REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Pr-537/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, [adresa], OIB: 51401063283, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. svibnja 2026. godine u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice, dana 6. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1.8.2019.godine do 30.9.2020.godine u ukupnom iznosu od 567,13 EUR neto sa zakonskom zateznom kamatom do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; a koja na iznos od:

- 44,99 EUR teče od 15. rujna 2019.godine do isplate,

- 15,00 EUR teče od 15. listopada 2019. godine do isplate,

- 44,99 EUR teče od 15. studenog 2019. godine do isplate,

- 53,30 EUR teče od 15. prosinca 2019. godine do isplate,

- 53,30 EUR teče od 15. siječnja 2020. godine do isplate,

- 44,99 EUR teče od 15. veljače 2020. godine do isplate,

- 44,99 EUR teče od 15. ožujka 2020. godine do isplate,

- 32,99 EUR teče od 15. travnja 2020. godine do isplate,

- 24,69 EUR teče od 15. svibnja 2020. godine do isplate,

- 24,00 EUR teče od 15. lipnja 2020. godine do isplate,

- 53,30 EUR teče od 15. srpnja 2020. godine do isplate,

- 53,30 EUR teče od 15. kolovoza 2020. godine do isplate,

- 32,30 EUR teče od 15. rujna 2020. godine do isplate,

- 44,99 EUR teče od 15. listopada 2020. godine do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 765,45 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; dok se odbija zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku platiti dosuđeni parnični trošak na račun punomoćnice tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

Obrazloženje

1. Dana 22.kolovoza 2024.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj zaposlen kod tuženika, te da ima prebivalište na adresi [adresa], koja je adresa prebivališta od mjesta rada [adresa] udaljena 31,30 km, odnosno 30,80 km, kada je mjesto rada Split, Šoltanska 1 – Križine, sukladno Odlukama tuženika. Tužitelj da ima pravo na isplatu razlike naknade troškova prijevoza po prijeđenom kilometru, citira odredbe TKU-a, obrazlaže svoj stav. Navodi da, obzirom na radno vrijeme tužitelja i raspored vožnje, autobusne linije u konkretnom slučaju organizirani međumjesni prijevoz da ne omogućava tužitelju svakodnevni redovit dolazak na posao i povratak s posla, slijedom čega tužitelj da ima pravo na isplatu putnih troškova po prijeđenom kilometru. Prethodno navedenu odlučnu činjenicu da je potvrdio i sam tuženik svojim Odlukama od 16.10.2020.g. kojima stavlja van snage sve svoje ranije odluke, te tužitelju priznaje naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru iz razloga što „tužitelj radi u turnusu“, što da upućuje na zaključak da se za cijelo utuženo razdoblje mora primjenjivati naknada troškova prijevoza po prijeđenom kilometru. Radi navedenog, tužitelj da je prisiljen koristiti osobni automobil, te sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a, da ima pravo na isplatu troškova prijevoza (za dolazak i povratak s posla) prema prijeđenom kilometru. Tuženik da je pogrešno umanjivao naknadu troškova prijevoza, pa to obrazlaže. Radi navedenog, tužitelj da ovom tužbom potražuje razliku između onoga što mu je plaćeno i onoga što mu je trebalo biti plaćeno sukladno prethodno citiranim odredbama TKU-a. Tužitelj postavlja tužbeni zahtjev i na ime razlike troška prijevoza za period od 1.kolovoza 2019.godine do 30.rujna 2020.godine potražuje iznos od 675,46 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, tužitelj svojim podneskom od dana 19.kolovoza 2025.godine uređuje svoj tužbeni zahtjev, u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, na koje nema primjedbi, te za period od 1.kolovoza 2019.godine do 30.rujna 2020.godine potražuje iznos od 567,13 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama. Tuženik navodi da se izričito protivi ovakvom djelomičnom povlačenju tužbe, smanjenjem tužbenog zahtjeva.

4. Za navesti je da je, prema stavu ovog suda, tužitelj ovlašten, nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a za potrebe vještačenja tuženik kao poslodavac je trebao dostaviti potrebnu dokumentaciju, smanjiti odnosno urediti tužbeni zahtjev i da se tome tuženik može protiviti, ali ne sa uspjehom. Naime, prema stavu ovog suda, smanjenje tužbenog zahtjeva inače zaista predstavlja djelomično povlačenje tužbe, tuženik se takvom smanjenju može protiviti, ali u ovim slučajevima, vezano za posebnu narav spora i sve okolnosti slučaja, ne sa uspjehom. Smanjenje zahtjeva koje uslijedi nakon provedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a prije izvođenja tog dokaza sud poziva tuženika da za potrebe vještačenja dostavi platne liste i evidencije radnog vremena, tu cjelokupnu potrebnu dokumentaciju za vještačenje, tužitelj nema, prije toga i prije vještačenja tužitelji kao radnici nemaju sve potrebne podatke za određivanje visine zahtjeva. Svakako se u ovim slučajevima može analogno primijeniti stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezano za ovlaštenje tužitelja povećati zahtjev nakon vještačenja (što je i ovdje slučaj) i da nije potreban pristanak tuženika za to (preinaka tužbe) te da prigovor zastare za taj dio (povećanog zahtjeva) nije osnovan jer se smatra da je čitav zahtjev, pa i povećani dio nakon vještačenja, podnesen već u tužbi. Dakle, ista je, prema stavu ovog suda, situacija i vezano za djelomično povlačenje tužbe smanjenjem zahtjeva nakon vještačenja kada se u biti utvrdi visina potraživanja, pa se tuženik ne može tome sa uspjehom protiviti i ne bi ni imao pravo na naknadu troškova radi djelomičnog povlačenja tužbe, a sud ne treba odbiti kao neosnovan onaj dio zahtjeva koji je smanjen niti o tome treba odlučiti, već treba odlučiti o konačno smanjenom odnosno postavljenom zahtjevu nakon vještačenja (bio isti veći ili manji od prethodno postavljenog). Dakle, sud je dužan odlučiti o zahtjevu tužitelja iz podneska od 19.kolovoza 2025.godine, tužitelj je ovlašten smanjiti zahtjev na konačno zatraženi iznos nakon provedenog dokaza vještačenjem i tuženik se ovome nije mogao sa uspjehom protiviti.

5. Dakle, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike putnog troška za razdoblje od 1.kolovoza 2019.godine do 30.rujna 2020.godine u ukupnom iznosu od 567,13 EUR neto sa zakonskim zateznim kamatama.

6. U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom Ugovora o radu zaključenog između stranaka dana 23.srpnja 2003.godine; odluke tuženika od 24.svibnja 2022.godine i 18.kolovoza 2022.godine te odluke tuženika za tužitelja od 25.srpnja 2018.godine; podataka o udaljenosti HAK-a od [adresa] do Obale kneza Domagoja 12, Split (list 19 spisa); odluke tuženika za tužitelja od 16.listopada 2020.godine; podataka sa Google Maps vezano za udaljenost od [adresa] do Šoltanske 1, Split (list 23 spisa) i [adresa] (list 27 spisa); ostale radnopravne dokumentacije za tužitelja; te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije dipl.oecc Marijanu Joviću.

7. Tužitelj je popisao parnični trošak.

8. Zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Naime, nesporno je, a to proizlazi iz izvedenih dokaza, da je tužitelj radnik tuženika, medicinska sestra/tehničar u traumatologiji, da je prebivalište tužitelja u [adresa]; da je mjesto rada u [adresa]/ Šoltanska 1. Udaljenost od adrese prebivališta do mjesta rada tužitelja utvrđena je i proizlazi iz priloženih podataka HAK-a i Google Maps, to nije sporno među strankama.

10. Tužitelj svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

11. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. Odredbom čl. 66. st. 9. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 11. TKU/22 propisuje da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur. Odredbom čl. 66. st. 16. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 21. TKU/22 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Trenutno važeći je TKU/24 (NN 29/2024), koji u čl.75. propisuje da, ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza na dijelu udaljenosti, naknada troškova prijevoza isplatiti će se: 1. za dio udaljenosti na kojoj prijevoz nije organiziran, kao i u slučaju kad organizirani javni prijevoz ne prometuje određenog dana, u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, 2. za dio udaljenosti na kojoj je prijevoz organiziran, a kojeg zaposlenik koristio, u visini cijene karte organiziranog prijevoza, a ako ga ne koristi, u visini cijene karte organiziranog prijevoza u visini od 0,18 eura po prijeđenom kilometru, ovisno o tome što je za poslodavca povoljnije.

12. Pregledom odluke tuženika od 25.srpnja 2018.godine utvrđeno je da je tužitelju priznato pravo na naknadu za trošak međumjesnog prijevoza za relaciju od adrese prebivališta u [adresa] do adrese međumjesne stanice u Splitu, Obala kneza Domagoja 12; kao i pravo na naknadu za trošak mjesnog prijevoza za relaciju od adrese međumjesne stanice u Splitu, Obala kneza Domagoja 12 do adrese rada u Splitu, Šoltanska 1, a sukladno broju dolazaka na posao... Ova odluka primjenjuje se od 1.srpnja 2018.godine. Pregledom odluke tuženika od 16.listopada 2020.godine utvrđeno je da se tužitelju priznaje pravo na naknadu za trošak prijevoza za relaciju od adrese prebivališta u [adresa] do adrese mjesta rada u Splitu, Šoltanska 1, visina naknade za trošak prijevoza računa se sukladno broju dolazaka na posao i kilometraži za tu udaljenost (30,80 km), na način da se za svaki prijeđeni kilometar isplaćuje 1,00 kn. Ovom odlukom stavljaju se van snage sve ranije odluke o naknadi troškova prijevoza tužitelja, ista se primjenjuje počev od 1.prosinca 2017.godine.

13. Dakle, jasno je ono što navodi tužitelj, da je tuženik i za period prije utuženog perioda priznao tužitelju pravo na naknadu troška prijevoza od prebivališta u [adresa] do mjesta rada u Splitu po kilometru udaljenosti, sukladno dolascima na posao u svakom pojedinom mjesecu, upravo odlukom od 16.listopada 2020.godine koja se primjenjuje počev od 1.prosinca 2017.godine. Kriterij obračuna troška prijevoza po kilometru za čitavu relaciju od kuće do mjesta rada je jasan i valjalo je utvrditi je li u utuženom periodu tuženik pravilno obračunavao i isplaćivao tužitelju naknadu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru.

14. Sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dipl.oecc Marijanu Joviću. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju navodi:

„Zadaća vještaka je izračunati neisplaćenu razliku naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.08.2019. do 30.09.2020.g. sukladno tužbenom zahtjevu. Potrebno je izračun napraviti prema plaćanju po prijeđenim Km u odnosu na iznos isplaćene naknade.

Tužitelj je 22.08.2024. g. podnio tužbu zbog pogrešno isplaćene naknade troškova prijevoza u razdoblju od 01.08.2019. do 30.09.2020. Tužitelj smatra kako je imao pravo primiti naknadu prijevoza po prijeđenom kilometru i to za dolazak i povratak s posla, dok mu je tuženik istu isplaćivao u manjem iznosu. U svrhu izrade mišljenja je bilo potrebno izvršiti uvid u evidenciju rada tužitelja kako bi se utvrdio broj dolazaka na posao i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Uvidom u dokumentaciju u spisu evidentno je kako je tužiteljica udaljena 31,30 kilometra od radnog mjesta u [adresa], te sam utvrdio kako tužiteljica nije mijenjala radno mjesto. Radila je većinom na način da je po dva ili tri dana uzastopno radila po 12 sati, te bi potom bila slobodna dva dana. U svom sam izračunu za svaki dan dolaska na posao obračunao naknadu prijevoza za 62,60 kilometra pomnoženo s naknadom po kilometru. Dokumentacija u spisu je bila dostatna za utvrđivanje broja dana dolazaka na posao i iznosa isplaćene naknade troška prijevoza. Tuženik je tužiteljici kroz cijelo razdoblje isplaćivao naknadu prijevoza u visini karata za međumjesni prijevoz, a iznosi su u pravilu bili niži od isplate naknade za korištenje osobnog automobila. U tablici koja prileži nalazu je prikazan iznos razlike isplaćene naknade prijevoza.

Prilikom izrade vještva izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna mišljenja sam:

U periodu obračuna plaća od 01.08.2019. g. do 30.09.2020. g. Tuženik kao poslodavac je Tužiteljici u pojedinim mjesecima isplatio manju naknadu troška prijevoza u ukupnom iznosu od: =567,13 Eur

Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih naknada su prikazani u rekapitulaciji nalaza vještaka.“

15. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Jovića u cijelosti, sudski vještak je u potpunosti odgovorio na zadatak vještačenja, njegovo vještvo je stručno, logično i uvjerljivo i nije preostalo nerazjašnjenih, a bitnih, pitanja na koje vještak nije dao kvalitetan odgovor, vještaka nije bilo potrebe pozvati radi dodatnog pisanog niti usmenog očitovanja niti razjašnjenja bilo kojeg pitanja.

16. Dakle, sukladno nalazu i mišljenju vještaka tužitelj konačno postavlja svoj tužbeni zahtjev, sud drži da mu zaista pripada iznos od 567,13 EUR, ukupno, neto, za utuženi period, tuženik je bio u obvezi tužitelju na ime troška prijevoza isplatiti za svaki mjesec puni iznos troška prijevoza po kilometru, sukladno nazočnosti na radu. Tuženik nije tako postupio i došlo je do razlike naknade troška prijevoza, koji je tuženik obvezan isplatiti tužitelju, upravo kako to vještak iskazuje u svom vještvu, a tužitelj konačno i potražuje. Dakle, tužitelju je valjalo dosuditi zatraženi iznos od 567,13 EUR neto na ime razlike troška prijevoza za period od 1.kolovoza 2019.godine do 30.rujna 2020.godine. Na svaki pojedini iznos razlike troška koji zbrojeni tvore glavnicu potraživanja, tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate radi zakašnjenja, temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO). Dakle, na svaki mjesec razlike putnog troška tužitelju pripada pravo na zakonske zatezne kamate za mjesec u kojem je razlika nastala, u ovom slučaju 15.og u slijedećem mjesecu, do isplate.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe; sastava podneska od 19.kolovoza 2025.godine, zastupanja na ročištima održanim dana 5.lipnja 2025.godine i 19.svibnja 2026.godine; za svaku radnju po 50 bodova; što uz vrijednost boda od 2,00 EUR daje ukupan iznos od 400,00 EUR. Na ovaj iznos valjalo je dodati 25% PDV-a u iznosu od 100,00 EUR i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, što zbrojeno daje iznos od 765,45 EUR, koliko je konačno na ime naknade parničnog troška tuženik obvezan isplatiti tužitelju, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka. Za navesti je i to da je tužitelj ispustio punomoć svom punomoćniku za zastupanje u ovom postupku, ovlastio ga je da ga zastupa u ovom postupku i da na svoj račun prima troškove postupka. Sud drži da zahtjev nije osnovan u dijelu kojim se traži da se naloži tuženiku parnični trošak isplatiti na račun punomoćnika tužitelja, taj dio zahtjeva valjalo je odbiti i odlučiti kao u izreci ove odluke, tuženik je obvezan ovom odlukom trošak naknaditi tužitelju. Naime, u punomoći za zastupanje, između ostalog, navedeno je da je punomoćnik tužitelja ovlašten primati novac i novčane vrijednosti i o tome izdavati potvrde, međutim, sud drži da se ne može odlukom suda naložiti tuženiku trošak koji pripada stranci u postupku isplatiti punomoćniku stranke na račun punomoćnika. Radi se o odnosu između stranke i punomoćnika, ali to za tuženika ne proizvodi obvezu platiti parnični trošak na račun punomoćnika, tako nešto se tuženiku ne može naložiti odlukom suda, pa i u slučaju postojanja punomoći takvog sadržaja i navoda tužiteljice kao stranke pred sudom. Punomoćnik je ovlašten primiti novac za stranku ukoliko mu to protivna stranka dobrovoljno plati, ali nije ovlašten tražiti da sud odlukom naloži drugoj stranci da novac isplati na račun punomoćnika tužitelja po odluci suda, a ne stranci kojoj taj trošak pripada po odluci suda. Takvu obvezu za tuženika vezano za odluku suda ne može proizvesti punomoć tužitelja ispuštena punomoćniku tužitelja. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke i po ovom pitanju.

U Splitu, 6. srpnja 2026. godine

S U D A C

Julijana Ponoš

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku