Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-233/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice ĐUN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Branka Skansi, odvjetnica u Dubrovniku protiv protustranki 1. LUN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ĐUNG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Slavica Butigan Boras, odvjetnica u Dubrovniku, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-70/2024-23 od 30. prosinca 2025., 6. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba predlagateljice ĐUN kao osnovana i ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-70/2024-23 od 30. prosinca 2025. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvoga stupnja riješeno je:

''Odbija se kao neosnovan prijedlog za razvrgnuće od 17.lipnja 2024.''

2. Protiv navedenog rješenja žali se predlagateljica pobijajući rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se razvrgne suvlasnička zajednica na obiteljskoj grobnici civilnom diobom ili rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog žaliteljice za razvrgnuće suvlasničke zajednice na obiteljskoj grobnici uz obrazloženje da stranke nisu suvlasnici groba već nositelji prava korištenja, a da je za razvrgnuće suvlasničke zajednice ovlašten samo suvlasnik nekretnine, a ne i nositelj prava sukorištenja. Pobijano rješenje je neosnovano jer je žaliteljica prijedlogom zatražila civilnu diobu obiteljske grobnice (nadgrobni spomenik i nadgrobni uređaji ) koji je suvlasništvo stranaka odnosno može biti predmetom civilne diobe. Predmet postupka je dioba nadgrobnog spomenika i nadgrobnih uređaja (grobnice) te se u ovom predmetu radi o vlasničkom sporu, a ne o korištenju – sukorištenju grobnog mjesta, pa je sud bio dužan primijeniti odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3. Žalba je osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a, jer nisu navedeni jasni razlozi zbog čega je doneseno pobijano rješenje, na što s pravom ukazuje žalitelj, a postoje i proturječnosti u samom obrazloženju pobijanog rješenja.

5. U obrazloženju pobijanog rješenja je između ostalog navedeno:

- da predlagateljica u prijedlogu navodi da je upisana kao korisnica grobnog mjesta i suvlasnica uređaja na grobnom mjestu br. 0572 obiteljske grobnice na groblju Boninovo i to za 1/4 dijela dok su protustranke upisane za 3/4 dijela

- da je pokušala mirnim putem prodaju njenog dijela obiteljske grobnice dopisom 1. protustranci od 2. travnja 2024.

- da je obiteljska grobnica nedjeljiva pa predlaže donijeti odluku o razvrgnuću suvlasničke – sukorisničke zajednice obiteljske grobnice br. 0572 na groblju Boninovo civilnom diobom

- da se punomoćnica 1. protustranke protivila zahtjevu predlagateljice za razvrgnuće suvlasništva – sukorisničke zajednice obiteljske grobnice civilnom diobom

- da pravo korištenja grobnog mjesta nije predmet razvrgnuća suvlasništva prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

- da je punomoćnica predlagateljice podneskom od 21. srpnja 2024. istaknula da je predlagateljica prijedlogom zatražila civilnu diobu obiteljske grobnice (nadgrobni spomenik i nadgrobni uređaji ) koji su suvlasništvo stranaka

- da je predlagateljica ponudila drugim sukorisnicima i suvlasnicima prodaju kako grobnog mjesta tako i nadgrobnog spomenika odnosno nadgrobnih uređaja na obiteljskoj grobnici, a što su protustranke odbili

- da je uvidom u Posvjedočenje Boninovo d.o.o. utvrđeno da su kao nositelji prava korištenja grobnice na groblju Boninovo, odjel 3, polje: 03, razred: 0, broj: 0572 uknjižena predlagateljica ĐUN u postotku od 25 %, dok su protustranke navedene kao korisnici predmetne grobnice u postotku od po 37,5%

- da je iz podneska Boninovo d.o.o. od 26.kolovoza 2025. utvrđeno da Boninovo d.o.o. nema slobodnih grobnih mjesta za prodaju, pa da nema ni definirane cijene i da je zadnja procjena sudskog vještaka o vrijednosti grobnice na spomenutom groblju zatražena 2021. i iznosila je 26.810 EUR.

6. Prvostupanjski sud svoju odluku obrazlaže navodeći da su sukladno čl. 2. Zakona o grobljima (NN 19/98, 50/12, 89/17 – dalje: ZG) grobovi komunalni objekti u vlasništvu lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba na čijem se području nalaze. Odredbom čl. 13. st. 1. ZG propisano je da uprava groblja daje grobno mjesto na korištenje na neodređeno vrijeme uz naknadu, te o tome donosi rješenje, dok je čl. 15. propisano pravo ukopa uz korisnika grobnog mjesta imaju i članovi njegove obitelji, da korisnik grobnog mjesta može dopustiti privremeni ukop i drugim osobama, da nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici, da korisnik može korištenje grobnog mjesta ugovorom ustupiti trećim osobama te da se oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju nekretninom.

7. Odredbom čl. 30. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta i 52/25 – dalje: ZVDSP) pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojega nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima. Odredbom čl. 47. st. 1. ZVDSP-a propisano je da svaki suvlasnik, bez obzira na veličinu svog suvlasničkog dijela, ima pravo tražiti razvrgnuće suvlasništva, a budući je riječ o sudskom razvrgnuću sud je vezan strogim zakonskim odredbama glede načina razvrgnuća suvlasničke zajednice, tako da ukoliko zakonske odredbe ne dopuštaju geometrijsku diobu nekretnine stvar se može podijeliti civilno ili isplatom.

8. Sud navodi da nije sporno da su stranke sukorisnici grobnog mjesta odnosno nositelji prava korištenja. Stranke nisu suvlasnici groba već nositelji prava korištenja koje pravo korištenja grobnog mjesta uključuje pravo posjedovanja, uporabe i korištenja za točno određenu namjenu kao i pravo raspolaganja odnosno prijenos nasljeđivanjem ili ustupanjem drugoj osobi.

9. Zahtjev za razvrgnuće suvlasničke zajednice ovlašten je prema odredbama ZVDSP- a samo suvlasnik nekretnine, a ne i nositelj prava sukorištenja, pa se pravo korištenja grobnog mjesta ne može razvrgavati primjenom odredbi ZVDSP-a.

10. Treba reći da je pravo korištenja grobnog mjesta posebno subjektivno imovinsko pravo koje obuhvaća pravo raspolaganja grobnim mjestom, pravo ukopa u grobno mjesto i pravo uređenja grobnog mjesta. Ono se može naslijediti, dakle riječ je o pravu koje je imovinsko i koje se kao takvo nalazi u prometu, a što proizlazi iz odredbe čl. 15. st. 3. i 4. ZG-a.

11. U pravu je prvostupanjski sud kada utvrđuje da se stjecanjem prava korištenja grobnog mjesta stječe samo subjektivno pravo korištenja, a ne i pravo vlasništva grobnog mjesta. Grobno mjesto kao dio groblja ostaje i dalje u vlasništvu jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba. Vlasnik groblja tako jedno od vlasnikovih prava (čl. 30. st. 2. ZVDSP-a), a to je pravo korištenja, prenosi na korisnika grobnog mjesta. Nastavno, pravilan je i stav da se pravo korištenja grobnog mjesta ne može razvrgavati primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer je riječ o takvom raspolaganju nekretninom za koje su sukladno odredbi čl. 47. toga Zakona ovlašteni samo njeni suvlasnici, a stranke nisu suvlasnici grobnog mjesta već nositelji prava korištenja.

12. Međutim, oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju se nekretninom, prema odredbi čl. 15. st. 5. ZG-a, iz čega proizlazi da je zakonodavac „opremu i uređaj groba” (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik i znakovi, ograda groba i sl.) izjednačio s nekretninama, u smislu čl. 2. st. 4. ZVDSP-a, kojim je propisano da se stvari koje su po svojoj naravi pokretne smatraju u pravnom smislu nepokretnima ako ih zakon izjednačava s nekretninama. Stoga su oprema i uređaj groba i predmet prava vlasništva, na temelju čl. 2. st. 1. ZVDSP-a. Oprema i uređaj groba kao predmet prava vlasništva vezani su uz pravo korištenja grobnog mjesta te je Vrhovni sud RH u rješenju poslovni broj Rev-492/2024. od 2. srpnja 2024. izrazio stajalište, koje glasi: „Ako je u rješenju o nasljeđivanju kao ostavinska imovina koju je nasljednik naslijedio konstatirano pravo korištenja groba, to podrazumijeva da je nasljednik ex lege naslijedio i opremu i uređaj tog groba. Pravo korištenja groba kao imovinsko pravo ima svoju vrijednost i ta vrijednost može biti uzeta u obzir prilikom ocjene visine vrijednosti naslijeđene imovine.“

13. Prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio potrebne činjenice, pa samim time iste nije niti valjano obrazložio u pobijanom rješenju . Sud samo navodi da je punomoćnica predlagateljice podneskom od 21. srpnja 2024. zatražila civilnu diobu obiteljske grobnice (nadgrobni spomenik i nadgrobni uređaji) koji su suvlasništvo stranaka, no to ne obrazlaže, unatoč činjenici što navodi da je zakonom određeno da se oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju nekretninom. Sud će u ponovnom postupku raspraviti i ocijeniti ono što je odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva te u obrazloženju navesti jasne razloge što je prijedlog predlagateljice i o istom dati jasne razloge.

14. Kako je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, to je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a, valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U Velikoj Gorici 6. srpanj 2026.

Sudac

Vitomir Boić