Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Poslovni broj: Pp-232/2026-12
Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Snježani Marijanović, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Predraga Uzelca, uz sudjelovanje zapisničarke Silvije Zdunić, u prekršajnom postupku protiv 1. okr. pravne osobe Auto servis Znaus j.d.o.o. i 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi MŽ, koje brani braniteljica Maja Gelo, odvjetnica u Osijeku, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. i stavka 2. te članka 228. stavka 1. točke 22. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.) , članka 166. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 96/25.) i članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.), pokrenutom na temelju optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Osijek, klasa: 116- 02/24-01/5446, urbroj: 443-02-01-08-25-7 od 29. prosinca 2025., nakon završene glavne i javne rasprave održane 2. srpnja 2026. u prisutnosti predstavnika 1. okr. pravne osobe, a ujedno i 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi MŽ i braniteljice okrivljenika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika ovlaštenog tužitelja, uz javnu objavu presude 6. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I.
Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
1. okr. pravna osoba: AUTO SERVIS ZNAUS j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], djelatnost autoservis i popravak vozila, žiro račun kod Hrvatske poštanske banke, prekršajno nekažnjavana,
2. okr. odgovorna osoba: MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin M i NŽ, rođene N, rođen **.**.1982. u [adresa] ([adresa]), državljanin RH i BiH, pismen, SSS, po zvanju automehaničar, zaposlen u Auto Servis Znaus j.d.o.o., sa mjesečnim primanjima u iznosu od 1.200,00 eura, dobrog imovnog stanja, neoženjen, bez djece, vlasnik obiteljske kuće, neodlikovan, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak,
OSLOBAĐAJU SE OD OPTUŽBE
I. da kao poslodavac evidenciju o radnom vremenu radnika nisu vodili na propisan način u skladu s člankom 5. Zakona o radu , a u vezi članka 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca i to na način da je 29. studenog 2024. saslušan u svojstvu svjedoka radnik kojemu je prestao radni odnos ĆŽ koji je prije saslušanja prethodno upozoren u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, Prekršajnog zakona te Kaznenog zakona, koji je izjavio da je od početka rada za poslodavca 3. rujna 2024., dana zasnivanja radnog odnosa 18. rujna 2024. do prestanka radnog odnosa 15. studenog 2024. radio od ponedjeljka do petka u vremenu od 08,00 do 16,00 sati ili od 07,00 do 16,00 sati, dakle u radnom vremenu koje mu je odredio jedini član uprave nadziranog trgovačkog društva MŽ, a uvidom u evidenciju radnog vremena radnika za mjesece rujan i listopad 2024. u dane kada je radnik radio evidentirano je radno vrijeme u trajanju od četiri sata dnevno i to od 09,00 do 13,00 sati ili od 14,00 do 18,00 sati pa da bi na opisani način u Osijeku, 30. rujna i 31. listopada 2024. pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi postupili članku 5. Zakona o radu u vezi članka 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca,
pa da bi time postupili suprotno članku 5. Zakona o radu u vezi članka 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca te da bi time počinili prekršaj kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. istoga zakona,
II. da kao poslodavac radniku ĆŽ nisu dostavili primjerak ugovora o radu i primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u propisanom roku jer je u članku 14. stavku 5. Zakona o radu propisano da je poslodavac dužan radniku prije početka rada dostaviti primjerak ugovora o radu kada je sklopljen u pisanom obliku te dostaviti primjerak prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od isteka roka za prijavu na obvezna osiguranja prema posebnom propisu, a prema izjavi ĆŽ koji je prije davanja izjave upozoren u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, Prekršajnog zakona te Kaznenog zakona 29. studenog 2024. izjavio da mu poslodavac nije dostavio primjerak ugovora o radu koji je sklopljen 17. rujna 2024. s danom početka rada 18. rujna 2024., a jednako tako mu poslodavac do dana davanja izjave na zapisnik nije dostavio primjerke prijava na obvezna osiguranja – mirovinsko i zdravstveno, a poslodavac je podatke o početku osiguranja tijelu obveznog mirovinskog osiguranja za osiguranika ĆŽ dostavio 18. rujna 2024. i stoga je bio dužan radniku dostaviti obrazac prijave na obvezno mirovinsko osiguranje najkasnije 26. rujna 2024., a prijavu na zdravstveno osiguranje najkasnije 4. listopada 2024. u Osijeku i opisanim postupanjem 18. rujna 2024., 26. rujna 2024. i 4. listopada 2024. pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi su u Osijeku postupili protivno članku 14. stavku 5. Zakona o radu,
pa da bi time postupili suprotno članku 14. stavku 5. Zakona o radu te da bi time počinili prekršaj kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 3. i stavku 2. istoga zakona,
III. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka u odnosu na prekršaje iz glave I. izreke presude padaju na teret proračunskih sredstava suda.
II.
Na temelju članka 183. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.)
1. okr. pravna osoba: AUTO SERVIS ZNAUS j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], djelatnost autoservis i popravak vozila, žiro račun kod
Hrvatske poštanske banke, prekršajno nekažnjavana,
2. okr. odgovorna osoba: MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin M i NŽ, rođene N, rođen **.**.1982. u [adresa] ([adresa]), državljanin RH i BiH, pismen, SSS, po zvanju automehaničar, zaposlen u Auto Servis Znaus j.d.o.o., sa mjesečnim primanjima u iznosu od 1.200,00 eura, dobrog imovnog stanja, neoženjen, bez djece, vlasnik obiteljske kuće, neodlikovan, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak,
k r i v i s u
I. što kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu u slučaju kada ugovor o radu nije bio sklopljen u pisanom obliku radniku ĆŽ izdali pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, što su bili u obvezi u skladu s člankom 14. stavkom 3. Zakona o radu i to jer je radnik ĆŽ kod poslodavca obavljao poslove pomoćnog automehaničara u autoservisu Znaus u Osijeku, Svetog Leopolda OŽ, od 3. rujna 2024. do 17. rujna 2024., a da poslodavac s navedenim radnikom nije u Osijeku sklopio ugovor o radu u pisanom obliku niti mu je 3. rujna 2024. prije početka njegovog rada, a za razdoblje rada od 3. rujna 2024. do 17. rujna 2024., izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, a što je bio dužan učiniti,
čime su postupili suprotno članku 14. stavku 3. Zakona o radu te time počinili prekršaj kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 3. i stavku 2. istoga zakona,
II. što kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu u Osijeku podatke o početku osiguranja za osiguranika dostavili tijelu obveznog mirovinskog osiguranja prema članku 109. stavku 1. točki 2. Zakona o mirovinskom osiguranju i to na način da poslodavac nije prijavio podatke o početku osiguranja za osiguranika ĆŽ nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada 3. rujna 2024. prije njegova početka rada s prvim danom početka rada, a za razdoblje radnikova rada kod poslodavca od 3. rujna do 17. rujna 2024.,
čime su postupili suprotno članku 109. stavku 1. točki 2. Zakona o mirovinskom osiguranju te time počinili prekršaj kažnjiv po članku 166. stavku 2. točki 5. i stavku 3. istoga zakona,
III. što kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu u propisanom roku podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti na osnovu kojih se stječe status osigurane osobe prema članku 120. stavku 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i to na način da poslodavac prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje za radnika ĆŽ nije podnio u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti na osnovu kojih se stječe status osigurane osobe, dakle osiguranja, u ovom slučaju početka rada 3. rujna 2024., a bio je dužan opisano učiniti do 11. rujna 2024. te su na taj način okrivljenici u Osijeku 12. rujna 2024. postupili protivno članku 120. stavku 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju,
čime su postupili suprotno članku 120. stavku 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te time počinili prekršaj kažnjiv po članku 150. stavku 1. točki 2. i stavku 2. istoga zakona,
IV. što su kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u Osijeku 15. studenog 2024. bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatili uskratom isplate dijela plaće, odnosno uskratom dijela naknade plaće i to na način da je poslodavac za mjesec listopad 2024. radniku ĆŽ ustegnuo iznos od 61,83 eura na ime „obustava neplaćeni dopust – zatvor“
čime su postupili suprotno članku 96. stavku 1. Zakona o radu te time počinili prekršaj kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 22. i stavku 2. istoga zakona,
V. pa se okrivljenicima za navedene prekršaje na temelju citiranih članaka navedenih zakona, a uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, u t v r đ u j u
1. okrivljenoj
- za prekršaj pod točkom I. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.040,00 eura (jedna tisuća četrdeset eura)
- za prekršaj pod točkom II. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 280,00 eura (dvije stotine osamdeset eura)
- za prekršaj pod točkom III. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.040,00 eura (jedna tisuća četrdeset eura)
- za prekršaj pod točkom IV. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 1.040,00 eura (jedna tisuća četrdeset eura)
i 2. okrivljenom
- za prekršaj pod točkom I. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 250,00 eura (dvije stotine pedeset eura).
- za prekršaj pod točkom II. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 100,00 eura (jedna stotina eura).
- za prekršaj pod točkom III. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 250,00 eura (dvije stotine pedeset eura).
- za prekršaj pod točkom IV. izreke
NOVČANA KAZNA u iznosu od 150,00 eura (jedna stotina pedeset eura).
pa im se na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona i z r i č e
1. okrivljenoj
ukupna NOVČANA KAZNA u iznosu od 3.400,00 eura (tri tisuće četiri stotine eura).
i
2. okrivljenom
ukupna NOVČANA KAZNA u iznosu od 750,00 eura (sedam stotina pedeset eura).
VI. Okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude, a novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u gore propisanom roku.
VII. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 2. točke 1. i 3. i stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni naknaditi paušalni trošak postupka ovoga suda svaki ponaosob u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Osijek, podnio je 29. prosinca 2025. optužni prijedlog protiv 1. okr. pravne osobe Auto servis Znaus j.d.o.o. i 2. okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi MŽ zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točaka 1., 3. i 4. i stavka 2. te članka 228. stavka 1. točke 22. i stavka 2. (pogrešno navedeno točka 17.) Zakona o radu, članka 166. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i članka 150. stavka 1. točke 2. i stavka 2. (pogrešno navedeno stavka 2. točke 2.) Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
2. U svoju obranu predstavnik okrivljenici su naveli da nisu točni navodi optužnog prijedloga i ne smatraju se krivima za prekršaje koji im se stavljaju na teret optužnim prijedlogom. 2. okr. je naveo da nisu točni navodi optužnog prijedloga niti u jednoj točki te da je cijelo vrijeme pomagao ĆŽ, a da je zbog njegovih prekršaja ostao i bez automobila te ga je isti neosnovano prijavio Državnom inspektoratu. Na upit braniteljice 2. okr. je odgovorio da se ne sjeća da li je ĆŽ imao kakav probni rad ili je odmah počeo s radom. Na daljnji upit braniteljice 2. okr. je odgovorio da je on bio taj koji je vodio evidenciju o radnom vremenu radnika na kraju svakog radnog dana te zna da je ĆŽ bio prijavljen na četiri sata dnevno. Na daljnji upit braniteljice, a vezano uz ustegnuća na plaći ĆŽ, a koja im se stavljaju na teret točkom 6. optužnog prijedloga, 2. okr. je naveo da se ne sjeća zbog čega je to bilo, ali da mu je knjigovođa rekla da je to sve uredno riješeno i da je sve plaćeno ĆŽ. Na daljnji upit braniteljice 2. okr. je odgovorio da se sjeća brojnih izostanaka ĆŽ s posla i da nekada isti je dostavio opravdanja za te izostanke, dok često puta nije dostavio nikakva opravdanja. Na upit suda 2. okr. je odgovorio da se ne sjeća točno datuma kada je s ĆŽ sklopljen ugovor o radu, međutim zna da je sve bilo regularno i istome je ponudio primjerak ugovora o radu i koliko se sjeća da ga je isti i uzeo, ali to zbog proteka vremena više nije siguran. Na daljnji upit suda okrivljenik je odgovorio da je vrlo često radniku ĆŽ po dogovoru dozvoljavao da dođe raditi kada je mogao i da odradi ta četiri sata, budući da je isti uvijek bio u raznoraznim problemima. Na daljnji upit suda okrivljenik je odgovorio da se ne sjeća na koji način je doš lo do prestanka radnog odnosa ĆŽ u auto servisu Znaus, ali pretpostavlja da je on dao otkaz ĆŽ iz razloga jer isti nije dolazio raditi. Na daljnji upit suda okrivljenik je odgovorio da se ne sjeća koji je točno bio prvi dan kada je ĆŽ došao raditi u navedeni auto servis. Na daljnji upit suda okrivljenik je odgovorio da se ne sjeća kolika je bila ugovorena plaća s radnikom ĆŽ te je na daljnji upit suda naveo da je ugovor s ĆŽ sklopljen za radno mjesto automehaničara. Na daljnji upit suda okrivljenik je odgovorio da ne zna da li je ĆŽ vodio ikavke vlastite šihterice o radnom vremenu, niti njegovi drugi radnici imaju potrebu to voditi jer su svi uredno prijavljeni i on je taj koji vodi evidenciju o radnom vremenu. Na daljnji upit suda okrivljenik je odgovorio da je s radnikom ĆŽ sklopio ugovor o radu prije nego što je isti započeo s radom. Na daljnji upit suda okrivljenik je odgovorio da se sada prisjeća da je ĆŽ u uredu auto servisa uzeo ugovor o radu nakon potpisivanja, a zna da je istome uručio i primjerak prijave na obvezna osiguranja koje je isti također uzeo.
3. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao MŽB, ĆŽ i ZŽ, pročitao obavijest po članku 109. a stavku 1. Prekršajnog zakona (stranica 6 do 7 spisa), zapisnik o saslušanju svjedoka (stranica 8 do 10 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru (stranica 11 do 18 spisa), pročitao i pregledao materijalnu dokumentaciju (stranica 19 do 27 spisa), pročitao zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 29. prosinca 2025. (stranica 32 do 39 spisa) i izvatke iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije na ime okrivljenika od 2. srpnja 2026.
3.1. Sud nije izvodio dokaz ispitivanjem svjedokinje HŽ, budući da sud smatra da je činjenično stanje na temelju svih izvedenih dokaza dovoljno utvrđeno da se može donijeti odluka u ovome postupku pa bi se inzistiranjem na ispitivanju svjedokinje samo bespotrebno odugovlačio ovaj postupak, a što je suprotno načelu učinkovitosti i ekonomičnosti postupanja.
4. Ispitana na ročištu održanom 14. svibnja 2026. svjedokinja NŽB je iskazala da je kao tadašnja inspektorica Državnog inspektorata provela inspekcijski nadzor, koliko se sjeća negdje krajem 2024., u pravnoj osobi Auto servis Znaus j.d.o.o., a zapisnik II sa utvrđenjem je ispisala pred kraj 2025. Iskazala je da je od odgovorne osobe zatražila dostavu radnopravne dokumentacije te je u prostorijama Državnog inspektorata ispitala i svjedoka bivšeg radnika u predmetnom autoservisu, a čijeg se imena ne može sjetiti zbog proteka vremena i činjenice da više nije u Državnom inspektoratu. Rekla je da je uvidom u radnopravnu dokumentaciju te na temelju iskaza ispitanog svjedoka, kao i na temelju iskaza 2. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, utvrdila više nepravilnosti vezanih uz navedenog radnika. Koliko se sjeća utvrdila je nepravilnosti vezane uz "rad na crno", kako se kolokvijalno zove, odnosno utvrdila je da je radnik jedno vrijeme radio bez ugovora o radu te da mu poslodavac nije dostavio primjerak potvrde o sklopljenom ugovoru o radu prije početka rada. Isto tako je utvrdila da poslodavac navedenog radnika nije prijavio u propisanom roku tijelima obveznog zdravstvenog i mirovinskog osiguranja. Također se sjeća da je utvrdila da poslodavac nije uredno vodio evidenciju o radnom vremenu za navedenog radnika, međutim točnih pojedinosti zbog čega je ista bila neuredna se više ne sjeća. Također je iskazala da poslodavac nije navedenom radniku dostavio prijave o početku osiguranja kod HZMO-a i HZZO-a te se sjeća da je bilo i nekakvih nepravilnosti vezano uz isplatu plaće, međutim zbog proteka vremena se ne sjeća o čemu je točno bilo riječ. Na upit braniteljice okrivljenika na temelju kojih dokaza je utvrdila točan datum početka rada radnika ĆŽ, svjedokinja je odgovorila da je to utvrdila na temelju izjave radnika te na daljnji upit braniteljice okrivljenika da li je ispitala još neke druge svjedoke, svjedokinja je odgovorila da nije te je također odgovorila da nije pregledavala niti video- nadzor. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika da li je utvrđivala da li je radnik radio svaki dan od početka rada, svjedokinja je odgovorila da se toga ne sjeća. Na upit braniteljice okrivljenika na koji način je utvrdila da evidencija o radnom vremenu nije vođena na propisan način, svjedokinja je odgovorila da je to utvrdila na temelju izjave radnika, međutim kako je već i navela, ne sjeća se točno zbog čega ta evidencija nije bila uredno vođena, a na daljnji upit braniteljice okrivljenika svjedokinja je odgovorila da se ne može sjetiti toga da li je provjeravala neke konkretne dane i datume. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika svjedokinja je odgovorila da se sjeća da je radnik imao sklopljen ugovor o radu na četiri sata rada, a da je na temelju iskaza radnika, kojem je poklonila vjeru, utvrdila da je radio puno radno vrijeme, odnosno osam sati dnevno. Na upit braniteljice okrivljenika svjedokinja je odgovorila da nije utvrđivala tko je zadužen za kadrovske poslove vođenja evidencije jer da to nije ni uobičajeno u njezinom postupanju, budući da je poslodavac odgovaran za to i nije utvrđivala da li poslodavac ima knjigovodstvo koje mu to radi jer to nije relevantno za njezino postupanje.
5. Ispitan na ročištu održanom 14. svibnja 2026. svjedok ĆŽ je iskazao da je on bivši radnik u pravnoj osobi Auto Servis Znaus j.d.o.o. u Osijeku. Ne sjeća se točno kada je u tom autoservisu započeo s radom, međutim sjeća se da je prvo bio na probnom radu koji je trajao manje od mjesec dana te za to razdoblje nije imao sklopljen ugovor o radu. Nakon toga je donio sve papire poslodavcu te je s istim potpisao ugovor o radu, ne sjeća se točno kada, ali zna da je to bilo u uredu kod MŽ i MŽ mu je htio dati primjerak tog ugovora o radu, ali on to nije htio uzeti, jer mu nije bio potreban taj ugovor te je na upit suda odgovorio da nije niti čitao navedeni ugovor. Iskazao je da zna da je bio prijavljen na četiri sata dnevno od dana sklapanja ugovora jer mu je to tako rekao poslodavac i tako su se dogovorili, a on je njemu vjerovao. Iskazao je da je radio ujutro od 09,00 do 13,00 sati, a nekada je znao ostati raditi i prekovremeno, međutim to nije bilo često i to je nekada i samovoljno ostao, budući da ga je poslodavac u neke dane znao i ranije pustiti iz razloga jer je tada imao nekakvih obiteljskih problema pa je na taj način kompenzirao te sate kada bi ga ranije pustio. Na upit suda, a vezano za isplate plaća, odgovorio je da je na račun dobivao nekakav mali iznos, a ostalo mu je poslodavac isplaćivao na ruke i to na način da je često puta od istog znao pozajmljivati novce i prije nego što bi trebala doći plaća te mu je poslodavac na taj način izlazio u susret. Na izričit upit suda odgovorio je da mu nikada nije ništa ustegnuto od plaće, međutim rekao je da je jednom u razgovoru s kolegom saznao da je njemu isplaćena plaća, a njemu nije bila te je bio time revoltiran i upitao je poslodavca zašto njemu nije također isplaćena plaća i tada je bio ljut na njega te ga je prijavio Državnom inspektoratu. Na daljnji upit suda odgovorio je da mu je radni odnos kod poslodavca prestao na način da je on dao otkaz, međutim ne sjeća se kada je to bilo. Na daljnji upit suda, a nakon što mu je sud predočio cijeli iskaz koji je dao uredno upozoren na zapisnik višoj inspektorici rada Državnog inspektorata i nakon što ga je sud upitao da pojasni razlike u svojem iskazu tada i na današnjem ročištu, svjedok je odgovorio da tada to je rekao inspektorici, ali je bio ljut i revoltiran zbog te jedne plaće koja mu nije isplaćena kada i njegovom radnom kolegi, međutim rekao je da ne želi teretiti okrivljenike niti se smatra na bilo koji način oštećenim niti se želi povlačiti po sudovima, budući da ima drugih važnijih problema jer mu supruga ima tešku bolest. Na upit braniteljice okrivljenika svjedok je odgovorio da nema nikakav trag niti je zabilježio kada je točno počeo raditi u predmetnom autoservisu. Na upit braniteljice okrivljenika, svjedok je odgovorio da je nekada za vrijeme radnog odnosa znao biti odsutan, a da je 15 dana bio i u zatvor zbog prometnog prekršaja te da je i to bilo za vrijeme trajanja radnog odnosa kod poslodavca. Na upit braniteljice okrivljenika svjedok je odgovorio da se ne sjeća kolika je plaća bila navedena u ugovoru o radu, međutim čini mu se da je bilo ugovoreno 4.000,00 kuna u protuvrijednosti eura i to za puno radno vrijeme. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika svjedok je odgovorio da zna da mu zadnja plaća nije isplaćena kada i ZŽ, a da mu je naknadno poslodavac, a pod time naknadno misli nakon što je već dao otkaz, isplatio 110,00 eura na račun. Na daljnji upit braniteljice okrivljenika svjedok je odgovorio da je više puta znao pozajmljivati od 2. okrivljenika po 20,00 ili 30,00 eura, a jednom i 100,00 eura kada je suprugu trebao voziti kod liječnika te je također posuđivao i automobil od MŽ. Na upit suda, a vezano uz evidencije o radnom vremenu, svjedok je odgovorio da mu o tome ništa nije poznato te da on nikakvu vlastitu šihtericu nije vodio, a ne zna niti da li je kolega ZŽ vodio te ne zna ni na koji način je poslodavac vodio evidenciju o radnom vremenu.
6. Ispitan na ročištu održanom 2. srpnja 2026. svjedok ZŽ je iskazao da je u auto servisu Znaus u Osijeku zaposlen negdje od 2023. te može reći da mu je poznato ime ĆŽ koji je negdje u drugoj polovici rujna po prvi puta došao raditi u navedeni auto servis te zna da je imao sklopljen ugovor o radu i da je bio prijavljen u navedenom auto servisu, međutim poznato mu je da je isti često puta izbivao s posla, odnosno bilo je puno dana kada se nije pojavio na poslu i to se sjeća da je znao zvati šefa da je bolestan ili da ne može doći. Na upit suda odgovorio je da je radno vrijeme u navedenom auto servisu organizirano na način da uvijek rade od 09,00 do 17,00 sati. Na daljnji upit suda odgovorio je da se sjeća da je ĆŽ u tome periodu dok je radio u auto servisu jedno vrijeme bio i u zatvoru i to je moguće da je povezano s tim jer je bježao policiji automobilom. Na daljnji upit suda svjedok je odgovorio da nije osobno vidio trenutak kada je ĆŽ sklapao ugovor o radu, ali zna da je imao sklopljen ugovor o radu i da je bio prijavljen u navedenom auto servisu jer se sam pohvalio kako je primljen na posao i da je prijavljen.
7. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka od 29. studenog 2024. (stranica 8 do 10 spisa) proizlazi da je svjedok ĆŽ uredno upozoren iskazao višoj inspektorici rada na zapisnik da je kod poslodavca Auto servis Znaus započeo s obavljanjem poslova pomoćnog automehaničara 3. rujna 2024. i da s poslodavcem nije prije početka rada sklopio pisani ugovor o radu niti mu je poslodavac izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Isto tako je iskazao da ga poslodavac nije prijavio tijelu obveznog mirovinskog osiguranja prije početka rada te da u razdoblju od 3. rujna 2024. do 17. rujna 2024. nije imao zasnovan radni odnos, iako je radio svakog dana od ponedjeljka do petka u vremenu od 08,00 do 16,00 sati ili od 07,00 do 16,00 sati. Iskazao je da je s poslodavcem tek 17. rujna 2024. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s nepunim radnim vremenom 20 sati tjedno, a s danom početka rada 18. rujna 2024. te da mu poslodavac nije uručio potpisani ugovor o radu niti mu je uručio prijave tijelima obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Od 18. rujna je nastavio raditi od ponedjeljka do petka od 08,00 do 16,00 sati ili od 07,00 do 16,00 sati, a subotom, nedjeljom i blagdanom, odnosno državnim praznikom nije radio. Iskazao je da je poslove obavljao u radion i gdje je radio i kolega ZŽ i direktor MŽ. Iskazao je da je 15. studenog 2024. dao otkaz poslodavcu jer mu nije isplaćivao plaću te mu je na kućnu adresu dostavljen odluka o prestanku radnog odnosa 27. studenog 2024. poštom. Iskazao je da je tijekom radnog odnosa bio odsutan zbog boravka u zatvoru i to 15 dana u razdoblju od 24. listopada do 7. studenog 2024., a u razdoblju od 7. listopada do 11. listopada 2024. i od 14. listopada do 21. listopada 2024. je bio na bolovanju, o čemu je obavijestio poslodavca mobitelom.
8. Iz materijalne dokumentacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno obrasca eM-1P, Prijave o početku osiguranja (stranica 19 spisa) vidljivi su podaci iz službenih evidencija HZMO-a za osobu ĆŽ te je vidljivo da je isti osiguran od 18. rujna 2024. kod poslodavca Auto servis Znaus j.d.o.o. na temelju ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme s nepunim radnim vremenom, a da je prijava podnijeta 17. rujna 2024.
9. Iz materijalne dokumentacije, odnosno evidencije radnog vremena radnika (stranica 21 do 23 spisa) vidljiva je evidencija o radnom vremenu radnika ĆŽ za mjesece rujan, listopad i studeni 2024.
10. Iz obrasca IP1, Obračuna isplaćene plaće/naknade plaće/primitaka na temelju radnog odnosa (stranica 24 spisa) razvidno je da su okrivljenici kao poslodavci isplatili radniku ĆŽ **.**.2024. iznos od 269,13 eura te da su istome obustavili s plaće iznos od 61,83 eura na ime obustave – neplaćeni dopust – zatvor.
11. Navedeni ispisi i obrasci su ispisi i obrasci iz službenih evidencija za to ovlaštenih tijela pa sud nije našao razloga sumnjati u istinitost i vjerodostojnost istih, niti je itko tijekom postupka stavljao primjedbi na iste materijalne dokaze. Svjedokinja NŽB je u svojem iskazu govorila o onome što je utvrdila provedenim inspekcijskim nadzorom te je iskazivala samo o onome što joj je poznato iz njezinog službenog postupanja u ovome predmetu. Ista je i sama u svojem iskazu navela da se zbog proteka vremena i činjenice da više ne radi u Državnom inspektoratu više ne može sjetiti svih detalja konkretnog slučaja, što je sasvim logično i životno uvjerljivo . Sud cijeni vjerodostojnim i iskaz svjedoka ĆŽ u dijelu u kojem je isti iskazivao o tome da je prvo kod okrivljenika kao poslodavaca bio na probnom radu i da za to razdoblje nije imao sklopljen ugovor o radu jer je svjedok u tom dijelu svojeg iskaza ostao dosljedan tijekom cijelog postupka te je pred sudom u tome dijelu potvrdio i ono što je uredno upozoren iskazao inspektorici na zapisnik. Isto tako sud cijeni vjerodostojnim iskaz navedenog svjedoka u dijelu u kojem je isti iskazivao o tome da mu je 2. okr. htio dati primjerak ugovora o radu, a da on to nije htio uzeti jer mu nije bio potreban taj ugovor, budući da je u tome dijelu svjedok pred sudom iskazivao vrlo uvjerljivo. Isto tako je sud prihvatio istinitim i iskaz navedenog svjedoka u dijelu u kojem je isti iskazivao o rasporedu svojeg radnog vremena jer je u tome dijelu iskaz navedenog svjedoka pred sudom bio u skladu s evidencijom o radnom vremenu koju je vodio poslodavac, a svjedok je uvjerljivo i decidirano na izričit upit suda pojasnio razlike u svojem iskazu koji je dao pred sudom i onom kojeg je dao na zapisnik inspektorici te je uvjerljivo pojasnio da je neke stvari tada iskazao inspektorici iz razloga jer je tada bio ljut i revoltiran zbog jedne plaće koja mu nije bila isplaćena kada i njegovom kolegi. Što se tiče obustava s plaće, iako je svjedok na upit suda iskazao da mu nikada nije ništa ustegnuto od plaće, iskaz svjedoka u tome dijelu sud nije mogao prihvatiti kao istinit jer iz materijalne dokumentacije, odnosno obrasca IP1 (stranica 24 spisa) proizlazi suprotno, odnosno proizlazi da je poslodavac predmetnom radniku 15. studenog 2024. pri isplati plaće za listopad 2024. obustavio iznos od 61,83 eura na ime obustave – neplaćeni dopust – zatvor. Glede datuma početka rada radnika ĆŽ sud nije cijenio vjerodostojnim iskaz svjedoka ZŽ iz razloga jer je isti nelogičan i neuvjerljiv te u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima koje sud cijeni vjerodostojnim. Naime, navedeni svjedok je još uvijek zaposlenik kod 1. okr. pravne osobe te je isti zainteresiran za ishod ovoga postupka pa sud smatra da je svojim iskazom nastojao pogodovati okrivljenicima kao svojem sadašnjem poslodavcu. U preostalom dijelu u kojem je iskaz navedenog svjedoka u skladu s ostalim izvedenim dokazima koje sud prihvaća istinitim, sud iskaz istoga svjedoka cijeni vjerodostojnim.
12. Sud prihvaća istinitom i obranu okrivljenika glede prekršaja iz glave I. izreke presude jer je njihova obrana u tome dijelu logična i uvjerljiva te u skladu s ostalim izvedenim dokazima koje sud cijeni vjerodostojnim. Sud ne prihvaća obranu okrivljenika glede prekršaja iz glave II. izreke presude, budući da je ista neuvjerljiva i nelogična te nije ničime potkrijepljena, a također je u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima koje sud cijeni vjerodostojnim.
U odnosu na glavu I. izreke presude
13. Uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, odnosno činjenicu da tijekom postupka nije nedvojbeno utvrđeno da bi radnik ĆŽ kod okrivljenika kao poslodavaca radio drugačije od onoga kako je navedeno u evidenciji o radnom vremenu koju je vodio poslodavac, odnosno istinitost podataka u navedenoj evidenciji nije pobijena na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka, to time nije dokazano da bi okrivljenici počinili navedeni prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu. Okrivljenici su osporavali počinjenje terećenog prekršaja, a i sam radnik ĆŽ je u tome dijelu pred sudom izmijenio svoj iskaz u odnosu na ono što je iskazao inspektorici na zapisnik te je uvjerljivo i decidirano pojasnio sudu zašto je pred sudom iskazivao drugačije pa je sud prihvatio u tome dijelu njegov iskaz koji je dao na ročištu pred sudom jer je isti bio logičan i uvjerljiv te u skladu s evidencijom o radnom vremenu.
14. Slijedom svega navedenog, sud je okrivljenike sukladno članku 182. točki 3. Prekršajnog zakona oslobodio od optužbe za prekršaj iz točke 1. optužnog prijedloga jer tijekom postupka nije dokazano da bi isti počinili terećeni prekršaj.
15. Isto tako su okrivljenici osporavali počinjenje prekršaja iz točke 3. optužnog prijedloga, odnosno osporavali su da radniku ĆŽ ne bi dostavili primjerak ugovora o radu i primjerke prijava na obvezna osiguranja. Tijekom postupka nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenici i počinili terećeni prekršaj jer je sam radnik ĆŽ pred sudom iskazao da mu je poslodavac htio dati primjerak ugovora, ali ga on nije htio uzeti jer mu nije bio potreban te je isto tako iskazao da je znao da je prijavljen na četiri sata dnevno od dana sklapanja ugovora, a što je saznao u razgovoru s poslodavcem i što se dogovorio s poslodavcem kojem je vjerovao. Stoga je vidljivo da je poslodavac nudio dostavu predmetne dokumentacije radniku, međutim radnik isto nije htio tada uzeti jer mu nije bilo potrebno i jer je vjerovao poslodavcu. Činjenica da radnik ĆŽ nije želio uzeti dokumentaciju koja mu je nedvojbeno nuđena od strane okrivljenika kao poslodavaca ne može se staviti na teret okrivljenicima u ovome postupku te ih je sud stoga sukladno članku 182. točki 3. Prekršajnog zakona oslobodio i za prekršaj iz točke 3. optužnog prijedloga pa je stoga odlučeno kao u glavi I. izreke ove presude.
16. Za naglasiti je da bi u prekršajnom postupku trebalo biti nedvojbeno i sa izvjesnom sigurnošću, izvan svake moguće sumnje, utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, a što u ovom slučaju svakako nije riječ.
U odnosu na glavu II. izreke presude
17. Iz iskaza radnik ĆŽ koji je u tome dijelu tijekom cijelog postupka bio dosljedan i iskazivao istovjetno i na zapisnik inspektorici i na ročištu pred sudom proizlazi da je isti kod okrivljenika kao poslodavaca započeo s radom 3. rujna 2024. i da za razdoblje rada od 3. rujna do 17. rujna 2024. nije imao sklopljen ugovor o radu u pisanom obliku, niti mu je poslodavac izdao pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Prije početka njegovog rada 3. rujna 2024. Slijedom navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, a nisu utvrđeni ispričavajući razlozi.
18. Isto tako je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da okrivljenici kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu u Osijeku podatke o početku osiguranja za osiguranika dostavili tijelu obveznog mirovinskog osiguranja prema članku 109. stavku 1. točki 2. Zakona o mirovinskom osiguranju i to na način da poslodavac nije prijavio podatke o početku osiguranja za osiguranika ĆŽ nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada 3. rujna 2024. prije njegova početka rada s prvim danom početka rada, a za razdoblje radnikova rada kod poslodavca od 3. rujna do 17. rujna 2024., čime su postupili suprotno članku 109. stavku 1. točki 2. Zakona o mirovinskom osiguranju te time počinili prekršaj kažnjiv po članku 166. stavku 2. točki 5. i stavku 3. istoga zakona, a nisu utvrđeni ispričavajući razlozi. Naime, s obzirom da je utvrđeno da je radnik ĆŽ kod okrivljenika započeo s radom 3. rujna 2024. isti su bili dužni podatke o početku osiguranja za imenovanog radnika dostaviti nadležnom tijelu obveznog mirovinskog osiguranja najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada radnika 3. rujna 2024. s prvim danom početka njegovog rada za razdoblje radnikova rada od 3. rujna do 17. rujna, a što okrivljenici nisu učinili, već su za istog radnika podnijeli prijavu tek 17. rujna 2024. s datumom stjecanja svojstva osiguranika 18. rujna 2024., što je sve vidljivo iz obrasca eM-1P (stranica 19 spisa).
19. Također je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da okrivljenici kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi nisu u propisanom roku podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti na osnovu kojih se stječe status osigurane osobe prema članku 120. stavku 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i to na način da poslodavac prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje za radnika ĆŽ nije podnio u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti na osnovu kojih se stječe status osigurane osobe, dakle osiguranja, u ovom slučaju početka rada 3. rujna 2024., a bio je dužan opisano učiniti do 11. rujna 2024. te su na taj način okrivljenici u Osijeku 12. rujna 2024. postupili protivno članku 120. stavku 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, čime su postupili suprotno članku 120. stavku 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te time počinili prekršaj kažnjiv po članku 150. stavku 1. točki 2. i stavku 2. istoga zakona, a nisu utvrđeni ispričavajući razlozi. Navedeno je utvrđeno na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka i nakon analize svih izvedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i dovodeći sve dokaze u međusobnu vezu.
20. Konačno, sud smatra nedvojbeno utvrđenim i dokazanim da su okrivljenici kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi u Osijeku 15. studenog 2024. bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatili uskratom isplate dijela plaće, odnosno uskratom dijela naknade plaće i to na način da je poslodavac za mjesec listopad 2024. radniku ĆŽ ustegnuo iznos od 61,83 eura na ime „obustava neplaćeni dopust – zatvor“, čime su postupili suprotno članku 96. stavku 1. Zakona o radu te time počinili prekršaj kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 22. i stavku 2. istoga zakona, a nisu utvrđeni ispričavajući razlozi. Navedeno proizlazi iz obrasca IP1, Obračuna isplaćene plaće/naknade plaće/primitaka na temelju radnog odnosa (stranica 24 spisa) iz kojeg je vidljivo da je poslodavac navedenom radniku 15. studenog 2024. prilikom isp late plaće za listopad 2024. obustavio iznos od 61,83 eura na ime obustave – neplaćeni dopust – zatvor. Poslodavac ne smije jednostrano uskratiti iznos s plaće na ime neplaćenog dopusta ili bilo kojeg drugog potraživanja, već sukladno navedenim odredbama Zakona o radu poslodavac smije svoje potraživanje naplatiti obustavom plaće samo uz izričitu pisanu suglasnost radnika, pri čemu se ta suglasnost ne smije dati prije nego što je potraživanje nastalo. Za vrijeme provedeno na neplaćenom dopustu radnik ne ostvaruje pravo na plaću jer prava i obveze iz radnog odnosa miruju. No, to ne znači da poslodavac smije samovoljno uskratiti takav iznos.
21. Prilikom odmjeravanja kazne okrivljenicima za počinjene prekršaje iz glave II. izreke presude sud je cijenio sve okolnosti iz članka 36. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona. Otegotnih okolnosti na strani 1. okr. i 2. okr. sud nije našao, dok je od olakotnih okolnosti cijenio njihovu dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, što proizlazi iz izvadaka iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije RH na ime 1. okr. i 2. okr. na stranici 66 do 69 spisa. Stoga je sud uvažavajući težinu počinjenih prekršaja u stjecaju i stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, svakom okrivljeniku ponaosob, na temelju članka 37. Prekršajnog zakona, ublažio propisane novčane kazne, odnosno iste je izrekao ispod propisanog posebnog minimuma za navedenu vrstu prekršaja, smatrajući da će se tako ublaženom novčanom kaznom prema svakom okrivljeniku ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije. Slijedom navedenog, a poštujući pravila za ublažavanje kazne propisana člankom 37. stavkom 3. točkama 1. i 2. u vezi s člankom 33. Prekršajnog zakona, sud je 1. okr. pravnoj osobi za prekršaj opisan pod točkom I. glave II. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 1.040,00 eura, za prekršaj pod točkom II. glave II. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 280,00 eura, za prekršaj opisan pod točkom III. glave II. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 1.040,00 eura i za prekršaj pod točkom IV. glave II. utvrdio novčanu kaznu u iznosu 1.040,00 eura, dok je 2. okr. odgovornoj osobi u pravnoj osobi za prekršaj opisan pod točkom I. glave II. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 250,00 eura, za prekršaj opisan pod točkom II. glave II. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 100,00 eura, za prekršaj opisan pod točkom III. glave II. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 250,00 eura i za prekršaj opisan pod točkom IV. glave II. izreke utvrdio novčanu kaznu u iznosu od 150,00 eura pa im je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu i to 1. okr. ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 3.400,00 eura i 2. okr. ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 750,00 eura. Izrečenim novčanim kaznama će se, po stavu ovoga suda, postići svrha kažnjavanja i djelovat će se na okrivljenike da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje te će se također u dovoljnoj mjeri utjecati na svijest drugih o štetnosti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja, a također sud smatra da su izrečene novčane kazne razmjerne težini počinjenih prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika i da će istim kaznama biti ostvarena pravednost kažnjavanja.
22. Sud je 1. okr. pravnu osobu Auto servis Znaus j.d.o.o. i 2. okr. odgovornu osobu u pravnoj osobi MŽ za prekršaje iz glave II. izreke obvezao na plaćanje paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka ovoga suda, koji iznos je primjeren složenosti i duljini trajanja postupka i njihovom imovnom stanju, dok u odnosu na prekršaje iz glave I. izreke presude troškovi prekršajnog postupka na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda, budući da su okrivljenici oslobođeni od optužbe za navedene prekršaje .
Osijek, 6. srpnja 2026.
Zapisničar
S U D A C
Silvija Zdunić
Snježana Marijanović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 8 dana računajući od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni sud.
DOSTAVITI:
1. 1. okr. i 2. okr.,
2. Braniteljici,
3. Ovlaštenom tužitelju,
4. Arhivi.
