REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: Ovr-545/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Čakovcu po sutkinji Valentini Varga Gombar, a na prijedlog sudskog savjetnika Emanuela Melnjaka u pravnoj stvari ovrhovoditeljici mljt. BG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po majci i zz. SG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv ovršenika CG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 40000 Ivanovec zastupanog po punomoćnici Eleni Just, odvjetnici u Čakovcu, radi ovrhe, 6. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. O d b i j a s e prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika CG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zatraženih zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim dana 21. travnja 2026. Financijskoj agenciji po ovrhovoditeljici mljt. BG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po majci i zz. SG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na temelju presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. P Ob-152/2017-74 od 29. ožujka 2018., a koja je preinačena drugostupanjskom odlukom, odnosno presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-655/18-3 od 16. travnja 2019., kao neosnovan.

II. Odluka o naknadi troška ovog ovršnog postupka donijet će se naknadno pismenim putem.

z a k l j u č i o j e:

Upućuje se ovršenik CG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja mljt. BG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po majci i zz. SG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi proglašenja ovrhe – postupka izravne naplate pokrenutog kod Financijske agencije dana 21. travnja 2026. na temelju presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. P Ob-152/2017-74 od 29. ožujka 2018., a koja je preinačena drugostupanjskom odlukom, odnosno presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-655/18-3 od 16. travnja 2019., nedopuštenom, a iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje u tekstu: OZ)) te iz razloga što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a).

Obrazloženje:

1. Ovršenik CG u prijedlogu navodi da je ovrhovoditeljica mlt. BG, zastupana po majci i zakonskoj zastupnici SG, **.**.2026. Financijskoj agenciji (dalje u tekstu: FINA) podnijela zahtjev za izravnu naplatu na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. P Ob-152/2017- 74 od 29. ožujka 2018., preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-655/18-3 od 16. travnja 2019. Pri tome ovrhovoditeljica nije FINA-i dostavila specifikaciju tražbine pa je FINA obračunala dug cijelosti prema ovršnoj ispravi, odnosno u iznosu većem od 30.000,00 EUR kao da obveza uzdržavanja nije niti djelomično podmirena. Ovršenik ističe da je tijekom razdoblja od 2018. do 2025. redovito i višekratno uplaćivao iznose na ime uzdržavanja mlt. BG i MG, o čemu prilaže potvrde o izvršenim uplatama, te da je time dio tražbine nesporno prestao ispunjenjem prije pokretanja postupka izravne naplate. Nadalje navodi da je određene uplate vršio i sa svog inozemnog računa otvorenog tijekom boravka i rada u Njemačkoj, a koji račun je međuvremenu zatvorio te ne može pristupiti podacima o uplatama, a potvrde o uplatama nije sačuvao, no unatoč tome smatra da se te uplate mogu utvrditi uvidom u promet po računima SG i MG. Također tvrdi da je tijekom razdoblja od 2013. do 2026. novčana sredstva davao na ruke prilikom osobnih susreta te slao novac putem Western Uniona, za što ne posjeduje dokumentaciju, ali navodi da se podaci mogu pribaviti sudskim putem. Smatra da je ovrhovoditeljica bila dužna sastaviti specifikaciju preostalog nepodmirenog dijela tražbine i zahtjev za izravnu naplatu podnijeti samo za taj iznos, a ne za cjelokupnu tražbinu, budući da je značajan dio obveze već bio podmiren. Zbog toga navodi da se ovrha provodi i za dio tražbine koji je prestao ispunjenjem te predlaže da sud, temeljem čl. 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) proglasi nedopuštenom pljenidbu i prijenos novčanih sredstava. Ujedno navodi da, ukoliko ovrhovoditeljica ospori podmirenje dijela tražbine, predlaže da ga sud uputi na parnicu radi dokazivanja prestanka tražbine ispunjenjem, pozivajući se na odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a, te zahtijeva naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U privitku prijedloga ovršenik dostavlja presliku Zahtjeva za izravnu naplatu od dana 21. travnja 2026. zajedno s prilozima koji su dostavljeni FINA-i, Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od dana 23. travnja 2026., potvrde o izvršenim uplatama od 2018. do 2025. te izvod prometa po tekućem računu za ovršenika za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 27. travnja 2026.

3. Prijedlog ovršenika upućen je ovrhovoditeljici radi hitnog očitovanja, međutim dostava je vraćena sudu kao neuručena. Zbog kratkoće zakonskog roka i hitnosti odlučivanja, sud je, donio odluku na temelju stanja spisa te vodeći pri tom računa da na taj način ni ovršenik, a ni ovrhovoditeljica nisu dovedeni u nepovoljan položaj.

4. U čl. 210. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje u tektu: OZ) u st. 1. je određeno da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji, između ostalog, da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a u st. 2. da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. istog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. istog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ- a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ-a).

5. Odredbom čl. 50. st. 1. OZ-a određeno je da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu: 1. ako isprava na temelju koje je ono doneseno nije ovršna isprava, 2. ako ta isprava nije stekla svojstvo ovršnosti, 3. ako je ovršna isprava ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno ako je na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili je utvrđeno da je bez učinka, 4. ako su se stranke javnom ili po zakonu ovjerovljenom ispravom sastavljenom nakon nastanka ovršne isprave sporazumjele da ovrhovoditelj neće na temelju ovršne isprave, trajno ili za određeno vrijeme, tražiti ovrhu, 5. ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha, 6. ako je ovrha određena na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojem je mogućnost ovrhe ograničena, 7. ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, 8. ako nije ispunjen uvjet koji je određen ovršnom ispravom, osim ako zakonom nije drukčije propisano, 9. ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, 10. ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili 11. ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

6. Sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ-a ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ-a ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 52. st. 1. OZ-a zbog kojeg je izjavio žalbu.

7. Sukladno odredbi čl. 52. st. 4. OZ-a iznimno od odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a sud neće ovršenika uputiti na parnicu, nego će prihvatiti njegovu žalbu, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba zbog razloga iz čl. 52. st. 1. OZ-a općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

8. Sud je ponajprije izvršio uvid u Zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditelja od dana 21. travnja 2026. (dalje u tekstu: Zahtjev) te utvrdio kako je ovrhovoditeljica putem majke i zz. SG zahtijevala protiv ovršenika izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne odluke suda – presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. P Ob- 152/2017-74 od 29. ožujka 2018., a koja je preinačena drugostupanjskom odlukom, odnosno presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-655/18-3 od 16. travnja 2019., FINA je zahtjev za izravnu naplatu zaprimila dana 21. travnja 2026. Naplatu tražbine traži u cijelosti prema ovršnoj ispravi koju je dostavila u privitku Zahtjeva. Ujedno potražuje i zatezne kamate na troškove postupka koje nisu određene osnovom za plaćanje, po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do isplate. Naplatu zateznih kamata zahtjeva u cijelosti.

9. Iz ovršne isprave – presude Općinskog suda u Čakovcu posl. br. P Ob-152/2017- 74 od 29. ožujka 2018., a koja je preinačena drugostupanjskom odlukom, odnosno presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž Ob-655/18-3 od 16. travnja 2019., proizlazi kako je drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično odbijena kao neosnovana, a djelomično uvažena. Prvostupanjska presuda potvrđena je u dijelu kojim je odlučeno o obvezi tuženika na plaćanje uzdržavanja za mlt. MG i mlt. BG, osim u dijelu u kojem je drugostupanjski sud preinačio odluku i odbio dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje za pojedina razdoblja i iznose, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda je potvrđena, uključujući odluku o naknadi uskraćenog uzdržavanja i troškovima postupka, dok je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan. Navedena presuda postala je pravomoćna 16. travnja 2019. i ovršna 2. srpnja 2019.

10. Iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate od dana 23. travnja 2026., proizlazi kako na isti taj dan, ovršenik ima zavedenih više osnova za plaćanje među kojima i to predmetna osnova koja je kod FINA-e zaprimljena 21. travnja 2026. U nastavku je dana specifikacija iz koje proizlazi kako do tog dana s predmetne osnove nije zaplijenjen ni naplaćen nikakav iznos, a ukupan iznos duga s predmetne osnove iznosi 30.867,78 EUR. Očekivani datume prijenos zaplijenjenih sredstava je 21. lipnja 2026., s time da će se novčana sredstva, kako je to navedeno, prenijeti na račun majke i zz. ovrhovoditeljice.

11. Iz dostavljenih potvrda o uplati razvidno kako je ovršenik vršio uplate s različitim iznosima na račun ili majke i zz. ili DG,d s tim da su neke od tih uplata izvršene od strane treće osobe.

12. Na temelju dokumentacije i dokaza dostavljenih u spisu nesporno je kako je ovršenik obvezan na ime uzdržavanja ovrhovoditeljice mjesečno plaćati iznos uzdržavanja kako je to specificirano u ovršnoj ispravi, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Nesporno je i da ovrhovoditeljica prisilnom naplatom potražuje iznose koji se odnose na razdoblje od prosinca 2013. do travnja 2026. kao i to da je ovršenik tijekom tog vremena vršio određene uplate.

13. Međutim na temelju stanja spisa ovaj sud ne može sa sigurnošću provjeriti i utvrditi da li je ovršenik uredno i redovito podmirivao obvezu uzdržavanja sukladno ovršnoj ispravi, odnosno na koji način, kada i u kojim je iznosima plaćao uzdržavanje ovrhovoditeljice. Nije moguće pouzdano utvrditi koliko je iznosilo ukupno potraživanje ovrhovoditeljice prema ovršeniku, koji dio se od toga odnosi na glavnicu, a koji na kamatu, te je li i u kojem iznosu koji dio podmiren. Nadalje, nije moguće utvrditi na koga se odnose uplate, na ovrhovoditeljicu ili MG, koje su konkretne obveze zatvarane pojedinim uplatama niti na koje mjesece se odnose uplate koje je ovršenik izvršio prema potvrdama u spisu (postoji mogućnost da su tim uplatama zatvarana ranije obveze). Također, s obzirom na moguća kašnjenja prilikom naplate te na manje (djelomično) plaćene, odnosno podmirene iznose potrebno je utvrditi koliko iznose kamate, na koji iznos teku i od kad teku, a što u ovom postupku i na temelju stanja spisa nije moguće. Slijedom toga nije moguće utvrditi u kojem dijelu (iznosu) bi ovrha uopće bila nedopuštena već se isto može utvrditi samo u parničnom postupku i samo na temelju provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja s obzirom da se radi o potraživanju s osnova uzdržavanja djeteta kroz dulje vremensko razdoblje – više godina, a kako obveza uzdržavanja dospijeva mjesečno, treba napraviti detaljan izračun izrađen po ovlaštenom vještaku s obzirom da na svaki iznos (ili dio iznosa) mjesečnog uzdržavanja djeteta koji nije bio plaćen odmah po dospijeću teče i zakonska zatezna kamata. Naime, ovršenik je za pojedine mjesece vršio uplate u različitim iznosima, nekad manjim, nekad većim, dakle time nije u cijelosti podmirio uplatu za taj mjesec. Isto tako u tom postupku treba utvrditi što je od toga plaćeno, kome i na koji način uzimajući u obzir podatke FINA-e, te možda i putem banke i eventualno kakve druge uplate.

14. Iz samog sadržaja prijedloga proizlazi kako se ovršenik ne poziva niti je istaknuo koji od razlog iz čl. 50. st. 1. toč. – toč. 6. i toč. 8. OZ-a.

15. Nadalje, pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a na razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., toč. 3. i toč. 5. OZ-a, te na okolnost da je u slučaju iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ-a ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku, ovaj sud nije utvrdio da bi bio ostvaren neki od navedenih žalbenih razloga.

16. Stoga je na temelju čl. 210. st. 2. u vezi sa čl. 51. st. 2. OZ-a odlučeno kao u izreci rješenja.

17. Ovršenik se u prijedlogu pozvao na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ- a, a u odnosu na koje valja napomenuti da ovršenik osnovanost svojeg prijedloga nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, a činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog nisu općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, dok se ovrhovoditeljica s druge strane uopće nije očitovala na prijedlog ovršenika, slijedom čega je temeljem čl. 52. st. 3. OZ-a valjalo odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

18. Slijedom svega navedenog, sud nije našao osnovanim prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim već u ovom postupku, te je temeljem čl. 210. st. 2. OZ-a u vezi sa čl. 50. OZ-a odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja, dok je u odnosu na žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ-a odlučeno kao u izreci ovog zaključka.

19. Ovršenik je zatražio naknadu troškova ovog postupka od ovrhovoditelja.

20. Sukladno čl. 14. st. 5. OZ-a ovrhovoditelj odnosno predlagatelj osiguranja dužni su ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Sukladno odredbi čl. 14. st. 6. OZ-a zahtjev za naknadu troškova podnosi se najkasnije u roku od 30 dana od dana završetka postupka.

21. Sud će odluku o istome donijeti naknadno, sukladno recentnoj sudskoj praksi, nakon što se utvrdi da li je ovrhovoditelj zaista neosnovano prouzročio te nastale troškove ovršeniku, a o čemu se za sada odluka ne može donijeti, budući se ovrhovoditelj uopće nije očitovao po prijedlogu.

22. Stoga je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja, odnosno zaključka.

U Čakovcu, 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Valentina Varga Gombar

Sudski savjetnik:

Emanuel Melnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ovrhovoditeljica mljt. BG, [adresa], zastupana po majci i zz. SG, [adresa]. CG, [adresa] zastupanog po punomoćnici

Eleni Just, odvjetnici u Čakovcu