Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pn-159/2020-55

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, radi naknade štete, izvan ročišta, 06. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predmetnom tužbom zahtijevao od tuženika, kao osiguratelja tužiteljevog poslodavca, isplatu naknade štete u iznosu od 54.500,00 HRK sa zakonskim zateznim kamatama, koja je za tužitelja nastala kao posljedica štetnog događaja od 29. listopada 2018. kada je tužitelj kao djelatnik osiguranika tuženika, LUKA RIJEKA d.d., stradao na poslovima svog radnog mjesta tako što je viličar kojim je upravljao TF, prilikom kretnje unatrag, pregazio desno stopalo i teško ga ozlijedio. Tužitelj dalje u bitnom navodi da je isključivi razlog ozljeđivanja tužitelja, nesigurni uvjeti rada i povećani rizik posla kod osiguranika tuženika, a da je za ozljeđivanje tužitelja isključivo odgovoran tuženik kao osiguratelj poslodavca tužitelja, koji odgovara temeljem odredbe članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 75/09., 143/12.) i članka 25. Zakona o zaštiti na radu, temeljem objektivne odgovornosti iz razloga propusta osiguranja zaštite na radu i sigurnih uvjeta rada. Navodeći kako je pravna osnova tužbenog zahtjeva nesporna jer je tuženik izvansudskim putem po polici odgovornosti iz djelatnosti izvršio isplatu neimovinske štete, ali u neprimjerenom iznosu od 35.000,00 HRK, tužitelj dalje navodi kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio izrazito tešku tjelesnu ozljedu desne noge, odnosno nagnječenje desnog stopala, prijelom lateralnog maleola desnog gležnja, prijelom medijalnog maleola te amputaciju IV. i V. prsta desnog stopala, zbog kojih je ozljeda neposredno nakon štetnog događaja prevezen u Hitni medicinski trakt Rijeka gdje je obrađen od strane liječnika specijalista i hospitaliziran od 29. listopada 2018. do 07. prosinca 2018., tijekom kojeg liječenja je bio podvrgnut i nekolicini operativnih zahvata, a upućivan je i na fizikalne terapije i medicinsku rehabilitaciju radi poboljšanja zdravstvenog stanja. Tužitelju da je sukladno članku 19. Zakona o obveznim odnosima povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime isti ostvaruje pravo na popravljanje nastale izvanugovorne štete regulirane odredbom članka 1046., uz primjenu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, tužitelj predmetnom tužbom od tuženika potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete, potražujući: s osnove povrede prav osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, novčani iznos od 70.000,00 HRK, s osnove imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, novčani iznos od 15.000,00 HRK, s osnove imovinske štete na ime troškova puta i liječenja, novčani iznos od 2.500,00 HRK te s osnove imovinske štete na ime pojačane prehrane, novčani iznos od 2.000,00 HRK, sve umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 35.000,00 HRK.

1.1. Podneskom od 04. kolovoza 2020. tužitelj se očitovao na tuženikov odgovor na tužbu, osporavajući navode iz istog u cijelosti kao neosnovane. Tužitelj u bitnom navodi da tuženik pogrešno navodi dinamizam ozljeđivanja tužitelja te da je tužitelju priznata ozljeda na radu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje upravo radi skrivljenog ponašanja osiguranika tuženika, odnosno odgovornosti tuženika kao poslodavca radi čega je podignuta kaznena prijava i potvrđena optužnica, koji kazneni postupak se vodi protiv radnika tuženika, TF. Opetovano navodeći ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, tužitelj navodi kako su potraživanja tužitelja za pretrpljenu ozljedu, i to za nadoknadu po svim mjerilima povrede prava osobnosti, primjerena.

1.2. Tužitelj je podneskom od 16. lipnja 2021., a obzirom na navode iz točke

2.1. obrazloženja ove odluke, postavio konačni tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da je tuženik u redovnom postupku tužitelju isplatio iznos od 35.00,00 HRK na ime naknade štete radi pretrpljene ozljede na radu od 29. listopada 2018. te da je navedenom isplatom tužitelju u cijelosti naknađena šteta. Ističući prigovor podijeljene odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja iz razloga što se u kritično vrijeme, suprotno pravilima zaštite na radu, nalazio u manipulativnom prostoru viličara kojim je u kritično vrijeme upravljao drugi radnik, iako je bio dužan za vrijeme rada viličara nalaziti se izvan zone opasnosti, tuženik navodi kako je odredbom članka 68. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu propisano da je radnik dužan poslove obavljati s dužnom pozornošću, pritom vodeći računa o svojoj sigurnosti i zdravlju, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je poslove dužan obavljati sukladno znanjima koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te prema uputama poslodavca. Takov postupanje tužitelja da je u konkretnom slučaju izostalo, a učinjenim očevidom da je utvrđeno da je viljuškar koji se kretao unazad i tom prilikom ozlijedio tužitelja, imao upaljen prodoran zvučni signal koji upozorava da se viljuškar kreće unatrag, odnosno upozorava na nužnost opreza budući je osobi koja upravlja viljuškarom smanjena vidljivost iza viljuškara. Tužitelj da je ostao u čučećem položaju, bez gledanja u kojem smjeru se kreće viljuškar, a što da je svakako bio dužan činiti, posebno obzirom na dugogodišnje radno iskustvo. Tuženik dalje navodi da iz Zapisnika Inspektorata rada od 19. prosinca 2018. proizlazi da je tužitelj postupio suprotno pravilima zaštite na radu i to jer tijekom rada viličara nije smio ulaziti u manipulativni prostor viličara, što da je i sam tužitelj potvrdio svojom izjavom. Ističući kako smatra da je njego osiguranik kao poslodavac samo djelomično odgovoran za nastanak predmetne nezgode jer iz provedenog inspekcijskog nadzora proizlazi da poslodavac kritičnog dana nije nadzirao da radnici obavljaju rad s pravilima zaštite na radu, uputama poslodavca, odnosno proizvođača opreme, dok su tužitelj i drugi radnik svojom krivnjom ili nepažnjom u glavnini odgovorni za nastanak predmetne nezgode, tuženik ističe kako se radnici nisu pridržavali znanja i vještina koje su stekli tijekom osposobljavanja za rad na siguran način. Tuženik zaključno osporava i visinu tužbenog zahtjeva, predlažući tužbu i tužbeni zahtjev odbiti i tužitelja obvezati da tuženiku naknadi trošak ovog postupka.

2.1. Podneskom od 04. lipnja 2021. tuženik je izvijestio kako je tužitelju izvršeno plaćanje daljnje naknade štete zbog imovinske i neimovinske štete, u iznosu od daljnjih 18.000,00 HRK.

2.1. Podneskom od 05. prosinca 2022. tuženik je na spis predmeta dostavio Izvješće o ozljedi na radu, sačinjeno od strane Odjela sigurnosti Luke Rijeka d.d., iz kojeg da je razvidno kako je do nezgode došlo iz razloga što se tužitelj nepropisno zadržavao u manipulativnom prostoru viličara. Ukazujući na odredbu članka 67. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, tuženik ističe kako je predmetni viličar bio ispravan, odnosno imao zvučnu i svjetlonosnu signalizaciju, a da tužitelj prilikom obavljanja posla nije koristio dužnu pažnju te da je do predmetne nezgode došlo radnjom samog tužitelj.

3. Podneskom dostavljenim na ovosudni spis predmeta 01. lipnja 2026. tužitelj je u cijelosti povukao tubu i tužbeni zahtjev u ovosudnom predmetu, navodeći kako su stranke iznašle mirno rješenje spora potpisivanjem izvansudske nagodbe.

4. Ovosudnim rješenjem od 01. lipnja 2026. pozvan je tuženik u smislu odredbe članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), u roku od 15 dana se očitovati pristaje li na povlačenje ovopredmetne tužbe. Predmetno rješenje, zajedno s podneskom tužitelja opisanim u točki 3. obrazloženja ove odluke, tuženik je zaprimio 01. lipnja 2026. te do dana donošenja ove odluke nije dostavio traženo očitovanje o povlačenju tužbe.

5. Sukladno članku 193. stavku 2. ZPP-a, tužba se može povući i kasnije u tijeku prvostupanjskog parničnog postupka, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Stavkom 9. navedenog članka propisano je nadalje da se povučena tužba smatra kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

6. Slijedom navedenog, a obzirom je tužitelj podneskom otpremljenim na ovosudni spis predmeta 01. lipnja 2026. u cijelosti povukao tužbu i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, na koje povlačenje tužbe se tuženik nije očitovao, to je primjenom odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 06. srpnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.