REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-1696/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja 1. Bonaca Trade d.o.o., Popovača, Mate Lovraka 17, OIB: 81882688476 i 2. ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Teo Ranić i Ivo Matić, Rijeka Užarska 17, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, 95093210687, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. PC, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupan opunomoćenik Branimir Kojić, odvjetnik u Malom Lošinju, Lošinjskih brodograditelja 23, radi izdavanja građevinske dozvole, 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA:UP/II-361-03/25-02/319, URBROJ: 531-03-25-3 od 15. srpnja 2025. i građevinske dozvole Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj KLASA: UP/I-361-03/22-01/000041, URBROJ: 2170-03-05/1-25-0108 od 31. ožujka 2023.

II. Nalaže se tužiteljima da zainteresiranim osobama naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, dok se u preostalom dijelu zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova spora odbija.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

Obrazloženje

1. Građevinskom dozvolom Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave Mali Lošinj KLASA:UP/I- 361-03/22-01/000041, URBROJ: 2170-03-05/1-25-0108 od 31. ožujka 2023. po zahtjevu investitora ČC i PC, ovdje zainteresiranih osoba, dozvoljena je izgradnja stambene zgrade, 2.b skupine, obiteljske kuće koja se sastoji od jedne dvokatne stambene jedinice i pomoćne zgrade (spremišta) te rekonstrukcija bazena, na novooformljenoj građevinskoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Nerezine), u skladu s glavnim projektom, zajednička oznaka 34-21, koji je sastavni dio građevinske dozvole, za koju je glavni projektant IC, dipl.ing.arh.

2. Protiv navedene građevinske dozvole žalbu su izjavili trgovačko društvo Bonaca d.o.o. i CC, ovdje tužitelji, te dr., a koju žalbu je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-03/25-02/319, URBROJ: 531-03-25-3 od 15. srpnja 2025. odbio.

3. Tužitelji su protiv tuženika pravodobno ovome Sudu podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja. U tužbi i kasnijem podnesku u bitnom navode da je tuženik pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo, zanemarujući činjenicu da su tužitelji suvlasnici posebnih dijelova nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] te nositelji stvarnih prava na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je predviđena gradnja. Ističu da bi izdavanjem sporne građevinske dozvole tužitelji, kao i ostali vlasnici 12 stanova u zgradi na k. č. br. [katastarska čestica], ostali bez pristupa javno- prometnoj površini i bez parkirnih mjesta. Posebno naglašavaju da tužiteljica CC ima u zemljišnim knjigama (pod posl. br. Z-12182/2016) upisano pravo služnosti parkiranja i prolaza na k. č. br. [katastarska čestica], koje je vezano uz njezin suvlasnički dio (E- 5), a koje se pobijanom dozvolom u potpunosti zanemaruje. Nadalje, navode da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, posl. br. Psp-90/2021, utvrđeno da su tužitelj Bonaca trade d.o.o. te OC i pravni prednici KC smetani u posjedu stvarne služnosti puta i parkiranja na k. č. br. [katastarska čestica], koju su stekli temeljem zakona, odnosno dosjelošću. Pojašnjavaju da iz dokumentacije u spisu proizlazi da glavni projekt ne prikazuje parkirna mjesta za tužitelje niti obrazlaže kako će se gradnjom osigurati njihova stečena prava, unatoč tvrdnjama investitora da ne spore pravo pješačkog i kolnog prolaza. Ističu da pobijana dozvola proturječi ranijim pravomoćnim aktima kojim se odobrava građenje građevine na k. č. br. [katastarska čestica], iz 2000. i 2017. godine, kojima je utvrđeno da su predmetne nekretnine nedjeljiva cjelina u funkciji postojeće zgrade na k. č. br. [katastarska čestica]., odnosno da nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] čine nedjeljivu cjelinu, što potvrđuje i rješenje o izvedenom stanju iz 2017. godine kojim je utvrđeno da su bazen i nadstrešnica na k. č. br. [katastarska čestica] u funkciji zgrade na k. č. br. [katastarska čestica]. Smatraju da javnopravna tijela nisu smjela izdati dozvolu jer oblik i površina građevne čestice nisu konačno utvrđeni zbog spora oko međa koji se vodi pred sudom pod posl. br. R1-102/2026. Nadalje navode da je tuženik propustio utvrditi da se u naravi grade dvije stambene jedinice umjesto jedne dvoetažne, zbog čega bi prema UPU Nerezine bilo potrebno osigurati 6 parkirnih mjesta, što projektom nije učinjeno. Ukazuju i na nasilno postupanje investitora koji su bagerima prekopali put i uklonili vozila tužitelja (VW Golf), čime su onemogućili korištenje služnosti. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koju se nalazi u spisu predmeta i dokumentaciju koju prilažu uz tužbu (sudska rješenja o smetanju posjeda i ovrsi, zemljišnoknjižne izvatke, fotografije i dr)., pa da po provedenom postupku poništi tuženikovo i prvostupanjsku građevinsku dozvolu, pri čemu u U tužbenom zahtjevu tužitelji navode pogrešno odluku osporavanog rješenja tuženika, ali iz ostalih tužbenih navoda te rješenja koje su priložili uz tužbu jasno proizlazi da tužitelji osporavaju tuženikovo rješenje KLASA:UP/II-361-03/25-02/319, URBROJ: 531-03-25-3 od 15. srpnja 2025.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirane osobe se u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom navode da tužitelji nemaju nikakvih stvarnih prava na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već da ih samo umišljaju, te da eventualno postojanje takvih prava ne bi utjecalo na zakonitost pobijanog rješenja o izdavanju građevinske dozvole. Navode da su netočni navodi tužitelja o gubitku pristupa javno-prometnoj površini, ističući da tužitelji nikada nisu uvedeni u posjed nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], niti po osnovi rješenja o smetanju posjeda niti po bilo kojoj drugoj pravnoj osnovi. Naglašavaju da se u postupcima smetanja posjeda ne utvrđuju izvanknjižna prava niti pravo na posjed, već isključivo posljednje stanje posjeda i čin smetanja, te da se stvarni motivi tužbe kriju u namjeri iznude prava koja tužiteljima po zakonu ne pripadaju. U odnosu na prava tužiteljice ŽC, zainteresirane osobe navode da ona na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] ima isključivo upisanu služnost prolaza, dok se služnost parkiranja odnosi na k. č. br. [katastarska čestica] k., koja uopće nije obuhvaćena predmetnom građevinskom dozvolom. Ističu da izdavanjem dozvole njezina prava nisu ugrožena jer se na pravcu služnosti neće ništa graditi, a služnost će ostati očuvana u dosadašnjem opsegu, što je razvidno iz Ugovora o osnivanju služnosti puta i parkiranja. Također navode da suglasnost nositelja prava služnosti nije zakonski uvjet za izdavanje građevinske dozvole prema važećem Zakonu o gradnji, već se traži isključivo suglasnost vlasnika ili suvlasnika nekretnine. Nadalje ističu da je u upravnom postupku nesporno utvrđeno da na pravcu zahtijevane služnosti nema nikakve izgradnje, kao ni na potezu postojećih instalacija koje je investitor u svakom slučaju dužan očuvati funkcionalnima. Napominju da tužitelji nisu dokazali postojanje instalacija na površini predviđenoj za izgradnju obiteljske kuće. Vezano uz stjecanje prava dosjelošću, navode da su tužitelji nekretnine stekli u stečajnom postupku prije tek 2-3 godine prema stanju u zemljišnim knjigama, te da ne mogu steći više prava nego što je bilo upisano u trenutku kupnje, pri čemu su zaštićeni povjerenjem u zemljišne knjige. Konačno, u odnosu na tehničku dokumentaciju, ističu da je glavni projekt (ispravak br. 3) u potpunosti usklađen sa zakonom, podzakonskim aktima i prostornim planom. Navode da su u tom ispravku projekta jasno vidljiva parkirna mjesta, vodovi te kolni i pješački prolaz širine 3 metra koji vodi do k. č. br. [katastarska čestica], dok je geodetski elaborat propisno ovjeren od nadležnog Ureda za katastar. Ukazuju i na činjenicu da je objekt tužitelja na susjednoj parceli u naravi bespravno izgrađen s dvanaest stanova umjesto odobrena dva, što smatraju bitnim za razumijevanje spora.

Predlažu da Sud tužbeni zahtjev odbije.

6. Sud je održao ročište za raspravu 3. srpnja 2026., na koje je pristupili opunomoćenik tužitelja i zastupnici tužitelja Bonaca d.o.o., te zainteresirane osobe zastupane po opunomoćeniku, a kako je tuženik uredno pozvan, ročište je održano u njegovom odsustvu.

6.1. Tužitelji su na ročištu u bitnom izjavili da ostaju kod navoda iznesenih u tužbi i dotadašnjem tijeku postupka. Istaknuli su da je za građevinu na nekretnini u njihovom vlasništvu k. č. br. [katastarska čestica]. godine izdano rješenje o izvedenom stanju te prije toga 2000. građevinska dozvola, kojom je određen pristupni put do k. č. br. [katastarska čestica] kroz k. č. br. [katastarska čestica], s južne strane parcele 165/3. S tim u svezi su dodali da bi izdavanjem građevinske dozvole iz predmeta ovoga spora praktički bila poništena ta dva akta za građenje, koja su stekla svojstvo pravomoćnosti, jer bi im bio onemogućen pristup koji je tim aktima utvrđen. Dodali su da nisu točni navodi zainteresiranih osoba da postoji drugi pristupni put. Nadalje su naveli da su parnični postupci se vode radi upisa prava služnosti, prethodno pitanje za rješenje ovoga spora, te stoga predlažu prekid ovoga spora do končanja navedenih postupka i postupka uređenja međa.

6.2. Zainteresirane osobe su na ročištu u bitnom izjavile da ostaju kod dotadašnjih navoda.

7. Pred ročište za raspravu dok su tužitelji i zainteresirana osoba dostavili podneske 1. srpnja odnosno 3. srpnja 2026., koje podnesle Sud nije uzeo u obzir, budući da su stranke upozorene da podneske dostavljaju tako da prije ročišta bude dovoljno vremena da se podnesci dostave drugim strankama dostave na očitovanje, a osim toga u navedenim podnescima stranke nisu iznijele nikakve nove činjenice.

8. Među strankama je u ovome sporu sporno jesu li izdavanjem građevinske dozvole iz predmeta ovoga spora povrijeđena prava tužitelja.

9. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. U prvom redu, prema odredbi članka 55. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku), prethodno pitanje je pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, koje pojavi u postupku rješavanja upravne stvari, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar.

12. Okolnosti na koje se pozivaju tužitelju – da se vode parnični postupci radi utvrđenja prava služnosti, koja nisu upisana u zemljišnoj knjizi, prema shvaćanju Suda, ne mogu predstavljati prethodna pitanja za izdavanje građevinske dozvole, jer se i bez njih, na temelju zemljišnoknjižnog izvatka u kojem nema zabilježbi, postupak izdavanja građevinske dozvole može riješiti, a isto je pravno shvaćanje zauzeo i Visoki upravni sud Republike u predmetima poslovni broj: Usž-4543/21-2 od 10. lipnja 2022. i dr.

12.1. Isto tako, prema ustaljenoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženoj u presudama poslovni broj: Usž-3224/2025-2 od 4. rujna 2025. i dr., koju u potpunosti prihvaća i ovaj Sud, okolnost da je u tijeku sudski postupak utvrđenja prava stvarne služnosti puta, kao i zabilježba tog spora u zemljišnoknjižnom ulošku nije zapreka za izdavanje građevinske dozvole.

13. Stoga je Sud odbio prijedlog tužitelja za prekidom ovoga spora do okončanja parničnih postupaka radi utvrđenja prava služnosti.

14. U tom smislu nadalje, u postupku izdavanja građevinske dozvole od utjecaja su samo prava služnosti upisana u zemljišnu knjigu, pri čemu tužitelji pogrešno tumače upravnosudsku praksu da u tom slučaju izdavanje građevinske dozvole ovisi je o suglasnosti upisanog nositelja prava služnosti, već to znači da u postupku izdavanja građevinske dozvole upisane služnosti treba uvažiti.

15. S tim u svezi nadalje, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, Sud je utvrdio da je vrijeme pokretanja upravnog postupka iz predmeta ovoga spora i izdavanja građevinske dozvole, u zemljišnoj knjizi na teret k. č. br. [katastarska čestica] upisana služnost kolnog i pješačkog prolaza, u korist posebnog dijela etaže 5. k. č. br. [katastarska čestica], na temelju ugovora o osnivanju prava služnosti i puta i parkiranja od 16. svibnja 2016.

15.1. Nadalje je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, Sud utvrdio da su na temelju istog ugovora o osnivanju prava služnosti i puta i parkiranja od 16. svibnja 2016., u zemljišnoj knjizi na teret k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist posebnog dijela etaže 5. k. č. br. [katastarska čestica], upisane služnost kolnog i pješačkog prolaza, te služnost parkiranja motornog vozila na jednom parkirnom mjestu.

15.2. Isto tako je uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] Sud utvrdio da na teret k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nema drugih upisanih prava, nego da su samo upisane zabilježbe spora.

16. Iz svega navedenog je Sud utvrdio da je na teret k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja čini građevnu česticu uz predmeta ovoga, u zemljišnoj knjizi upisana samo služnost kolnog i pješačkog prolaza, te zabilježbe spora, dok je služnost parkiranja upisana teret k. č. br. [katastarska čestica], kojom nije obuhvaćena predmetna građevna čestica.

17. Uvidom u grafički i tekstualni dio glavnog projekta oznake 34-21, koji je sastavni dio građevinske dozvole, Sud je utvrdio da je sjevernim dijelom predmetne građevne čestice k. č. br. [katastarska čestica] predviđen kolni prolaz do k. č. br. [katastarska čestica], čime je ispoštovana navedena služnost.

18. Slijedom navedenog, Sud je tužbene navode našao neosnovanima.

19. Pritom se tužiteljima ukazuje da za ocjenu zakonitosti građevinske dozvole nije odlučno je li investitor prilikom izvođenja radova odstupio od građevinske dozvole nego samo je li projektna dokumentacija u skladu s mjerodavnim propisima, a eventualna odstupanja u gradnji mogu biti samo predmetom građevinskog inspekcijskog postupka.

19.1. Isto tako se tužiteljima ukazuje da se izdavanjem predmetne građevinske dozvole ne poništavaju akti na temelju kojih je izgrađena njihova građevine, pod uvjetom da su ispunjeni lokacijski uvjeti i drugi mjerodavni propisi, a osim toga, iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelji prilikom gradnje svoje građevine odstupili od građevinske dozvole, jer su naknadno ishodovali rješenje o izvedenom stanju.

20. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Tužitelji su postavili zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku za sastav tužbe, sastav podneska od 18. lipnja 2026. i pristup ročištu za svaku radnju po 1000 eura uvećano za PDV

21.1. Zainteresirane osobe su je postavila zahtjev za naknadu troškova spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav odgovora na tužbu, sastava podnesaka od 20. studenog 2025., 26. siječnja, 14. svibnja, 29. lipnja i 1. srpnja i 3. srpnja 2026., te pristup ročištu, za svaku radnju po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 8.750,00 eura.

21.2. Prema odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

21.3. Prema članku 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.

21.4. Kako su uspjele u sporu zahtjev zainteresiranih osoba za naknadu troškova zastupanja je osnovan, te im je kao nužan, opravdan i sukladan Tbr. 27. i 42. Odvjetničke tarife, priznat trošak odgovora sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu, dok im nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, budući da su sve navode koji su iznijeli u tim podnescima mogli iznijeti u odgovoru na tužbu ili na ročištu, stoga je tuženiku naloženo da im naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude. Budući da su spor izgubili, zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora je odbijen.

U Rijeci 6. srpnja 2026.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opun. tužitelja, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Teo Ranić i Ivo Matić, Rijeka, Užarska 1¸7

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

- opun. zaint. osoba Branimiru Kojiću, odvjetniku u Malom Lošinju, Lošinjskih brodograditelja 23