Poslovni broj:  UsI-3922/22-25

      REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik  6 i 8

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja  D. G. iz Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., radi odobravanja besplatne pravne pomoći, 19. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-701-03/19-01/14, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-22-03 od 14. studenoga 2022.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu, Sektora za besplatnu pravnu pomoć, KLASA: UP/I-701-03/17-004/15, URBROJ: 251-07-31-18-06 od 10. rujna 2018., odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, radi naknade štete.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-701-03/19-01/14, URBROJ: 514-04-01-01-02/02-22-03 od 14. studenoga 2022., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv označenog prvostupanjskog rješenja.

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je postupak pred Upravnim sudom pokrenut prema uputi Ministarstva pravosuđa te da stoga ne postoji obijesno parničenje. Smatra da o obijesnom parničenju ne može odlučivati Ministarstvo već samo ovaj sud. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te da mu se nadoknadi trošak u iznosu od 10,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kao je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je procjenjivanje obijesnog parničenja u nadležnosti upravnih tijela, a što je i jedna od pretpostavki za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći propisana odredbom članka 13. stavka 1. točkom d) Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći. Poziva se na odluku ovoga suda poslovni broj: UsI-104/20 od 22. veljače 2021., a koja odluka je i potvrđena odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1897/21 od 8. rujna 2021. Navodi kako okolnost da je tužitelju ranijim rješenjima tuženika udovoljeno zahtjevima za odobravanje pravne pomoći nije od utjecaja na zakonitost predmetnog rješenja, s obzirom na to da je tek naknadno zbog velikog broja takvih zahtjeva ocijenjeno da se radi o obijesnom parničenju, jer da su očekivanja tužitelja nerazmjerna sa stvarnom situacijom i da su u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima. Poziva se na odluke upravnih sudova u kojima su zauzeta stajališta da se u sličnim predmetima tužitelja radilo o obijesnom parničenju. Napominje kako je razvidno da tužitelj zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za odobravanje pravne pomoći, jer je podnio preko stotinu zahtjeva za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u postupcima čiji je ishod upitan, odnosno vođenje takvih postupaka u većini slučajeva ne predstavlja potrebu koja proizlazi iz konkretnih tužiteljevih životnih okolnosti. Ističe nadalje kako u predmetnom postupku nije povrijeđeno konvencijsko pravo na pristup sudu, niti ustavno pravo na jednakost građana pred zakonom, jer da pravo na besplatnu pravnu pomoć nije apsolutno pravo te se ne odobrava automatizmom ako neka osoba ispunjava imovne uvjete. Navodi kako financijska sredstva namijenjena pružanju prave pomoći nisu neograničena te da je njihova svrha da se odobravaju i koriste u slučajevima u kojima su osim imovnih uvjeta ispunjeni i drugi uvjeti propisani člankom 13. ZBPP-a. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. Sud je 12. siječnja 2024., održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika čime je strankama u  skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a), Sud je utvrdio da  tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema podacima spisa nesporno proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za odobravanje sekundarne pravne pomoći u vidu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u postupku koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, protiv Hrvatske odvjetničke komore, radi isplate iznosa od 60.000,00 kn/7.963,37 eura.

9. Odredbom članka 13. Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći (Narodne  novine, broj: 143/13. i 98/19. dalje u tekstu ZBPP) propisani su uvjeti pod kojima se može odobriti sekundarna pravna pomoć kao i vrste postupaka u kojima se ona može odobriti uz iznimku da će se sekundarna pravna pomoć odobriti i u svi ostalim upravnim i građanskim sudskim postupcima ako takva potreba proizlazi i konkretnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva i članova kućanstva te je u skladu s temeljnom svrhom ZBBP-a.

10. Međutim, člankom 13. stavkom 1. točkom d) propisano je da se sekundarna pravna pomoć može odobriti ako se ne radi o obijesnom parničenju. Obijesnim parničenjem smatrati će se ako su očekivanja podnositelja zahtjeva očito ne razmjerna sa stvarnom situacijom, ako je razvidno da podnositelj zahtjeva zlorabi mogućnost podnošenja zahtjeva za pravnu pomoć, ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u očitoj suprotnosti s konačnim ishodima u sličnim predmetima ili ako su očekivanja podnositelja zahtjeva u suprotnosti s prisilnim propisima i moralom društva (čl. 13. st. 5. ZBBP-a).

11. Prema podacima spisa proizlazi da je tužitelj osim predmetnog zahtjeva  koji je prethodio ovom upravnom sporu, podnio još 158 zahtjeva za odobravanje  sekundarne pravne pomoći u pogledu oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi u  različitom postupcima.

12. Stoga sud ocjenjuje pravilnim zaključak tuženika da opisano ponašanje tužitelja predstavlja zlorabljene mogućnosti podnošenja zahtjeva za sekundarnu pravnu pomoć, odnosno obijesno parničenje u smislu članka 13. stavka 5. podstavka

2. ZBPP-a, s obzirom da tužitelj nakon što iscrpi sva redovna i izvanredna pravna sredstva u sudskim postupcima koji su za njega nepovoljno završeni, pokreće sudske postupke čiji je ishod upitan, a niti vođenje takvih postupaka, u većini slučajeva, ne predstavlja potrebu koja proizlazi iz konkretnih tužiteljevih životnih okolnosti. Osim toga tuženik pravilno zaključuje da bi odobravanje sekundarne pravne pomoći u konkretnom slučaju bilo protivno svrsi pravne pomoći ZBPP-a, propisanoj člankom 3., odnosno ostvarenju jednakosti svih pred Zakonom, osiguranju građanima Republike Hrvatske i drugim osobama u skladu s odredbama ZBPP-a djelotvorno ostvarenje pravne pomoći te pristup sudu i drugim javnopravnim tijelima pod jednakim uvjetima, a ne omogućavanje vođenja neučinkovitih sudskih postupaka na teret sredstava državnog proračuna.

13. Neosnovano tužitelj prigovara da upravna tijela nisu ovlaštena upuštati se u ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer tvrdnja o obijesnom parničenju predstavlja ocjenu tužbenog zahtjeva o kojoj odlučuje nadležni sud. Ovo iz razloga što je procjenjivanje postojanja okolnosti obijesnog parničenja u nadležnosti upravnih tijela, što je između ostalog, i jedna od pretpostavki za ostvarivanje sekundarne pravne pomoći propisana člankom 13. stavkom 1. točkom d) ZBPP-a i člankom 13. stavkom 5. ZBPP-a, a u vezi s člankom 3. ZBPP-a.

14. Pri tome se napominje kako se pojam obijesnog parničenja ne odnosi samo na parnične postupke, kao što to pogrešno zaključuje tužitelj. Navedeno proizlazi iz samog sadržaja članka 13. ZBPP koji nije ograničen samo na parnične postupke prilikom odobravanja besplatne pravne pomoći slijedom čega se na iste postupke primjenjuju i kriteriji koji predstavljaju zapreku za njeno odobravanje.

15. Sud nalazi da se osporavano rješenje ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. Ovo prije svega stoga što je prema podacima spisa postupak prije donošenja osporenoga rješenja proveden sukladno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku su utvrđene sve relevantne činjenice za donošenje zakonite odluke.

16. Kako tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.

17.Trebalo je stoga temeljem članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I izreke.

18. Odluka o troškovima upravnog spora utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II izreke).

U Zagrebu, 19. siječnja 2024.

Sutkinja

Meri Dominis Herman, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

1