Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-879/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, mr. sc. Bojane Skenderović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dušanu Trifunoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Jelušiću, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete te po protutužbi tuženika ĆS protiv tužiteljice OS, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-32/2019 od 13. travnja 2026., u sjednici vijeća dana 6. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn- 32/2019 od 13. travnja 2026. potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 1.790,00 EUR uz zateznu kamatu od 21. siječnja 2019. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se prihvaća, a djelomično odbija te se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-32/2019 od 13. travnja 2026.

- ukida pod točkom II. izreke i vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

- potvrđuje u dijelu točke III. izreke u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 871,65 EUR sa zateznom kamatom od 13. travnja 2026. do isplate

- preinačuje u preostalom dijelu točke III. izreke u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 253,35 EUR te se u tom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova zajedno sa zateznom kamatom.

II. Nepobijano rješenje u cijelosti te presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn- 32/2019 od 13. travnja 2026.

- pod točkom I. izreke u dijelu kojim se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu štete povrh dosuđenog iznosa od 1.790,00 EUR do zatraženog iznosa od 2.310,00 EUR sa zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim tužiteljica potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos od 27. lipnja 2018. pa do 21. siječnja 2019.

- pod točkom III. izreke u dijelu kojim se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova povrh dosuđenog iznosa od 1.125,00 EUR sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate

ostaju neizmijenjeni.

III. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.790,00 EUR uz zateznu kamatu od 21. siječnja 2019. do isplate te je u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, a do zatraženih 2.310,00 EUR, kao i u dijelu u kojem tužiteljica traži zatezne kamate na dosuđeni iznos i za vrijeme od 27. lipnja 2018. pa do 21. siječnja 2019., tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Ujedno je pod točkom II. izreke sud odbio zahtjev tuženika da se tužiteljici naloži da mu osnovom naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati pravičnu naknadu u novčanom iznosu od 1.990,84 EUR / 15.000,00 kn zajedno s pripadajućim kamatama od dana utuženja do dana namirenja i da mu naknadi troškove postupka. Konačno, točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR sa zateznom kamatom od 13. travnja 2026. do isplate, dok je u preostalom dijelu poviše dosuđenog iznosa, zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova odbijen kao neosnovan.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu odluku i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno podredno presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi troškove postupka i troškove žalbenog postupka. Tuženik nije naveo u kojem dijelu pobija točke I. i III. izreke presude te je ovaj sud u skladu s čl. 365. st.1. ZPP-a uzeo da iste pobija samo dijelu tih točaka u kojima mu je naloženo plaćanje naknade štete i naknade troškova parničnog postupka, obzirom da u tim dijelovima nije uspio u sporu.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela u verbalnom i fizičkom napadu njenog posinka na nju 27. lipnja 2018. u obiteljskoj kući u [adresa], kao i zahtjev posinka za naknadu neimovinske štete koju tvrdi da je pretrpio istoga dana uslijed verbalnog napada maćehe na njega.

U odnosu na tužbeni zahtjev

6. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka postavljeni tužbeni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim, na temelju utvrđenja da je do štetnog događaja došlo na način da je tuženik 27. lipnja 2018. verbalno i fizički napao tužiteljicu oko 15,00 sati, u kući u [adresa]. Mehanizam nastanka štetnog događaja sud je utvrdio iz iskaza tužiteljice kojeg je prihvatio vjerodostojnim, ocjenjujući da je iskazivala istinito i koherentno, a koji iskaz je prema ocjeni suda ujedno i u skladu s medicinskom dokumentacijom u spisu gdje je u nalazu Zavoda za hitnu medicinu Karlovačke županije (list 17 prekršajnog predmeta) navedeno da je hitna medicinska pomoć došla na adresu stanovanja tuženice na zahtjev "susjede koja je zvala pomoć radi obiteljskog nasilja". Pored toga, sud je istaknuo i da je medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Wiliamu Klariću specijalisti opće kirurgije i subspecijalisti traumatologije i vještakinji prof. dr. sc. Klementini Ružić utvrđen opseg ozljeda i način njihova nastanka, pa je sud ocijenio da je do štetnog događaja 27. lipnja 2018. došlo upravo na način da je tuženik svoju maćehu najprije napao verbalno tako da ju je nazivao pogrdnim imenima i udarao je šakama po licu i glavi, lijevoj ruci i lijevom dijelu tijela, nanijevši joj brojne hematome glave, očiju, nadlaktice, ramena i prsišta, a kako je to evidentirano od strane liječnika. Tuženik je pri tom postupio protivno odredbi čl. 10. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17.) u vezi s čl. 22. istog zakona, jer se nasilnički ponašao prema tužiteljici (uslijed koje okolnosti je i oglašen krivim u prekršajnom postupku Prekršajnog suda u Gospiću, Stalne službe u Otočcu poslovni broj Pp J-258/18-4), slijedom čega prema stajalištu suda prvog stupnja postoji odgovornost tuženika za nastali štetni događaj i štetu koju tužiteljica trpi kao posljedicu istog. Temeljem medicinskog vještačenja, pozivom na odredbu čl. 19. i čl. 1100. te čl.1095. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem tekstu ZOO) sud prvog stupnja ocijenio je i da je tužiteljica u svezi s predmetnim štetnim događajem pretrpjela neimovinsku štetu u iznosu od 1.750,00 EUR te imovinsku štetu u iznosu od 40,00 EUR, odnosno ukupno u iznosu od 1.790,00 EUR, na čije plaćanje je obvezao tuženika. U preostalom dijelu zahtjev kojim tužiteljica traži isplatu daljnjeg iznosa do zatraženih 2.310,00 EUR sa zateznom kamatom odbijen je.

7. Tuženik u žalbi ističe da sud prvog stupnja u pogledu načina nastanka štetnog događaja nije valjano utvrdio mehanizam njegova nastanka niti njegovu krivnju za nastanak bilo kakve štete. Posebno ukazuje da iz odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a ne proizlazi da bi parnični sud bio vezan pravomoćnom odlukom nadležnog suda ili drugog tijela za prekršaje u pogledu krivnje za počinjeno djelo koje predstavlja prekršaj.

8. U prvostupanjskom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu, na koju tuženik upire u žalbi, ali niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. istog Zakona. Suprotno žalbi, pobijana presuda se u dijelu u kome je odlučeno o tužbenom zahtjevu u cijelosti može ispitati, a prvostupanjski sud je stajalište o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva obrazložio jasnim razlozima.

9. Polazeći od utvrđenja prvostupanjskog suda o mehanizmu nastanka štetnog događaja, kao i od razloga zašto smatra tuženika isključivo odgovornim za njegov nastanak, a u okviru utvrđenja posljedica prometne nezgode i prema ocjeni ovoga suda valjano je utvrđena upravo odgovornost tuženika za naknadu pretrpljene štete, a povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice opravdava dosuđenje novčane naknade štete kako je isto valorizirao prvostupanjski sud.

10. Tvrdnje tuženika da tužiteljica nije dokazala da je do štetnih posljedica došlo njegovom krivnjom neosnovane su. Naime, valjano utvrđena slika štetnog događaja proizlazi iz navoda same tužiteljice koji su logično povezani sa priloženom dokumentacijom sastavljenom na dan štetnog događaja u kojoj je i navedeno da je sastavljena nakon poziva treće osobe radi nasilja u obitelji.

11. Žalbene navode tuženika da dokazna građa predmeta Prekršajnog suda u Gospiću

– Stalne službe u Otočcu posl. br. Pp J-258/2018 nije dostatna da bi se steklo uvjerenje o istinitosti tužiteljičinih tvrdnji i primjenu čl.12. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio neosnovanim.

12. U smislu odredbe čl.12. st. 3. ZPP-a sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Međutim u konkretnom slučaju prvostupanjski sud se niti nije pozivao na učinak postojanja pravomoćne presude kaznenog suda, nego je svoju odluku temeljio upravo na dokazima provedenim tijekom prvostupanjskog postupka.

13. U tom smislu dosljedni iskaz tužiteljice, komplementarna medicinska dokumentacija te sadržaj predmeta Prekršajnog suda u Gospiću – Stalne službe u Otočcu posl. br. Pp J-258/2018 u kojem je tuženik osuđen radi nasilničkog ponašanja prema tužiteljici upravo radi verbalnog i fizičkog nasrtanja na tužiteljici 27. lipnja 2018., oko 15,00 sati, počinivši tako prekršaj iz čl.10. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i prema ocjeni ovoga suda daju jednu cjelovitu sliku mehanizma nastanka štetnog događaja, čineći krug indicija koje sa potrebnom mjerom izvjesnosti dokazuju krivnju tuženika i njegovu isključivu odgovornost za nastanak štetnog događaja.

14. Slijedom iznijetog stav je i ovoga suda da je tužiteljica dokazala sve pretpostavke za ostvarivanje prava na naknadu štete iz čl. 1100. i 1095. ZOO-a.

15. Nadalje, ocjena je ovog suda da je pobijanom presudom dosuđeni iznos naknade neimovinske štete adekvatan i da pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u konkretnom slučaju sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a predstavlja iznos od 1.750,00 EUR. Uzmu li se u obzir vrste zadobivenih ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, trajanje i intenzitet straha, dob tužiteljice u vrijeme štetnog događaja te okolnosti ozljeđivanja (dakle da je ozlijeđena u obiteljskoj kući od strane člana obitelji koji je muška osoba mlađe životne dobi od nje i da je ozljede pretrpjela isključivo na lijevoj strani tijela, a srčani je bolesnik te je nekoliko mjeseci prije štetnog događaja bila na operaciji implantacije elektrostimulatora srca) i ovdje prvostupanjski sud zakonito i ispravno ocjenjuje da opseg utvrđenih posljedica ukazuje na osnovanost dosuđenja naknade upravo u iznosu koji je dosudio. I naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege, obzirom na utvrđenje da je tužiteljica trebala osam dana ovu vrstu pomoći i njege jedan sat dnevno te cijenu jednog sata od 5,00 EUR, valjano je ocijenjena i dosuđena.

16. Imajući u vidu izneseno, žalba tuženika u dijelu u kojem pobija odluku o tužbenom zahtjevu odbijena je kao neosnovana i pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrđena je točka I. izreke presude.

U odnosu na protutužbeni zahtjev.

17. Svoju odluku o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva tuženika sud je obrazložio utvrđenjem da tuženik nije dokazao niti u najmanjoj mjeri da bi tužiteljica izrekla tvrdnje kojima bi ga uvrijedila, a sve i da je tome tako, da nije dokazao da bi te tvrdnje predstavljale tako tešku povredu osobnosti koja bi opravdavala dosuđivanje bilo kakve novčane naknade, pa tako i u utuženom iznosu.

18. U svojoj žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud istodobno navodio da on nije dokazao svoje tvrdnje iz protutužbenog zahtjeva, ali je i odbio sve njegove dokazne prijedloge.

19. Iz pravila o teretu dokazivanja proizlazi da će sud primijeniti to pravilo ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

20. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik dajući odgovor na tužbu i ujedno podnoseći protutužbu prvostupanjskom sudu predložio da se tijekom postupka izvede dokaz saslušanjem svjedoka SS i IS. Na ročištu održanom 20. siječnja 2022. na upit suda koja saznanja imaju predloženi svjedoci tuženik je pojasnio da je VS njegov šogor, a IS susjed u [adresa] i da se njima žalio na ponašanje tužiteljice, koja se i inače nepristojno ponašala prema njemu i prije događaja 27. lipnja 2018., ali i da se njima žalio i na njeno ponašanje upravo na dan 27. lipnja 2018.

21. Obrazlažući razlog odbijanja provođenja ovog dokaza sud prvog stupnja navodio je da nije riječ o osobama koji su bili očevici navodnog događaja iz protutužbe, već o tzv. "svjedocima po čuvenju" koji svoja saznanja o događaju crpe jedino iz riječi tuženika, zbog čega njihovo saslušanje ocjenjuje nepotrebnom za donošenje odluke .

22. Tuženik u podnesenoj žalbi osnovano sadržajno ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1 u svezi čl. 221.a. ZPP-a te na bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a u dijelu u kojem je odlučeno o protutužbenom zahtjevu. Naime, u konkretnim okolnostima kada je tužitelj predložio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka kojima se žalio na postupanje tužiteljice od 27. lipnja 2018. i ranije, a prvostupanjski sud te dokaze nije proveo, već je primijenio pravilo o teretu dokazivanja, tuženik osnovano ističe da je došlo do bitne povrede postupka obzirom i prema shvaćanju ovog suda, primjeni pravila o teretu dokazivanja ima mjesta tek kada sud provede i ocjeni dokaze predložene po parničnim strankama, ali na temelju tih provedenih i ocijenjenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

23. U konkretnoj situaciji kada nisu provedeni i ocijenjeni svi predloženi dokazi preuranjeno je stajalište prvostupanjskog suda da su se stekli uvjeti za primjenu pravila o teretu dokazivanja.

24. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta pobijana presuda u točki II. izreke kojom je sud odlučio o protutužbenom zahtjevu i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

25. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka te će s parničnim strankama ponovno raspraviti predmet spora u odnosu na protutužbu, a u svrhu utvrđenja odlučnih činjenica provesti će i u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ocijeniti predložene dokaze imajući u vidu sadržaj žalbe obzirom da tužitelj u žalbi osnovano tvrdi da je bilo potrebno saslušati i svjedoke koji imaju posredna saznanja o događaju 27. lipnja 2018. konkretno o ponašanju tužiteljice prema tuženiku. Tek ukoliko sud ocjenom predloženih i provedenih dokaza neće biti u mogućnosti utvrditi odlučne činjenice, primijeniti će pravilo o teretu dokazivanja. Novu i zakonitu odluku prvostupanjski sud će obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

26. U odnosu na troškove postupka treba istaknuti da se kod donošenja odluke o troškovima parničnog postupka u slučaju tužbe i protutužbe prvenstveno polazi od činjenice da je po svojoj pravnoj prirodi protutužba samostalna tužba pa se i troškovima parničnog postupka samostalno odlučuje o tužbi i protutužbi, odnosno da se o tužbi i protutužbi vrijednost predmeta spora za odmjeravanje visine nagrade za odvjetnički rad obračunava sukladno vrijednosti predmeta spora tužbe odnosno protutužbe, jer svaka od njih po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju samostalnu tužbu. Stoga se uspjeh stranaka u sporu posebno utvrđuje u odnosu na zahtjev tužbe, posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe. Jednako stajalište izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 836/2024, Rev 915/2025, 697/2025).

27. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjer i uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

28. Tuženik je u ovom postupku u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev osporavao i osnov i visinu, pa je ocijenjeno da je tužiteljica u pogledu osnova uspjela sa 100 %, dok je u odnosu na visinu uspjela sa 77,49 % (dosuđenih 1.790,00 EUR od zatraženih 2.310,00 EUR). Ukupni uspjeh tužiteljice u odnosu na tužbeni zahtjev je prema tome 88,74 %, a tuženika 11,26% pa kada se stave u omjer ova dva postotka dobije se pozitivna razlika na strani tužiteljice od 77,48 %.

29. Osnovani trošak tužiteljice odnosi se na trošak zastupanja koji se sastoji od nagrade za sastav tužbe od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ br. 138/23. i 107/25., u daljnjem tekstu: Tarifa) te troškove sastava podnesaka od 13. prosinca 2019. i 25. veljače 2022. koji ne predstavljaju obrazložene podneske iz Tbr. 8/1 Tarife, već podneske iz Tbr. 8/4 Tarife za koje joj pripada po 50,00 EUR za svaki podnesak. Pored toga ovaj sud osnovanim ocjenjuje dosuditi joj i naknadu za zastupanje odvjetnika na ročištima održanim 25. svibnja 2021., 20. siječnja 2022. i 5. ožujka 2026. u iznosu od po 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi Tbr. 7/1 Tarife). Na ovako dobiveni iznos od 900,00 EUR valja obračunati i zatraženi porez na dodanu vrijednost od 225,00 EUR, pa tužiteljici na ime odvjetničkog zastupanja sveukupno pripada 1.125,00 EUR. Kada se ovako priznati iznos stavi u omjer sa postotkom uspjeha tužiteljice sa tužbom od 77,48 % dobije se osnovani iznos troškova tužiteljice u odnosu na tužbu od 871,65 EUR.

30. Slijedom svega iznijetog valjalo je primjenom odredbe čl. 380. točka 2. žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 871,65 EUR, dok je primjenom odredbe čl. 380. točka 3. ZPP-a valjalo djelomično usvojiti žalbu tuženika i preinačiti odluku o troškovima te odbiti zahtjev tužitelj ice za naknadom daljnjih troškova od 253,35 EUR.

31. O žalbenom trošku sud će odlučiti u konačnoj odluci.

U Varaždinu 6. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun