REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-38/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženog Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB 36514183925, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10991/2023-18 od 17. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje u pobijanom dijelu

– točki I., II., VI. I VII. presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-10991/2023-18 od 17. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 01362, od 21.12.2007. godine, sklopljenog između tužitelja, TĐ iz [adresa] i tuženika, Porsche mobiliti d.o.o. iz Zagreba, kojima je ugovorena obveza plaćanja naknade za troškove zaključenja ugovora, u iznosu od 551,27 CHF.

II. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da tužitelju TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 324,99 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 27.12.2007., pa do isplate, po stopi koja je:

- do 31.12.2007. određena Uredbom o visini stope zatezne kamate,

- od 01.01.2008. do 31.07.2015. određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. do 31.12.2022., određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. do 29.12.2023., određena za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. do isplate, određena za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 01362, od 21.12.2007. godine, sklopljenog između tužitelja, TĐ iz [adresa] i tuženika, Porsche mobiliti d.o.o. iz Zagreba, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa je stoga ništetna:

▪ odredba članka 5.1. Uvjeta ugovora o kreditu koja glasi: " Sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora, ako su izražene u CHF, ispunjavaju se plaćanjem u kunama prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za

CHF vrijedećem na dan plaćanja."

IV. Nalaže se tuženiku, Porsche mobiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da tužitelju, TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 1.937,76 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

- na iznos 4,92 eur od 14.01.2008. do isplate

- na iznos 3,66 eur od 13.02.2008. do isplate

- na iznos 10,74 eur od 13.03.2008. do isplate

- na iznos 10,47 eur od 14.04.2008. do isplate

- na iznos 3,28 eur od 13.05.2008. do isplate

- na iznos 4,16 eur od 17.06.2008. do isplate

- na iznos 4,72 eur od 15.07.2008. do isplate

- na iznos 1,30 eur od 12.08.2008. do isplate

- na iznos 2,02 eur od 11.09.2008. do isplate

- na iznos 7,63 eur od 10.10.2008. do isplate

- na iznos 18,57 eur od 17.11.2008. do isplate

- na iznos 15,38 eur od 10.12.2008. do isplate

- na iznos 27,60 eur od 12.01.2009. do isplate

- na iznos 30,76 eur od 16.02.2009. do isplate

- na iznos 32,20 eur od 11.03.2009. do isplate

- na iznos 28,59 eur od 10.04.2009. do isplate

- na iznos 26,74 eur od 11.05.2009. do isplate

- na iznos 23,51 eur od 15.06.2009. do isplate

- na iznos 20,96 eur od 15.07.2009. do isplate

- na iznos 20,95 eur od 18.08.2009. do isplate

- na iznos 23,68 eur od 14.09.2009. do isplate

- na iznos 22,06 eur od 16.10.2009. do isplate

- na iznos 21,97 eur od 11.11.2009. do isplate

- na iznos 23,43 eur od 14.12.2009. do isplate

- na iznos 26,96 eur od 14.01.2010. do isplate

- na iznos 29,46 eur od 11.03.2010. do isplate

- na iznos 29,68 eur od 11.03.2010. do isplate

- na iznos 37,56 eur od 12.04.2010. do isplate

- na iznos 34,11 eur od 17.05.2010. do isplate

- na iznos 37,45 eur od 15.06.2010. do isplate

- na iznos 50,13 eur od 13.07.2010. do isplate

- na iznos 45,71 eur od 25.08.2010. do isplate

- na iznos 60,03 eur od 15.09.2010. do isplate

- na iznos 53,72 eur od 12.10.2010. do isplate

- na iznos 48,58 eur od 12.11.2010. do isplate

- na iznos 63,73 eur od 15.12.2010. do isplate

- na iznos 78,03 eur od 13.01.2011. do isplate

- na iznos 68,02 eur od 10.02.2011. do isplate

- na iznos 71,86 eur od 11.03.2011. do isplate

- na iznos 62,41 eur od 14.04.2011. do isplate

- na iznos 67,92 eur od 13.05.2011. do isplate

- na iznos 88,18 eur od 13.06.2011. do isplate

- na iznos 81,72 eur od 25.07.2011. do isplate

- na iznos 119,28 eur od 19.08.2011. do isplate

- na iznos 126,44 eur od 12.09.2011. do isplate

- na iznos 87,78 eur od 14.10.2011. do isplate

- na iznos 90,98 eur od 15.11.2011. do isplate

- na iznos 88,72 eur od 08.12.2011. do isplate

po stopi koja je:

- do 31.07.2015. određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. do 31.12.2022. određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. do 29.12.2023. određena za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja, preko dosuđenog u točci IV.

izreke, odnosno za iznos od 165,23 EUR sa pripadajućim kamatama.

VI. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. Zagreb, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925 da tužitelju, TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 1.968,60 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 17. rujna 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka s kamatama.“

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik u odnosu na točku I., II., VI. i VII. odluke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka u odnosu na članak 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi u odnosu na „ulaznu“ naknadu ugovora u odnosu na koju da je prije podnošenja zahtjeva za sklapanjem ugovora tužitelj bio u cijelosti informiran o svim predviđenim troškovima, što je potvrdio i podnošenjem zahtjeva za zaključenje Ugovora o kreditu koji je vlastoručno potpisao, a koji sadrži točno određene sve navedene troškove, te je mogao utjecat na navedene odredbe, ali je odabrao platiti fiksni postotak odnosno fiksno određeni iznos umjesto da sam plaća pojedinačne troškove koji premašuju navedeni fiksni iznos. Žalba se i izjavljuje u odnosu na troškove u točki VI., te u odnosu na točku VII. kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška, pa ako se utvrdi da je žalba osnovana i odbije tužbeni zahtjev u odnosu na točku I. i II. dovest će to do promjene uspjeha u sporu i zbog čega će biti potrebno izmijeniti i odluku o trošku. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe tuženika i preinačenje pobijane presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tužitelju da tuženiku naknadi razmjerni trošak parničnog postupka, podredno prihvati žalbu tuženika i ukine presudu te predmet vrati na ponovni postupak uz zahtjev troška žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je temeljem odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na pravednu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka sukladno članku 365. ZPP, ocjena je ovog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna. U odnosu na žalbene navode vezano za bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, valja i navesti da sud prvog stupnja nije počinio tu bitnu povredu, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje presude nije proturječno niti nejasno, kao što ni o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega nema nedostataka zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, obzirom da je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama (članak 7. i 8. ZPP), pravilno je utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, za što su i dani jasni i na Zakonu osnovani razlozi. Pri tome ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

7. Predmet ovog sada žalbenog postupka, zahtjev je tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorene obveze plaćanja naknade za troškove zaključenja Ugovora za u iznosu od 551,27 CHF, uz nalog tuženiku da tužitelju plati osnovom navedenog iznosa 324,99 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27.12.2007. pa do isplate.

8. U prvostupanjskom je postupku utvrđeno, što je i nesporno, da je između tužitelja, kao korisnika kredita, te tuženika, kao davatelja kredita, sklopljen Ugovor o kreditu broj 01362 21. prosinca 2007., da je predmet kredita kupnja vozila Volkswagen Passat, a temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju iznos od 16.301,94 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važećem na dan plaćanja. Da je utvrđeno i iz priloženog Ugovora o kreditu da je točkom 2. Ugovora ugovoreno da iznos kredita uključuje troškove zaključenja Ugovora, te da se isplaćuje kredit umanjen za iznos troškova zaključenja ugovora, nesporno za iznos od 551,27 CHF.

9. Polazeći od tih nespornih činjenica prvostupanjski sud je i utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje odluke (članak 8. ZPP), i to:

- da se radilo o ugovoru koji je unaprijed formulirao tuženik, odnosno tipskom ugovoru u odnosu na koji se nije pojedinačno pregovaralo i na koji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi, da je razgovarao o kreditu, da mu je djelatnik rekao da je za njega jedina opcija kredit u valuti CHF, da je taj kredit za njega najpovoljniji, pa je on to prihvatio i dostavio traženu dokumentaciju, a što se tiče naknade, da mu je rečeno da je to politika kuće i da je to takav standard ,

- da je naknadu za troškove zaključenja ugovora tuženik obračunao u fiksnom iznosu od 3,50% od iznosa kredita, što iznosi 551,27 CHF, te je za taj iznos uvećao ukupni iznos kredita i naplatio prilikom isplate kredita,

- s obzirom da predmetni Ugovor i predstavlja tipski ugovor, kao i da je tužitelju moralo biti objašnjeno iz kojih je razloga dužan platiti naknadu za zaključenje ugovora, ugovorom nisu navedeni troškovi koji se odnose na obradu kredita, dok je i iz Obavijesti o odobrenju kredita navedeno da se troškovi obrade u ukupnom iznosu od 551,27 CHF plaćaju u okviru otplate obroka po ugovoru o kreditu,

- da je prema provedenom financijskom vještačenju i između ostalog utvrđeno da visina plaćene naknade za obradu kredita iznosi 324,99 eura (konvertirani iznos), a naplaćena je 27. prosinca 2007. (iz kredita).

10. U ovom žalbenom postupku sporno je da li je ta odredba o naplati naknade za troškove zaključenja ugovora ništetna i posljedično tome ima li tužitelj osnovano pravo od tuženika zahtijevati isplatu navedenog novčanog iznosa, koji je tuženik od njega naplatio temeljem takve ništetne odredbe po pravilima o stjecanju bez osnove.

11. Odlučujući o ovim spornim pitanjima i posljedično tome osnovanosti u tom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja, sud prvog stupnja je nakon ocjene provedenih dokaza, kao osnovan prihvatio takav njegov zahtjev zaključujući u bitnome, da navedena odredba predmetnog Ugovora o kreditu i Uvjeta Ugovora o kreditu su same po sebi lako uočljive ali da tuženik u ovom postupku nije dokazao da je, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, pojedinačno pregovarao s tužiteljem o spornim odredbama, jer iz iskaza saslušanog tužitelja jasno je da njemu nije uopće pojašnjen rizik zaključenja ugovora u valuti CHF, kao i nije navedeno što sačinjava troškove ugovora, koje je morao platiti. Iz samog Ugovora o kreditu i iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, da se radi o tipskom ugovoru, pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, dok je u odnosu na ugovorenu naknadu za troškove taj iznos u konačnosti uvećan za ukupni iznos kredita, pa je na taj način tužitelj naknadu otplaćivao kao redovan kredit, a o samoj naknadi nije imao mogućnosti pregovarati ili istu smanjiti ili na bilo koji način regulirati. Cijeneći odredbu članka 272. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018. - dalje: ZOO), kao i odredbe članka 1111. stavak 1. i odredbe članka 1115. ZOO u vezi s odredbom članka 323. stavak 1. ZOO, Direktivu 93/13 EEZ te odredbe članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, prvostupanjski sud je i ocijenio da je tuženik u obvezi vratiti ono što je stekao temeljem djelomično ništetnih odredaba ugovora, i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

12. Ovakva pravna shvaćanja suda prvog stupnja i posljedično tome i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer je za to prvostupanjski sud dao dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom.

13. Na temelju odredbe članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003., 46/2007., 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 113/2009., 78/2012. i 56/2013. - dalje: ZZP/03), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. navedenog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok prema stavku 4. istog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

14. Odredbom članka 87. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe.

15. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, posebno ona koja proizlaze iz sadržaja navedenog Ugovora o kreditu i utemeljene na iskazu samog tužitelja, da u predmetnom ugovoru nije bio sadržan precizan način obračuna navedenog troška i usluga plaćanja naknade za zaključenje ugovora a radilo se o unaprijed formuliranom ugovoru (tipskom ugovoru) na čiji sadržaj tužitelj, kao slabija ugovorna strana i nije mogao utjecati. Tuženik u prilog svojih tvrdnji da se o tom dijelu pregovaralo, nije predlagao nikakve dokaze, a upravo je teret dokazivanja te činjenice na tuženiku. Time je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je u odnosu na ugovorenu obvezu plaćanja naknade troškova zaključenja ugovora navedena odredba nepoštena i posljedično tome ništetna, a što proizlazi i iz odredba članka 81. stavka 1. i članka 87. stav 1. ZZP/03.

16. Ovdje i treba uzeti u obzir odredbu članka 3. stav 1. Direktive 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, odnosno odredbu članka 5. Direktive prema kojoj u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku , te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a što iz prethodno navedenih razloga nije bio slučaj, kako to pravilno i zaključuje sud prvog stupnja.

17. Posljedično tome, sud prvog stupnja i pravilnom primjenom odredbe članka 1111. i članka 1115. u vezi s odredbom članka 323. stav 1. ZOO pravilno odlučio i o zahtjevu tužitelja za isplatu navedenog novčanog iznosa, a koji i proizlazi da je ta visina naknade za obradu kredita iznosila 324,99 eura, obzirom da je tuženik nepoštenom odredbom o ugovorenom dijelu naplatio više od onog što je stvarno mogao naplatiti u presuđenom novčanom iznosu, sa pripadajućom kamatom od umanjenja isplate iznosa kredita.

18. Pri tome je i prvostupanjski sud pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju tuženik nepošten stjecatelj i da je, kao takav na ovaj primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja (članak 1115. ZOO), kako to i pravilno zaključuje prvostupanjski sud, jer je u tom trenutku sklapanja navedenog ugovora mogao znati da su navedene ugovorne odredbe u vezi te naplate nepošteno i posljedično tome ništetne, te da mu sve ono što je temeljem i tako ugovorene odredbe bude primio ne pripada, pa je i u tom dijelu žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

19. Osnovom navedenog pravilno je i odlučeno o parničnom trošku, i pravilno je primijenjena odredba članka 154. stav 1. u vezi odredbe članka 155. ZPP.

20. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i pri tome nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni one na koje se žalbom ukazuje od strane tuženika, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stav 1. odlučiti kao u izreci ove presude.

21. Obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, tada je i trošak žalbe odbijen kao neosnovan sukladno članku 154. i 166. ZPP.

U Puli-Pola 6. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić