REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1751/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave dana 11. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, dana 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatiti tužitelju bruto iznos od 0,91 EUR sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos od 0,06 EUR od 16.09.2022.

- na iznos od 0,50 EUR od 16.05.2023.

- na iznos od 0,35 EUR od 16.09.2024. pa sve do isplate

po stopi koja se, do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatiti tužitelju neto iznos od 6,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. rujna 2024. pa do isplate po stopi koja se, određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća iz točke I. izreke.

IV. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 737,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se, određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 15,63 eur sa zatraženim kamatama.

VI. Odbija se zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je zaposlenik tužene MORH – Pristožerna postrojba – Pukovnija vojne policije, sa sjedištem zapovjedništva u Zagrebu, na poslovima djelatne vojne osobe. U razdoblju od kolovoza 2022. pa do kolovoza 2024. tužena mu nije isplaćivala naknadu plaće za godišnji odmor sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama (“Narodne novine“ broj 38/18) i Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14, 70/18), a kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 22. travnja 2026. predlaže sudu naložiti tuženoj na ime razlike naknade plaće isplatiti mu bruto iznos od 0,91 eur s pripadajućim kamatama, i neto iznos od 6,14 eur s pripadajućim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tužena u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je tužitelju predmetna naknada isplaćivana na temelju Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" br. 70/18). Prilikom izračuna uspoređivani su iznosi godišnjeg odmora tekućeg mjeseca i iznos godišnjeg odmora na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem je korišten godišnji odmor, uzimajući u obzir sva primanja koja predstavljaju plaću. Usporedbom ta dva iznosa u obzir je uziman povoljniji iznos za tužitelja. Ako je djelatnik više primio na bazi tekućeg mjeseca, što je za njega povoljnije, nije bio uključen u isplatu na temelju prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a što je slučaj sa tužiteljem, pa u tom smislu mu ne pripada razlika plaće za godišnji odmor za predmetno razdoblje. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora, Odluke o rasporedu, Obračunske liste, dokumentaciju, evidenciju radnog vremena, Zamolbe za korištenje godišnjeg odmora, sudsku praksu, te je provedeno financijsko vještačenje.

4. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio djelatna vojna osoba.

5. Među strankama je sporno pravo tužitelja na isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

6. Iz Zahtjeva za mirno rješenje spora proizlazi da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora čime je ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a).

7. Člankom 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 73/2013., 75/15., 30/18., 125/19., dalje u tekstu: ZSOSRH-a) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca

8. I člankom 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora („Narodne novine“, broj: 54/14. i 70/18., dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječene mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

9. Člankom 136. st. 1. ZSOSRH-a propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka, a odredbom čl. 137. st. 1. ZSOSRH-a da je osnovna plaća djelatne vojne osobe umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža.

10. Sukladno čl. 139. st. 1. ZSOSRH-a dodaci na plaću su dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada (st. 2.). Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe (st. 3.). Dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti sa otegotnim uvjetima rada (st.4.).

11. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva po prijedlogu tužitelja provedeno je financijsko vještačenje sa zadatkom utvrđenja razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 18. lipnja 2020. do 18. lipnja 2025. tako da se kod obračuna naknade plaće za godišnji odmor uzmu sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad – dodatak na minuli rad, dodatak na vojnu službu, naknadu za rad na terenu, naknadu za rad u stražarskoj službi i naknadu za rad u službi dežurstva, pri čemu je takve razlike naknade za godišnji odmor potrebno iskazati zasebno u bruto ili neto iznosu, ovisno o načinu uplate svih primitaka tuženika za tužitelja.

12. Nalazom i mišljenjem "Ručević vještačenje" d.o.o. od 9. travnja 2026. utvrđeno je da ako se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunava isključivo u odnosu na obračunane i isplaćene bruto plaće, tada razlika bruto naknada plaće za godišnji odmor tužitelja za razdoblje od 18. lipnja 2020. do 18. lipnja 2025. iznosi 0,91 eur. Ako se naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunava u odnosu na obračunane i isplaćene bruto plaće i u odnosu na isplaćene neto naknade za posebne oblike rada, tada razlika bruto naknada plaće za godišnji odmor tužitelja za razdoblje od 18. lipnja 2020. do 18. lipnja 2025. iznosi 0,91 eur, a neisplaćene neto naknade za godišnji odmor tužitelja za razdoblje od 18. lipnja 2020. do 18. lipnja 2025. iznose ukupno 6,14 eur.

13. Navedenom nalazu i mišljenju prigovorila je tužena navodeći kako isplata razlike naknade za rad na terenu, naknade stražarske službe i naknade za dežurstvo sukladno Odluci o naknadi za posebne oblike rada u službi („Narodne novine" broj 39/18.) može eventualno biti predmet odvojenog zahtjeva tužitelja, a što nije slučaj u konkretnom predmetu, budući se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi isključivo na isplatu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, a koja plaća se prema odredbi čl. 433.a ZPP-a iskazuje isključivo u bruto iznosu. Naknada za rad na terenu je primitak radnika na temelju radnog odnosa koji se ne smatra plaćom. Sukladno čl. 149. a ZSOSRH-a propisano je da se naknada za posebne oblike rada ne smatra oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak, već se ista isplaćuje u neto iznosima po danu obnašanja dužnosti sukladno Odluci ministra bez obzira za sate rada i sate korištenja godišnjeg odmora. Stoga se ni u kojem slučaju ne računa neto satnica za neto isplaćene naknade kao što je radio vještak u svom nalazu.

14. Sukladno čl. 149.a st. 2. ZSOSRH-a posebni oblici rada u službi iz st.1. su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Naknada za posebne oblike rada iz st.2. ne smatra se oporezivim primitkom po osnovi nesamostalnog rada u skladu s propisima o porezu na dohodak (st.3.).

15. Imajući u vidu:

- da je člankom 81. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22., dalje u tekstu: ZR-a) propisano da radnik za vrijeme godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini prosječne mjesečne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad);

- da se sukladno čl. 90a ZR-a primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku kao materijalno pravo iz radnog odnosa (jubilarna nagrada, regres, božićnica i sl.), i primici koje poslodavac, u skladu s propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, aktom poslodavca ili ugovorom o radu isplaćuje radniku, a koji predstavljaju naknadu troška, ne smatraju plaćom iz čl. 90. ZR-a;

- da naknada za rad u terenskim uvjetima ne predstavlja materijalno pravo iz radnog odnosa, niti naknadu troška;

te da je čl. 21. st.1. toč. f. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj:

115/2016.,106/2018., 121/2019., 32/2020., 138/2020., 151/2022., 114/2023. i 152/2024.) propisano da se plaćom smatraju i svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika, bez obzira na oblik i način isplate ili temelja za isplatu.

za zaključiti je da naknada za rad u terenskim uvjetima predstavlja primitak koje poslodavac isplaćuje radniku vezano uz radni odnos, odnosno predstavlja naknadu za rad, pa ista sukladno čl. 81. ZR-a, čl. 42. ZSOSRH-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika ulazi u obračun naknade za godišnji odmor.

16. Zbog svega navedenog, nalaz i mišljenje „Ručević vještačenja“ d.o.o. od 9. travnja 2026. prihvaćen je u varijanti prema kojoj je naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunata u odnosu na obračunane i isplaćene bruto plaće i u odnosu na isplaćene neto naknade za posebne oblike rada, odnosno prema kojoj razlika bruto naknada plaće za godišnji odmor tužitelja za razdoblje od 18. lipnja 2020. do 18. lipnja 2025. iznosi 0,91 eur, a neisplaćene neto naknade za godišnji odmor tužitelja za razdoblje od 18. lipnja 2020. do 18. lipnja 2025. iznose ukupno 6,14 eur.

17. Tužitelj je visinu tužbenog zahtjeva postavio sukladno prihvaćenoj varijanti iz nalaza i mišljenja "Ručević vještačenja" d.o.o., slijedom čega je valjalo u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev i tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor dosuditi bruto iznos od 0,91 eur i neto iznos od 6,14 eur, kao pod točkom I. i II. izreke presude

18. Na dosuđene mjesečne iznose predmetne naknade tužitelju pripadaju zatezne kamate temeljem odredbe čl. 29. st. 1. ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a), a ista sukladno odredbi čl. 92. st. 4. ZR-a teče od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

19. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji na članku 29. stavak 2. ZOO-a.

20. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007. KLASA: 410-01-07-01/632, URBROJ: 513-07- 21-01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužitelju dosuđene zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu iz točke I. izreke presude. Stoga je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., u daljnjem dijelu teksta: OT/23).

22. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava prijedloga za mirno rješenje spora (25 bodova prema Tbr. 32/1 OT/23), sastava tužbe (25 bodova prema Tbr. 7/1 OT/23), sastava podnesaka od 13. studenog 2025., 22. travnja 2026. i 15. svibnja 2026. (po 25 bodova prema Tbr. 8/1 OT/23) te pristupa na ročište 29. siječnja 2026. i 11. lipnja 2026. (po 25 bodova prema Tbr. 9/1 OT/23), što uz vrijednost boda od 2,00 eur (Tbr. 50. OT/23) i poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 42. OT/23) ukupno iznosi 437,50 eur. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti troškove financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eur, pa je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosuđen iznos od 737,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona /"Narodne novine", broj: 57/96., 29/99., 173/03. , 194/03., 151/04., 88/05. i 67/08./ u vezi čl. 29. st. 2. ZOO). Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

23. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 12. veljače 2026., jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 15,63 eur sa zatraženim kamatama valjalo odbiti kao pod točkom V. izreke presude.

24.Tužena je izgubila u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1 ZPP-a njezin zahtjev odbijen u cijelosti kao pod točkom VI. izreke.

25.Slijedom svega navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

DNA:

1. pun tužitelja

2. zz tužene