Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-812/2026-71

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužiteljice TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Srđan Kalebota, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice Zagrebačke banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porbija & Porobija u Zagrebu, Iblerov trg 10/VII, a ovo Margita Kiš Kapetanović, radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 14. svibnja 2025. godine u nazočnosti tužiteljice s punomoćnikom, te zamjenika punomoćnika tuženice Filipa Fuština, odvjetnika u Zagrebu, a na ročištu objave odluke dana 6. srpnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

1.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o namjenskom kreditu broj 057/05 zaključen dana 1.12.2005. godine, između tužitelja TŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnice kredita, i tuženice, Zagrebačke banke d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kao kreditora, te ovjeren dana 5.12.2005. g. kod Igora Lučeva, javnog bilježnika u Šibeniku, pod poslovnim brojem OU-771/05.

2. Utvrđuje se ništetnim i bez ikakve pravne valjanosti upis zasnivanja založnog prava na nekretnini upisanoj u K. O. [katastarska općina], ZK. UL. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], zemljište sa zgradom, Rbr.9, suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), u naravi stan na četvrtom katu, ukupne površine 87,26 m[2] , u korist Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Paromlinska 2, u listu C, pod rednim brojem 1., na suvlasnički dio 9., 1.1., poslovnim broj Z-7815/05 od 6.12.2005., za novčani iznos 103.000,00 CHF, koji je izvršen temeljem ugovora o namjenskom kreditu od 5.12.2005, ovjerenog po javnom bilježniku u Šibeniku, Igoru Lučev, pod poslovnim brojem OU-771/05 (upisano kao OV-771/05) te upis u točki 1.2. kojim se zabilježuje veza sa sporednim uloškom u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pa se u roku od osam (8) dana od dana pravomoćnosti ove presude nalaže Općinskom sudu u Šibeniku, ZK odjelu, da izvrši brisanje založnog prava upisanog na nekretnini upisanoj u K. O. [katastarska općina], ZK. UL. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], zemljište sa zgradom, Rbr. 9, suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-9), u naravi stan na četvrtom katu, ukupne površine 87,26 m[2] , u korist Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Paromlinska 2, u listu C, pod rednim brojem 1., na suvlasnički dio 9., 1.1., poslovni broj Z-7815/05 od 6.12.2005., za novčani iznos 103.000,00 CHF, koji je izvršen temeljem ugovora o namjenskom kreditu od 5.12.2005, ovjerenog po javnom bilježniku u Šibeniku, Igoru Lučevu, pod poslovnim brojem OU-771/05 (upisano kao OV-771/05) te upis u točki 1.2. kojim se zabilježuje veza sa sporednim uloškom u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]."

3. Nalaže se tuženici, da tužiteljici, u roku 15 dana, isplati iznos od 4.959,99 eura, na ime povrata bez osnova stečenih iznosa valute i kamata, sve sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom po stopi 15% do 31.12.2007., a od 1.1.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate

teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i to kako slijedi:

na iznos od

25,48 eura 15.3.2008.

23,17 eura 15.4.2008.

10,10 eura 15.5.2008.

16,25 eura 16.6.2008.

11,17 eura 15.7.2008.

10,35 eura 15.8.2008.

10,21 eura 15.9.2008.

25,04 eura 15.10.2008.

34,06 eura 15.11.2008.

21,24 eura 15.12.2008.

55,86 eura 15.1.2009.

58,68 eura 16.2.2009.

51,42 eura 23.3.2009.

54,03 eura 27.4.2009.

43,61 eura 25.5.2009.

46,66 eura 28.6.2009.

43,26 eura 27.7.2009.

54,21 eura 19.8.2009.

56,11 eura 30.9.2009.

61,78 eura 30.10.2009.

63,57 eura 29.11.2009.

49,52 eura 30.12.2009.

71,94 eura 2.2.2010.

75,92 eura 25.2.2010.

13,54 eura 18.5.2010.

61,32 eura 10.6.2010.

50,71 eura 12.8.2010.

154,23 eura 29.9.2010.

235,81 eura 21.12.2010.

43,02 eura 2.2.2011.

146,58 eura 18.8.2011.

174,37 eura 12.11.2011.

115,38 eura 31.1.2012.

203,38 eura 30.4.2012.

7,67 eura 5.7.2012.

180,77 eura 23.8.2012.

180,77 eura 5.9.2012.

96,23 eura 28.9.2012.

180,77 eura 9.10.2012.

180,77 eura 9.11.2012.

180,77 eura 7.12.2012.

135,91 eura 10.1.2013.

180,77 eura 7.2.2013.

180,77 eura 15.5.2013.

180,77 eura 4.6.2013.

160,43 eura 5.7.2013.

160,87 eura 7.8.2013.

167,50 eura 9.9.2013.

170,46 eura 10.10.2013.

167,50 eura 11.11.2013.

174,14 eura 16.12.2013.

101,14 eura 11.2.2014.

4. Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 50.050,00 eura sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri (3) postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari 3. prosinca 2025. godine donesena je presuda poslovni broj P-970/2018-65, kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev, a djelomično je prihvaćen eventualni tužbeni zahtjev, sve pobliže navedeno u izreci odnosne presude.

2. Protiv citirane presude tužiteljica i tuženica izjavile su žalbu, te je rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-238/2026-2 od 24. ožujka 2026. godine ukinuta prvostupanjska presuda, a predmet je vraćen na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. U ponovljenom postupku stranke su ostale kod svih navoda iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, glavnoj raspravi i žalbi i to tužiteljica TŠ da je dana 1. prosinca 205. godine sklopila sa tuženicom kao kreditorom ugovor namjenskom kreditu broj 057/05 solemniziranog kod javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] dana 5. prosinca 2005. godine pod brojem OU-771/05, a temeljem kojeg joj je tuženica stavila na raspolaganje iznos od 494,048.86 kuna iskazan kao iznos od 103.000,0 CHF na temelju kojeg je ugovora tuženica izvršila upis založnog prava na stanu tužiteljice oznake čest. br. 5701 Z. U. [broj ZK uloška] E-9 K. O. [katastarska općina].

4. Tuženica je pritom gore navedeni, unaprijed formulirani standardizirani ugovor, koji ugovor o kreditu je proizvod tuženice sastavio na način da je u isti uglavio niz nepoštenih ugovornih odredbi i to prije svega kao bitne sastojke ugovora, nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu članka 1. i 2. ugovora kojim se ugovorna obveza povrata danog iznosa kredita vezuje uz špekulativnu valutu švicarski franak i to na način da je putem anuitetne otplate kredita (članak 2. i 7. ugovora) ta obveza povezana sa drugom nepoštenom i ništetnom ugovornom odredbom i to onom iz odredbe članka 2. ugovora u kojoj je tuženica uglavila promjenu kamatne stope na način da ista ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke bez navođenja ikakvih, a još manje jasnih i provjerljivih parametara na način će se ona mijenjati.

5. U predmetnom ugovoru se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženice iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužiteljica je kreditirana u kunama te joj je uostalom i sam kredit isplaćen u kunama. U članku 1. ugovora se navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužiteljica i tuženica dogovarale jedino je i vijek bila kuna. Troškovi obrade kredita naplaćeni su u kunama, kao i svi popratni troškovi koje je imala tužiteljica u svezi predmetnog kredita, a tuženica je procjenu kreditne sposobnosti tužiteljice vršila u kunama, jer je notorna činjenica da tužiteljica plaću prima u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u nacionalnoj valuti.

6. Ključna odredba u samom mehanizmu ugovora je odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku koja klauzula je upotrjebljena njenoj svrsi i cilju na način da je ista ugrađena u švicarski franak. Takvim mehanizmom tuženica je dovela tužiteljicu u stanje kašnjenja po uplatama i otkaza kredita, iako je nedvojbeno da je tužiteljica samo do dana 13. travnja 2012. godine platila 287.353,33 kuna, a tuženica je zaduživala za nedospjelu glavnicu u iznosu od 64.848,39 CHF odnosno 404.060,01 kuna, a do danas je ista platila 561.655,41 kuna.

7. Nadalje, tužiteljica je vezano za nepošteno postupanje tuženice prema njoj opširno navela, kako u tužbi, tako i u podnescima od dana 9. svibnja 2022. godine (list 271 do 315 spisa), 14. siječnja 2025. godine (list 404), 19. srpnja 2025. godine (list 466 i 467 spisa) i 17. listopada 2025. godine (list 498 do 504 spisa).

8. Zbog izloženog, tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od dana 17. listopada 2025. godine ( list 499 do 503 spisa) uz obvezu tuženice na nadoknadu parničnog troška.

9. Punomoćnica tuženice protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, te je predložila da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužiteljice na nadoknadu parničnog troška.

10. U odgovoru na tužbu je istaknula da u cijelosti osporava istaknute zahtjeve kao neosnovane u pogledu pravne osnove, visine, kao i razloge kojima je tužiteljica obrazložila tužbu u ovom sporu.

11. Tužiteljica u točki 1. prvo-postavljenog tužbenog zahtjeva traži utvrđenje ništavim cijelog ugovora o kreditu, dok u točki 2. traži utvrđenje ništetnim i bez ikakve pravne valjanosti upis zasnivanja založnog prava, te brisanje istog iz zemljišne knjige, dok u točki 3. traži povrat bez osnova stečenih iznosa kamata. Tuženica prigovora naznačenoj vrijednosti predmeta spora od 43.126,77 kuna budući da se ista odnosi samo na kondemnatorni zahtjev, dok zahtjevi postavljeni pod točkom 1. i 2. očito nisu od prejudicijelnog značaja za zahtjev iz točke 3., te je predložio sudu odbaciti zahtjev pod točkom 2. u dijelu u kojem se traži utvrđenje ništetnim i bez ikakve pravne valjanosti upis zasnivanja založnog prava.

12. Nadalje, tuženica ne osporava da je među strankama sklopljen Ugovor o namjenskom kreditu broj 057/05 dana 1. prosinca 2005. godine, kojim se tužiteljica zadužila u iznosu od 103.000,00 CHF, na razdoblje otplate od 17 godina i 10 mjeseci, u skladu s odredbama sklopljenog Ugovora. Kamata se tijekom poslovnog odnosa mijenjala. Početna kamatna stopa iznosila je 4,90%, te se mijenjala kako slijedi: s učinkom od 1.10.2007. - 5,55%,

s učinkom od 1.2.2008. - 6,30%, s učinkom od 1.7.2009. — 6,80%, s učinkom od 1.7.2011. — 6,55%, s učinkom od 1.1.2014. - do otkaza 3,23%.

13. Kredit je zbog neurednosti u plaćanju, odnosno dospjelog duga od 11.687,53 CHF, otkazan dana 20. veljače 2014. godine, a tražbina iz kredita ustupljena je dana 29. svibnja 2017. godine trećoj osobi, o čemu je tužiteljica obaviještena.

14. Punomoćnica tuženice, opreza radi, istaknula je prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije dana 4. svibnja 2013. godine. Tužiteljica traži da sud utvrdi kako je u cijelosti ništetan predmetni ugovor o kreditu, te naloži brisanje založnog prava.

15. Prema odredbi članka. 22. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske računa na temelju ili tečaja valute Republike Hrvatske prema stranoj valuti.

16. Ako strane nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja (stavak 2.).

17. Tužiteljica je uzela kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 103.000,00 CHF i visina mjesečnih anuiteta utvrđena je u CHF, a tužiteljica ih je otplaćivala po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (članak. 2. stavak 1. i 7. stavak 1. Ugovora). Obveza tužiteljice je stoga i u vrijeme sklapanja ugovora i u vrijeme otplate mjesečnih anuiteta, bila kristalno jasno odrediva, kao što je redovito kristalno jasno odrediva u svim obvezama koje hrvatski potrošači ugovaraju ili sklapaju svakodnevno, a pogotovu u svojim važnijim i dugotrajnim poslovima; i tako već desetljećima.

18. Tužiteljica je upoznata s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. ugovora gdje je vidljivo da je kredit sklopljen u CHF. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom.

19. Isto tako, nije prijeporan niti drugi bitan sastojak ugovora o kreditu, odnosno redovna kamata. Ugovorom je ugovorena početna kamata od 4,90%. Osnovna obveza korisnika kredita, sukladno članku 1021. ZOO, je platiti redovnu kamatu. Kamata određena ugovorom o kreditu je stoga zakonita i ne premašuje zakonom određene maksimalne iznose.

20. Tužiteljičina izlaganja o „špekulativnoj valuti”, „fiktivnim francima” i slično su očito netočna i nemaju veze sa zakonskim odredbama. Naime, postoji normativna obveza banaka da svoju imovinu (tražbine prema svojim dužnicima) svakodobno drže usklađenom s obvezama prema svojim vjerovnicima. I to za svaku valutu posebno, pri čemu pojam valute obuhvaća i tražbine/obveze izražene u kunskoj protuvrijednost pojedine valute.

21. Inače, u postupku pred Trgovačkim sudom, sud je službeno od Hrvatske narodne banke zatražio „dostavu podataka iz koje se može utvrditi da li su se banke zaduživale u inozemstvu u švicarskim francima u razdobljima navedenim u zamolbi”. HNB odgovorio je na taj zahtjev dostavljajući sudu tražene podatke za svaku pojedinu banku, za traženo razdoblje, pa je tuženica priložila tablicu s podacima što ih je HNB bio dostavio za Zagrebačku banku d.d., za CHF. Iz stupca (6) i (8) te tablice, vidljivo je da je na posljednji dan u kvartalu za razdoblje od 31.12.2003. do 31.12.2008. Zagrebačka banka imala dugu otvorenu poziciju (imala je neznatno više imovine u CHF - iskazanu u stupcu (2), nego li obveza u CHF), na sve datume osim jednog, kad su obveze bile neznatno više od imovine u CHF (31. ožujka 2004. obveze su premašivale imovinu za 618,000.00 kuna)

22. Jedan od tužitelja/individualnih korisnika kredita zatražio je i dopunsko tumačenje Hrvatske narodne banke o tome da li je tužena banka doista i imala obveze u CHF sučeljene s tražbinama u CHF, kako je to bilo navedeno u potvrdi koju je HNB dostavio TS Zagreb. Hrvatska narodna banka je u svojem dopisu od dana 14. studenog 2014. odgovorila kako slijedi: ”Hrvatska narodna banka ponovno ističe da dostavljeni podaci prikazuju zaduživanje Zagrebačke banke u švicarskim francima, dakle da su u to zaduživanje uključene sve bilančne obveze banke u švicarskim francima (uključujući i obveze u kunama uz valutnu klauzulu u švicarskim francima) što, kako je i obrazloženo, uključuje i inozemno zaduživanje u toj valuti. Dodatno, Hrvatska narodna banka napominje da su obveze i imovina banke u švicarskom franku bile uravnotežene u promatranom razdoblju, te da banka nije temeljem iskazanog stanja ostvarila značajnu materijalnu korist od promjene tečaja.'

23. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 575/2016 od 3. listopada 2017. godine, ukinuta je presuda Visokog trgovačkog suda RH broj PZ7129/ 2013 od 13. lipnja 2014. godine u dijelu kojim se traži utvrđenje kako je tuženik („…)u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. (...) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.' Banka nije znala niti mogla/morala znati za rast tečaja CHF.

24. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u rješenju broj Revt 575/2016, bitno je utvrditi „jesu li tužene banke kao financijske ustanove znale, odnosno po redovnom tijeku stvari mogle odnosno morale znati kakav i u budućem, ugovorenom razdoblju trajanja tih kredita biti smjer kretanja tečaja švicarskog franka i ostalih valuta uz koje su ugovoreni krediti uz primjenu valutne klauzule. U tom smislu postavlja se i pitanje: jesu li postojale naznake na globalnom, svjetskom planu kao i gospodarstvu Republike Hrvatske, a koje su upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj tih valuta prema kuni u budućem razdoblju (strana 16.).

25. Tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema hrvatskoj kuni je tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan. Kao što HNB „štiti” tečaj kune prema EUR, tako i švicarska narodna banka zbog interesa vlastitog (İzvozno orijentiranog) gospodarstva štiti tečaj CHF prema EUR, a time posredno i tečaj kune prema CHF.

26. Tuženica ne samo da nije imala razloga sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute, nego nije postojala niti jedna okolnost koja bi upućivala na potrebu takve sumnje. Osim činjenice da je tečaj CHF-a tijekom niza godina bio stabilan, valja istaknuti da je projekciju njegove daljnje stabilnosti iznio viceguverner Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja eura, a zatim ju je ponovio i četiri godine kasnije, neposredno prije uvođenja kredita vezanih uz CHF u ponudu tuženice.

27. Tuženica je prilikom sklapanja Ugovora pružila sve potrebne informacije, a korisnika kredita informirao o (poznatim) parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Banka je za to imala točno određene smjernice kojih su se bankari koji rade na odobrenju kredita bili dužni pridržavati.

28. Način promjenjivosti redovne kamate iz članka 2. Ugovora u vezi s OUP/99 utemeljen je na odredbama Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. godine, a za pravni odnos između tužiteljice i tuženice su bili, odnosno jesu, mjerodavni i opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. i to, uz Opće uvjete poslovanja Zagrebačke banke d.d. od dana 6. srpnja 1999. godine, a koji su se primjenjivali od 1. listopada 1999. (u daljnjem tekstu „OUP/1999"), koji se primjenjuju i danas, kao temeljni opći uvjeti, dok se, međutim, za samo pitanje promjene kamatnih stopa od 1. siječnja 2011. primjenjuju i posebni opći uvjeti, kako slijedi: Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 14. prosinca 2010. koji su bili u primjeni od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2012. (u daljnjem tekstu „OUP/2011”); Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama od 11. prosinca 2012. koji su u primjeni od 1. siječnja 2013. (u daljnjem tekstu „OUP/2013”).

29. U ovom postupku treba uzeti u obzir okolnost da je ugovorni odnos između tužiteljice i tužene banke pravno evoluirao, te da pri donošenju zaključka o poštenosti ili nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati, valja uzeti u obzir sadržaj tih općih uvjeta poslovanja u cjelini, a napose i sljedeće činjenice:

a) okolnost da je u OUP/1999, bila sadržana formulacija koja je dopunjavala odredbu o promjenjivosti kamatne stope kako slijedi, u odredbi članka 5.1: "Izmjene (akata kojima se utvrđuje kamatna stopa op. punomoćnika) temelje se na profesionalnoj procjeni tržišnih uvjeta, koju Banka obavlja kontinuirano, s ciljem zaštite pravne i gospodarske svrhe ugovora, rukovodeći se pritom zahtjevima prilagodbe promjenama tržišnih uvjeta za vrijeme postojanja poslovnog odnosa. u odredbi članka 5.2: "Ako se zbog promjene kreditnim poslom ugovorene kamatne stope.. povisi obveza Klijenta prema Banci, Klijent je ovlašten, ako što drugo nije ugovoreno, u roku od 30 dana nakon priopćenja promjene, predložiti okončanje poslovnog odnosa zahvaćenog povišenjem kamatne stope... U tom će slučaju poslovni odnos biti okončan u primjerenom roku i na način kojim se osigurava jednaka zaštita poslovnih interesa ugovornih strana.”

b) Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 1.1.2011. u kojima je, između ostaloga, bilo navedeno:

u odredbi 2. Osnovna načela promjene kamatne stope

"Visina i promjene kamatnih stopa ovise prvenstveno o visini i promjenama tržišnih parametara koji određuju uvjete pod kojima se Banka može zadužiti na domaćem ili inozemnom tržištu kapitala, a koji se odnosi na referentne kamatne stope za pojedinu valutu i kreditni rizik Republike Hrvatske.

Pored utjecaja kretanja tržišnih parametara. na visinu i promjene kamatnih stopa utječe i regulatorni trošak poslovanja Banke, odnosno financijski efekti promjena zakonske i pod zakonske regulative. .. itd.”

c) Naposljetku, Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su bili u primjeni od 1.1.2013. godine, a kojima je u odredbi 3. Krediti - načini određivanja visine promjene kamatne stope, kojom se uvodi sustav promjenjivog elementa kamatne stope zasnovane na promjenama javno dostupnog ugovorenog parametra (u konkretnom slučaju: šestomjesečni LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana, i fiksnog dijela kamatne stope - u konkretnom slučaju: 6,485.

30. Jednostavnije rečeno, od 1.1.2013. godine redovna kamata se i u konkretnom ugovornom odnosu utvrđivala uz primjenu objektivnih parametara, sukladno članku 5. i članku 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine” br. 127/12 - u daljnjem tekstu „ZID ZPK/12”), radi čega valja odbiti dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na povrat navodno preplaćenih iznosa glavnice i kamata nakon 1.1.2013. godine 31. Tužiteljica točkom 1. eventualnog zahtjeva, odnosno točkom 4. traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odobrava kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 103.000,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, odnosno u dijelu u kojem se tužiteljica obvezuje taj iznos vratiti uz valutnu klauzulu, a koji zahtjev je neosnovan zbog naprijed iznesenih razloga.

32. Tužiteljica istom točkom eventualnog zahtjeva traži utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu i u dijelu u kojem se obvezuje vraćati kredit u anuitetima.

33.Tužiteljica u tom dijelu tužbe polemizira sama sa sobom navodeći kako je „odredba o anuitetnoj otplati C..) sama po sebi dopuštena ugovorna odredba (.. O,” no ista bi trebala biti nezakonita, jer „C..) je dodatno omogućila tuženiku da ugovorenim nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenje otplate glavnice, koja je pak glavnica sama rasla zbog činjenice da je onda bila i povezana uz valutu švicarski franak”

34. Tuženica je istaknula kako anuitetska otplata kredita nije zakonom zabranjena, te se očito radi o neosnovanom zahtjevu.

35. Odredba članka 1065. ZOO govori o tome kako će korisnik kredita plaćati banci ugovorene kamate. ZOO ne navodi da bi bilo zabranjeno ugovoriti promjenjive kamate. Nadalje, Zakon o zaštiti potrošača iz 2003. godine (ZZP/2003), kao poseban propis zaštite potrošača, u odredbama članka 59. i 60. izričito navodi kako se kamatna stopa iz ugovora o potrošačkom zajmu, kao što je ovaj, može mijenjati.

36.Tužiteljica točkom 3. eventualnog zahtjeva, odnosno točkom 6. traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužiteljica može prijevremeno otplatiti kredit uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno Općim uvjetima poslovanja.

37. Kako je predmetni kredit otkazan, te je tuženica predložila odbaciti predmetni zahtjev zbog nedostatka pravnog interesa.

38. Podredno, tuženica je istaknula kako je predmetna odredba zakonita, jer obvezuje korisnika kredita da prilikom prijevremene otplate kredita, plati paušaliziranu naknadu troškova (dakle stvarne štete) koji svakoj kreditnoj instituciji nastaju u slučaju prijevremene otplate kredita.

39. Naime, kreditne institucije imaju niz izravnih i neizravnih troškova vezanih za pribavljanje izvora sredstava namijenjenih kreditiranju (zaduživanjem kod štediša i drugih vjerovnika), i ta se naknada ne naplaćuje zbog toga da bi kreditor kompenzirao buduće (izostale) kamatne prihode koje bi banka ostvarila da je kredit otplaćen u skladu s otplatnim planom, nego isključivo s ciljem da kreditor tom naknadom primjereno, u paušalno ugovorenoj svoti, naknadi vlastite troškove vezane uz pribavljanje izvora sredstava radi sklapanja ugovora o kreditu i zatim plasiranja korisniku kredita, koji uvijek u određenoj mjeri nastaju i nakon prijevremene otplate pojedinog kredita. Naime, budući da se banka kreditno zadužuje na tržištu za pribavljanje sredstava za kreditiranje, ona i sama plaća naknade za prijevremenu otplatu takvih kredita, pri čemu i nije moguće permanentno prijevremeno otplaćivati svaki pojedinačni iznos kredita kojeg je bančin dužnik prijevremeno otplatio na pojedini dan. Riječ je o tipičnoj šteti koja nastaje za banku uslijed prijevremene otplate kredita.

40.Smisao takvog paušaliziranog ugovaranja naknade troškova kao stvarne štete prouzrokovane prijevremenom otplatom kredita, izvodi se iz toga da je za vjerovnika stvarni iznos tih troškova objektivno teško procjenjiv u svakom pojedinom slučaju, te se stoga paušalizira. Riječ je o neimenovanom ugovoru kojeg poznaju i anglosaksonska i kontinentalna prava pod nazivom „liquidated damages” ili “Schadenspauschale”

41. Kad iznos troška uzrokovanog prijevremenom otplatom kredita ne bi bio paušaliziran, tada bi banka u svakom sporu morala dokazivati troškove koje je stvarno pretrpjela, a morala bi to učiniti i izvan spora, pri svakom konkretnom slučaju prijevremene otplate kredita, što bi bilo spojeno s disproporcionalnim troškovima vještačenja. Takvo vještačenje bi rezultirao troškovima koji bi u odnosu na tužiteljev zahtjev bili enormni. Navedeni stav potvrđen je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2732/1995 od 5. listopada 1999. godine.

42. Tužiteljica točkom 4. eventualnog zahtjeva, odnosno točkom 7. traži utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu u dijelu u kojem se „na ugovorni odnos primjenjuju sve izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog ugovornog odnosa.

43. Predmetna odredba se ne može gledati odvojeno od samih općih uvjeta koji su bili na snazi prilikom sklapanja ugovora i koji se primjenjuju na ugovor temeljem članka 23. J. Naime, OUI)/ 1999 u članku 1.2. pod naslovom Izmjene sadrže sljedeću odredbu: „Klijent prihvaća izmjene ako Banka u roku od mjesec dana, računajući od dana kada su Klijentu izmjene postale dostupnima, ne primi njegov pisani prigovor protiv izmjene pojedine odredbe Općih uvjeta poslovanja, ili posebnih uvjeta poslovanja na to ima banka posebno upozoriti Klijenta čineći mu dostupnim odnosne izmjene.'

44. Prema tome, vidljivo je kako OUI)/ 1999 omogućuju klijentu banke da od sebe otkloni primjenu izmijenjenih ili novih općih uvjeta u roku od 30 dana od dana kada su klijentu novi/izmijenjeni opći uvjeti dostupni. Jasno je, kako banka time, klijentu jednostrano ne nameće nove opće uvjete kako tu navodi tužitelj, niti je klijent time doveden u neravnopravan položaj.

45. Tužba ne sadržava razloge zbog kojih tužiteljica smatra da bi bila ništetna odredba prema kojoj je tužitelj pristao platiti poreze koji za tuženika nastanu u svezi s predmetnim kreditom. Tuženica drži da se radi o zakonitoj odredbi koja je jasna i razumljiva i predstavlja sporazum stranaka oko snošenja određenog troška vezanog uz kreditu. Isto kao što je tužiteljica, primjerice dužna snositi trošak javnog bilježnika ili procjene vrijednosti nekretnine za zalog.

46. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom ugovora o priopćenja za medije br. 103/17 Suda Europske unije od 20.9.2017., ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog između Zagrebačke banke d.d. i tužiteljice TŠ od 1.12.2005., otplatnog plana odnosnog kredita, financijsko-računovodstvenog vještačenja vještaka Mate Zeljka, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo u Splitu od 17.4.2018., preslike presuda Europskog suda (list 137170 spisa), isječaka iz novina (list 171 do 176 spisa), Općih uvjeta poslovanja tuženice (list 177199 spisa), Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1991., svih predloženih materijalnih dokaza od strane tužiteljice i tuženice, pismenog nalaza i mišljenja vještaka Gorana Miljasa dipl. oecc. stalnog sudskog vještaka za financijsko-računovodstvene poslove u [adresa] iz 12/2024 i 10/2025, ugovora o zakupu poslovne prostorije sklopljenog između MŠ i TŠ od 8.12.1992., sporazuma sklopljenog između MŠ i TŠ od 18.12.1995. i 25.1.1996., aneksa ugovora o zakupu sklopljenog između MŠ i TŠ od 30.12.1994., potvrde VŠ ovjerene kod javnog bilježnika Vojislava Vuletina u Šibeniku 23.41993 broj OV-3175/93, ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između DŠ i TŠ od 1.1.2003., ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između HŠ i TŠ broj OV-8812/2005 od 12.9.2005., ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između ČŠ, CŠ i ZŠ te TŠ, obrtnice broj [broj obrtnice] za trgovački obrt [obrt] od 27.5.1995., te slušanjem tužiteljice TŠ.

42. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

43. Tužbeni zahtjev je osnovan.

44. Predmet spora je glavni zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti ugovora o namjenskom kreditu od dana 1. prosinca 2005. godine, te utvrđenje ništetnosti i bez ikakve pravne valjanosti upis zasnivanja založnog prava na nekretnini upisanoj u K. O. [katastarska općina], ZK. UL. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica] temeljem odnosnog ugovora o kreditu i za isplatu onoga što je tužiteljica ispunila na temelju ugovora za koji smatra da je u cijelosti ništetan (4.959.99 eura), kao i eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenje ništetnosti samo onih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kao i ostalih ugovornih odredbi pobliže navedenih u izreci.

45. S tim u svezi u postupku je neprijeporno utvrđeno;

- da su tužiteljica kao korisnik kredita te tuženica, kao kreditor, dana 1. prosinca 2005. godine sklopili Ugovor o namjenskom kreditu na iznos od 103.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao gotovinski kredit uz hipoteku, koji je tuženica isplatila tužiteljici u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan puštanja kredita u tečaj

- da je ugovorena redovna kamatna stopa 4.90 % godišnje, promjenjiva, u skladu s važećim odlukama banke

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženice na dan plaćanja, na rok od sedamnaest (17) godina i deset (10) mjeseci, te da tražbina kreditora dospijeva najkasnije dana 1. rujna 2023. godine – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o kreditu – list 46 do spisa)

- da je tuženica tužiteljici uz navedeni kredit dostavila otplatni plan kredita – (list 88 do 90 spisa)

- da je tužiteljica sredstava s osnova prijepornog kredita utrošila za kupnju stana u [adresa] – (utvrđeno iz stranačke izjave tužiteljice – list 702 spisa), na kojem stanu se uknjižila u zemljišnu knjigu temeljem prijedloga za upis od 26. svibnja 2006. pod brojem Z-3104/2006 i ugovora o kupoprodaji od 8.12.2005. ovjerenog kod javnog bilježnika Igora Lučeva u [adresa] pod brojem OV-12557/05 – (utvrđeno pregledom zemljišne knjige z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] ovog suda)

- da je Ugovor zbog neispunjavanja obveza korisnika kredita otkazan dana 20. veljače 2014. godine

- da je tužiteljica 27. svibnja 1995. godine osnovala trgovački obrt [obrt] s djelatnošću trgovina na malom tekstilom, te da je sjedište obrta u trenutku osnivanja bilo u [adresa], potom, [adresa] – (utvrđeno pregledom obrtnice broj 1501000132B), a 28. prosinca 2010. godine [adresa] samo formalno, jer obrt nikad nije tu djelovao, te da je obrt odjavljen 30.6.2011. – (utvrđeno iz stranačke izjave tužiteljice – list 702 spisa te pregledom naprijed citiranih ugovora o zakupu).

46. Prije svega, valja istaknuti da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 7129/2013. od dana 13. lipnja 2014. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P 1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača u dijelu kojim je utvrđeno da su u razdoblju od dana 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. banke, među kojima i ovdje tuženica, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, tako što su u potrošačkim ugovorima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

47. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od dana 14. lipnja 2018. godine poslovni broj Pž 6632/2017 utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba u Ugovorima o kreditu, koje su sklopile banke, između ostalih i ovdje tuženica, kojima se ugovarala valuta uz koje je vezana glavnica švicarski franak (CHF) i to iz razloga jer se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženica potrošače u cijelosti informirala o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača, pa je tuženica postupala suprotno odredbama članka 81., 82., i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003 koji je stupio na snagu 19.6.2003., a primjenjuje se 90 dana od objave i u konkretnom dalje: ZZP/03).

48. Navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu u smislu odredbe članka 502.a stavka 1. i članka 502.c ZPP-a imaju učinak i na ovaj predmet, pa je sud vezan za navedena utvrđenja u predmetnoj parnici, što znači da su ništetne odredbe predmetnoga ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta u CHF, odnosno kojim je glavnica vezana za valutu CHF i da je tuženica dužna vratiti tužiteljici iznose koje je primila na temelju takvih ništetnih ugovornih odredbi.

49. Međutim, prijeporno je je li cijeli predmetni Ugovor o kreditu ništetan zato što su ništetnima utvrđene njegove odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

50. U konkretnom je mjerodavno isključivo pravo Republike Hrvatske, dakle, odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO/05.) te odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07 i 97/07, odnosno, Narodne novine br. 79/07,125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014, dalje: ZZP/03 i ZZP/07).

51. Prema odredbi članka 1021. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 dalje: ZOO) ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

52. Odredbom članka 324. stavka 1. ZOO-a propisano je da ništetnost neke odredbe ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

53. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. godine utvrdio je da Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, s jedne strane i zahtjeva za efikasnim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda, s druge strane.

54. To znači, da ugovor ne može opstati kada se ne može uspostaviti primjerena ravnoteža između strana, što je ovdje slučaj jer je banka povrijedila načelo transparentnosti i savjesnosti.

55. Naime, odredbom članka 81. stavka 1., 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 46/07 i 97/07 dalje: ZZP/03) je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati, dok je odredbom članka 87. stavka 1. ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

56. Zahtjev materijalne transparentnosti iz odredbe članka 85. ZZP/03 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, obvezuje tuženicu da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o riziku promjene tečaja i odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također i u pogledu njezina konkretnog dosega u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen, već da razumije i konkretno funkcioniranje predmetnog financijskog mehanizma i da može procijeniti potencijalno znatne gospodarske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze tijekom cijelog trajanja tog ugovora. Isto tako, citirana zakonska odredba obvezuje tuženika da korisnika kredita upozna s parametrima na temelju kojih će se mijenjati kamatna stopa.

57. Iz stranačke izjave tužiteljice (koju izjavu je ovaj sud cijenio vjerodostojnom i prihvatio je u cijelosti) proizlazi da je predmetni kredit uzela radi kupnje stana u [adresa], kada je došla u banku čija je dugogodišnja klijentica htjela je dignuti kredit u eurima, ali joj je osobni bankara kazao da je to nemoguće i da jedino može dignuti kreditu CHF uz napomenu da je kredit u toj valuti super jer da se kamatne stope kao i iznos valute neće mijenjati, a što je povoljnije za nju nije bilo. Ponuđen joj je unaprijed pripremljen ugovor, nejasnoće nije imala, jer je vjerovala osobnom bankaru (list 507 i 508 spisa).

58. Dakle, tužiteljici je tuženik trebao na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti prijepornu ugovornu odredbu kako bi ista mogla predvidjeti njezine posljedice, a o kojoj odredbi tužiteljica očito nije bila u poziciji pregovarati, jer joj je ponuđen unaprijed pripremljen, standardizirani ugovor trgovca na čiji sadržaj, a posebice na odredbe o tečaju i kamati, ona nije imala nikakav utjecaj, slijedom čega se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice, jer načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su svi sudionici u postupku obveznih odnosa, dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznih odnosa, što je u konkretnom izostalo.

59. Uz to je za istaknuti da je teret dokaza o tome da se pregovaralo o spornoj odredbi, bio na tuženiku, što isti nije dokazao, o čemu je stajalište zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.godine.

60. Suprotno tome, odredba Ugovora o kreditu kojom se predviđa da je valuta obračuna strana valuta, a kuna valuta plaćanja, ima za učinak to da valutni rizik snosi korisnik kredita bez ograničenja, stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka proizašlima iz navedenog ugovora na štetu korisnika kredita kao potrošača, s obzirom na to da davatelj kredita nije mogao razumno očekivati, da je postupio transparentno s potrošačem, da bi potrošač prihvatio neproporcionalan valutni rizik koji proizlazi iz takve ugovorne odredbe.

61. Budući da u konkretnom prijeporni Ugovor o kreditu sadrži odredbe kojima je sav rizik tečajnih razlika prebačen na tužiteljicu kao korisnika kredita, tada je po ocjeni ovog suda nedvojbeno da takve odredbe unose neravnotežu u prava i obveze stranaka i to na štetu tužiteljice kao korisnika kredita, te posljedično tome, takve ugovorne odredbe ne mogu biti odraz dispozitivne odredbe članka 22. stavka 1. ZOO- a.

62. Prema tome, ovaj sud drži da su ugovorne stranke, prilikom sklapanja prijepornog Ugovora o kreditu, na drugačiji (određeni) način uredile svoja prava i obveze, što ima za posljedicu da takve odredbe ipak ulaze u područje primjene Direktive EEZ 93/13, kao i ispitivanju ne/poštetnosti, napose iz razloga jer isključivanje iz područje primjene spomenute Direktive treba tumačiti izuzetno restriktivno.

63. Slijedom rečenog, nedvojbenim drži ovaj sud da je u konkretnom prijepornim Ugovorom o kreditu, ugovorena valutna klauzula s valutom CHF ništetna, što znači da se za tužiteljicu, kao korisnika kredita, radilo o povećanom riziku koji se ubrzo pokazao, što je imalo za posljedicu značajno povećanje iznosa anuiteta kredita u odnosu na početni, te tužiteljica nije bila u mogućnosti plaćati tako povećane iznose anuiteta, uslijed čega je tužiteljici otkazan prijeporni ugovor 20. veljače 2014. godine.

64. U tako nastaloj situaciji, po ocjeni ovog suda, te postojećoj sudskoj praksi i praksi Suda Europske unije (SEU) banka, tuženik nije mogao valjano otkazati ugovor jer je do navodnog duga tužiteljice kao potrošača došlo zbog nezakonitog rasta tečaja i kamata.

65. Naime, ako je tuženik izračunao dug i proglasio ga dospjelim koristeći ništetnu valutnu klauzulu CHF i ništetnu promjenjivu kamatu, sam iznos duga je pogrešan.

66. Uslijed izloženog utvrđenja u konkretnim okolnostima, ugovor ne može opstati i ništetan je u cijelosti.

67. Prema Direktivi 93/13/EEZ, nepoštene odredbe nemaju pravni učinak od samog početka (odredbe o CHF su ništetne ex tunc), što znači da tuženik stoga ne može aktivirati pravo na otkaz kredita koje izvire iz situacije stvorene tim nepoštenim odredbama, već mora vratiti sve preplaćene iznose tečajnih razlika i nezakonito naplaćenih kamata s pripadajućim zateznim kamatama.

68. U pravcu izloženog za istaknuti je i presude SEU donesene u predmetima: predmet C-260/18 (T protiv Raiffeisen Bank) koji je postavio jasna pravila o ništetnosti cijelog ugovora u CHF, predmet C-118/17 (M) u kojem presuda obrazlaže posljedice ugovora koji u potpunosti gube smisao (ako uklanjanje ništetnih odredbi poput tečajnog rizika koji je prebačen na potrošača mijenja samu bit ugovora, ugovor se pravno smatra neizvedivim) navodeći da održavanje takvog ugovora na snazi, suprotno volji potrošača, narušava svrhu Direktive 93/13, predmet C-655/20 (Corner Stone) gdje je sud zauzeo stav da su potrošački ugovori u kojima je ugovorena ništetna promjenjiva kamatna stopa (koju je banka mijenjala jednostrano) ništetni u cijelosti ako bez te odredbe ugovor ne može pravno opstati, a potrošač se protivi održavanju ugovora na snazi i predmet C-269/19 (A.S.A.P.) gdje je sud potvrdio da ako nakon uklanjanja ništetne odredbe o formiranju kamatne stope ugovor više ne može opstati, on mora biti utvrđen ništetnim.

69. U konkretnom, cijeneći izloženo nedvojbeno je da je prijeporni ugovor o krediti već otkazan, što znači da između stranaka više ne postoji aktivan ugovorni odnos koji bi se trebao "održati" na tržištu.

68. Upravo zbog izloženog, tužiteljica ima pravni interes zahtijevati da se prijeporni ugovor o krediti utvrdi ništetnim u cijelosti.

69. Kraj izloženog utvrđenja a vezano za dio tužbenog zahtjeva tužiteljice na isplatu iznosa od 4.959,99 eura na ime povrata bez osnova stečenih iznosa valaute i kamata, ovaj sud je proveo financijsko-računovodstveno vještačenje po vještaku Goranu Miljasu dipl. oecc. stalnom sudskom vještaku za financijsko-računovodstvene poslove u [adresa] kako bi utvrdio da li je primjenom ništetniih odredbi predmetnog ugovora o kreditu došlo do pretplate ugovora o kreditu od dana kada je tužiteljici plasiran do otkaza ugovora.

70. Iz pismenog nalaza i mišljenja imenovanog vještaka (koji nalaz i mišljenje je ovaj sud cijenio vjerodostojnim, danim prema pravilima struke i u cijelosti prihvatio) je utvrđeno da je tužiteljica do dana 11.02.2014. uplatila (po odbitku zateznih kamata i troškova) ukupno 365.948,34 kuna a bila bi zadužena u varijanti isključenih nepoštenih odredbi za 365.772,25 kuna, čime je tužiteljica ostvarila preplatu po osnovi promjene kamatne stope i tečaja (koja uključuje pozitivne i negativne razlike) za iznos od 176,09 kn, te u ovoj varijanti izračuna ne postoje uvjeti za proglašenje otkaza kredita.

71. Pozitivne razlike anuiteta (preplata) nastale uslijed plaćanja po uvećanoj kamatnoj stopi (u odnosu na ugovorenu) i većem tečaju valute CHF (u odnosu na početni tečaj) iznose 37.371,35 kuna (4.960,03 EUR), odnosno s mjesečnim iznosima i dospijećima mjesečnih razlika pobliže navedenih u nalazu i mišljenju odnosnog vještaka (list spisa) iznosi ukupno 37.371,35 kuna ili 4.960,03 eura – (list 476 do 491 spisa).

72. Tužiteljica je po primitku navedenog nalaza precizirala podneskom od 17. listopada 2025. godine zatraživši isplatu iznosa od 4.959,99 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom – (list 498 do 504 spisa).

73. Ocjenjujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatu, ovaj sud je prihvatio kao stručan i objektivan nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, te utvrdio da tužiteljici pripada zahtijevati utuženi iznos i zatezne kamate na tako utvrđene preplaćene iznose i to od dana plaćanja svakog tako utvrđenog iznosa do dana otkaza ugovora o kreditu, jer potrošač u smislu pravnog stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Rev-586/2019 od dana 21. prosinca 2022. godine u slučaju pretplate zbog ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ima pravo na isplatu zatezne kamate na preplaćene iznose od dana plaćanja pa do dana otkaza ugovora o kreditu.

74. Vezano za prigovor zastare potraživanja tuženice, ističe se da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine zastara prekinuta u smislu odredbe članka 241. ZOO-a koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih pravnih poslova) (istovjetno pravno stajalište je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. godine) i da je pravomoćnošću odluke u tom postupku dana 13. lipnja 2014. godine (odluke o promjenjivoj kamatnoj stopi), petogodišnji zastarni rok (članak 225. ZOO-a) ponovno počeo teći, a pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude broj Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine zastara počela teći glede tražbine s osnova ugovorene valute.

75. Utvrđenje ništetnosti upisa založnog prava (hipoteke) izravna je pravna posljedica ništetnosti samog ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Budući da je založno pravo akcesorno (sporedno) pravo koje u potpunosti ovisi o postojanju glavne tražbine iz ugovora o kreditu, ništetnošću ugovora o kreditu automatski prestaje pravni temelj za postojanje hipoteke, radi čega je ništetan i bez pravne valjanosti upis zasnivanja založnog prava na čest. br. 5701 K. O. [katastarska općina] temeljem prijepornog ugovora o kreditu.

76. Kako je dakle tužba podnesena dana 2. svibnja 2018. godine, to imajući u vidu izloženo utvrđenje je očigledno da je tužba podnesena u roku.

77. Kraj takva stanja stvari navodi punomoćnice tuženice izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti iz navedenih razloga. Također, niti navod vezano za dostavu dokaza koje je tužiteljice predala u spis na ročištu.

78. Naime, za istaknuti je da u tijeku prijašnjeg postupka nije bilo prijeporno je li tužiteljica kreditna sredstava trošila namjenski, već je tu činjenicu tuženica navela u žalbi, koju prihvaća drugostupanjski sud (list 683 spisa točka 9. obrazloženja). Stoga, je u ponovnom postupku a sukladno odluci drugostupanjskog suda trebalo utvrditi tu činjenicu, a što je i učinjeno dostavljanjem dokaza od strane tužiteljice.

79. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

80. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a) a tužiteljici su priznati troškovi koje je imala za:

- sastav tužbe po kvalificiranom punomoćniku (v.p.s. = 43.126,77 kuna/5.723.91 eura) – 100 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- sastav sedam (7) obrazloženih podnesaka po kvalificiranom punomoćniku (9.5.2022., 23.6.2023., 14.1.2024., 27.6.2025., 19.7.2025. i 17.10.20256.) - 700 bodova (7 x 100 bodova) sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife

- sedam (7) zastupanja kvalificiranog punomoćnika na ročištima (19.5.2022., 9.6.2022., 21.9.2022., 22.1.2025., 28.2.2025.. 21.10.2025. i 14.5.2026.) – 700 bodova (7 x 100 bodova) sukladno Tbr. 9. t.1. Tarife - ukupno 1.500 bodova ili 3.000,00 eura (Tbr. 54. Tarife), koji iznos je za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika (750,00 eura), trošak vještačenja (1.300 eura) predstavlja parnični trošak tužiteljice u ukupnom iznosu od 5.050,00 eura.

Šibenik, 6. srpnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćniku tužiteljice, odvjetniku Srđanu Kaleboti

- punomoćniku tuženika, Odvjetničkom društvu Porobija & Porbija u Zagrebu – odvjetnici Margiti Kiš Kapetanović