Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9573/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika S.D. PROJECT d.o.o., Rijeka, kao pravne osobe, i HA, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika S.D. PROJECT d.o.o., Rijeka, kao pravne osobe, i HA, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnica Maja Vukelić Brčić iz Rijeke, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, Vijeća za prekršaje, od 6. rujna 2024., Klasa: 413-01/23-26/248, Ur.broj: 513-02-6001/5-24-8, na sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika S.D. PROJECT d.o.o., Rijeka, kao pravne osobe, i HA, kao odgovorne osobe, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjsko rješenje o prekršaju u pravnoj oznaci djela i odluci o novčanoj kazni na način da su okrivljenici djelom činjenično opisanim u izreci pobijanog rješenja o prekršaju počinili prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22.), te se, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljenoj pravnoj osobi S.D. PROJECT d.o.o., Rijeka, izriče novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisućučetrdeset) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi HA izriče novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) eura, koje novčane kazne su okrivljenici dužni platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude. Sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u navedenom roku, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cijelosti.

II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika S.D. PROJECT d.o.o., Rijeka, kao pravne osobe, i HA, kao odgovorne osobe, i u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se pobijano rješenje o prekršaju.

III Okrivljenici okrivljenika S.D. PROJECT d.o.o., Rijeka, kao pravna osoba, i HA, kao odgovorna osoba, obvezni su platiti paušalne troškove Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od po 15 (petnaest) eura, svaki, na temelju članka 138. stavka 2. točka 3.c) Prekršajnog zakona, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o prekršaju okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama, i to: S.D. PROJECT d.o.o., Rijeka, kao pravna osoba, u iznosu od 1.200,00 kn (tisućudvjesto eura), a HA, kao odgovorna osoba, novčanom kaznom u iznosu od 450,00 (četiristopedeset eura), zbog prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, činjenično opisanog u izreci pobijanog rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem okrivljenici su dužni naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od po 15,00 eura (petnaest eura), svaki.

3. Protiv prvostupanjskog rješenja o prekršaju okrivljenici S.D. PROJECT d.o.o., Rijeka, kao pravna osoba, i HA, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem braniteljice, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, navodeći u bitnome da predmetni prekršaj ne sadrži sve bitne elemente koje mora sadržavati, te da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama, kao i da nisu provedeni svi predloženi dokazi. Uz to, smatraju da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju u smislu odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona, kao i da nisu uzete sve okolnosti koje utječu na mjeru kazne.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsko rješenje o prekršaju po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, temeljem provedenog prekršajnog postupka, odnosno čitanja pisane obrane okrivljenika, kao i drugih dokaza provedenih na glavnoj raspravi, osnovano je zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika u kritično vrijeme stekla sva bitna obilježja predmetnog prekršaja, odnosno prekršaja iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona, obrazlažući svoju odluku o krivnji okrivljenika na način koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke o prekršaju razvidno je koji su dokazi provedeni i na kojima se temelji utvrđenje da su okrivljenici počinili prekršaje koji su im stavljeni na teret. Analizirajući provedene dokaze te činjenice o kojima ovisi opstojnost prekršaja, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je za svoja utvrđenja i stajališta dalo valjane pravne razloge i zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivi.

8. Stoga, navodi koje žalitelji ističu u žalbi nisu od utjecaja niti žalitelje ekskulpiraju od prekršajne odgovornosti za počinjeni prekršaj, budući u žalbi nisu iznijeli nikakve nove činjenice i dostavili dokaze kojima bi doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke, a o kojima nije odlučeno u provedenom postupku, jer je u postupku nesporno utvrđeno da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj na način opisan u izreci pobijanog rješenja, odnosno da „nisu dana 02.09.2022. godine u 17,40 sati u poslovnom prostoru poreznog obveznika u Rijeci, na parkingu ispred plaže „Morski prasac“ na Kantridi, koji posluje u sastavu trgovačkog društva „S.D.PROJECT“ d.o.o. iz Rijeke, Labinska 25, u kojem su obavljali djelatnost naplate korištenja trampolina, iskazali isporuku korištenja trampolina preko naplatnog uređaja ili na drugi odgovarajući način, a naplatili su je nepoznatoj maloljetnoj ženskoj osobi gotovinom u iznosu od 30,00 kuna, što je utvrđeno neposrednim opažanjem ovlaštenih carinskih službenika, te počinili prekršaj iz članka 192. stavka 1. točke 2. i stavka 4. Općeg poreznog zakona. Člankom 62. stavak 4. Općeg poreznog zakona propisano je da su „porezni obveznici koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuju u gotovini obvezni promet iskazivati potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnih uređaja ili na odgovarajući način“. Stoga je u postupku, dakle, nesporno utvrđeno da okrivljenici nisu postupili u skladu s navedenom odredbom.

9. Također, isticanje da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju u smislu odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona, neosnovano je jer sukladno navedenom članku nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Stajalište ovog suda je da predmetni prekršaj predstavlja prekršaj kojim se povređuje ili ugrožava javni poredak, društvena disciplina i društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim pravom i zakonima, a vezano uz navedene objektivne komponente beznačajnosti djela. Iz navedene odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela. Naime, iz sadržaja navedenih normi koje se odnose na predmetni prekršaj, proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti odnosno povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava, dok vezano uz subjektivnu komponentu niti iz izjava okrivljenika ne proizlazi da su ispunjeni uvjeti koji bi opravdali primjenu instituta beznačajnog djela.

10. Dakle, kako su u konkretnom slučaju okrivljenici postupili protivno odredbama predmetnog prekršaja, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak okrivljenike osnovano proglasilo krivima zbog prekršaja koji im je stavljen na teret optužnim prijedlogom, a za što je dalo valjane razloge, te da okrivljenici žalbenim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke, tako da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava, te nije počinjena ni bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, a kako to pogrešno smatraju žalitelji.

11. Postupajući po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je pravilnom primjenom zakona preinačio pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela, te izrekao i odgovarajuće novčane kazne, kako je navedeno u izreci ove presude.

12. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak cijenilo olakotnim dosadašnju nekažnjavanost okrivljenika, protek vremena od počinjenja prekršaja i tešku gospodarsku situaciju u zemlji. Uz sve to navedeno, a uvažavajući i činjenicu da je za inkriminirani prekršaj u vrijeme njegova počinjenja bila propisana novčana kazna u iznosu od 20.000,00 do 500.000,00 kuna (2.654,46 do 66.361,40 eura) za pravnu osobu, te u iznosu od 5.000,00 do 40.000,00 kuna (663,61 do 5.308,91 eura), dok je 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“; broj: 114/22.) koji sada za to djelo propisuje novčane kaznu u iznosu od 2.650,00 do 66.369,00 eura za pravnu osobu, te u iznosu od 660,00 do 5.300,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi, dakle, računajući prema fiksnom tečaju konverzije 7.534,50 iste su sada propisane u nešto blažem iznosu nego ranije, ovaj je sud stoga radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, na koju pazi po službenoj dužnosti (članak 196. točka 4. Prekršajnog zakona), preinačio pobijano rješenje u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni kao u točki I izreke ove presude, i otklonio počinjenu povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, izričući novčane kazne, primjenom odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, instituta ublažavanja, dakle novčanim kaznama ispod zakonom propisanog minimuma, smatrajući da će se i ovako izrečenim novčanim kaznama postići svrha kažnjavanja, te da će se okrivljenici ubuduće kloniti počinjenja ovakvih i sličnih prekršaja.

13. Ovaj sud smatra da su tako izrečene novčane kazne primjerena prekršajna sankcija, te da će se njihovim izricanjem ostvariti kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija.

14. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne ovom presudom u roku od 15 dana od primitka ove presude.

15. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je na zakonu osnovana.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o njegovoj žalbi, to su, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 1. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Rijeka, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.