REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U
POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: P-148/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Požegi, po sucu ovog suda Anamariji Kovačević Turac kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku OD Hećimović & partneri iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Erste&Steiermärkische Bank d. d., OIB 23057039320, iz Rijeke, Jadranski Trg 3A, radi isplate, 6. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607 5102138589 od 03.12.2004.g. sklopljenog između tuženika Erste&Steiermärkische Bank d. d. Rijeka, Jadranski trg 3a,, OIB: 23057039320, kao kreditora i tužitelja ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , kao korisnika kredita, u dijelu u kojem naknada za obavljanje bankarskih usluga iznosi 1,00 % od iznosa kredita (članak 10. Ugovora o kreditu).
II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d. d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 474,27 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 11.12.2004. godine do 31.07.2015. godine po stopi koja odgovara visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 01.01.2008. godine do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 1. 08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische Bank d. d. Rijeka, Jadranski trg 3a,, OIB: 23057039320, naknaditi tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu 181,54 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika u kojoj je navela da je sa tuženikom dana 03.12.2004. godine sklopila Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/51400607-5102138589.
1.1.Prema čl. 1. i 2. Ugovora o kreditu tuženik je kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 72.400,00 CHF. U čl. 10. Ugovora o kreditu uz depozit ugovorena je naknada za obavljanje bankarskih usluga u visini 1,00 % od iznosa kredita jednokratno, obračunate s datumom Ugovora. Tuženik je naplatio tužitelju naknadu za obradu kredita dana 10.12.2004.g. u iznosu od 3.573,37 kn odnosno 474,27 EUR.
1.2.Samim sklapanjem Ugovora o kreditu koji sadrži predmetnu odredbu, a o kojoj se izvjesno nije pojedinačno pregovaralo, neravnoteža u pravima i obvezama je znatna i postoji jer se radi o odredbi u tipskim formuliranim ugovorima sastavljenim od strane tuženika, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja u kojem potrošač preuzima rizik i ne znajući za njega jer o tome nije informiran, tužitelj nije raspolagao informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze i nije se odrekao pravne zaštite koju mu jamči Direktiva EU broj 93/13. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Sukladno odredbi st. 2. istog članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svom su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. U smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao lex specialis Zakon o zaštiti potrošača propisuje pojam nepoštene ugovorne odredbe gdje se između ostalog navodi da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača; smatra se da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Nepoštena odredba je ništetna. IV Tužitelj tužbu podnosi Općinskom sudu u Požegi kao mjesno nadležnom, temeljem članka 19.l stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojom odredbom je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Navodi tužitelja u skladu su s pravnim shvaćanjem Suda Europske unije u Luxemburgu izraženim u odluci donesenoj u spojenim predmetima br. C-240/98 do C-244/98, kojom je utvrđena obveza nacionalnih sudova da po službenoj dužnosti ispituju nepoštenost spornih odredbi bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama. Tom odlukom sud je zaključio da se prorogacijska klauzula u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena nadležnost suda u mjestu glavnog poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, koja Direktiva je implementirana u hrvatski pravni sustav Zakonom o zaštiti potrošača, ako su ispunjene temeljne pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja, te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
1.3. Stoga je tužiteljica predložila sudu da donese presudu kojom se utvrđuje ništetnim odredba Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607 5102138589 od 03.12.2004.g. sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužiteljice, kao korisnika kredita, u dijelu u kojem naknada za obavljanje bankarskih usluga iznosi 1,00 % od iznosa kredita (članak 10. Ugovora o kreditu), te nalaže tuženiku da tužiteljici na ime naplaćene naknade za obradu kredita isplati iznos od 474,27 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. prosinca 2004. godine na dalje te da snosi troškove parničnog postupka.
2. Sud je dopisom od 4. svibnja 2026. pozvao tuženika da podnese pisani odgovor na tužbu u roku od 30 dana, te je tuženik upozoren da ako ne podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana sud će donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe). Tuženik je poziv na davanje odgovora na tužbu primio 12. svibnja 2026.
3. Kako tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, a udovoljeno je uvjetima iz članka 331. b Zakona o parničnom postupku – dalje ZPP ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22) jer iz činjenica navedenih u tužbi, te priloženih dokaza (Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5102138589. zaključenog između tužiteljice i tuženika i potvrde tuženika o naplati naknade za obradu kreditu od dana 26.03.2026.g. iz koje proizlazi da je tužiteljica platila naknadu za obradu kredita u iznosu od 3.573,37 kuna, a što odgovara utuženom iznosu od 474,27 eura i da je ova naknada naplaćena 10. prosinca 2024. godine) proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, valjalo je donijeti presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci.
4. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj su tuženici dužni naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 181,54 eura koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,54 eura i sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 30,00 eura, kao i trošak sastava tužbe u iznosu 100,00 eura što uz obračunati PDV od 25% iznosi 125,00 eura (sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23, TBR 7.t.1.) sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate. Sud nije priznao trošak konferencije sa strankom u iznosu 100,00 eura obzirom u spisu nije priložen dokaz da je tužiteljici ovaj trošak nastao.
5. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
Požega, 6. srpnja 2026.
Sudac:
Anamarija Kovačević Turac
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. Zakona o parničnom postupku).
DNA:
1. OD Hećimović i partneri iz Slavoskog Broda
2. Erste&Steiermärkische Bank d. d., iz Rijeke, Jadranski Trg 3A
