Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11504/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović, predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje Ksenije Šupe Vukadinović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika KM, zbog prekršaja iz članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o turističkoj pristojbi („Narodne novine“ broj: 52/19., 32/20., 42/20.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 5. studenoga 2025., broj: Pp-14863/2025, u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se neosnovanom žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Ogulinu i prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 5. studenoga 2025., broj: Pp-14863/2025, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), okrivljenik KM oslobođen je optužbe da bi počinio prekršaj iz članka 28. stavka 1. točke 1. Zakona o turističkoj pristojbi, s obrazloženjem da djelo za koje se okrivljenik optužuje na način kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu po propisu nije prekršaj.

2. Istom presudom određeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, a kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žalitelj opisuje što je sve u tijeku postupka nadzora utvrđeno, te citira odredbe članka 82. i 88. Prekršajnog zakona. Nadalje, žalitelj ističe kako bi sud trebao prije svega štititi prava i interese građana, te pravni poredak države pa je stoga trebao ispitati svjedoka koji je od važnosti za pravično donošenje odluke, zbog čega nije bilo mjesta donošenju presude kojom se okrivljenik oslobađa optužbe. Stoga žalitelj, predlaže ovom Sudu ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Razmatrajući predmet i ispitujući pobijanu presudu, ovaj Sud je utvrdio da su se u ovom predmetu ostvarili zakonski uvjeti za oslobođenje okrivljenika od optužbe.

6. Naime, neosnovano žalitelj ističe pogrešnu primjenu materijalnog prekršajnog prava, budući je okrivljeniku stavljeno na teret da je „2. travnja 2025. u 12,00 sati, utvrđeno da iznajmljivač u domaćinstvu nije u propisanim rokovima uplaćivao zaduženi paušalni iznos turističke pristojbe, propisano člankom 17. stavkom 2. Zakona o turističkoj pristojbi“, pa da bi tako počinio prekršaj iz članka 28. stavka 1. točke 1. istog Zakona. Člankom 28. stavkom 1. točkom 1. Zakona o turističkoj pristojbi propisano je da će se novčanom kaznom od 2.000,00 do 10.000,00 kuna (sada od 265,45 do 1.327,23 eura prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450) kazniti za prekršaj iz stavka 1. točke 1. cit. članka osoba koja pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu ili na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu ako ne uplati godišnji paušalni iznos turističke pristojbe jednokratno u cijelom iznosu do 31. srpnja tekuće godine ili u tri jednaka obroka, s tim da prvi obrok dospijeva 31. srpnja, drugi 31. kolovoza, a treći 30 rujna tekuće godine (članak 17. stavak 2.). Člankom 17. stavkom 2. cit. Zakona propisano je da „osobe iz članka 12. ovoga Zakona turističku pristojbu mogu uplatiti jednokratno u punom iznosu do 31. srpnja tekuće godine ili u tri jednaka obroka, s tim da prvi obrok dospijeva 31. srpnja, drugi 31. kolovoza, treći 30. rujna tekuće godine, a uplatnice za plaćanje turističke pristojbe preuzimaju se iz sustava eVisitor“. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da takav opis djela sadržan u optužnom aktu, kao i u izreci pobijane presude predstavlja samo zakonski opis djela, bez konkretizacije odlučnih činjenica. Tako u činjeničnom opisu nisu navedeni propisani rokovi za ispunjenje zakonske obveze, tj. kada je godišnji paušalni iznos turističke pristojbe trebao uplatiti, a koji rokovi predstavljaju bitno obilježje prekršaja.

7. Posebno se napominje kako je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Iz navedenog razloga, sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, a ne proizlaziti iz obrazloženja optužnog prijedloga ili dokumentacije kao prilogu optužnom prijedlogu.

8. Stoga, po ocjeni ovog suda navodi žalbe, ne dovode u sumnju ispravnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, te je pravilno prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio optužbe za prekršaj koji mu se optuženjem stavljao na teret, a u skladu sa člankom 161. stavkom 6. Prekršajnog zakona.

9. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

Zagreb, 6. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ksenija Šupe Vukadinović v.r.

Jasna Momirović v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.