REPUBLIKA HRVATSKA

Posl. br. P-3918/2024-22

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Željku Gusiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćnici Mariji Šitum odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko – upravni odjel, Stalna služba u Sinju, radi utvrđenja prava vlasništva, na ročištu za objavu presude 06. srpnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica PA, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica novoformirane:

- čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 3245 m2, koja je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i koja je u Skici lica mjesta br: 2024-105, Podstrana-Grljevac, kolovoz 2024. godine izrađenoj od strane društva Kotangens d.o.o., označena kao LIK “A” i omeđena točkama A-B-C-D-A, koja Skica lica mjesta br: 2024-105, Podstrana- Grljevac, kolovoz 2024. godine izrađena od strane društva Kotangens d.o.o., čini sastavni dio ove presude, pa je temeljem ove presude ovlaštena zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime, za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava vlasništva sa imena: - REPUBLIKA HRVATSKA, za 1/1 dijela.

II. Dužna je tužena, za slučaj protivljenja ovoj tužbi, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, računajući od dana presuđenja do isplate."

II. Dužna je tužiteljica nadoknaditi tuženiku troškove ovog postupka u iznosu od 1.200,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica je ovom sudu 17. listopada 2024. podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva.

2. U tužbi se navodi da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU: 314, k. o. [katastarska općina] upisano je pravo vlasništva na ime Republika Hrvatska, za cijelo. Kod Područnog ureda za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Sinj nekretnina označena kao čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] upisana je u posjedovni list 141., a kao vlasnik – posjednik upisane su Hrvatske šume d.o.o., Ulica K. Branimira 1., Zagreb, OIB: 69693144506, za cijelo, da je se prije podnošenja ove tužbe tužiteljica, sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku obratila nadležnom Državnom odvjetništvu Split, Stalna služba u Sinju sa zahtjevom za mirno rješenje spora, odnosno, za priznanje prava vlasništva na novoformiranoj čest. zem. i to:

- čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 3245 m2, koja je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i koja je u Skici lica mjesta br: 2024-105, Podstrana-Grljevac, kolovoz 2024. godine izrađenoj od strane društva Kotangens d.o.o., označena kao LIK “A” i omeđena točkama A-B-C-D-A. Međutim, nadležno Državno odvjetništvo svojim dopisom od 19. rujna 2024. godine izvijestilo je tužiteljicu kako, za sada, zahtjev za mirno rješenje spora u odnosu na RH nije osnovan, pa ukoliko tužiteljica ustraje u svojim navodima u svezi predmetne nekretnine da svoja prava može dalje ostvariti u građanskoj parnici pred nadležnim sudom.

2.2. Nadalje, u tužbi se navodi da je stvarna vlasnica i posjednica novoformirane (buduće) nekretnine označene kao: - čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 3245 m2, koja je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i koja je u Skici lica mjesta br: 2024-105, Podstrana-Grljevac, kolovoz 2024. godine izrađenoj od strane društva Kotangens d.o.o., označena kao LIK “A” i omeđena točkama A-B-C-D-A, u cijelosti je tužiteljica, koja je to pravo vlasništva stekla nasljeđivanjem iza smrti svog pok. supruga PA ŠA temljem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Gorana Čolak iz Splita posl. br. O-1941/2021, UPP/OS-103/2021, a on pak nasljeđivanjem iza smrti svoje majke PA HA ud. P. Naime, PA HA ud. P umrla je 1972. godine i nakon njezine smrti nije se provodio ostavinski postupak budući je pok. suprug podnositeljice zahtjeva - ŠA bio jedini i isključivi nasljednik iza njezine smrti. HA je predmetnu nekretninu stekla krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina kada je ista, točnije 1. 12. 1966. godine, Sicijalističkoj RH, Općini Sinj, Općinskom sekretarijatu za opću upravu i budžet podnijela zahtjev za dodjelu građevinskog zemljišta neposrednom pogodbom koji je poč. 1970-ih godina bio pozitivno riješeni za nju, o čemu su je usmeno izvijestili nadležni službenici i tom prilikom dali joj suglasnost za gradnju obiteljske kuće. Štoviše, pravna prednica je odmah nakon te obavijesti o dodjeli predmetnog zemljišta, uz znanje i suglasnost tadašnjih nadležnih tijela, stupila u posjed predmetne nekrentine, istu ogradila prizidama te odmah započela sa gradnjom obiteljske kuće koja se sastoji od prizemlja + krova te pomoćnog objekta + drvarnice. Pravni prednik tužiteljice - ŠA je za tako izgrađenu obiteljsku kuću i pomoćne objekte ishodio i Rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostava

Sinj Klasa: UP/I-361-02/13-07/0230, Urbroj: 2181/1-11-05-14-08 od 18. veljače 2014. godine. Predmetna nekretnina u naravi ne predstavlja šumsko dobro - pašnjak. Štoviše ista na terenu predstavlja ograđen posjed tužiteljice na kojemu se nalazi predmetna obiteljska kuća u kojoj su živjeli pravni prednici tužiteljice, a danas i sama tužiteljica sa svojom obitelji. Oko kuće nalazi se pripadajući vrt koji su pravni prednici tužiteljice obrađivali, a danas i sama tužiteljica te pripadajuća okućnica. Dakle, polazeći od naprijed navedenog, tužiteljica se, zajedno sa svojim pravnim prednicima, nalazi u samostalnom i mirnom posjedu predmetne nekretnine više od 50 godina pa je ista pravo vlasništva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] stekla dosjelošću.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu Predmetnom tužbom tužiteljica je zatražila da je sud, s naslova dosjelosti, utvrdi vlasnikom i ovlasti je na uknjižbu tog prava na svoje ime u odnosu na točno određeni realni dio nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] površine 3245 m2 (koji dio bi predstavljao novoformiranu čest. zem. [katastarska čestica]) i to baš dijela te nekretnine prikazanog na Skici lica mjesta br: 2024-105, izrađene od strane tvrtke KOTAGENS d.o.o. dana „Podstrana-Grljevac, kolovoz 2024.“, a koja nekretnina je u ZU 314 K. O. [katastarska općina] upisana kao vlasništvo tuženika za cijelo. Svoje tužbeno traženje tužiteljica temelji na tvrdnji da je pravo vlasništva traženog dijela predmetne čestice zemlje stekla u pravnom slijedu iza pok. supruga NA, a on pak nasljeđivanjem svoje majke HA ud. P koja da je pak posjed predmetne nekretnine stekla krajem 1960-e i početkom 1970-e kada je 1. prosinca 1966. podnijela Općinskom sekretarijatu za opću upravu općine Sinj zahtjev za dodjelu građevinskog zemljišta neposrednom pogodbom i kada je taj zahtjev za istu povoljno riješen o čemu da su je usmeno izvijestili nadležni službenici i dali joj suglasnost za gradnju obiteljske kuće.

3.1. Nadalje se u odgovoru na tužbu navodi kako izuzev puke tvrdnje o tome da je njenoj pravnoj prednici od strane nadležnih službenika usmenim putem dana suglasnost za gradnju kuće, tužiteljica nije pružila ni jedan dokaz o tome da joj je traženi dio predmetne nekretnine istoj doista i dodijeljen radi izgradnje obiteljske kuće. Tužiteljica o tome ne prilaže bilo kakav pisani dokaz, a dodatno navedenom ne prilaže ni bilo kakav dokaz o tome da je zatražila i/ili ishodila takvu suglasnost za površinu od 3245 m2 predmetne nekretnine, a koja površina je predmetom njena tužbenog traženja. Svakako, činjenica da je prednica tužiteljice zahtijevala na predmetnoj nekretnini dodjelu zemljišta radi izgradnje ukazuje na drugu činjenicu koja se sastoji u tome da je ista bila svjesna kako joj predmetno zemljište ne pripada, odnosno navedeno ukazuje na nepoštenje njena posjeda, pa u odnosu na prednicu tužiteljice, a i samu tužiteljicu, nedostaje osnovna pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću, a to je poštenje posjednika. Također, činjenica da se predmetna čestica zemlje navodi kao dio ostavinske imovine pok. supruga podnositeljice nije dokaz stjecanja prava vlasništva ni faktične vlasti na toj nekretnini bilo od strane tužiteljice, bilo od strane njena pok. supruga koji nije bio vlasnik te nekretnine, pa na tužiteljicu nije moglo prijeći više prava nego ih je na toj nekretnini imao njen pok. suprug. Nadalje, iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka vidljivo je da je predmetna čestica zemlje prvotno bila upisana u ZU 163 K. O. [katastarska općina] kao 85. zemljišnoknjižno tijelo i kao vlasništvo Porezne obćine Sičana, da bi dana 14. studenog 1948. (upis pod Z-886/48) došlo do upisa općenarodne imovine. Kasnije je ta čestica zemlje prepisana u ZU 314 K. O. [katastarska općina] te je dana 5. veljače 2004. (upis pod brojem Z-122/04) upisana kao vlasništvo tuženika temeljem odredbi Zakona o šumama, budući je na dan stupanja na snagu Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 41/90, 45/90, pročišćeni tekst NN broj 52/1990) bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 16. st. 1. Zakona o šumama (NN 52/90), a u svezi sa čl. 129. i 130. te čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96), na toj nekretnini izvršena pretvorba društvenog vlasništva i ujedno stjecanje vlasništva temeljem Zakona u korist tuženika-Republike Hrvatske. Dakle, sve i kada bi sud smatrao da su pravni prednici tužiteljice ili pak tužiteljica bili pošteni posjednici traženog dijela predmetne nekretnine, sasvim je evidentno da nema dokaza o tome da bi ta čestica zemlje bila u mirnom i neometanom te kontinuiranom posjedu tužiteljice i njenih pravnih prednika, 40 godina do 1941. Dakle, za sada iz navoda tužiteljice i uz tužbu priložene dokazne građe, ne proizlazi osnovanost njena tužbenog traženja te tužiteljica nije dokazala da bi ona, odnosno njegovi pravni prednici dosjeli i time izvanknjižno stekli vlasničko pravo na traženom dijelu predmetne nekretnine, a tome govori u prilog i činjenica da je predmetna čestica zemlje upisana kao posjed Hrvatskih šuma d.o.o. Svakako, u cilju utvrđivanja svih relevantnih činjenica i donošenja na zakonu osnovane odluke, bilo bi svrsishodno naložiti tužiteljici dostavu povijesti promjena na predmetnoj katastarskoj čestici zemlje iz kojeg dokumenta će biti vidljivo da li su i kada, ukoliko uopće jesu, fizičke osobe i koje, bile evidentirane kao posjednici predmetne kat.čest.zem.; a s obzirom na podneseni zahtjev tužiteljičine pravne prednice za dodjelom građevinskog zemljišta bilo bi svrsishodno zatražiti od grada Sinja, kao pravnog slijednika nekadašnje općine Sinj, dostavu očitovanja u svezi navedenog, odnosno ukoliko je to moguće-zatražiti dostavu cjelokupnog spisa Općinskog sekretarijata za opću upravu i budžet općine Sinj koji je zaveden pod brojem: 02101-7783/1-1966 .

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću na nekretninama i to novoformirane: - čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 3245 m2, koja je nastala od dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i koja je u Skici lica mjesta br: 2024-105, Podstrana-Grljevac, kolovoz 2024. godine izrađenoj od strane društva Kotangens d.o.o., označena kao LIK “A” i omeđena točkama A-B-C-D-A.

6. Uvidom u izvatke iz zemljišne knjige Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižni odjel Sinj od 15. 10. 2024., Katastarska općina: 325848, Sićane za kat. česticu: [katastarska čestica], ZK uložak [broj ZK uloška], pašnjak, površine 179507 m2, je utvrđeno da je tuženik Republika Hrvatska upisana kao vlasnik za vlasnički dio 1/1, na toj nekretnini.

7. Uvidom u Prijepis posjedovnog lista, Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina Sinj, za kat. česticu: [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], je utvrđeno da su na toj čestici za udio 1/1 upisane Hrvatske šume d. o. o., Zagreb.

8. Uvidom u zahtjev od 18. lipnja 2024. upućen Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu od strane tužitelja, a u svezi mirnog rješenja spora, te s obzirom da je tužba podnesena ovom sudu 16. 10. 2024., dakle po isteku roka od tri mjeseca od njegova podnošenja, u odnosu na tuženika Republiku Hrvatsku ostvarene su procesne pretpostavke za podnošenje tužbe sukladno odredbi čl. 186. a st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.,96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., u nastavku: ZPP).

9. Na očevidu na licu mjesta održanom 03. veljače 2026. godine uz nazočnost stalnog sudskog vještaka za geodeziju Zvonimira Rubića identificirana je sporna nekretnina u prostoru, te nakon što je iste pokazane od strane tužiteljice, vještak geometar je naveo da je predmetnu nekretninu na licu mjesta identificirao sukladno pokazanom od sina tužiteljice što u naravi predstavlja zemljište u cijelosti ograđeno sa sjeverne i istočne i zapadne strane starim betonskim zidovima na kojim je pričvršćena žičana ograda, a sa južne strane također betonskim zidom novije gradnje na kojem je pričvršćena željezna ograda. Unutar ograđenog posjeda nalazi se stambena prizemnica, ispred koje je bunar i uređen i održavan vrt. Iza stambene građevine na sjevernom dijelu posjeda nalazi se samostojeći pomoćni objekt pušnica i u neposrednoj blizini s istočne strane ozidana sprema, sve na adresi [adresa], te opisano odgovara prikazanom u skici izmjere iz geodetskog elaborata koji prileži spisu i temeljem kojeg se predlaže formiranje nove čestice zemlje [katastarska čestica] nastale od predmetne matične čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 3 245 m2.

10. Istoga dana na očevidu su saslušani svjedoci: EA pok. P, ZA pok. Š, SA pok. P, ĆA pok. H, LA pok. N, KA pok. N.

11. Svjedok ZA, pok. Š je iskazao da koliko je njemu poznato ovu kuću je početkom 70-ih počeo raditi ŠA i HA. Oni su kao i svi ovdje ostali dobili usmeno odobrenje da mogu graditi, a da će se platiti za zemljište kada budu plaćali i svi ostali. Iskazao je da ne zna kolika je njima površina odobrena za gradnju kuće i korištenje. Da li su dobili pismeno odobrenje ne zna. Otkad je kuća izgrađena zid je se gradio nešto kasnije i otada oni koriste ovaj prostor i u tome ih nitko nije ometao. Ljudi bi dobili odobrenje da mogu graditi kuće, a onda bi sami zauzeli koliko im treba oko kuće.

12. Svjedok SA pok. P je iskazao, da se on sjeća još kad je odlazio u vojsku 1970. godine da su oni počeli čistiti na ovom mjestu gdje je sada kuća, a kad je došao iz vojske već se počela graditi kuća. Tko je radio kuću ne zna, ali kuću i ovaj posjed koristio je ŠA, a iza njega žena i djeca. Inače, kako se točno dodjeljivalo zemljište za gradnju kuće, da li su se određivale površine on ne zna, zna samo da su ljudi počeli raditi kuće. Iskazao je da on ne može znati da li su ljudi mogli znati čije je zemljište, ali zna da su tražili u mjesnoj zajednici i u općini u Sinju dozvolu za gradnju. Njegova kuća je uz ovu parcelu i u istom je statusu kao i ova. Svjedok je iskazao da je on svoju parcelu kupio u općini Sinj za vrijeme bivše države.

13. Svjedok ĆA pok. H je iskazao da je on od 1995. lugar ovdje i otada je stanje u pogledu ovog zida i ograde neizmijenjeno. Susjedna čestica i okolno zemljište je pod upravom Hrvatskih šuma i predstavlja šumsko zemljište.

14. Svjedok LA pok. N je iskazao da je ovo zemljište na kojem je izgrađena kuća i sagrađen zid prije nego je izgrađena kuća bilo neobrađeno, bile su neke smreke, to je bilo državno, pod ingerencijom općine Sinj, a oni su mislili da je to njihovo i da se može uzimati. Tražila se dozvola od mjesne zajednice, pa bi ljudi započeli graditi i sami zauzeli koliko im treba okućnice. Ne sjeća se da bi se davale nekakve dozvole sa površinom zemljišta.

15. Svjedokinja KA pok. N je iskazala da su tužiteljičini najprije živjeli u zajednici, te joj je tužiteljica rekla mi da je još 1966. zatražila od mjesne zajednice zemlju, teren da bi mogla napraviti kuću, te je 1971. počela graditi kuću, a 1972. nalivena je taraca. Zapravo se nije ni određivalo nego bi svatko uzimao, dolazio je iz općine AA koji bi rekao da se tu može graditi. Da li su oni nešto na ovom terenu prije radili ona to ne zna. Da li je njima određivana površina na kojoj mogu graditi i koju mogu ograditi svjedokinja to ne zna.

16. Iz dopisa Općinskog sekretarijata za opću upravu i budžet, broj: 0201- 7783/1-1966, od 29. listopada 1974. godine upućenog HA ud. P utvrđeno je da je HA **.**.1966. godine podnijela zahtjev za dodjelu građevinskog zemljišta društvenog vlasništva neposrednom pogodbom za izgradnju obiteljske stambene zgrade.

17. U dokazne svrhe su pregledane i aerofotogrametrijske snimke Državne geodetske uprave, Sektora za infrastrukturu prostornih podataka iz 1960., 1977., 1999., 2011 i 2023. godine.

18. Mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 173/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 – u nastavku: ZV) koji je na snazi od 01. siječnja 1997. glase:

Članak 159.

(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjedni je sposoban da bude vlasnikom stvari.

(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

(4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo ih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

19. Izvorni tekst članka 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96 s naknadnim izmjenama i dopunama, u nastavku ZVDSP) koji je bio na snazi od 01. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. glasi:

"(4) U rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana".

20. Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenog 1999. stavio van snage stavak 4. članka 388. ZVDSP kao neustavan, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. ("Narodne novine" br. 114/01) koji je stupio na snagu 20 prosinca 2001., pa novi tekst tog stavka (4) članka 388. glasi:

"U rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 08.listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana."

Članak 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u nastavku: EKLJP) potvrđenih Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori br. 18/97) glasi:

Članak 1.

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

21. Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne umanjuju pravo države da primijeni zakone koje smatra potrebnima da bi uredila upotrebu vlasništva u skladu s općim interesom ili za osiguranje plaćanja poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

22. Temeljem čl. 141. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 85/2010 – pročišćeni tekst, 05/14) sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona. S obzirom da je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i objavljena u Narodnim novinama njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela, te sva tijela koja imaju javne ovlasti.

23. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-273/2024-2 od 19. veljače 2025. godine dan je odgovor na postavljeno pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije, te isti glasi: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, u vrijeme dosjedanja treba uračunavati cjelokupno vrijeme posjedovanja nekretnina, od dana stupanja u posjed poštenog posjednika i njegovih pravnih prednika (dakle i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona) do najkasnije 17. studenoga 1999. do kada je odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP/06 (u izvodnom sadržaju) bila na snazi, a ne do podnošenja tužbe u svakom pojedinom predmetu."

24. Dakle, kada se uzme u obzir iskaze saslušanih svjedoka (§10 – 14) nedvojbeno je utvrđeno da su tužiteljica odnosno njezini prednici u posjedu sporne nekretnine na kojoj su izgradili kuću i ogradili je ogradnim zidom od 1970. godine kako je najprije iskazao svjedok SA da: "kad je odlazio u vojsku 1970. godine da su oni počeli čistiti na ovom mjestu gdje je sada kuća, a kad je došao iz vojske već se počela graditi kuća", te kako je iskazala svjedokinja KA pok. N da: "je 1971. počela graditi kuću, a 1972. nalivena je taraca."

25. Ujedno iz pregledanih aerofotogrametrijskih snimaka je vidljivo da se na snimci iz 1960. godine ne vide nikakvi objekti niti izgrađeni zidovi na spornoj parceli, dok se na snimci iz 1977. godine vide na spornoj parceli obrisi objekata između puteva koji i danas postoje na terenu.

26. Iz već citiranog dopisa Općinskog sekretarijata za opću upravu i budžet, broj: 0201-7783/1-1966, od 29. listopada 1974. godine upućenog HA ud. P utvrđeno je da je HA **.**.1966. godine podnijela zahtjev za dodjelu građevinskog zemljišta društvenog vlasništva neposrednom pogodbom za izgradnju obiteljske stambene zgrade, što potvrđuje iskaze saslušanih svjedoka da je tek od 1970 godine tužiteljica u posjedu sporne nekretnine kada je i počela na istoj graditi kuću.

27. Dakle, tužiteljica nije u ovom postupku dokazala da je na spornoj nekretnini tužiteljica ili njeni prednici u bona fide posjedu predmetne nekretnine najmanje 40 godina do najkasnije 17. studenoga 1999. dakle, od 1959. godine, pa do 17. studenoga 1999. godine do kada je odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP/06 (u izvornom sadržaju) bila na snazi.

28. Naime, nitko od saslušanih svjedoka nije iskazao da bi tužiteljica ili njezini prednici bili u posjedu sporne nekretnine prije izgradnje kuće, koja je nedvobjeno prema iskazima svjedoka započeta najranije 1970. godine.

29. Ujedno, tuženik je u ovom postupku uspio osporiti pošten posjed tužiteljice.

30. Naime, iz već citiranog dopisa Općinskog sekretarijata za opću upravu i budžet, broj: 0201-7783/1-1966, od 29. listopada 1974. godine upućenog HA ud. P utvrđeno je da je HA **.**.1966. godine podnijela zahtjev za dodjelu građevinskog zemljišta društvenog vlasništva neposrednom pogodbom za izgradnju obiteljske stambene zgrade, iz čega proizlazi da je ista znala da predmetno zemljište nije u njezinom vlasništvu.

31. Također su i saslušani svjedoci potvrdili da je tužiteljica kao i ostali mještani dobila usmeno odobrenje da može graditi, a da će se platiti za zemljište kada budu plaćali i svi ostali, da bi ljudi dobili odobrenje da mogu graditi kuće, a onda bi sami zauzeli koliko im treba oko kuće, da su ljudi tražili u mjesnoj zajednici i u općini u Sinju dozvolu za gradnju, da prije nego je izgrađena kuća ovo zemljište je bilo neobrađeno, bile su neke smreke, to je bilo državno, pod ingerencijom općine Sinj, da se tražila dozvola od mjesne zajednice, pa bi ljudi započeli graditi i sami zauzeli koliko im treba okućnice.

32. Iz navedenih razloga i činjeničnih utvrđenja, te na utvrđeno činjenično stanje primjenom materijalnog prava ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica nije kao poštena posjednica posjedovanjem predmetne nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, a svakako do 17. studenog 1999. kojeg dana je Ustavni sud Replike Hrvatske ukinuo odredu članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96) ex lege stekla pravo vlasništva na toj nekretnini (članak 129. stavaka 1. ZV).

33. Imajući u vidu sve navedeno, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica nije dokazala da bi stekla pravo vlasništva sporne nekretnine.

34. Stoga je s obzirom na rezultate provedenog postupka tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

35. Tuženiku su priznati troškovi odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora, odgovora na tužbu, ročišta 12. 11. 2025., 03. 02. 2026., 09. 02. 2026., 11. 05. 2026., sve po 100 bodova što ukupno iznosi 600 bodova, odnosno 1.200,00 eura sukladno odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023., 107/2025.).

U Sinju, 06. srpnja 2026. godine

Sudac:

Željko Gusić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. zz tuženika