REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1370/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja ĆE, [adresa], Ć [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Gligić Rubes, odvjetnici u Zagrebu , protiv tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Sanje Gligić Rubes, odvjetnice i punomoćnice tuženika FE, diplomirane pravnice, zaposlenice tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 6. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Utvrđuje se ništetnim Sporazum od 24. siječnja 2024. o prestanku Ugovora o radu broj HP-02/8 002833/24 na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2023. godine, između tužitelja ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356.

II/ Sudski se raskida ugovor o radu broj HP-02/8-002833/24 sklopljen između tužitelja ĆE, Ć [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HP – Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356, s danom 5. svibnja 2024.g.

III/ Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356 isplatiti tužitelju ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], brutto iznos neisplaćene plaće za siječanj, veljaču, ožujak, travanj 2024. u ukupnom iznosu od 4.200,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29 st. 2. ZOO-a, i to za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na pojedinačne iznose mjesečnih plaća kako slijedi:

- za mjesec siječanj 2024.g. na iznos od 272,93 EUR koja teče od 16.2.2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana,

- za mjesec veljaču 2024.g. na iznos od 1255,50 EUR koja teče od 16.3.2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana,

- za mjesec ožujak 2024.g. na iznos od 1335,85 EUR koja teče od 16.4.2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana,

- za mjesec travanj 2024.g. na iznos od 1335,85 EUR koja teče od 16.5.2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, osim u dijelu zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenim bruto iznosima.

IV/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

V/ Nalaže se tuženiku HP – Hrvatska pošta d.d., Poštanska ulica 9, Velika Gorica, OIB: 87311810356, tužitelju ĆE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi štetu u visini od 6.679,25 EUR, što odgovara iznosu od pet prosječnih mjesečnih plaća tužitelja (1.335,85 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 6. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29 st. 2. ZOO-a, i to za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.562,50 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 6. srpnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2. ZOO-a, i to za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VII/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 6. srpnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2. ZOO-a, i to za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj ĆE (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 3. travnja 2024. navodi da je bio zaposlen kod tuženika HP – Hrvatska pošta d.d. (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu Voditelja tima za razradu pošiljaka u organizacijskoj jedinici divizija pošta, na temelju Ugovora o radu od 1.rujna 2023. Tužitelj ističe da je zaposlen kod tuženika počevši od 2002. godine. Tužitelj je tuženiku službenim e -mailom koji je naslovljen na NE u Odjelu za ljudske resurse uputio zamolbu za sporazumni raskid Ugovora o radu dana 11. siječnja 2024. Tužitelj je dana 22. siječnja 2024. zbog lošeg zdravstvenog stanja bio kod psihijatra, te je 23. siječnja 2024. otvorio bolovanje kod liječnika opće prakse. Istog dana obavijestio je nadređenog SE o otvaranju bolovanja te je dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Tužitelj je 24. siječnja 2024. o otvaranju bolovanja obavijestio i NE u Odjelu za ljudske resurse, navodeći da nije u mogućnosti potpisivati dokumente te da traži odgodu potpisa. Tužitelj nije dobio odgovor na e-mail. Dana 19. veljače 2024. tužitelj je zaprimio od tuženika Sporazum o prestanku ugovora o radu potpisan samo od poslodavca te odjavu sa HZMO-a i HZZO-a s danom 24. siječnja 2024. Iz odjava proizlazi da je tuženik kao razlog odjave naveo sporazum o prestanu ugovora o radu. Postupak tuženika prema tužitelju pun je nezakonitosti i nepravilnosti. Radni odnos nije prestao sporazumom radnika i poslodavca, budući da isti tužitelj nije potpisao. Stoga tužitelj predlaže utvrditi Sporazum ništetnim, sudski raskinuti Ugovor o radu s danom 5. svibnja 2024. te ujedno predlaže da mu se dosudi naknada plaće sve do sudskog raskida Ugovora o radu kao i naknada štete zbog sudskog raskida u iznosu od 6.679,25 eura, sve uvećano za zakonske zatezne kamate, a kako je to navedeno pod točkama I/ - V/ izrijeke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor prekluzije navodeći da je tuženik odgovorio na elektroničku poštu tužitelja te ga je 24. siječnja 2024. izvijestio da je odjavljen sa HZMO-a. Stoga tuženik smatra da je u tom trenutku za tužitelja počeo teći rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. Tuženik ističe i prigovor prekluzije u odnosu na podnesenu tužbu navodeći da je zadnji rok za podnošenje tužbe bio 3. travnja 2024., a tužba je podnesena 4. travnja 2024., odnosno izvan roka iz čl. 133. st. 2 Zakona o radu. Nadalje, nije sporno da je tužitelj 10. siječnja 2024. telefonskim putem od NE zatražio upute kako da raskine ugovor, a što proizlazi iz elektroničke pošte tužitelja od 11. siječnja 2024. Predmetnom porukom od 11. siječnja 2024. tužitelj je uputio zamolbu za sporazumni raskid ugovora o radu, čime je u pisanom obliku nedvojbeno iskazao svoju volju za raskidom ugovora o radu. Iz zamolbe proizlazi da je tužitelj tražio raskid s danom 24. siječnja 2024. Dakle, tužitelj je jasno izrazio svoju volju pisanim putem za sudski raskid ugovora o radu. Tuženik je prihvatio ponudu tužitelja te je sastavio potvrdu nazvanu Sporazumni raskid ugovora o radu iz koje proizlazi da je ista izdana na temelju pisane zamolbe tužitelja. Slijedom navedenog, tužitelj je u pisanom obliku dao ponudu, koju je tuženik u pisanom obliku prihvatio, što znači da je zaključen pisani Sporazum o raskidu ugovora o radu, jer iz odredbe čl. 113. Zakona o radu ne proizlazi da sporazum ne bi bilo moguće sklopiti u više pisanih dokumenata. Tuženik isto tako ističe da je radni odnos prestao i konkludentnim radnjama, s obzirom da je ponašanje tužitelja i tuženika bilo usmjereno prestanku radnog odnosa prema zamolbi tužitelja. Tuženik se poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda RH iz koje proizlazi da je moguća konvalidacija sporazuma o prestanku ugovora o radu, ukoliko su isti stranke izvršile. Tuženik ističe da je tužitelj putem elektroničke pošte od 24. siječnja 2024. tražio odgodu potpisivanja sporazuma, međutim nije tražio da se odgodi datum prestanka radnog odnosa. Dakle, činjenica što tužitelj nije potpisao potvrdu tuženika koju je tuženik nazvao Sporazum ne znači da radni odnos nije prestao jer su tuženik i tužitelj poduzeli sve radnje u svrhu raskida ugovora o radu. Tuženik osporava zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete zbog sudskog raskida u zatraženom iznosu, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 2 spisa), u povratnicu (str. 3 spisa), u potvrdu o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa (str. 4 spisa), u ispis poruka (str. 5-6 spisa), u zahtjev za zaštitu prava (poleđina str. 6 spisa), u dopis tuženika od 29. siječnja 2024. (str. 7 spisa), u Sporazum o prestanku Ugovora o radu (poleđina str. 7 spisa), u odjavu HZMO-a (str. 8-9 spisa), u ispis e-mail poruka (str. 13, 36 spisa), u ugovor o radu (str. 14 spisa), u zamolbu od 11. siječnja 2024. (str. 15 spisa), u ispis poziva (str. 16 spisa), u izračun potencijalne bruto plaće (str. 50-53 spisa), u prijavu HZMO-a i ugovor o radu (str. 69-70 spisa), saslušani su svjedoci SE (str. 44-45 spisa), NE (str. 79-80 spisa) te tužitelj ĆE kao parnična stranka (str. 45-46 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti Sporazuma o prestanku ugovora o radu broj HP-02/8-002833/24 s danom 24. siječnja 2024., sudski raskid ugovora o radu, isplata naknade plaće kao i naknade štete zbog sudskog raskida. Prema tvrdnjama tužitelja Sporazum o prestanku ugovora o radu je ništetan , jer isti nije sastavljen u pisanom obliku, odnosno nije potpisan od strane tužitelja.

6. U odnosu na prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika za navesti je da nema dokaza u spisu o tome da je tužitelju Sporazum o prestanku ugovora o radu, čije utvrđenje ništetnim se traži u ovom postupku, dostavljen prije 19. veljače 2024. Naime, tuženik je u spis dostavio Sporazum o prestanku ugovora o radu, međutim na istom nije naveden datum. Ujedno je dostavio potvrdu o vrsti poslova koje je tužitelj obavljao i trajanju radnog odnosa, koja je datirana s danom 25. siječnja 2024. Ujedno spisu prileži dopis tuženika od 29. siječnja 2024., iz kojeg proizlazi da se u prilogu tog dopisa tužitelju dostavlja navedeni Sporazum o prestanku ugovora o radu. Iako spisu prileži i ispis e-mail poruke koja je upućena od NE prema tužitelju dana 24. siječn ja 2024., na temelju tog dokaza nije moguće nedvojbeno utvrditi da je tužitelj zaprimio Sporazum o prestanku ugovora o radu. Naime, upućivanje e-mail poruke nije dokaz o tome da je dokument zaista i zaprimljen od strane tužitelja, a ujedno je vidljivo da se u privitku poruke nalazi zamolba za sporazumni raskid, a ne i sporazumni raskid. Drugim riječima, e-mail poruka koja prileži na str. 13 spisa nije nedvojbeni dokaz o tome da je tužitelj navedenog dana uredno obaviješten o tome da mu je radni odnos prestao. Naime, iz potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad je vidljivo da se tužitelj počevši od 23. siječnja 2024. nalazio na bolovanju, pa se u tom periodu dostava na službenu elektroničku poštu tužitelja ne može smatrati urednom dostavom tužitelju (s obzirom da se tužitelj u tom trenutku ne nalazi na radnom mjestu, odnosno isti je na bolovanju). Ne postoji obveza tužitelja da za vrijeme bolovanja preuzima dokumentaciju sa službene e-mail adrese, niti je moguće utvrditi da je tužitelj dokumentaciju preuzeo, kao niti to koja je dokumentacija tužitelju dostavljena uz poruku NE od 24. siječnja 2024. Stoga je sud zaključio da tužitelj prije 19. veljače 2024. nije imao saznanja o povredi prava iz radnog odnosa koji su predmetom ovog spora, te da za tužitelja prije tog datuma nije mogao teći rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava. U odnosu na datum 19. veljače 2024., tužiteljev zahtjev za zaštitu prava kojeg je podnio 1. ožujka 2024. prema spisu priležećoj povratnici, je pravodoban u smislu odredbe čl. 133. st. 1 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR). Nadalje, s obzirom da iz povratnice proizlazi kako je tuženik zahtjev za zaštitu prava uredno zaprimio 4. ožujka 2024., a na isti nije odgovorio, za tužitelja je 20. ožujka 2024. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu. Uvidom u spis je utvrđeno da je tužba podnesena 3. travnja 2024., odnosno unutar roka iz čl. 133. st. 2 ZR-a. Stoga je sud utvrdio kako nije osnovan prigovor prekluzije istaknut od strane tuženika, odnosno da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj kod tuženika obavljao poslove radnog mjesta voditelja tima za razradu pošiljaka na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 4. rujna 2023., a što ujedno proizlazi iz ugovora o radu koji prileži spisu. Tuženik nije osporio navode tužitelja da je zaposlen kod tuženika počevši od 2002. godine.

8. Spisu prileži ispis e-mail poruke od 11. siječnja 2024. koju tužitelj upućuje NE, a u kojoj navodi da vezano za jučerašnji razgovor šalje zamolbu za sporazumni raskid ugovora o radu. U privitku poruke navodi se zamolba, koju je tuženik dostavio u spis i ista prileži na str. 15 spisa, a iz koje proizlazi da tužitelj upućuje zamolbu tuženiku za sporazumni raskid ugovora od 24. siječnja 2024.

9. Nadalje, tužitelj je u spis dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad izdanu od strane liječnice ĆEG, iz koje proizlazi da se tužitelj nalazi na bolovanju počevši od 23. siječnja 2024. Potvrda je izdana 23. siječnja 2024.

10. Spisu također prileži ispis poruka koju je tužitelj uputio SE iz koje proizlazi da se tužitelj nalazi na bolovanju, da za dva tjedna ima kontrolu, da prima terapiju i pije lijekove, te da ništa ne potpisuje. Iz ispisa poruke je još vidljivo da je tužitelj poslao fotografiju potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad koja prileži na str. 2 spisa.

11. Također, tužitelj je u spis dostavio i ispis e-mail poruke od 24. siječnja 2024. koja je u 11:17 sati poslana NE, u kojoj tužitelj obavještava istu da zbog naglog pogoršanja zdravstvenog stanja nije u mogućnosti potpisivati dokumente te traži da se odgodi potpisivanje istih dok se ne popravi zdravstveno stanje, odnosno dok ne završi očekivana terapija kroz vrijeme trajanja otvorenog bolovanja.

12. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome ističe istovjetne navode kao u tužbi, na koje se sud neće posebno osvrtati.

13. Tuženik je u spis dostavio dopis od 29. siječnja 2024. koji je upućen tužitelju, a u privitku kojeg se dostavlja potvrda o vrsti poslova i trajanju radnog odnosa, odjava sa HZMO-a HZZO-a, te Sporazum o pretanku ugovora o radu, uz navođenje toga da je tužitelju 24. siječnja 2024. prestao radni odnos kod tuženika.

14. U privitku tog dopisa nalazi se i Sporazum o prestanku ugovora o radu koji je potpisan samo od izvršne direktorice Ureda za upravljanje ljudskim resursima tuženika, međutim Sporazum nije potpisan od strane tužitelja. Na Sporazumu se nalazi mjesto potpisa radnika, koje nije popunjeno. Iz Sporazuma proizlazi da tužitelju prestaje radni odnos na temelju pisane zamolbe s danom 24. siječnja 2024. Još je navedeno da su ugovorne strane suglasne da tužitelj nema nikakvih potraživanja od tuženika koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog Ugovorom o radu od 4. rujna 2023.

15. Spisu prileži odjava kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) iz koje proizlazi da je tužitelju prestalo svojstvo osiguranika 24. siječnja 2024. i to na temelju Sporazuma o prestanku ugovora o radu. Iz tog dokumenta dalje proizlazi da je obrađen od strane HZMO-a 24. siječnja 2024. u 06:50 sati, a da je isti sastavljen i potpisan od strane NE **.**.2024.

16. U odnosu na okolnosti u pogledu (ne) potpisivanja Sporazuma o prestanku ugovora o radu sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja kao parnične stranke.

17. Iz iskaza svjedoka SE proizlazi da je jedno vrijeme tužitelju bio neposredno nadređeni, a kada je tužitelj postao voditelj tima, bili su praktički istog ranga. Svjedok je bio zadužen za evidenciju radnog vremena i bolovanja za sve radnike, pa tako i za tužitelja. Svjedok zna da je bilo razgovora da će dati sporazumni otkaz i da je to pokrenuto, ali kasnije nema informacija o tome. Zna također da ga je tužitelj izvijestio da je na bolovanju te da mu je dostavio uslikanu potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. U takvoj situaciji svjedok radnika bilježi na bolovanju, a na kraju mjeseca radnici donose doznake. Ne sjeća se datuma kada ga je tužitelj obavijestio o bolovanju, ne zna je li to bilo istog dana ili slijedeći dan u odnosu na dan o tvaranja bolovanja. Svjedok evidenciju upisuje na kraju mjeseca. O tužiteljevom bolovanju obavijestio je NE koja je radila na ugovorima i tim poslovima. Najvjerojatnije ju je obavijestio odmah telefonskim putem. Svjedok je kasnije saznao da su tužitelja odjavili i da više nije imao zdravstveno.

18. Svjedokinja NE u svom iskazu navodi da tužitelj doista nije došao potpisati Sporazum, a da ga je ona unatoč tome odjavila sukladno uputi koju su imali od nadređenih djelatnika. Sporazum je sastavljen na traženje tužitelja i sa datumom kojeg je on tražio. Tužitelj je javio telefonskim putem da je bolestan i da neće doći potpisati Sporazum, nije rekao da je otvorio bolovanje, niti je tražio promjenu datuma prestanka radnog odnosa.

19. Tužitelj u svom iskazu navodi da je 11. siječnja 2024. dogovorio sporazumni raskid ugovora, da je u međuvremenu završio na bolovanju te je 22. siječnja 2024. završio u Vinogradskoj. Odmah po izlasku iz bolnice o tome je telefonskim putem izvijestio SE, međutim s obzirom da je liječnica radila tek slijedećeg dana ujutro, tužitelj je dobio potvrdu o bolovanju 23. siječnja 2024. , tu potvrdu odmah je proslijedio SE, koji je istu proslijedio dalje. Na kraju mjeseca tužitelj je dostavio doznake. Dogovor je bio takav da tužitelj dođe 22. siječnja 2024. na potpisivanje Sporazuma, međutim on tada nije došao i ugovor nije potpisan. Tužitelj je izvijestio NE da je na bolovanju i da ne može potpisati ugovor dok je na bolovanju. U tom periodu više se puta čuo sa SE i on mu je rekao da su mu 10. veljače 2024. poslali dokumentaciju. Pošto to tužitelj nije zaprimio, molio je da mu se ponovno pošalje poštom, koju dokumentaciju je tužitelj zaprimio 19. veljače 2024. Poslali su mu nepotpisani Sporazum o raskidu ugovora o radu . Tužitelj se tada još uvijek nalazio na liječenju, međutim nije mogao imati bolovanje, jer su ga odjavili. Tužitelja je SE obavijestio telefonom da dođe 22. siječnja 2024. potpisati Sporazum. Tužitelj navodi da je raskid zatražen sa 24. siječnja 2024. jer je tužitelj imao još stari godišnji odmor. Navodi da je pristupao službenom e -mailu na računalu, a i putem mobitela.

20. Sud je iskaze svjedoka i tužitelja ocijenio istinitim, budući da su u bitnim dijelovima u suglasju jedan s drugim, a ujedno su u skladu sa dokumentacijom koja kao dokaz prileži spisu (ispis e-mail poruka, Zamolba, Sporazum o prestanku ugovora o radu..).

21. Sukladno odredbi čl. 113. ZR-a Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 290. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojem je određen oblik ne proizlazi što drugo.

23. Prema odredbi čl. 292 st. 1 ZOO-a kad je za sklapanje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je sklopljen kada ispravu potpišu ugovorne strane. Prema čl. 292. st. 3 ZOO-a za sklapanje ugovora dovoljno je da obje strane potpišu istu ispravu ili da svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani . Nadalje, prema odredbi čl. 292. st. 4 ZOO-a je propisano da je zahtjev pisanog oblika ispunjen ako strane razmijene pisma ili se sporazume pomoću drugog sredstva koje omogućuje da se sigurnošću utvrde sadržaj i identitet davatelja izjave.

24. Ovdje još valja navesti da se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, a koje nije uređeno Zakonom o radu, primjenjuju u skladu s naravi ugovora o radu, opći propisi obveznog prava, što je propisano odredbom čl. 8. st. 4 ZR-a. Iz navedenog proizlazi da kao i svaki ugovor tako i sporazum o prestanku ugovora o radu nastaje kad se ugovorne strane suglase o bitnim sastojcima ugovora, sve sukladno odredbi čl. 247. ZOO-a.

25. Sud je na temelju izvedenih dokaza u ovom predmetu utvrdio da u trenutku kada je tuženik odjavio tužitelja iz radnog odnosa, odnosno kada je Sporazum o prestanku ugovora o radu proizveo pravni učinak, više nije postojala suglasna volja ugovornih strana na raskid ugovora o radu, odnosno volja da se ugovor o radu raskine s danom 24. siječnja 2024. Naime, tužitelj je još prije potpisivanja Sporazuma o prestanku ugovora o radu uputio poruku tuženiku u kojoj sada navodi da nije u mogućnosti potpisati dokument i jasno traži odgodu potpisivanja istog dok se ne popravi njegovo zdravstveno stanje, odnosno dok ne završi tužiteljevo liječenje. Dakle, u trenutku slanja e-mail poruke od 24. siječnja 2024. koju je tužitelj uputio NE, više nije postojala suglasnost tužitelja da se raskine ugovor o radu tužitelja kod tuženika s danom 24. siječnja 2024., kako je to navedeno u pisanoj ispravi Sporazuma o prestanku ugovora o radu. Iako NE u svom iskazu i tuženik tijekom postupka ističu da tužitelj u svojoj poruci nije tražio promjenu datuma prestanka radnog odnosa, drugačije proizlazi iz sadržaja e-mail poruke koju je tužitelj uputio NE, jer isti upravo traži odgodu potpisivanja Sporazuma do završetka bolovanja. Iz takve poruke se ne može nedvojbeno zaključiti da je tužitelj i dalje suglasan da mu radni odnos prestane prema inicijalnoj zamolbi dana 24. siječnja 2024., a da traži odgodu fizičkog potpisivanja isprave na kojoj se nalazi Sporazum o prestanku ugovora o radu. Nije moguće na taj način, i to na štetu tužitelja, tumačiti sadržaj tužiteljeve e-mail poruke od 24. siječnja 2024. i tvrditi da je tužitelj i u tom trenutku ostao kod svoje volje da mu radni odnos prestane s danom 24. siječnja 2024. Tome u prilog govori i činjenica da je tužitelj 23. siječnja 2024. otvorio bolovanje, a koje se otvara samo u slučaju postojanja radnog odnosa, jer da je tužitelj htio i dalje da mu 24. siječnja 2024. prestane radni odnos, ne bi mu bila potrebna potvrda od 23. siječnja 2024. o privremenoj nesposobnosti za rad, odnosno želja da se tužitelju otvori bolovanje. Tužitelj jasno u svojoj poruci obavještava poslodavca da se nalazi na bolovanju, a bolovanje samo po sebi pretpostavlja postojanje radnog odnosa. Osobe koje se ne nalaze u radnom odnosu ne mogu niti otvarati bolovanje. Čim je tužitelj izvijestio nadređene osobe (SE i NE) da se počevši od 23. siječnja 2024. nalazi na bolovanju, prestala je tužiteljeva volja da mu radni odnos prestane 24. siječnja 2024., jer iz kasnijih očitovanja volje tužitelja (u odnosu na volju koju je očitovao svojom zamolbom od 11. siječnja 2024.) proizlazi da tužitelj više ne želi da njegov radni odnos prestane 24. siječnja 2024.

26. Nadalje, datum prestanka ugovora o radu predstavlja bitan sastojak Sporazuma o prestanku radnog odnosa, pa kada nema suglasnosti oko toga, nije moguće tvrditi da je Sporazum nastao i u slučaju kada nije potpisana isprava na kojoj se taj Sporazum nalazi, odnosno da je došlo do konvalidacije Sporazuma kako je to predviđeno odredbom čl. 294. ZOO-a. Sud je stoga utvrdio da Sporazum o prestanku ugovora o radu u ovom slučaju nije sklopljen u propisanom obliku, jer isti nije potpisan od strane tužitelja, a iz sadržaja poruka koje je tužitelj uputio tuženiku nije zadovoljen niti uvjet iz čl. 292. st. 3 i 4. ZOO-a u pogledu sastavljanja isprava. S obzirom na sadržaj poruke tužitelja od 24. siječnja 2024., više se ne može uzeti da je Sporazum sklopljen upućivanjem pisane zamolbe od 11. siječnja 2024. od strane tužitelja te prihvatom ponude (zamolba) od strane tuženika dana 24. siječnja 2024.

27. Za zaključiti je stoga da u ovom slučaju ne postoji Sporazum o prestanku ugovora o radu koji bi bio zaključen u pisanom obliku i koji bi zadovoljio pisani oblik ugovora prema odredbama čl. 290. st. 1, odnosno čl. 292. ZOO-a, a koja činjenica utječe na valjanost Sporazuma na način da isti postaje ništetan. Naime, obvezatnost pisanog oblika propisana je odredbom čl. 113. ZR-a, a ranije je utvrđeno da u ovom slučaju nije moguće primijeniti niti pravilo o konvalidaciji ugovora koji nije sklopljen u propisanom obliku, budući da je obvezatnost pisanog oblika ustanovljena u cilju zaštite radnika kao slabije ugovorne strane u radnom odnosu, a sve kako bi radni odnos prestao na temelju nedvojbeno izraženog pisanog očitovanja volje radnika, koja je u suglasju s voljom poslodavca.

28. Slijedom navedenog, sud je utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže da se utvrdi ništetnim Sporazum o prestanku ugovora o radu, s obzirom da isti nije zaključen u propisanom obliku iz čl. 113. ZR-a.

29. S obzirom da je ništetan Sporazum o prestanku ugovora o radu isti ne proizvodi pravne učinke, a to znači da na temelju takvog nije mogao valjano prestati radni odnos tužitelja kod tuženika.

30. Tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom predložio da se radni odnos tužitelja kod tuženika raskine s danom 5. svibnja 2024., s obzirom da je tužitelj zasnovao novi radni odnos kod novog poslodavca, a što proizlazi iz prijave HZMO -a i ugovora o radu koji prileže na str. 69 do 70 spisa. Sud je prihvatio zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, s obzirom da su ispunjeni uvjeti iz čl. 125. st. 1 ZR-a.

31. Nadalje, sukladno odredbi čl. 125. st. 1. ZR-a ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

32. Tužitelj je u tužbi naveo kako je kod tuženika zasnovao radni odnos 2002. godine, što znači da se do trenutka raskida nalazio u radnom odnosu kod tuženika u periodu od 22 godine. Tužitelj je zatražio isplatu naknade štete uslijed sudskog raskida u visini pet prosječnih mjesečnih plaća tužitelja, koji zahtjev sud utvrđuje osnovanim, s obzirom na duljinu trajanja radnog odnosa tužitelja kod tuženika i starost tužitelja (tužitelj u trenutku sudskog raskida ima 53 godine života), kao i činjenicu da se naknada štete na temelju odredbe čl. 125. st. 1 ZR-a određuje u minimalnom iznosu od tri plaće radnika.

33. Sukladno odredbi čl. 95. st. 3 ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Budući da je u ovom slučaju nezakonito doš lo do prekida rada tužitelja, i to odjavom iz radnog odnosa na temelju Sporazuma koji je utvrđen ništetnim, tužitelj ima pravo na isplatu naknade plaće za period od odjave, pa do sudskog raskida ugovora o radu. Visina plaće tužitelja proizlazi iz izračuna tuženika, koja među strankama nije sporna.

34. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16.-og u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o naknadi plaće koja se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 4 ZR-a. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

35. Odbijen je zahtjev tužitelja u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 24. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće , što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate, jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 5 ZPP-a koja propisuje da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u pogledu dijela zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate, sud je odredio da tuženik treba naknaditi cjelokupan trošak tužitelju. Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku.

37. Trošak tužitelja odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav obrazloženog podneska od 6. ožujka 2026. iznos od 200,00 eura (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 22. siječnja 2025. iznos od 50,00 eura (Tbr. 8/4), za zastupanje na četiri ročišta iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 1.250,00 eura, kojem iznosu se ima pridodati iznos od 312,50 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 1.562,50 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

38. Nije osnovan zahtjev tužitelja koji se odnosi na trošak podneska od 22. siječnja 2025. u iznosu od 150,00 eura uvećano za PDV, s obzirom da nije riječ o obrazloženom podnesku, te stoga tužitelju pripada pravo na nagradu prema Tbr. 8/4 Tarife.

39. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku