je pravo građenja na građevinskom zemljištu iz čl. 1. Ugovora na rok od 50 godina, te su osnivatelji prava građenja naveli da opterećuju pravom građenja nekretnine iz čl. 1. Ugovora u korist nositelja prava građenja, a radi izgradnje i uređenja sportsko-rekreativnog centra, zabavnog i edukativnog parka i hotela Šmidhen Samobor prema predinvesticijskoj studiji od 12. prosinca 2006. i 8. ožujka 2007. koja je sastavni dio Ugovora . Prema odredbi čl. 3. Ugovora nositelj prava građenja se obvezao vlasnicima zemljišta plaćati naknadu u iznosu od 1,00 kn/m[2] godišnje uz povećanje svake godine za visinu inflacije u prethodnoj godini na žiro račun HFP za 74/100 udjela, te na žiro račun OB za 26/100 udjela, te im dostaviti dokaz za svaku uplatu, s time da je prvi obrok plativ u roku 30 dana od dana potpisivanja Ugovora, a svaki slijedeći do kraja kolovoza tekuće godine.

Prema odredbi čl. 5. Ugovora osnivatelji prava građenja potpisom Ugovora daju bezuvjetan i neopoziv pristanak da nositelj prava građenja može bez daljnje suglasnosti ili odobrenja osnivatelja prava građenja u svrhu iz čl. 2. Ugovora predmetno pravo građenja zajedno sa svim pravima i obvezama iz Ugovora prenijeti na treće osobe i/ili opteretiti ga nekim od stvarnih prava s time da takvi tereti ne mogu biti zasnovani na period dulji od perioda na koji je sklopljen taj Ugovor.

15. Obzirom na prigovor promašene pasivne legitimacije valja istaknuti kako je Hrvatski fond za privatizaciju prestao s radom 31. ožujka 2011. na temelju odredbe čl. 58. st. 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" broj: 145/10 - dalje: ZUDI), a prema st. 3. istoga članka Agencija za upravljanje državnom imovinom (dalje: AUDIO) na dan 31. ožujka 2011. preuzima poslove, imovinu, prava, obveze, uredsku i drugu opremu, arhiv Hrvatskog fonda za privatizaciju i Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, te radnike Hrvatskog fonda za privatizaciju i državne službenike i namještenike Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom. Odredbom čl. 58. st. 4. ZUDI-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 3. istoga članka, dionice, poslovni udjeli u trgovačkim društvima i nekretnine u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju na dan 31. ožujka 2011. postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

Dakle slijedom navedenog sve nekretnine koje su bile u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju na dan 31. ožujka 2011. prešle su u vlasništvo Republike Hrvatske. Prema tome i nekretnine iz Ugovora o osnivanju prava građenja od 24. kolovoza 2007. postale su suvlasništvo Republike Hrvatske na temelju navedene odredbe čl. 58. st. 4. ZUDI-a.

Ovdje valja istaknuti kao bitnu činjenicu da su predmetne nekretnine na RH prešle na temelju zakona pa stoga Republika Hrvatska kao univerzalni pravni sljednik preuzima sve obveze uključujući i obveze iz predmetnog ugovora o pravu građenja.

16. Nadalje, Zakonom o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 94/13, 18/16, 89/17, 52/18, 112/18 dalje: ZURRH) uređuje se upravljanje i raspolaganje imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske (državna imovina), utvrđuju se pojavni oblici državne imovine, načela upravljanja državnom imovinom, dokumenti upravljanja državnom imovinom, način i uvjeti upravljanja i raspolaganja dionicama i poslovnim udjelima koji čine državnu imovinu u trgovačkim društvima, način i uvjeti upravljanja i raspolaganja nekretninama koje čine državnu imovinu, djelokrug i ovlasti Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (u daljnjem tekstu: Državni ured) u upravljanju i raspolaganju državnom imovinom, razgraničenje ovlasti u upravljanju i raspolaganju državnom imovinom između Državnog ureda, ministarstava i trgovačkih društava kojima su te ovlasti dane posebnim zakonima, uspostava i vođenje Registra državne imovine, upravni i inspekcijski nadzor te druga pitanja s tim u vezi (čl. 1. st. 1.) te se uređuje i osnivanje te ustrojstvo Centra za restrukturiranje i prodaju, njegov djelokrug i javne ovlasti, prestanak rada Agencije za upravljanje državnom imovinom te druga pitanja s tim u vezi (čl. 1. st. 2.).

17. Prema odredbi čl. 80. st. 1. ZURRH-a AUDIO je prestao s radom 30. rujna 2013.

18. Prema odredbi čl. 14. ZURRH-a Državni ured je središnje tijelo za upravljanje i raspolaganje državnom imovinom i koordinaciju upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske u odnosu na središnja tijela državne uprave i druga tijela, odnosno pravne osobe osnovane posebnim zakonima, koji su imatelji, odnosno raspolažu imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske, dok je u odredbi čl. 15. određeno da tim Zakonom Vlada Republike Hrvatske u ime Republike Hrvatske povjerava Državnom uredu vršenje vlasničkih ovlasti u odnosu na državnu imovinu koja je predmet uređenja tog Zakona, osim one imovine za koju vlasnička prava vrši Centar u skladu s ovim Zakonom, te ako isto posebnim propisom nije povjereno drugom tijelu.

19. Nadalje sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZURRH -a Centar je pravni sljednik u odnosu na sva prava i obveze Agencije (AUDIO), sklopljene ugovore i pokrenute sudske i druge postupke u kojima je Agencija jedna od stranaka. Prema st. 2. Centar temeljem prijašnjih potraživanja Agencije te kroz postupke predstečajne nagodbe, stečaja i likvidacije trgovačkih društva stječe u vlasništvo dionice, udjele, prava, nekretnine i pokretnine, a sukladno stavku 3. istoga članka imovinom stečenom na način iz stavka 2. ovoga članka Centar će raspolagati sukladno odredbama ovoga Zakona kojima se uređuje raspolaganje tom imovinom. U istom Zakonu je nadalje propisano da Centar upravlja kao zakonski zastupnik dionicama i poslovnim udjelima čiji je imatelj Republika Hrvatska (čl. 28. st. 1. ZURRH).

20. Dakle Centar za restrukturiranje i prodaju dijelom je slijednik bivše Agencije za upravljanje državnom imovinom, ali ne u odnosu na upravljanje državnom imovinom obzirom da je sukladno navedenom Zakonu središnje tijelo za upravljanje i raspolaganje državnom imovinom Državni ured za upravljanje državnom imovinom.

21. Također uvidom u zemljišne knjige razvidno je da je za Republike Hrvatsku suvlasništvo 37/50 dijela nekretnine, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisano temeljem čl. 58. st. 4. ZOUDI. Prema tome AUDIO nije niti bio suvlasnik predmetnih nekretnina nego je bio zakonski zastupnik Republike Hrvatske u pogledu upravljanja i raspolaganja u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOUDI-a .

22. Dakle nakon 30. srpnja 2013. (stupanja na snagu ZURRH) Državni ured za upravljanje državnom imovinom, potom Ministarstvo državne imovine, vrši vlasničke ovlasti na svim nekretninama u vlasništvu odnosno suvlasništvu Republike Hrvatske. Između ostalog i naknada iz Ugovora o osnivanju prava građenja sukladno čl. 281. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV) plaća se vlasniku zemljišta.

Dakle u konkretnom slučaju nekretnine koje su predmet Ugovora o pravu građenja od 24. kolovoza 2007. prešle su u vlasništvo Republike Hrvatske na temelju zakona , dakle Republika Hrvatska je stoga univerzalni sukcesor što podrazumijeva da su upravo na Republiku Hrvatsku tada prešle i sve obveze kao i prava iz tog ugovora .

23. Također obzirom na navode tužitelja u pogledu nezakonitih postupanja, nezakonitog rada te niza podnesenih kaznenih prijava od strane pravnih prednika tuženika i samog tuženika valja reći kako u smislu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj: 150/11 i 12/13) štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska.

24. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga suda, tuženik nije pasivno legitimiran u predmetnom postupku te bi u konkretnom slučaju pasivno legitimirana bila isključivo Republika Hrvatska pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

25. Kako I-IV tužitelji nisu uspjeli u parnici to je odbijen i njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

Zagreb, 6. srpnja 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno u roku 15 dana po primitku presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.