REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-585/2025-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Mihanovićeva ulica 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika SČ, vlasnika obrta [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave 19. svibnja 2026. održane u prisutnosti tužitelja i u odsutnosti tuženika, na ročištu za objavu presude 6. srpnja 2026. objavio i
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.234,37 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 10. listopada 2025. navodi da se 2. travnja 2004. dogodila ozljeda na radu osiguraniku tužitelja ĆČ prilikom obavljanja radova za tuženika kao poslodavca. Ozljeda da se dogodila na način kako je to opisano u Izvješću Državnog inspektorata, Područne jedinice Rijeka, Ispostava — Odsjek inspekcijskog nadzora u Puli od 10. srpnja 2007. i Prijavi o ozljedi na radu zaprimljene u HZZO 30. travnja 2004. zbog toga što tuženik kao poslodavac nije proveo mjere zaštite na radu, obzirom da je uzrok ozljede dijelom izvođenje radova na način protivan pravilima zaštite na radu jer je potrebno da najprije radnici siđu sa skele pa da se ista pomjeri i učvrsti a dijelom zbog neispravnosti sredstva rada, jer pokretna skela nije imala originalne kotače. Rješenjem tužitelja br. 2510 od 18. srpnja 2006. osiguraniku ĆČ kod kojeg je zbog ozljede na radu iz točke I. ove tužbe nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato je počevši od 16. siječnja 2006. pravo na invalidsku mirovinu.
1.2. Tužitelju da je počinjena šteta time što je isplaćivao novčana davanja iz mirovinskog osiguranja s osnova invalidske mirovine kao trajnog novčanog davanja ĆČ.
Tuženik da je temeljem presuda Trgovačkog suda u Pazinu posl. br. P-680/2010, P- 176/2015 i P-67/2019 te izvansudskih zahtjeva, podmirio štetu tužitelju za razdoblje do 30. travnja 2023. Predmet ove tužbe je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine ĆČ u razdoblju od 1. svibnja 2023. do 30. rujna 2025. Sukladno odredbama čl. 161. st. 1. i 2., a u svezi č l. 162. st. 1.13. Zakona o mirovinskom osiguranju, napravljen je Obračun isplaćenih mirovinskih primanja od 10. listopada 2025. prema kojem stvarna šteta za razdoblje od 1. svibnja 2023. do 30. rujna 2025. iznosi 12.916,01 eura.
1.3. Tuženiku da je u vansudskom postupku dostavljen Odštetni zahtjev od 21. svibnja 2024. za plaćanje iznosa od 4.511,09 eura koji iznos se odnosi za razdoblje od 1. svibnja 2023. do 31. ožujka 2024., koji je tuženik primio 5. lipnja 2024., a po kojem tuženik nije postupio. Nakon toga da su mu upućene i opomene, ali ni po njima nije postupio. Budući je cijelo to vrijeme tužitelj vršio isplate invalidske mirovine, tužitelj ovom tužbom potražuje stvarnu šteta za razdoblje od 1. svibnja 2023. do 30. rujna 2025. iznosi 12.916,01 eura.
1.4. Tužitelj smatra kako je tuženik dužan temeljem odredbi čl. 161. st. 1. i 2. i čl. 162. st. 1. i 3. ZOMO namiriti tužitelju utuženi iznos na ime naknade štete, stoga predlaže da se donese presudu kao u izreci s time da je visinu tužbenog zahtjeva smanjio u podensku od 13. travnja 2026 zbog uplata koje je tuženik izvršio nakon pokretanja ovog parničnog postupka, sve kako je to navedeno u izreci.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplate za razdoblje od 1. svibnja 2023. do 9. lipnja 2024. te navodi kako je 1. prosinca 2025. izvršio isplatu iznosa od 1.997,99 eura za navedeno razdoblje.
2.1. Tuženik osporava dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje od 10. lipnja 2024. do 30. rujna 2025. jer je gospodin ĆČ **.**.2024. napunio 65 godina života čime da je stekao pravo na punu starosnu mirovinu, a time smatra kako prestaje njegova obveza plaćanja razlike. Invalidska mirovina da se korisniku isplaćuje zbog smanjene sposobnosti za rad, a stjecanjem uvjeta za punu starosnu mirovinu osiguranik više ionako ne radi pa time i smanjena radna sposobnost ne utječe na njegova primanja, a time niti HZMO nema obvezu plaćanja niti temelj da potražuje regres. Predmetni slučaj, smatra tuženik, ne može se podvesti pod odredbe članka 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju, a kako tužitelj navodi u tužbenom zahtjevu.
3. Tužitelj se podneskom od 23. prosinca 2025. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu i naveo da je s tuženikom nakon podnošenja tužbe zaključio nagodbu za dio koji tuženik ne osporava, a koji se odnosi na period od 1. svibnja 2023. do 9. lipnja 2024. i koji iznosi 5.993,99 eura. Tuženiku je odobreno da iznos od 5.993,99 eura, plati u tri jednaka mjesečna obroka od po 1.997,99 eura počevši od I5. prosinca 2025., pa zaključno do 15. veljače 2026. Tužitelj potvrđuje da je tuženik platio prvi mjesečni obrok u iznosu od 1.997,99 eura.
3.1. Što se tiče navoda tuženika da je tužiteljev osiguranik 9. lipnja 2024. napunio 65 godina i stekao pravo na punu starosnu mirovinu, te da prema mišljenju tuženika prestaje njegova obveza isplate prema tužitelju, tužitelj ističe da ta činjenica nikako nema za posljedicu prestanka tuženikove obveze za isplatom, a sve sukladno odredbama čl. 161. st. 1. i 2. t. 1. i 3. ZOMO-a. Članak 161. (ZOMO) da propisuje kako Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. St. 2. citiranog članka propisano je da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:
1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.
Dakle, u ovoj pravnoj stvari tužitelj smatra spornim samo pravno pitanje, o kojem će odlučiti sud, a tužitelj je stava da se u konkretnoj pravnoj stvari ima primijeniti čI. 161 ZOMO-a koji jasno propisuje da tužitelj ima pravo zahtijevati stvarnu štetu — novčana davanja na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.
4. Tuženik je 12. ožujka 2026. dostavio podnesak u kojem navodi da on više nije vlasnik obrta [obrt] već da je vlasnik AČ slijedom navedenog da on nije niti pasivno legitimiran u ovom postupku.
5. U dokaznom postupku sud je pročitao sve isprave uložene u sudski spis, izvadak iz obrtnog registra, dopis Državnog inspektorata, prijava o ozljedi na radu, izračun tužitelja, odštetni zahtjev, rješenje HZMO od 18. srpnja 2006., nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti, podaci iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, mišljenje stručnog povjerenstva, izračun tužitelja od 26. ožujka 2026.
6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999. 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnove naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine osiguraniku ĆČ za razdoblje od 9. lipnja 2024. do 31. kolovoza 2024.
8. Između stranaka je nesporno:
- nastanak štetnog događaja u kojoj je osiguranik tužitelja ĆČ zadobio teške tjelesne ozljede, da je istom priznato pravo na invalidsku mirovinu,
- da je za nastali štetni događaj odgovoran tuženik,
- da je osiguranik tužitelja 9. lipnja 2024. ispunio uvjete za starosnu mirovinu,
- visina tužbenog zahtjeva.
9. Sporno je pasivna legitimacija i pravno pitanje primjenjuje li se u ovoj pravnoj stvari Zakon o mirovinskom osiguranju, odnosno ima li tužitelj pravo na regres nakon što je osiguranik tužitelja ispunio uvjete za starosnu mirovinu.
10. Tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbama članka 161. stavak 1. i stavak 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 118/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022. - dalje: ZOMO) kao odredbama koje su bile na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, a koja mu je nastala isplatom svake invalidske mirovine. Odredbom članka 161. stavka 1. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, a prema stavku 2. istog članka naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
10.1. Tužitelj tvrdi da je uvidom u obrtni registar utvrdio da je tuženik SČ vlasnik obrta [obrt] istupio iz ortakluka s danom 1. rujna 2024. što da znači da je za utuženo razdoblje od 9. lipnja 2024. do 31. kolovoza 2024. bio pasivno legitimiran, a da visina potraživanja tužitelja za to razdoblje iznosi 1.234,37 EUR koliko da je tužitelj isplatio svom osiguraniku po osnovu invalidske mirovine.
11. Ovaj sud smatra da kod odlučivanja o pravnoj osnovi zahtjeva treba primijeniti odredbu čl. 161. st. 2. točka 1. ZOMO temeljem koje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostaloga novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
12. Dakle, činjenica koju ističe tuženik da je osiguranik tužitelja ispunio uvjete za starosnu mirovinu (op. koja činjenica među strankama nije sporna) nije relevantna jer tužitelj neovisno o tome ima pravo na regres novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.
12.1. Visina postavljenog tužbenog zahtjeva od 1.234,37 eura nije bila sporna, odnosi se na razdoblje do 31. kolovoza 2024. i proizlazi iz dostavljenog izračuna tužitelja (str. 51 spisa). Tuženik nije osporio činjenicu da je istupio iz obrta s danom 1. rujna 2024. stoga je dužan podmiriti potraživanje tužitelja po osnovu stvarne štete do dana 31. kolovoza 2024. u iznosu od 1.234,37 eura uvećano za zatezne kamate tekuće od podnošenja tužbe 10. listopada 2025. do isplate.
13. Zbog navedenog, a na temelju citirane odredbe čl. 161. ZOMO valjao je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Puli 6. srpnja 2026.
S u d a c
Andrijana Modrušan
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. tužitelju
2. tuženiku po pun.
