1

Poslovni broj: Gž R-86/2023-3

 

                                   

          Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-86/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. C. iz Z., H. T., OIB: …, koju zastupa punomoćnica A. S. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika K. B. C. Z. iz Z.,  OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 22 Pr-15711/2021-17 od 29. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika K. B. C. Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 22 Pr-15711/2021-17 od 29. studenog 2022.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.367,14 eura/10.300,74 kn, sa zateznom kamatom od dospijeća svakog dospjelog a neisplaćenog iznosa razlike plaće, do isplate, iskazano po mjesecima (točka I. izreke presude), odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima u točki I. izreke (točka II. izreke presude). Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.219,40 eura/9.187,50 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka III. presude).

 

              2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz  žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik ponavlja navode iznesene tijekom postupka kojima osporava osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice. Ističe da tužiteljici pripada pravo na dodatke za posebne uvjete rada iz članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, br. 143/13. i 99/15., dalje: KU) samo na osnovnu plaću, utvrđenu člankom 47. KU, a ne na sve ostvarene sate rada, odnosno da se dodaci ne obračunavaju na prekovremeni rad. Pobija odluku o troškovima postupka i predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu tuženiku troškova žalbe, sudske pristojbe za žalbu.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba tuženika je neosnovana.

 

              5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

 

              5.1. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu žalba izričito upire, jer je pobijana presuda jasna i razumljiva i ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              6. Nesporno je među strankama da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlenica tuženika, da je radila na radnom mjestu prvostupnika sestrinstva. Među strankama je bila sporna pravna osnova te visina potraživanja tužiteljice.

 

              7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od lipnja 2016. do travnja 2020., odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve sate rada kada je tužiteljica radila, dakle i za prekovremeni rad, te slijedom toga i razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad s osnove neisplaćenog u odnosu na prethodno razdoblje.

 

              8. Svoj zahtjev tužiteljica temelji na odredbama članka 57. i 59. KU, članku 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, br. 29/18., dalje: KU/18.) te članku 5. Dodatka I. KU („Narodne novine“, br. 96/15., dalje: Dodatak I. KU), članku 21. Dodatka II. KU („Narodne novine“, br. 92/19., dalje: Dodatak II. KU), u vezi s odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR), kao i odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje: TKU/12.).

 

              9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik za utuženo razdoblje isplaćivao tužiteljici dodatke za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata obračunate na osnovnu plaću, a ne i dodatke za sve odrađene sate rada,  da ti dodatci nisu obračunati ni isplaćeni tužiteljici za sate prekovremenog rada, te slijedom toga joj je isplaćena i manja naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

 

              10. Prema odredbi članka 7. ZR poslodavac mora isplatiti radniku plaću za obavljeni rad. Tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema navedenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (članak 9. stavak 3. ZR-a).

 

              11. Na utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, članak 57. KU, koji je sadržajno identičan članku 55. KU/18.,  članak 5. Dodatka I. KU i članak 21. Dodatka II. KU, u vezi s odredbama  ZR, TKU/12. i drugih propisa, pobliže navedenih u obrazloženju prvostupanjske presude.

11.1. 16. Pravilno je primijenjen i zastarni rok od pet godina, u skladu s člankom 139. ZR.

 

              12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke s osnova posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve ostvarene sate rada, dakle, i za sate rada ostvarene u prekovremenom radu, a ne samo za sate rada ostvarene u redovnom radnom vremenu jer su ti uvjeti rada, kao i odgovornost za život i zdravlje jednaki u redovnom radu i u satima prekovremenog rada.

 

              13. Pri tome se prvostupanjski sud opravdano poziva na sudsku praksu u istovrsnim predmetima (sudske presude navedene pod točkom 22. obrazloženja presude), što je u skladu i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. (točka 23. obrazloženja pobijane presude).

 

              14. Visina razlike za ostvarene sate prekovremenog rada, naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke koje je prvostupanjski sud prihvatio kao stručne i jasne, izrađene u skladu s pravilima struke, temeljem dokumentacije priložene spisu, na koji tužitelj nije imao primjedbi ni prigovora, a ni tuženik u matematičkom smislu nije osporio izračun razlike (tuženik je i dalje osporavao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva).

 

              15. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužiteljici razliku u plaći za utuženo razdoblje te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom članka 29. ZOO.

 

              16. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud i žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

 

              17. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., dalje: Tarifa), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.

 

              18. Slijedom navedenog, obzirom temeljem članka 368. stavak 1. ZPP valjalo je žalbu tuženika odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

              19. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).

 

Sisak, 19. siječnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Ljiljana Milina, v. r.