Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-186/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CČ, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018. i 126/2019., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja TČ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-9/2024-7 od 4. studenoga 2024., na sjednici održanoj 6. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba oštećenog kao tužitelja TČ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 355. st. 2. u svezi čl. 355. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08-24), odbačena optužnica oštećenika kao tužitelja TČ od 8. siječnja 2024., protiv okrivljenog CČ, zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 oštećenik kao tužitelj je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-24 u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura) u roku od 15 (petnaest) dana, kao i naknaditi trošak okrivljenika o čijoj visini će sud naknadno odlučiti.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj ŠČ po opunomoćenici Steli Mudri, odvjetnici, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da nadležni županijski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da preinači pobijano rješenje na način da potvrdi optužnicu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Oštećenik kao tužitelj smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da činjenični opis djela iz optužnice ne sadrži opis subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela, uz bitnu argumentaciju da je optuženik kao odgovorna osoba u TD, u svojstvu izvođača radova na projektu Aglomeracije Varaždin, bio svjestan da će prijevozom kamiona s teretima većim od 20 tona preko zemljišnoknjižne čestice koja je u naravi asfaltirana cesta u vlasništvu oštećenika, a na kojoj je najveća dozvoljena masa vozila 7,5 tona, doći do oštećenja ceste, a što se i dogodilo, iz čega, po mišljenju žalitelja proizlazi da je isti namjerno oštetio cestu žalitelja radi zadovoljenja svojih interesa.

5. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da u činjeničnom opisu nije opisano subjektivno obilježje predmetnog kaznenog djela, tako da se djelo kako je ono opisano u optužnici ne može podvesti pod zakonski opis kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 3. KZ/11.

5.1. Tako prvostupanjski sud polazeći od suštine i smisla, te zakonskog opisa citiranog kaznenog djela, prije svega pravilno uočava da se to djelo može počiniti samo s namjerom, a što podrazumijeva da činjenični opis djela mora sadržavati činjenice iz kojih proizlazi da je počinitelj svjestan svih zakonskih obilježaja djela i hoće njihovo ostvarenje, odnosno siguran je u to (izravna namjera iz čl. 28. st. 2. KZ/11), ili pak je svjestan da može ostvariti njegova obilježja pa na to pristaje (neizravna namjera iz čl. 28. st. 3. KZ/11).

5.2. Polazeći od navedenog, a imajući na umu činjenični opis djela iz optužnice , posebice u dijelu gdje se navodi da je optuženik „…morao znati jer je općepoznato da oštećena cesta nije u sklopu projekta Aglomeracije Varaždin, niti je bilo nužno n jezino korištenje te da će takvim prijevozom doći do trajnog i teškog oštećenja kako asfaltiranog sloja tako i posteljice i tako oštetio cestu u vlasništvu oštećenika kao tužitelja…“, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da u opisu djela iz optužnice nisu sadržane činjenice iz kojih bi proizlazilo da je optuženik postupao s izravnom ili neizravnom namjerom.

5.3. Naime, takav opis djela u kojem se navode činjenice iz kojih proizlazi da je optuženik morao znati da inkriminiranim prijevozom može doći to trajnog i teškog oštećenja sporne ceste, ne upućuje na postupanje s izravnom ili neizravnom namjerom, već na postupanje s nehajem – čl. 29. st. 3. KZ/11, odnosno u situaciji kada je počinitelj prema okolnostima bio dužan i prema svojim osobnim svojstvima mogao biti svjestan mogućnosti ostvarenja obilježja kaznenog djela, a s kakvim oblikom krivnje se predmetno djelo ne može počiniti.

6. Pored toga, iz činjeničnog opisa djela proizlazi da se optuženik ne tereti da bi osobno poduzeo radnju kojom se oštećuje, uništava, izobličuje ili učini neupotrebljivom tuđa stvar, tako da se imajući u vidu zakonsko biće predmetnog kaznenog djela, isti u konkretnom slučaju eventualno može ukazivati kao poticatelj (čl. 37. KZ/11 – tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela), odnosno kao osoba koja je počinila kazneno djelo putem druge osobe (čl. 36. st. 1. KZ11), što se, međutim, također ne opisuje u činjeničnom opisu djela. Naime, u činjeničnom opisu se glede radnje počinjenja samo navodi da je optuženik svjesno naložio provoz kamiona s teretima sa gradilišta preko asfaltirane ceste u vlasništvu ošećenika kao tužitelja.

7. Slijedom svega prethodno izloženog žalba oštećenika kao tužitelja nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda iz čl. 494. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25 i 13/26., dalje u tekstu: ZKP/08-26) na čije postojanje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08-26 odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 6. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke