Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-833/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: 68419124305, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., u Zagrebu, protiv tuženice FL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Povrv-109/2025- 6 od 14. travnja 2026., 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Povrv-109/2025- 6 od 14. travnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mate Mudrovčića iz Otočca, posl. br. Ovrv-1259/2024 od 3. lipnja 2024. te je tužbeni zahtjev kojim se traži da se tuženici naloži da tužitelju isplati iznos od 84,96 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose, odbijen. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj, pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. toč. 1 i 3 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a tuženici naloži da tužitelju naknadi trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naplatu RTV pristojbe s razdobljem dospijeća od srpnja 2023. do veljače 2024. u ukupnom iznosu od 84,96 eura za TV prijamnik u [adresa].

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje:

- da je tužitelj (ranije ovrhovoditelj) 15. svibnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu kojim potražuje isplatu iznosa od 84,96 eura, zajedno sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, slijedom čega je javni bilježnik Mato Mudrovčić iz Otočca donio rješenje o ovrsi br. OVRV-1259/2024 od 3. lipnja 2024.,

- da je tuženica (ranije ovršenica) pravovremeno podnijela prigovor na predmetno rješenje o ovrsi, slijedom čega je rješenjem suda od 12. prosinca 2025. isto stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

- da je tuženica RTV pretplatnik za prijamnik koji se nalazi u stanu u [adresa] od 1989. i da uredno plaća mjesečne pristojbe,

- da tuženica ima vikendicu u [adresa] u kojoj povremeno boravi i u kojoj je u utuženom razdoblju imala prijavljeno prebivalište,

- da se u navedenoj vikendici nalazi TV prijamnik,

- da je tuženica, sukladno izvatku iz evidencije obveznika plaćanja RTV pristojbe, sa adresom [adresa], obveznik plaćanja za prijamnik broj [serijski broj], šifra obveznika: [serijski broj] datum prijave 20. veljače 2023., datum odjave 1. kolovoza 2024., status odjavljen,

- da je, sukladno presliku prijave prijamnika, pod predmetnom šifrom obveznika [serijski broj] na adresi [adresa] evidentiran jedan prijamnik sa datumom prijave 20. veljače 2023.,

- da je u srpnju 2024. tuženica obavijestila tužitelja o promjeni adrese sa zamolbom da se prestanu dostavljati računi na adresu [adresa], a koju promjenu je tužitelj evidentirao.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pozivom na čl. 34. st. 1., 2. i 6. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“, br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24. - dalje: ZHRT), prvostupanjski sud zaključuje da okolnost što tuženica ima dvije nekretnine na dvije različite adrese, kao i prijamnike na tim adresama, ne opravdava i plaćanje dviju pristojbi. Navedeno iz razloga što je obveza plaćanja pristojbe vezana uz osobu koja ima u vlasništvu ili posjedu prijamnik, neovisno gdje se prijamnik nalazi (uz dodatni uvjet da na području ima signala). Pritom zakonodavac nigdje ne propisuje dodatnu obvezu obveznika plaćanja pristojbe da plati dodatnu pristojbu jer ima drugi uređaj na drugoj adresi.

8. Nadalje pojašnjava da je pojam „kućanstvo“ definirano lokacijom jer članovi kućanstva moraju (između ostalog) zajedno stanovati da bi ulazili u tu kategoriju, ali to ne znači da moraju stalno biti na toj lokaciji, odnosno da uređaji moraju stalno biti na toj lokaciji, pogotovo u vrijeme kad je većina prijamnika mobilna. Dakle, privremeni boravak člana kućanstva u kojem se plaća RTV pristojba na nekom drugom mjestu sa svojim prijamnikom ne vodi do obveze te osobe da plaća dodatnu pristojbu jer za to nema zakonske osnove.

9. Budući da tuženica kao obveznik plaćanja pristojbe plaća tu pristojbu za sebe i članove svojeg kućanstva te da povremeni odlasci tuženice ili članova njenog kućanstva u drugu nekretninu u [adresa] ne znači da tamo boravi neko drugo kućanstvo u odnosu na koje bi postojala obveza plaćanja RTV pristojbe, već je i dalje riječ o istom kućanstvu, prvostupanjski sud zaključuje da nema obveze tuženice da plaća pristojbu za prijamnik koji se nalazi na adresu u [adresa] jer već plaća za sebe i članove svojeg kućanstva u [adresa].

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučuje kao u toč. I. izreke prvostupanjske presude, dok odluku o troškovima postupka donosi primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

11. U konkretnome slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

12. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih postupovnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Pritom je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

13. U konkretnome slučaju među strankama nije sporno, kao što je to utvrdio prvostupanjski sud, da je tuženica RTV pretplatnik za prijamnik koji se nalazi u stanu u [adresa] od 1989. i da uredno plaća mjesečne pristojbe. Sporno je, je li ista u obvezi plaćati istu pristojbu za dvije nekretnine, odnosno da li plaćanje pristojbe na jednoj adresi podrazumijeva da tuženica ne mora plaćati pristojbu za prijamnik na drugoj adresi.

14. Sama činjenica da tuženica od 1989. uredno plaća RTV pristojbu tužitelju za prijamnik koji se nalazi u nekretnini u [adresa] podrazumijeva da je ista član kućanstva koje plaća pristojbu u skladu sa Zakonom o HRT-u. Prema stajalištu i ovoga suda, okolnost da je tuženica u utuženom razdoblju prebivala u nekretnini u [adresa] u kojoj se nalazio drugi prijamnik, ne znači da je u toj nekretnini boravilo neko drugo kućanstvo u odnosu na koje bi postojala obveza plaćanja nove RTV pristojbe, budući da je tuženica u tom razdoblju i dalje uredno plaćala RTV pristojbu za prijamnik u nekretnini u [adresa].

15. Sukladno odredbi čl. 34. st. 2. Zakona o HRT-u, kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. istoga Zakona kao da imaju jedan prijamnik, dok se prema odredbi čl. 34. st. 6. Zakona o HRT-u kućanstvom smatra svaka obiteljska ili druga zajednica osoba koje zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba (stanovanja, prehrane i sl.).

16. Budući da je tuženica cijelo vrijeme članica kućanstva koje već plaća RTV pristojbu, a da kućanstva koja u vlasništvu ili posjedu imaju dva ili više prijamnika plaćaju mjesečnu pristojbu kao da imaju jedan prijamnik, to proizlazi da tuženica nije u obvezi plaćati dodatnu pristojbu na drugi prijamnik, neovisno o njegovoj lokaciji. Dakle, okolnost da neko kućanstvo ima u vlasništvu više nekretnina ne znači da bi se u odnosu na svaku od tih nekretnina smatralo zasebnim kućanstvom.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude, a budući da tužitelj nije uspio žalbom, njegov je zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti i odlučiti kao u toč. II. izreke presude.

Rijeka, 6. srpnja 2026.

Sudac:

Larisa Gačanin