REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-718/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Sanda Jeromela, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Mate Sršen, odvjetnik iz Metkovića, Kneza Branimira 10, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi nepripadne isplate mirovine, 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: UP/II 140-03/23-02/03452763984, URBROJ: 341-99-05/3-23-004363 od 13. prosinca 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-03/23- 01/030452763984, URBROJ: 341-25-05/3-23-131929 od 29. lipnja 2023., kao i za isplatu iznosa na ime stečenog bez osnove iznosa od 2.200,00 eur uvećano za zakonske zatezne kamate.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 140-03/23-02/03452763984, URBROJ: 341-99-05/3-23-004363 od 13. prosinca 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-03/23-01/030452763984, URBROJ: 341-25-05/3-23-131929 od 29. lipnja 2023. kojim je tužiteljici utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. u svoti od ukupno 9.336,12 eur te je obvezna navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka tog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna.

2. Tužiteljica u tužbi najprije smatra da se ne smije retroaktivno oduzimati stečeno pravo kao niti tek nakon tri godine donijeti rješenje. Tužiteljica svoje pravo na mirovinu ima iza pok. NR, poginulog pripadnika HVO-a do 23. prosinca 1996. i rješenjem od 9. lipnja 1996. priznato joj je pravo na obiteljsku mirovinu od 1. siječnja 1997. Smatra da se članak 147. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji odnosi i na pripadnike borbenog sastava HVO-a, što je pokojni NR zasigurno bio. Poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. kojom je priznat status HRVI CR. Ne spori činjenicu da je član obitelji MR umro ali primjenom načela stečenih prava smatra da se ne može tražiti navodna nepripadajuća korist zbog navedene činjenice i tražiti uplata u iznosu koji ničim nije dokazan. U konkretnom slučaju obustavljena je isplata mirovine u tijeku 2023. bez pravne osnove, na ime dvije mirovine koje tužiteljici pripadaju u iznosu od 2.200,00 eura. Predlaže poništavanje osporenog rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela te isplatu iznosa od 2.200,00 eur uvećano za zakonske zatezne kamate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je rješenjem bivšeg Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu od 9. lipnja 1999. tužiteljici odnosno majci RR i sada pokojnom ocu MR priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza umrlog vojnog osiguranika Matana Grmača počevši od 31. srpnja 1997. sukladno odredbama tada važećeg Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju vojnih osiguranika. Obiteljska mirovina određena je za dva člana obitelji te je navedeno kako je korisnik mirovine dužan u roku od 15 dana prijaviti nadležnoj područnoj službi svaku nastalu promjenu u osobnim ili stvarnim okolnostima koje utječu na pravo ili na opseg korištenja tog prava kako je to propisano važećom odredbom članka 102. Zakona o mirovinskom osiguranju. Dana **.**.2019. preminuo je do tadašnji korisnik obiteljske mirovine MR te je rješenjem Područne službe u Zagrebu od 6. ožujka 2023. pokojnom MR, kao korisniku obiteljske mirovine prestalo pravo i isplata obiteljske mirovine s danom 30. kolovoza 2019. a tužiteljici je određena pripadajuća svota obiteljske mirovine od 1. rujna 2019., za jednog člana obitelji. Navedeno rješenje tužiteljica nije osporavala žalbom te isto postalo pravomoćno. Kako je tužiteljici isplaćivana obiteljska mirovina za dva člana obitelji umjesto za jednog člana obitelji, dakle bez pravne osnove, budući da tužiteljica nije prijavila činjenicu smrti supruga MR, osporavanim rješenjem je odlučeno o nepripadnoj isplati obiteljske mirovine. Također, tužiteljica nije upravnom postupku sporila da je prisvojila sredstva isplaćena na ime obiteljske mirovine pokojnog MR od njegove smrti 30. kolovoza 2019. pa do dana obustave isplate obiteljske mirovine, stoga je na zakonu utemeljeno od tužiteljice tražiti povrat tih nepripadno isplaćenih mirovina iza pokojnog MR. Vezano uz svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 9.336,12 eur, koja je svota obračunata temeljem obračuna Odsjeka za obračun i primitaka i naknada korisnika od 16. lipnja 2023. koji je obračun dostavljen opunomoćeniku tužitelja zaključkom od 7. studenog 2023. Što se tiče navoda tužiteljice o oduzimanju i umanjenju prava na obiteljsku mirovinu, navedeno nije predmet ovog postupka utvrđivanja nepripadne isplate. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Kako je sporno pravno pitanje, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj Sud temeljem odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmetni upravni postupak za utvrđivanje nepripadnosti isplate pokrenut je po službenoj dužnosti.

8. U provedenom upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno je da je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Zagrebu od 9. lipnja 1999. tužiteljici odnosno majci RR i ocu MR priznato pravo na obiteljsku mirovinu iza umrlog sina, vojnog osiguranika Matana Grmača počevši od 31. srpnja 1997. Uvidom u bazu podataka HZMO utvrđeno je da je MR preminuo dana **.**.2019. i Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: 140-03/23-01/03452763984, URBROJ: 341-25-05/3-23-47898, od 6. lipnja 2023. pokojnom MR, ocu poginulog hrvatskog branitelja Matana Grmača, prestaje pravo na obiteljsku mirovinu i obustavlja se isplata obiteljske mirovine s danom 30. kolovoza 2019. a tužiteljici RR od 1. rujna 2019. određuje se mjesečni iznos obiteljske mirovine u svoti od 7.397,06 kn.

9. Nadalje, prvostupanjski rješenjem od 29. lipnja 2023. tužiteljici su utvrđena nepripadno isplaćena mirovinska primanja za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 9.336,12 eur. Dakle, tužiteljici je utvrđena nepripadna isplata mirovine budući da nije u smislu članka 101. ZOMO-a prijavila promjenu koja utječe na opseg korištenja prava na mirovinu, a konkretno to je činjenica da je njen suprug ZR preminuo **.**.2019. Kako su oboje ostvarivali pravo na obiteljsku mirovinu, to je isplaćivana tužiteljici obiteljska mirovina za dva člana obitelji umjesto za jednog od 1. rujna 2019., dakle u svoti koja je viša od one koja joj pripada.

10. Odredbom članka 166. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 109/22, dalje: ZOMO/13) propisano je da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove (stavak 1.). Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu, kada je novčano davanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće, te kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada. Prema stavku 3. istog članka Zakona, Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava.

11. Shodno tome, javnopravno tijelo riješilo je upravnu stvar na temelju zakona, po službenoj dužnosti odnosno u okviru relevantnih odredaba ZOMO-a, čime nije došlo do povrede načela zakonitosti na koje tužitelj ukazuje.

12. Što se tiče izračuna nepripadne mirovine, tužiteljica je po svome opunomoćeniku pozvana zaključkom tuženika od 7. studenog 2023. izjasniti se vezano uz priloženi Obračun mirovinskih primanja od 16. lipnja 2023. (prileži spisu tuženika) a obzirom na žalbene navode da izračun nije ničime obrazložen. Međutim, tužiteljica se nije očitovala a omogućeno joj je očitovanje o visini iznosa nepripadne mirovine pa sud ocjenjuje ponovne navode u tužbi o neobrazloženom izračunu paušalnima.

13. U odnosu na navode o retroaktivnom oduzimanju stečenih prava, prema članku 168. stavku 1. ZOMO-a pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je stavkom 2. istog članka propisano da zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate, a stavkom 3. istog članka da zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata.

14. S obzirom na to da je predmetno prvostupanjsko rješenje doneseno 29. lipnja 2023., nepripadna isplata utvrđena je unutar roka od 5 godina od isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu. Također, nije nastupila zastara prava na povrat nepripadne isplate jer nije protekao rok od 5 godina od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata.

15. Dakle, pravilno je utvrđeno da je tužiteljici nepripadno isplaćena obiteljska mirovina za razdoblje od 1. rujna 2019. do 31. prosinca 2022. u iznosu od 9.336,12 eur, slijedom čega je valjalo odlučiti u skladu s člankom 166. ZOMO-a.

16. Sud ocjenjuje kako je u postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo uz poštivanje postupovnih odredaba. Tužbeni prigovori stoga nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome upravnom sporu, s time da se napominje da pitanje obustave isplata mirovine u tijeku 2023. nije predmet ovog upravnog postupka pa tako nije osnovani niti tužbeni zahtjev na ime stjecanja bez osnove.

17. Stoga je Sud osporeno rješenje tuženika i predmetno rješenje prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke presude.

18. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Zagrebu 6. srpnja 2026.,

Sutkinja:

Sanda Jeromela

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku

3. U spis