Poslovni broj: 8 Gž-763/2023-2

                

        Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                                                                          Poslovni broj: 8 Gž-763/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                                     

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u ostavinskom predmetu iza pokojnog J.M. iz I.-G., OIB: …., rođenog 18. svibnja 1968., a umrlog 26. studenoga 2020., odlučujući o žalbi vjerovnice J.P. iz Z., OIB: …., zastupane po punomoćniku S.M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i P. d.o.o., Z., radi odvajanja ostavine, protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj O-1194/2020-43 od 6. listopada 2023., 19. siječnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba vjerovnice J.P. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj O-1194/2020-43 od 6. listopada 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

" Odbija se prijedlog vjerovnika J.P. iz Z., OIB: …., radi odvajanja ostavine od imovine nasljednika podnesen 12. veljače 2021., kao neosnovan. "

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila vjerovnica navodeći da postoje dva elementa koja se trebaju ispuniti da bi se udovoljilo odvajanju ostavine. To je da vjerovnik učini vjerojatnim postojanje tražbine te opasnost da bez odvajanja ne bi mogao namiriti svoju tražbinu. U pobijanom rješenju se ni ne navodi kao sporna činjenica postojanje tražbine. Sud navodi da nije dokazana opasnost da bez odvajanja vjerovnik ne bi mogao namiriti svoju tražbinu. S vrha zakonske odredbe iz čl. 140. Zakona o nasljeđivanju, odnosno odvajanje ostavine je da u slučaju odvajanja nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine niti se njegovi vjerovnici mogu iz njih naplatiti, dok se ne naplate vjerovnici koji su zahtijevali odvajanje. Dakle, tražbina vjerovnice iznosi 51.309,38 EUR i 2.309,38 EUR. Nije jasan, a niti obrazložen stav suda da nema dovoljne osnove za postojanje opasnosti da se vjerovnica neće uspjeti namiriti. Bitno je istaknuti činjenicu da su se nasljednici Lj.M. i B.M. odrekli nasljedstva, kao i da M.M. prihvaća nasljedstvo, ali da svoj dio ustupa sestrama i bratu po ocu A.M., S. i B.M., te da je zakonska nasljednica S.H.M., zastupana po majci, pokrenula postupak kako bi ishodila sudsko odobrenje da se u ime i za račun svoje maloljetne kćeri odrekne nasljedstva. Postupanje nasljednika budi sumnju da ne postupaju u dobroj vjeri, a zbog niza odricanja od nasljedstva može se zaključiti da je ostavitelj prezadužen. Institut odvajanja imovine upravo i postoji zbog takvih situacija jer je vjerovnicima potrebna zaštita od raspolaganja nasljednika sve dok potraživanja ostaviteljevih vjerovnika ne budu u cijelosti podmirena ili barem osigurana. Sud nije iznio konkretne argumente u prilog stajališta kojeg je zauzeo pri tome se postavlja pitanje koji bi to dokaz o postojanju opasnosti bio dovoljno jak, a kojeg bi naslov uzeo u obzir. Postoji opasnost da će, bez odvajanja ostavine, nasljednici navedenom preraspodjelom lakše raspolagati imovinom te istu lakše otuđiti i opteretiti. Predlaže se pobijano rješenje preinačiti na način da se donese rješenje o odvajanju ostavine od imovine nasljednika, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19 dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.) na koju u žalbi sadržajno ukazuje vjerovnica, budući da je izreka pobijanog rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, rješenje ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. istog Zakona i čl. 381. istog Zakona, sve u vezi čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., i 33/15.; dalje ZN).

7. Iz spisa predmeta proizlazi - da je vjerovnica, a ovdje žaliteljica, podneskom od 8. veljače 2021., u ostavinski postupak iza pok. J.M. prijavila tražbinu u iznosu od 49.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a i tražbinu u iznosu od 17.400,00 kuna. te - da su nasljednici ostavitelja Lj.M., B.M. i A.M. tražbinu u cijelosti osporili.

8. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 140. st. 1. ZN, odbio kao neosnovan prijedlog vjerovnice radi odvajanja ostavine od imovine nasljednika koji je podnesen 12. veljače 2021. s obrazloženjem da vjerovnica uopće ne navodi opasnost da bez odvajanja ne bi mogao namiriti svoju tražbinu.

9. Navesti je da je odredbom čl. 140. st. 1. ZN propisano da ostaviteljevi vjerovnici mogu zahtijevati u roku od tri mjeseca od otvaranja nasljedstva da se ostavina odvoji od imovine nasljednika, ako učine vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da bez odvajanja ne bi mogli namiriti svoju obvezu. Odredbom st. 2. toga članka propisano je da u tom slučaju nasljednik ne može raspolagati stvarima i pravima ostavine, niti se njegovi vjerovnici mogu iz njih naplatiti, dok se ne naplate vjerovnici koju su zahtijevali odvajanje, a prema odredbi st. 3. istoga članka ostaviteljevi vjerovnici koju su zahtijevali to odvajanje mogu naplatiti svoje tražbine samo iz sredstava ostavine.

9.1. Smisao citirane odredbe je da se vjerovnicima omogući da se osiguraju ili namire isključivo iz ostavinske imovine ukoliko bi postojala opasnost da se neće moći namiriti iz imovine nasljednika.

10. Nije sporno da je procesni zahtjev postavljen unutar prekluzivnog roka od tri mjeseca, ali je sporna vjerojatnost postojanja tražbine i opasnosti da bez odvajanja ostavine vjerovnica ne bi mogla namiriti svoju tražbinu.

11. Pretpostavka vjerojatnosti postojanja tražbine, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvarena je s obzirom da je vjerovnica, do stupnja vjerojatnosti dokazala postojanje tražbine odnosno da je vjerovnica pok. J.M. pozajmila 17.400,00 kn u svezi s čime je spisu priložen pregled transakcija i potvrda koja je vlastoručno potpisana od J.M. (l.s. 39-40) te također da mu je pozajmila i iznos od 49.000,00 EUR u prilog kojoj tvrdnji su dostavljene potvrde B. A. (l.s. 41-43).

12. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, žalbeni navodi vjerovnice nisu doveli u pitanje zaključak prvostupanjskog suda da nije ispunjena slijedeća pretpostavka tj. da vjerovnica nije učinila vjerojatnim postajanje opasnosti da bez odvajanja ne bi mogla namiriti svoju tražbinu.

13. Naime, tvrdnja žaliteljice - da su se nasljednici Lj.M. i B.M. odrekli nasljedstva, a M.M. svoj nasljedni dio ustupio svojim sestrama A.M. i S.H.M. te bratu B.M., odnosno da je zakonska nasljednica S.H.M., zastupana po majci, pokrenula postupak da se u ime i za račun svoje maloljetne kćeri odrekne nasljedstva i da navedeno "budi sumnju" da je ostavitelj prezadužen - sama za sebe, bez da je vjerovnica navela određene konkretne okolnosti koje bi upućivale na nemogućnost namirenja iz cjelokupne imovine nasljednika, ne znači da postoji opasnost da bez odvajanja ostavine od imovine nasljednika vjerovnica ne bi mogla namiriti svoju tražbinu, kao ni tvrdnja da se radi o tražbini u visokom novčanom iznosu, odnosno uopćena tvrdnja da se odvajanje ostavine od imovine nasljednika traži kako bi se vjerovnica zaštitila od eventualnog lakšeg raspolaganja imovinom.

14. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 175. st. 2. ZN valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu vjerovnice i potvrditi prvostupanjsko rješenje kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zadru, 19. siječnja 2024.

 

Sutkinja

 

   Sanja Dujmović