REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

ZAGREB

Poslovni broj: Us I-3146/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Maji Buhin, odvjetnici iz Zagreba, Ulica kneza Borne 14, protiv tuženika: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija), Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi poništavanja rješenja, 06. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (Direkcije), KLASA: UP/II-502-03/25-01/410, URBROJ: 338- 01-06-05-25-04 od 21. srpnja 2025. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/25-04/5117, URBROJ: 338-21-02-02-25-4 od 28. travnja 2025. godine, kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima joj dijagnoza diskopatije C4-C7 s radikulopatijom (M50.1) nije priznata kao posljedica ozljede na radu od 15. ožujka 2024. godine, prethodno priznate kao takve pod dijagnozom ozljede mišića i tetiva u području vrata (S16).

Tužiteljica u tužbi osporava medicinska utvrđenja iz nalaza, mišljenja i ocjenâ nadležnih liječničkih povjerenstava iz upravnog postupka te navodi da nije bio izvršen uvid u njezin zdravstveni karton.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljičin poslodavac se nije prijavio u ovaj upravni spor kao zainteresirana osoba, iako je na to bio pozvan rješenjem ovog suda od 06. listopada 2025. godine. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužiteljica je nesporno 15. ožujka 2024. godine pretrpjela ozljedu, priznatu kao ozljeda na radu pod dijagnozom ozljede mišića i tetiva u području vrata (S16). Tužiteljica je 12. ožujka 2025. godine podnijela zahtjev za priznavanje diskopatije C4-C7 s radikulopatijom (M50.1), kao posljedice već priznate ozljede na radu, na temelju čl. 53. st. 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (NN 75/14, 154/14, 79/15, 139/15, 105/16, 40/17, 66/17, 109/17, 132/17, 119/18, 41/19, 22/20, 39/20, 2/22 i 33/23 - Pravilnik).

Prvostupanjsko liječničko povjerenstvo je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 14. travnja 2025. godine zaključilo da se u pogledu uputne dijagnoze M50.1 radi o degenerativnoj bolesti cervikalne kralježnice, koja nema uzročno-posljedične veze s pretrpljenom ozljedom na radu u vidu ozljede mišića i tetiva u području vrata. Drugostupanjsko liječničko povjerenstvo je u nalazu, mišljenju i ocjeni od 17. srpnja 2025. godine precizno navelo da su RTG i MR pretrage nakon ozljeđivanja 15. ožujka 2024. godine pokazale da se radi o degenerativnim promjenama cervikalne kralježnice. Također je navelo da je tužiteljici kao ozljeda na radu priznata ozljeda mišića i tetiva, a ne ozljeda kralježaka, pa jedno drugom ne može posljedica u smislu čl. 53. st. 1. Pravilnika.

Tužiteljica je u tužbi predložila provedbu medicinskog vještačenja u upravnom sporu, kao i vlastito saslušanje.

Sud je na raspravnom ročištu 30. ožujka 2026. godine prihvatio prijedlog za provedbu vještačenja, dok je prijedlog za saslušanje tužiteljice odbijen, s obzirom na to da se radi o sasvim neadekvatnom dokaznom sredstvu za utvrđivanje relevantnih medicinskih činjenica uzročno-posljedične veze između dijagnoze priznate ozljede na radu i uputne dijagnoze posljedice priznate ozljede na radu.

Sud je rješenjem od 30. ožujka 2026. godine odredio osobu vještaka, precizirao predmet vještačenja (uz nalaganje obveznog uvida u zdravstveni karton tužiteljice) i tužiteljici naložio uplatu predujma za vještačenje u roku od 30 dana, uz upozorenje da će se u slučaju neuplate predujma u ostavljenom roku smatrati da je odustala od dokaznog prijedloga za provedbu vještačenja.

Opunomoćenica tužiteljice je ovo rješenje primila 30. ožujka 2026. godine. Neposredno pred istek ostavljenog roka za uplatu predujma je opunomoćenica tužiteljice 29. travnja 2026. godine zatražila produljenje roka za uplatu predujma za daljnjih 30 dana.

Sud je bez donošenja posebnog rješenja prihvatio molbu tužiteljice i spis kalendirao na rok od 30 dana.

Međutim, opunomoćenica tužiteljice je pred istek zatraženih dodatnih 30 dana 29. svibnja 2026. godine ponovno zatražila produljenje roka za uplatu predujma za daljnjih 30 dana.

S obzirom na to da niti uz jedan prijedlog za produljenje roka za uplatu predujma nisu bili dani nikakvi precizniji razlozi osim „privremene teže financijske situacije“, niti je uz te prijedloge bila dostavljena ikakva dokumentacija koja bi opravdavala sukcesivno traženje produljenja roka za uplatu predujma za vještačenje, sud je 01. lipnja 2026. godine zakazao novo raspravno ročište za 06. srpanj 2026. godine. Tužiteljica je dakako i sve do tog ročišta imala mogućnost uplate predujma, ali ona to uopće nije učinila, već je - suprotno tome - novim podnescima od 29. lipnja 2026. godine i 03. srpnja 2026. godine ponovno na isti način zatražila produljenje roka za uplatu predujma za daljnjih 30 dana.

S obzirom na to da tužiteljica i njezina opunomoćenica niti do raspravnog ročišta (zakazanog upravo zbog neuplate predujma) nisu dostavile dokaz o uplati predujma za vještačenje, sud je ocijenio da na strani tužiteljice ne postoje nikakvi opravdani razlozi za sukcesivno i kontinuirano traženje odgode uplate predujma pa je stoga zaključio da je tužiteljica u skladu s rješenjem od 30. ožujka 2026. godine odustala od podnesenog dokaznog prijedloga, bez obzira na podnošenje novih zahtjeva za produljenje roka, jer je ocijenjeno da cjelokupno ponašanje tužiteljice i njezine opunomoćenice ukazuje na to da na njihovoj strani zapravo ne postoji nikakva ozbiljna namjera da se zatraženi predujam uplati i time omogući nastavak postupanja u ovom upravnom sporu.

Imajući u vidu da osim vještačenja ne postoje druga adekvatna dokazna sredstva za osporavanje pravilnosti nalaza, mišljenja i ocjenâ liječničkih povjerenstava iz oba stupnja upravnog postupka, a time niti za osporavanje pravilnosti i zakonitosti osporavanih rješenja, sud je na raspravnom ročištu 06. srpnja 2026. godine nakon odbijanja prijedloga za novu odgodu uplate predujma zaključio raspravu u ovom upravnom sporu i potom odbio tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS), jer tužiteljica bez provedenog vještačenja u ovom upravnom sporu nije uspjela dokazati da je uputna dijagnoza M50.1 u smislu čl. 53. st. 1. Pravilnika direktna posljedica već priznate ozljede na radu pod dijagnozom S16.

Tužiteljica je izgubila ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS -a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troška.

Tužiteljici i njezinoj opunomoćenici se napominje da tužiteljica može ponovno pokrenuti isti upravni postupak, kada ocijeni da je u stanju prikupiti potrebna sredstva za predujam za provedbu vještačenja u upravnom sporu, s obzirom na to da još uvijek nisu protekle tri godine od pretrpljene ozljede na radu, u smislu čl. 57. Pravilnika, odnosno u smislu čl. 104. novog Pravilnika o kriterijima i načinu ostvarivanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja (NN 37/26).

U Zagrebu, 06. srpnja 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Maja Buhin

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (Direkcija)