Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: Pn-62/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Snježani Burić, odvjetnici iz Pregrade, protiv tuženika GRADIS d.o.o., Savska Ves, OIB 57111538194, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Golubić i Šikić j.t.d. Čakovec, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 10. lipnja 2026., održane u nazočnosti tužiteljice uz punomoćnicu te punomoćnika tuženika Matiju Šikića, odvjetnika u OD Golubić i Šikić j.t.d. iz Čakovca, na ročištu za objavu i uručenje presude 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRADIS d.o.o., OIB 57111538194, Savska Ves, Čakovec, Radnička 9, da tužiteljici FJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati iznos u visini od 4.400,00 eura (četiritisućečetristoeura), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku: na iznos od 200,00 eura od 15. siječnja 2023. do isplate,

na iznos od 400,00 eura od 10. veljače 2023. do isplate,

na iznos od 400,00 eura od 10. ožujka 2023. do isplate,

na iznos od 400,00 eura od 10. travnja 2023. do isplate,

na iznos od 400,00 eura od 10. svibnja 2023. do isplate,

na iznos od 400,00 eura od 10. lipnja 2023. do isplate,

na iznos od 400,00 eura od 10. srpnja 2023. do isplate,

na iznos od 400,00 eura od 10. kolovoza 2023. do isplate,

na iznos od 400,00 eura od 10. rujna 2023. do isplate,

na iznos od 400,00 eura od 10. listopada 2023. do isplate,

na iznos od 400,00 eura od 10. studenog 2023. do isplate,

na iznos od 200,00 eura od 10. prosinca 2023. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku GRADIS d.o.o., OIB 57111538194, Savska Ves, Čakovec, Radnička 9 da tužiteljici FJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati iznos u visini od 1.496,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od dana 18. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku GRADIS d.o.o., OIB 57111538194, Savska Ves, Čakovec, Radnička 9, da tužiteljici FJ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 706,64 eura (sedamstošest eura i šezdesetčetiri centa), zajedno za zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, sukladno članku 29. ZOO, tekućim od dana donošenja presude 6. srpnja 2026. pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica, po punomoćnici, podnijela je tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od ukupno 5.896,00 eura, navodeći da su tužiteljica i tuženik dana 15. srpnja 2022. sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnine za stambenu jedinicu stan oznake S12a posebnog dijela nekretnine u izgradnji na zkčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dalje u tekstu: „Predugovor o kupoprodaji nekretnine“), da se prema odredbi čl.5. Predugovora o kupoprodaji nekretnine, tuženik obvezao ugovorene radove na nekretnini završiti u roku od 6 mjeseci od dana potpisa Predugovora o kupoprodaji nekretnine, odnosno do dana 15. siječnja 2023., a što nije učinio, da prema odredbi čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio, da povreda predugovorne obveze da tuženik završi radove na nekretnini u roku od 6 mjeseci, dovela je do štetn ih posljedica za tužiteljicu na način da je tužiteljica bila primorana i dalje stanovati u stanu u [adresa] za koji je plaćala najamninu, da je tužiteljici zbog navedenog nastala šteta u vidu plaćanja najamnine stana u kojem je stanovala u periodu - od dana 15. siječnja 2023. (ugovoreni rok završetka radova) do dana 15. prosinca 2023. (predaje u posjed predmetnog stana), da za predmetno razdoblje od 11 mjeseci, tužiteljica potražuje iznos u visini od 4.400,00 eura s obzirom na mjesečni najam u visini od 400,00 eura (11 mjeseci x 400,00 eura najamnina = 4.400,00 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose od dana plaćanja najamnine do isplate , da je tužiteljici također nastala šteta u vidu putnih troškova svakodnevnog putovanja tužiteljice na posao na relaciji [adresa] u iznosu od 1.496,00 eura, a koji troškovi joj ne bi nastali da je tužiteljici u ugovorenom roku predan stan u posjed. Naime, tužiteljičino radno mjesto i predmetni stan su u gradu [adresa], dok je tužitelj ica bila u najmu stana u gradu [adresa], stoga su joj nastali troškovi zbog svakodnevnog putovanja na posao. Tužiteljica potražuje iznos u visini od 1.496,00 eura, a koji iznos je dobiven na sljedeći način: udaljenost [adresa] – [adresa] kilometara u jednom smjeru, odnosno 32 km u oba smjera x 25 dana u mjesecu (budući da su tužiteljici i subote radne) x 11 mjeseci x 0,17 eura po kilometru = 1.496,00 eura. Uzevši u obzir sve opisane okolnosti ovog slučaja, nesporno je da je tuženikovom povredom ugovorne obveze da ugovorene radove završi na nekretnini do 15. siječnja 2023., tužiteljici nastala imovinska šteta plaćanja najamnine u ukupnoj visini od 4.400,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose od dana isplate svake pojedine najamnine pa do naplate, kao i troška putovanja na relaciji [adresa] u iznosu od 1.496,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe dana 18. srpnja 2024. do naplate, budući da je skrivljenim ponašanjem tuženika tužiteljica bila primorana stanovati u unajmljenom stanu.

2. U odgovoru na tužbu (list 21-22 spisa), po punomoćniku, tuženik je naveo da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani i da ih osporava u cijelosti, kako osnovu tako i visinu, da nije točno da je tuženik prouzročio štetu tužitelju neispunjavanjem ugovornih obveza, da nije točno da se prema predugovoru o kupoprodaji nekretnine od 15. srpnja 2022. tuženik kao prodavatelj obvezao predati tužitelju nekretninu u posjed u roku od 6 mjeseci od dana potpisa predugovora, da je takva obveza predugovorom nije ugovorena, da rok primopredaje predugovorom nije ugovoren niti je mogao biti, da rok dovršetka radova nije bitan jer stranke nisu sklopile ugovor o građenju, već o kupoprodaji za koji je važan rok primopredaje, da se predugovorom tuženik obvezao sklopiti glavni ugovor u roku od 15 dana od etažiranja i ishođenja vlasničkog lista na posebnom dijelu nekretnine, da je prema članku 3. predugovora, tužitelj dužan platiti preostalih 85% cijene, odnosno 64.065,35 eura najkasnije do primopredaje nekretnine, no, tužitelj to nije učinio, povrijedio je obvezu iz predugovora te je navedeni iznos platio nakon primopredaje, da se predugovorom tužitelj obvezao platiti cjelokupnu kupoprodajnu cijenu do primopredaje, što znači da tuženik nije bio i nije mogao biti u zakašnjenju s primopredajom prije plaćanja kupoprodajne cijene, da na dan sklapanja glavnog ugovora 22. siječnja 2024. tužitelj i dalje nije platio kupoprodajnu cijenu, no unatoč tome je tuženik i prije potpisa glavnog ugovora predao nekretninu tužitelju u posjed, dakle, tužitelj je primio nekretninu u posjed prije plaćanja kupoprodajne cijene što znači da apsolutno nikakvog zakašnjenja u ispunjenu obveze na primopredaju nije bilo, da je člankom 7. ugovora utvrđeno da je tužitelj u posjedu nekretnine, a člankom 6. da tužitelj tek mora platiti tuženiku ostatak kupoprodajne cijene u iznosu od 64.065,35 eura, da je člankom 8. ugovora tuženik dao tabularnu izjavu i dozvolio tužitelju uknjižbu prava vlasništva na nekretnini, prije nego je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, da tužitelju nije nastala nikakva šteta pa je slijedom svega navedenog predlagao da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev i naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak, u roku 15 dana, uvećan za zakonske zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate po stopi od 7,5% godišnje.

3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u priležeću dokumentaciju u spisu:

Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 15. 07. 2022. (list 5-7 spisa), Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 22. siječnja 2024. (list 8-12 spisa), Ugovora o najmu stana od 01. 01. 2023. (list 13-16 spisa), obračuna plaće za svibanj 2023. i podatke Google maps o udaljenosti između adrese stanovanja tužiteljice u [adresa] i mjesta rada u [adresa] (list 32 spisa) te je saslušao tužiteljicu, kao stranku u svrhu dokazivanja, dok nije saslušan zastupnik tuženika NJ, koji nije pristupio na ročište 10. lipnja 2026., a čije saslušanje sud ne smatra nužnim za donošenje odluke, obzirom da je zastupnik tuženika u vrijeme nastanka spornog obveznopravnog odnosa stranaka bila druga osoba. Također nije proveden dokaz saslušanjem predloženih svjedoka ČJ i JJ, na okolnost kašnjenja završetka radova i primopredaje stanova, obzirom da je tijekom postupka nesporno utvrđeno da tuženik radove nije izveo u ugovorenom roku.

4. Tužiteljica je u ovom postupku tražila naknadu štete zbog neispunjenja tuženikove obveze iz čl.5. Predugovora o kupoprodaji nekretnine od 15. srpnja 2022 .

5. Tuženik je osporavao da bi tužiteljici prouzročio štetu neispunjavanjem ugovornih obveza.

6. Nesporno je da su stranke i to tuženik, kao prodavatelj i tužiteljica kao kupac 15. 7. 2022. sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnine (dalje: Predugovor).

7. Prema čl.268. st.1-3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26-dalje:ZOO-a), predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor; propisi o obliku glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisani oblik pretpostavka valjanosti ugovora; predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

8. Iz navedene odredbe proizlazi da je jedina obveza predugovora sklapanje glavnog ugovora, i ništa drugo. Drugim riječima, to znači da ugovorne strane sklapanjem predugovora neće preuzimati obveze koje su predmet glavnog ugovora jer u protivnom one sklapaju upravo glavni ugovor, neovisno o tome kako je ugovor nazvan.

9. Iz navedenog Predugovora, proizlazi da je u članku 1. ugovoreno da ugovorne strane sklapaju taj Predugovor radi kupoprodaje posebnog dijela nekretnine u izgradnji upisane u zemljišnoknjižni uložak broj: [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], katastarska čestica broj: [katastarska čestica] (identična čestici koja je u katastru upisana kao katastarska čestica broj: [katastarska čestica] katastarska općina [katastarska općina]) a nalazi se na lokaciji Ulica Stjepana

Škreblina, 49218 [adresa], i to:

poslovni/stambeni prostor koji će se izgraditi na toj nekretnini, a koji će predstavljati etažnu jedinicu S12a prema glavnom projektu ZOP: GP-026/21, građevinskoj dozvoli KLASA: UP/I-361-03/21-01/000302, URBROJ: 2140/01-08-4-21-0021, da u skladu s odredbom iz toga stavka, ugovorne strane suglasno određuju da sastavne dijelove tog Predugovora čine: projektno-tehnička dokumentacija nekretnine – katalog stanova/poslovnih prostora; ponuda Prodavatelja, tehnički opis nekretnine; svi drugi pisani sporazumi i zapisničke konstatacije koje se u toku izvođenja radova utvrde, ukoliko su ih potpisali ovlašteni predstavnici ugovornih strana.

10. Člankom 2. Predugovora određena je kupoprodajna cijena za nekretninu u ukupnom iznosu od 75.371,00 eura, navedeno je da su kupoprodajna cijena i ponuda koja čini sastavni dio tog Predugovora konačne i fiksne.

11. Člankom 3. Predugovora, ugovorne je način plaćanja kupoprodajne cijene prema kojem se tužiteljica kao Kupac, tuženiku kao Prodavatelju obvezala isplatiti 15% ukupne vrijednosti Predugovora, što obuhvaća iznos od 11.306,65 eura na transakciji račun Prodavatelja u roku od 5 dana od dana potpisa tog Predugovora na ime kapare, a 85% ukupne vrijednosti Predugovora odnosno iznos od 64.065,35 eura na transakcijski račun prodavatelja najkasnije do primopredaje stambene jedinice (iznose u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju HNB-a).

12. Analizirajući sadržaj Predugovora, prema kojem su se stranka sporazumjele o predmetu, cijeni i roku ispunjenja, sud smatra da sporazum stranaka koji stranke nazivaju predugovor ima sve bitne sastojke ugovora o kupoprodaji nekretnine te bez obzira što se isti naziva predugovor i što su se tim predugovorom stranke obvezale sklopiti konačni ugovor o kupoprodaji nekretnine, navedeno ne čini taj pravni posao predugovorom u smislu čl.268. ZOO-a. Naime, predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza sklopiti kasnije glavni ugovor što ovdje nije slučaj budući da Predugovor ima sve značajke valjanog ugovora o kupoprodaji nekretnine (tako i u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1897/83, i Okružnog suda u Zagrebu Gž-4316/87 i Gž-6658/87). Uzevši u obzir da je tužiteljica na ime ispunjenja Predugovora platila tuženiku i kaparu, navedeni Predugovor je zapravo ugovor o kupoprodaji. Naime, sukladno članku 303. st. 1. ZOO-a ako je u trenutku sklapanja ugovora jedna strana dala drugoj stanovit iznos novca kao znak da je ugovor sklopljen (kapara), ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako što drugo nije ugovoreno. Valja reći da je institut kapare vezan za sklapanje ugovora, a ne i uz sklapanje predugovora, kao posebnog instituta koji predviđa posebna, vremenski ograničena ovlaštenja zainteresiranih osoba. Obzirom na činjenicu da su stranke u Predugovoru sporazumjele o kapari, te su preuzele obveze zaključenja kupoprodajnog ugovora i plaćanje već određene cijene, one su u biti sklopile ugovor o kupoprodaji nekretnine, jer navedeni ugovor ima sve bitne sastojke ugovora o prodaji nekretnine (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1318/2021). Ugovor o kupoprodaji nekretnine koji su stranke sklopile naknadno 22. siječnja 2024., po mišljenju suda, imao je značaj tehničke realizacije ugovora o kupoprodaji nekretnine , nazvanog Predugovor o kupoprodaji nekretnine.

13. Dalje, u članku 5. Predugovora, kojim je ugovorena primopredaja, prodavatelj se obvezao ugovorene radove na nekretnini završiti u roku od 6 mjeseci od dana potpisa tog Predugovora; smatra se da je prodavatelj izvršio tu svoju obvezu danom primopredaje, odnosno obavijesti Kupcu od izvršenog tehničkog pregleda i spremnosti Prodavatelja da na zahtjev Kupca preda ugovorenu nekretninu.

14. Prema članku 360. ZOO-a, u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom Zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

15. Prema članku 361. stavak 1. ZOO-a, kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom Zakonu.

16. Prema članku 362. stavak 1. ZOO-a, kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Prema stavku 2. toga članka ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjereni naknadni rok ispunjenje, time da prema stavku 3. tog članka ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastaju iste posljedice kao i u slučaju da je rok bitan sastojak ugovora.

17. Dakle, nije dovoljno da ugovorne strane u ugovoru odrede točan rok ispunjenja obveze da bi bila riječ o roku koji je bitan sastojak ugovora već ugovorne strane moraju izričito ugovoriti, a u pisanom obliku ugovora to znači napisati, da je tako ugovoreni rok bitan sastojak ugovora, jer ako takvog izričaja nema, rok nije bitan sastojak ugovora pa se stoga primjenjuje odredba čl. 362. ZOO-a.

18. Sud ukazuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev X 646/2015-2 od 2. ožujka 2015. koji se pri tom poziva na odluke istog suda Revr 491/07 od 4. rujna 2007. i Rev 1607/11 od 17. rujna 2014. u kojima je zauzeto pravno shvaćanje da se pravilo o ispunjenju ugovora s fiksnim rokom primjenjuju samo kad su stranke izričito ugovorile da će se ugovor smatrati raskinutim ne bude li ispunjen u određenom roku ili kad je ispunjenje u roku bitan sastav ugovora po prirodi samog posla, te da kod ugovora o prodaji nekretnina ispunjenje u roku nije po prirodi posla bitan sastojak ugovora.

19. Stoga, u konkretnom slučaju, a s obzirom na odredbe Predugovora, rok nije bitan sastojak ugovora u smislu odredbe čl. 361. st. 1. ZOO-a.

20. Otklanjajući odgovornost za štetu nastalu tužiteljici neispunjavanjem ugovornih obveza, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da rok dovršetka radova nije bitan jer da stranke nisu sklopile ugovor o građenju, već o kupoprodaji za koji je važan rok primopredaje, a da rok primopredaje predugovora nije ugovoren niti je mogao biti.

21. Točno je da stranke nisu sklopile ugovor o građenju, već ugovor o kupoprodaji nekretnine.

22. Međutim, upravo je tuženik, kao Prodavatelj, u članku 5. Predugovora ugovorio obvezu ugovorne radove na nekretnini završiti u roku od 6 mjeseci, od dana potpisa Predugovora.

23. Valja reći da je čl.4. ZOO-a propisano da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a čl. 5. ZOO-a propisano je da su sudionici obveznih odnosa dužni surađivati radi potpunog i urednog ispunjenja obveza i ostvarivanja prava u tim odnosima.

24. Stoga, bez obzira što, prema Predugovoru dovršetak ugovorenih radova nije bitan sastojak ugovora o kupoprodaji nekretnine, tuženik je kao pravna osoba sa dovoljno stručnog znanja i iskustva obzirom na posao kojim se bavi, mogao i morao znati da ugovorene radova neće završiti u roku koji je sam naveo u Predugovoru i u tom roku obaviti primopredaju pa je unošenjem takve ugovorne odredbe i nepostupanjem tuženika u skladu sa istom, tužiteljici nastala šteta.

25. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva, tužiteljica je na ime štete u vidu plaćanja najamnine, za razdoblje od 15. siječnja 2023. do 15. prosinca 2023. (predaje u posjed predmetnog stana) tražila iznos od ukupno 4.400,00 eura.

26. Iz priležećeg Ugovora o najmu stana od 01. 01. 2023. (list 13-16 spisa), proizlazi obveza tužiteljice da kao najmoprimac najmodavcu plaća mjesečnu najamninu od 400,00 eura najkasnije do svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec.

27. Nespornim je sud utvrdio da je tužiteljica, kako je to obrazložila u činjeničnim navodima tužbe, preuzimanjem (jednog) ključa, stupila u posjed predmetnog stana, a kako to proizlazi iz članka 7. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 22. siječnja 2024.

(list 8-12 spisa) te iskaza tužiteljice.

28. Stoga je tužiteljica u utuženom razdoblju plaćala najamninu, čime joj je nastala šteta u smislu čl.1046. ZOO-a te je ista, uvažavajući čl.1045. ZOO-a, tužiteljici dosuđena.

29. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži naknadu štete u iznosu od 1.496,00 eura u vidu putnih troškova svakodnevnog putovanja na posao na relaciji [adresa], valja reći da je tužiteljica u iskazu opisala odlazak na posao kod poslodavca CROATIA osiguranje d.d. u [adresa] te je u spis predala podatke (Google maps) o udaljenosti između adrese stanovanja tužiteljice u [adresa] i mjesta rada u [adresa] (list 32 spisa).

30. Tužiteljica je iskazala da je u navedenom periodu svakodnevno putovala na posao iz [adresa] u [adresa], a što je 16 km u jednom smjeru i 16 km u drugom mjes tu, a tada su joj bile radne i subote, da joj u to vrijeme poslodavac nije plaćao putne troškove iz [adresa] jer mu nije dostavila potvde o boravištu ili prebivalištu, a koju u [adresa] ni je mogla dobiti, a obzirom da se boravište može produžiti samo dvije godine pa ona više nije mogla produžiti boravište.

31. Međutim, iz obračuna plaće za svibanj 2023. (list 32 spisa), proizlazi da navedeni obračun obuhvaća i naknadu za prijevoz pa je svoje tvrdnje o visini ne/plaćenih putnih troškova od strane poslodavca, tužiteljica trebala dokazati obračunima plaće u spornom razdoblju, a što tužiteljica nije učinila u smislu odredbe čl.7. i čl.219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25-dalje:ZPP-a).

32. Naime, šteta koja je tužiteljici nastala na ime putnog troška na relaciji [adresa] zapravo je razlika tog putnog troška i naknade za prijevoz isplaćene po poslodavcu.

33. Primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi, tužiteljica nije dokazala visinu nastale štete na ime troškova putovanja na posao pa je taj tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

35. Odluku o troškovima ovog postupka, sud je donio temeljem čl.154. st.2. ZPP-a, primjenjujući važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23 i 107/25).

36. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela u pogledu osnove zahtjeva (100%) i djelomično glede visine (75%), odnosno u omjeru od 87,50% pa kad se od toga oduzme uspjeh tuženika u omjeru od 12,50%, konačni uspjeh tužiteljice je 75%.

36.1. Sud je tužiteljici, kao trošak koji je bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl.155. ZPP-a, priznao trošak sastava tužbe prema Tbr.7.1. Tarife, u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 6. 2. 2026., 23. 3. 2026. i 10. 6. 2026., prema Tbr. 9.1. Tarife, svaki u iznosu od 200,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 52,71 eura i na presudu (uzevši u obzir čl.7. st.2. ZOSP-a) u iznosu od 89,48 eura, a što čini ukupni trošak tužiteljice u iznosu od 942,19 eura.

36.2. Obzirom na uspjeh tužiteljice u ovom postupku, tužiteljici je dosuđen trošak u iznosu od 706,64 eura, a primjenom čl.151. st.3. ZPP-a, uz zatezne kamate od donošenja presude do isplate i platež naložen tuženiku.

36.3. Tužiteljici nije priznat trošak zastupanja na 6. 5. 2026. jer isti nije, obzirom na odgodu ročišta bez raspravljanja, bio nužan.

Ivanec, 6. srpnja 2026.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Snježana Burić, odvjetnica iz Pregrade

2. Krešimir Golubić, odvjetnik u OD Golubić i Šikić j.t.d. Čakovec