Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. br. Gž Ob-134/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Mariju Vukoviću, odvjetniku iz Splita, protiv tužene LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Viboru Čuliću, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja nepostojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P Ob-584/2017 od 01. rujna 2025., dana 6. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P Ob-584/2017 od 01. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice za ponavljanjem postupka.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tužiteljica iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a). Predlaže preinačiti pobijanu odluku.

3. Tužiteljica u žalbi u bitnom navodi da u dostavljenim oporukama od 03.11.2006. i od **.**.2006. pok. GSL tuženu naziva podstanarkom što da samo po sebi jasno ukazuje na činjenicu da odnos između njega i tužene nije imao kvalitetu izvanbračne zajednice, već da je bila riječ o naplatnom pravnom poslu koji nije reguliran odredbama Obiteljskog zakona. Navodi da je stanje pok. LSL bilo narušeno znatno prije vještačenja od 25.05.2012., pa da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je bilo dovoljno vremena za zasnivanje izvanbračne zajednice i nakon sastavljanja predmetnih oporuka. Stoga da smatra da bi temeljem predmetnih oporuka mogla za sebe ishoditi povoljniju odluku jer da iz istih proizlazi da je pogrešan zaključak suda da bi postojala izvanbračna zajednica između pok. ASL i tužene.

4. Tužena je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tužiteljice, te je predložila odbijanje žalbe kao neosnovane.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je presudom Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P Ob -584/17 od 28.04.2021. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da nije postojala izvanbračna zajednica između tužene i pok. GSL, umrlog **.**.2014.,

- da je povodom žalbe tužiteljice Presudom Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž Ob-283/2021 od 10.06.2021. potvrđena citirana prvostupanjska presuda,

- da tužiteljica predmetni prijedlog za ponavljanje postupka temelji na odredbi čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a tvrdeći da oporuke pok. GSL od 03.11.2006. i 26.08.2008., a u kojima isti titulira tuženu nazivom podstanarka, predstavljaju nove dokaze na temelju kojih je za tužiteljicu kao stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su ti dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku,

- da je navedeni prijedlog tužiteljice neosnovan jer da od dana sastavljanja predmetnih oporuka ( 03.11.2006. i 26.08.2008. ) pa do svibnja 2012. kada je sukladno vještvu vještakinje spec. psihijatra dr. Sanje Batine utvrđeno da bi GSL imao poteškoće kognitivnog funkcioniranja u vidu demencije, postoji vremenski interval sasvim dovoljan da se tijekom istog ostvare zakonske pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice određene odredbom čl. 3. Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07),

- pored toga tijekom postupka pod posl. br. P Ob-584/2017 da je sud pregledao kao dokaz oporuku GSL od o5.12.2010., a u kojoj je isti naveo da sve prethodno napisane oporuke ( dakle i od 03.11. 2006. i od 26.08.2008.) proglašava nevažećim,

- također da je tijekom navedenog postupka, sud kao dokaze pregledao i Ugovore o darovanju od 25.10.2010. i od 27.12.2010. koji su sastavljeni nakon predmetnih oporuka, a u kojima GSL tuženu naziva izvanbračnom suprugom,

- da je sud u prijašnjem postupku pregledao i Izjavu Ante AS od 29.10.2008. u kojoj je isti naveo da je tuženu primio u podstanarstvo i koja je sastavljana nakon predmetnih oporuka, ali je za istu ocijenio da je služila upravo tome da se smiri pritisak djece GSL na oca, odnosno da je prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud zaključuje da predmetne oporuke od 03.11.2006. i od 26.08.2008. ne predstavljaju dokaze na temelju kojih je za tužiteljicu mogla biti donesena povoljnija odluka, da su iste bile kao dokazi upotrijebljene u prijašnjem postupku, odnosno da nisu ispunjene zakonske pretpostavke određene člankom 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a za ponavljanje postupka, pa odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

8. Ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Također donošenjem pobijanog rješenja pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio predmetni prijedlog za ponavljanjem postupka.

10. Naime, odredbom čl. 421. st. 1. ZPP-a taksativno su propisani uvjeti kada se može postupak koji je pravomoćno završen ponoviti, pa je tako toč. 10. propisano da se ponavljanje postupka može tražiti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

11. Također odredbom čl. 422. st. 2. ZPP-a propisano je da se iz razloga navedenog u čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a ponavljanje postupka može dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te razloge iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomoćnom sudskom odlukom.

12. Iz navedenog proizlazi da se ponavljanje postupka iz razloga navedenih u čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a može tražiti u slučaju saznanja stranke za nove činjenice koje su objektivno postojale u vrijeme donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, odnosno u trenutku zaključenja glavne rasprave, ali je stranka za njih saznala naknadno ili je naknadno stekla mogućnost upotrijebiti nove dokaze o tim činjenicama neovisno o tome kada su nastali sami dokazi, odnosno da ih bez svoje krivnje nije mogla iznijeti u prijašnjem postupku, te da bi na temelju tih novih činjenica ili dokaza spor bio za nju povoljnije riješen.

13. Tužiteljica u konkretnom slučaju zahtjeva ponavljanje postupka iz razloga što da je nakon pravomoćno okončanog postupka pod posl. br. P Ob-584/17, u kojim je odbijen njen tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije postojala izvanbračna zajednica između tužene i njenog oca pok. LSL, saznala za postojanje predmetnih oporuka od 03.11.2006. i od 26.08.2008. u kojima GSL tuženu naziva podstanarkom, a što da ukazuje na to da između njega i tužene nije postojala izvanbračna zajednica.

14. Međutim iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica još u tužbi, a i kasnije tijekom postupka isticala činjenicu da je tužena u odnosu sa njenim pok. ocem imala status najmoprimca, te spisu prileže i brojne isprave ( ugovor o najmu od 01.04.1996., izjave tužene i pok. ĆSL od kojih je jedna nazvana „O LS i o podstanarstvu“ ), a u kojim ispravama se tužena osobno i od strane pok. G titulirala podstanarkom.

15. Također proizlazi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude pod posl. br. P Ob-584/17 od 28.04.2021. cijenio sve priložene isprave u spisu, pa tako i one u kojima se tužena titulira najmoprimcem, odnosno podstanarkom, te je na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupak, ocijenio da su navedene isprave sastavljene u cilju da se smiri pritisak djece na pok. GSL, a što je i obrazložio na način: „da je uistinu postojao isključivo odnos između tužene i OSL kao odnos najmoprimca i najmodavca sve do 2010. kako to pokušava prikazati tužiteljica, nije osnovano za očekivati da bi GSL i tužena imali potrebu, osim ugovora o najmu sastavljati bilo kakve druge izjave…..“.

16. Dakle, cijeneći da je tužiteljica tijekom prijašnjeg postupka isticala činjenicu da je tužena u odnosu sa njenim ocem imala status podstanarke ( najmoprimca ), da je u svrhu dokazivanja te činjenice predočila sudu isprave u kojima se tužena titulira podstanarkom, da je sud te isprave cijenio zajedno sa ostalim provedenim dokazima, te je unatoč tome zaključio da je između tužene i pok. ĆS postojala izvanbračna zajednica, to se ne može zaključiti da bi sadržaj predmetnih oporuka 03.11.2006. i od 26.08.2008., samo iz razloga što se i u njima tužena titulira podstanarkom, za tužiteljicu prijašnji spor bio povoljnije riješen.

17. Štoviše u predmetnim oporukama pok. GSL obvezuje svoju kćerku tj. tužiteljicu da mora kupiti na širem području grada Splita stan od oko 25 m2 u dobrom stanju i darovati ga u njegovo ime „podstanarski OS“, a za što da joj ostavlja ušteđevinu.

18. Navedeno dodatno potvrđuje naprijed iznijeti stav prvostupanjskog suda u presudi pod posl. P Ob-584/17 od 28.04.2021. da odnos između tužene i pok. LSL nije bio isključivo na relaciji najmoprimac- najmodavac jer onda zasigurno pok. G ne bi tužiteljicu obvezivao da, njegovom ušteđevinom, tuženoj kupi stan u [adresa].

19. Obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužiteljice za ponavljanje postupka, pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 6. srpnja 2026.

Sutkinja:

Iva Smokvina Dadasović