REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-2940/2019-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja GZ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Badžak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 24sata d.o.o. (OIB 78093047651), Zagreb, Oreškovićeva 3d, kojeg zastupa punomoćnika Hrvoje Ladan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 3. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o. (OIB 78093047651) da na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti isplati tužitelju GZ (OIB [osobni identifikacijski broj]), iznos od 4.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 29.11.2019., pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana. II. Tuženik 24 sata d.o.o. OIB 78093047651), je dužan o svom trošku u prvom slijedećem izdanju internetskog portala 24 sata i prvom slijedećem izdanju tiskanog izdanja 24 sata, objaviti ovu pravomoćnu presudu bez komentara.

III. Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o. (OIB 78093047651), da tužitelju GZ (OIB [osobni identifikacijski broj]) naknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude I stupnja, pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.455,08 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj podnosi dvije tužbu radi naknade štete prouzročene objavom članaka na internetskom portalu i u tiskanom obliku i to jednu dana 22.11.2019. godine, a drugu tužbu 27.11.2019. godine, koje tužbe je sud spojio radi zajedničkog raspravljanja primjenom odredbe čl. 313. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 – u daljnjem tekstu ZPP).

1.1. Tužitelj tvrdi da je dana 12.9.2019. godine na internetskom portalu, a dana 13.9.2019. godine u tiskano izdanju objavljen tekst pod naslovom: "Može li sustav pogledati u oči? Traži pravdu za DZ", u kojem je navedeno niz netočnih i neistinitih informacija, koje tužitelja stavljaju u negativan kontekst, diskvalificiraju ga na osobnoj i profesionalnoj razini. Tužitelj smatra da sam naslov pokazuje da autorima nije bila namjera objektivno i profesionalno informirati javnost, već izazvati snažne emocije kod čitatelja s elementima pozivanja na linč i javnu osudu, jer je iz naslova članka vidljivo da su autori članka zaključili da je za smrt DZ kriv tužitelja. Iduće, štetna informacija u članku jest da je tužitelj prije 11 godina osudio čovjeka koji je upucao osobu u potiljak na šest mjeseci zatvora, dva mjeseca manje nego DZ. Nadalje, članak se bavi i suđenjem koje je, kako je u članku navedeno tužitelju otišlo u zastaru, a predmet kojeg je bila smrt ĆZ.

1.2. Tužitelj u odnosu na taj članka tvrda da su autori povezali tri nepovezana događaja, kojima je poveznica iznošenje neistina o tužitelju i njegovom profesionalnom angažmanu.

1.3. Dana 19.9.2019. godine na internetskom portalu objavljen je članak pod naslovom: "Zatvorenik iz Gline, sustav je prepun propusta sve ću reći", u kojem se tužitelju imputira nestručnost i neprofesionalnost, a ista se potkrepljuje mišljenjem, uglednog odvjetnika i bivšeg suca Branka Šerića, koji za smrt pokojnog DZ smatra dogovornim tužitelja i to kao pravog po liniji odgovornosti, a da pri tome isti nije izvršio uvid u spis predmeta. Tužitelj tvrdi da je u tom kaznenom predmetu postupao ispravno i po pravilima struke.

1.4. U tiskanom izdanju dana 21.9.2019. godine objavljen je članak pod naslovom.: "Izgubili su ubojičin pištolj, a i sutkinja im je zapalila sudnicu", u kome se iznose netočne informacije o predmetu u kojem je DZ osudio na zatvorsku kaznu, iznose se informacije o još dva predmetu u kojima je tužitelj donio presude.

1.5. Dana 5.10.2019. godine objavljen je tekst pod naslovom. "Sa suda zatvor obišli 8 puta, a morali su bar 16, zašto nisu?", u kojem se, prema tvrdnji tužitelja nastavlja senzacionalističko pisanje na štetu tužitelja.

1.6. Tužitelj činjenično u odnosu na sve članke tj. sporne informacije objašnjava rad na pojedinim predmetima, tvrdi da je sve postupke vodio u skladu sa zakonom, detaljno objašnjava odluke koje je donosio, pobija tvrdnje novinara o tome kako je trebao postupati. Nadalje, tužitelj smatra da se radilo o namjeri novinara da diskvalificiraju upravo tužitelja, jer je dio navoda iz teksta mogli provjeriti, što je izostalo. Da se radi o neosnovanom imputiranju krivnje tužitelju za smrt mladića u zatvoru, da se raspiruje mržnja prema tužitelju i njegovoj obitelji. Tužitelj tvrdi da je dugogodišnji sudac koji u radu nikada nije opominjan ili kažnjavana, da ima najveći broj bodova skupljenih u radu na Općinskom suda, da je cilj novinara bio isključivo napad na tužitelja.

1.7. Tužitelj navodi da je dugogodišnji, ugledni sudac, hrvatski branitelj i dobrovoljac Domovinskog rata, star 51 godinu, otac troje djece od kojih je dvoje malodobno te da je zbog tekstova trpio brojne neugodnosti ne samo u privatnom već i u poslovnom životu, da je bio pod velikim stresom i napetosti, što je narušilo i njegovo zdravstveno stanje i prouzročilo psihičke boli.

1.8. Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.000,00 eura sa kamatom od 29.11.2019. godine do isplate, a dana 8.4.2022. godine postavlja i zahtjev kojim traži da naloži tuženiku da u prvom izdanju objavi pravomoćnu presudu, bez komentara. Potražuje i naknadu parničnog troška sa pripadajućom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava i osnov i visinu zahtjeva tužitelja te se poziva na okolnosti koje ga oslobađaju odgovornosti. Tuženik posebno ističe da je u više navrata objavio zaprimljene ispravke tužitelja pa je i to jedan od razloga zbog kojeg tužitelj nema pravo na novčanu naknadu.

2.1. Tuženik navodi i da dijelovi tužbe nisu podobni za raspravljanje, protivi se preinaci tužbenog zahtjeva isticanjem novog zahtjeva uz već postojeći.

2.2. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid članke, u zahtjev za ispravkom, povratnice, objavljene ispravke, u spis Općinskog suda u Splitu broj Kmp- 29/2019, saslušani su svjedoci ZZ, LZ, VZ, Branko Šerić, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, kao stranke, u svrhu dokazivanja.

3.1. Dokazni prijedlog tuženika da se izvrši uvid u zdravstveni karton tužitelja sud nije prihvatio, jer je i bez provođenja tog dokaza činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

4. Datum objavljivanja članka na portalu i kroz tiskovinu, kao i da je tuženik nakladnik i portala i tiskanog medija za stranke nisu sporno.

4.1. Nije sporno da se tužitelj sa zahtjevom za objavom ispravka informacije obratio tuženiku i glavnom uredniku i to vezano uz sve ovdje utužene članke.

4.2. Time su ispunjeni sve procesni uvjeti za vođenje ovog spora (čl. 22. Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13, 114/22 – u daljnjem tekstu ZM).

5. Uvidom u sve utužene članke, zahtjeve koje je tužitelj uputio radi ispravka netočnih informacija, u spis Općinskog suda u Splitu broj Kmp-29/2019, a i iz iskaza svih saslušanih svjedoka, osim svjedoka Branka Šerića, kao i iz iskaza tužitelja utvrđen je objektivni slijed događaja koji je prethodio objavi svakog od utuženih članaka.

5.1. Naime, tužitelj je sudac Općinskog suda u Splitu i vodio je postupak i donio presudu u kaznenom predmetu koji se vodio protiv DZ zbog kaznenog djela izazivanja požara i to u četiri navrata, te je nakon provedenog postupka isti oglašen krivim, izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci. DZ je tužitelj produljio istražni zatvor, u kojem je zadržan i nakon što je tužitelj dana 23.7.2019. godine donio presudu. Zatvor u Splitu obavijestio je u sudskom predmetu kojeg je vodio tužitelj da je zatvorenik 1.8.2019. godine vozilom hitne medicinske pomoći prepraćen iz zatvora u Splitu u KBC Split, nakon toga uslijedila je obavijest u sudski spis da je zatvorenik teškog zdravstvenog stana pa je Županijski sud u Splitu dana 19.8.2019. godine prihvatio žalbu okrivljenika DZ i ukinuo mu istražni zatvor zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja. Nadalje, utvrđeno je da je DZ preminuo **.**.2019. godine.

5.2. DZ (rođen **.**.2000. godine) se teretilo da je djela počinio u razdoblju od 28.3 do 30.3.2019. godine; u istražnom je zatvoru bio od 1.4.2019. godine, a iako je isti ukinut 19.8.2019. godine, zbog zdravstvenog stanja okrivljenik je ostao u KBC Splitu gdje je dana 24.8.2019. godine preminuo.

6. Saslušani novinari ZZ, LZ i VZ u svojim iskazima jasno navode da je povod pisanja svih članaka bila smrt okrivljenika.

6.1. Vezano uz utvrđeno pod 5.2. i 6. sud utvrđuje da je mlada osoba od nepunih devetnaest godina provela u istražnom zatvoru nešto više od četiri i pol mjeseca i u trenutku pisanja članaka preminula zbog teškog zdravstvenog stanja. Cijeneći da je DZ preminuo dok je bio ograničen u jednom od temeljnih ljudskih prava, pravu na slobodu, i to odlukom sudbene vlasti, shvaćanje je ovog suda da su novinari imali pravo preispitivati je li bilo propusta u radu svih onih (sudske i izvršen vlasti – uprave zatvora) koji su legalno i legitimno provodili radnje tijekom kojeg je isti bio lišen slobode. Međutim, legalnost i legitimitet ne znači da propusta u radu nije bilo pa je pravo novinara da isto istraže. Javnost ima pravo znati je li bilo propusta kod lišenja prava na slobodu, time se štiti i njihove sigurnost, jer se u usporedivoj situaciji može naći svaki građanin.

7. Vezano uz slijed događaja utvrđen pod 5.1. tužitelj u činjeničnim navodima tužbe jasno označava dijelove članaka za koje tvrdi da su mu nanijeli štetu.

7.1. Prvi je članak objavljen 12. rujna 2019. i 13. rujna 2019. godine, jedan na portalu, drugi u tiskanom izdanju te se uvidom u članke utvrđuje da je predmet istoga propitkivanje krivca za smrt DZ koji je lišen slobode 1.4.2019. godine a preminuo je 24.8.2019. godine. Uvidom u članke utvrđeno je da su autori istoga novinari VZ i ZZ, razgovarali s ocem pokojnog DZ, sa odvjetnikom obitelji pokojnog DZ, opisuju se radnje koje su poduzete nakon smrti, pa je to posjet tadašnjeg ministra pravosuđa splitskom zatvoru, prenesena je izjava jednog splitskog odvjetnika. Pokušalo se doći do izjave odvjetnika koji je tijekom sudskog postupka pokojnog DZ zastupao po službenoj dužnosti, ali isti nije pristao dati izjavu. Niti upravitelj splitskog zatvora nije dao nikakvu izjavu odnosno rekao je novinarima da ne može davati nikakve informacije niti komentar.

7.2. U odnosu na tužitelja iznesene su informacije da je DZ priznao krivnju tijekom postupka, da je osuđen na 8 mjeseci zatvora i da je tužitelj prihvatio ustrajanje državnog odvjetništva i istome produljilo istražni zatvor. Nadalje, navedeno je da je tužitelj u jednom drugom postupku, prije 11 godina izrekao kaznu okrivljeniku koji je upucao osobu u potiljak na 6 mjeseci zatvora, dva mjeseca manje od kazne koju je izrekao DZ, opisano je što je počinio čovjek kojem je tužitelj izrekao kaznu zatvora od 6 mjeseci, citirani su dijelovi obrazloženja iz odluke koju je tužitelj donio kao sudac. Nastavno, u članku su izneseni podaci o jednom postupku koji se također vodio pred Općinskim sudom u Splitu, koji je nakon punih 20 godina otišao u zastaru. Ali se u tom dijelu navodi da je taj predmet dugo mirovao, prije nego što ga je tužitelj uzeo u ruke, navodi se da je optuženike oslobodio, ali da presuda nije postala pravomoćna jer ju je Županijski sud srušio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i naredio novo suđenje, ali je predmet otišao u zastaru. U člancima se problematizira pitanje ubrojivosti pokojnog DZ tijekom suđenja, kao i pitanje je li istome trebalo suditi kao maloljetniku.

7.3. Analizom cjelokupnog člana sud utvrđuje da se radi o, u bitnim dijelovima, uravnoteženom članku, koji sadrži izjave i radnje tj. tijek događaja. Dojam o dijelovima članka koji se odnose na tužitelja, a koje on činjenično navodi u tužbe, su samo dojam tužitelja i sud takve navode ne prihvaća.

7.4. Naime, niti naslov, a niti dijelovi teksta ne upiru na tužitelja kao krivca za smrt DZ, već se iznose faktografski podaci o tijeku događaja. Ono što se propitkuje (ubrojivost, postupka protiv maloljetnika, visina odmjerene kazne u ovom slučaju u odnosu na neki drugi slučaj) jest takvog sadržaja da prema shvaćanju ovog suda tužitelju uopće nije podobno nanijeti štetu. Sud prihvaća da su informacije nepotpune, međutim, tužitelj je dobio priliku objasniti tako nepotpuno objavljene informacije u zahtjevu za objavom ispravka, koju mu je tuženik objavio.

7.5. Uvidom u zahtjev sud utvrđuje da isti u svojem obimu višestruke premašuje obim dijelova članaka za koje tužitelj tvrdi da su mu nanijeli štetu. Objavljeni zahtjev nastavno sadrži sve podatke, koji su izostali iz utuženih članaka, te tužitelj objašnjava tijek radnji u postupku kojeg je vodio protiv pokojnog DZ, obrazlaže visinu kazne u tom postupku, kao i visinu kazne u postupku gdje je jednog optuženika osudio na 6 mjeseci kazne zatvora. Detaljno iznosi tijek postupanja u postupku koji je u konačnici "otišao u zastaru", jasno navodi da je predmet dobio u rad tek 15 godina nakon događaja. Daljnjim uvidom u objavljeni ispravak utvrđeno je da tužitelj u ispravku iznosi svoje vrijednosne sudove, osvrće se na rad novinara, iznosi dvojbe oko načina rada novinara i istraživačkog novinarstva, koristi grube riječi navodeći da se radi o kontinuitetu propagandističkih laži.

8. Povezujući sve utvrđeno pod 7. -7.5 ovaj sud utvrđuje da se u utuženom članku radilo o uravnoteženo objavljenim informacijama, koje su u pretežitom dijelu faktografske, da je točno da su one nepotpune, ali sve što je u članku navedeno u pretežitom dijelu su činjenice, koje nisu netočne. S druge strane objavljenim ispravkom tužitelj je nepotpune informacije dodatno i detaljno obrazložio, a objavljeni su i njegovi vrijednosni sudovi.

8.1. U tako utvrđenom tijeku postupka sud smatra da objavljene informacije tužitelju i nisu mogle nanijeti štetu pa je u odnosu na članke od 12.9.2019. i 13.9.2019. godine njegov zahtjev za naknadom neimovinske štete neosnovan.

9. Članak od 21.9.2019. godine u biti se bavi radom Općinskog suda u Splitu, iznose se radnje i citiraju dijelovi sudskih presuda i drugih sudaca, a u odnosu na tužitelja navodi se da se radi o još jednoj mučnoj pravosudnoj aferi koja je rezultirala gubitkom života te se posebno ističe da sudac koji je presudio u ovom tragičnom slučaju svakako zaslužuje posebnu priču, navodi se ime tužitelja, iznose dijelovi zdravstvenog stanja DZ te se nastavlja tekst da je usprkos toga tužitelj izrekao kaznu zatvora od 8 mjeseci i da je isti pod još nerazriješenim okolnostima završio u komi i umro u splitskoj bolnici. Ponovno se ističe slučaj od prije 11 godina i navod se da je tužitelj osudio čovjeka koji je upucao osobu u potiljak na 6 mjeseci zatvora, dva mjeseca manje nego DZ te se iznose dijelovi obrazloženja presude tužitelja u tom slučaju, kao i olakotne okolnosti koje je tužitelj cijenio kod određivanja kazne. Iznose se podaci i o nekim drugim sudskim slučajevima. Tekst je opremljen i posebno označenim dijelovima koji se referiraju na rad tri suca, ovdje tužitelja, suca Lozine i suca Pešutića. U odnosu na tužitelja ponovno je apostrofiran slučaj gdje se za metak u potiljak, ubojstvo iz nehata ističe kazna zatvora od 6 mjeseci kao i slučaj koji je nakon 20 godina otišao u zastaru, ali se tu ističe da je predmet nakon gotovo punih 10 godina mirovanja tužitelj uzeo u rad.

10. U članku objavljenom 5.10.2019. godine sud utvrđuje da se propitkuje jesu li nadležni sudovi u skladu sa svojim obvezama obilazili zatvorenike istražnog zatvora. Navode se podaci da se zatvor u kojem je bio DZ u relevantnom razdoblju od strane nadležnih sudaca posjetio samo 8 puta a morao se posjetiti najmanje 16 puta, iznose se komentari o takvom postupanju odvjetnika i bivših upravitelja zatvora. U tome se kontekstu nastavno analizira slučaj pokojnog DZ te se iznose podaci u kojem dijelu zatvora je bio zadržan, navodi se da se samoozljeđivao, da su ga vozili limenkom u 400 km udaljeni Zagreb da bi ga nakljukali lijekovima, te se kao treće navodi da nakon što je tužiteljstvo ustrajalo na produljenju istražnog zatvora, sudac, ovdje tužitelj ga je osudio na 8 mjeseci te da u presudi nema izvješća Centra za socijalni rad niti ispitivanja roditelja, a da nije bio uključen ni defektolog, stručni suradnik suda, kao i da je kazna izrečena nepoznatom PZ, a ne DZ.

11. Analizom članaka i informacija (9. i 10.) sud utvrđuje da se u člancima propitkuje odluka tužitelja koji osobu osuđuje na kaznu zatvora, usprkos tjelesnim i mentalnim oštenjenima, kako je to u članku navedeno. Nadalje, propitkuje se i dovodi se u vezu rad suca na način da se uspoređuju dva slučaja i dvije visine kazne koju je on izrekao u svakom od tih slučajeva. Iznose se faktografski podaci o tome što se od dokaza nalazi u sudskom predmetu, tko od stručnih službi nije bio uključen u postupka.

11.1. Konačno, ističe se i činjenica da je kazna izrečena nepoznatom PZ.

11.2. Naime, nakon što je proveden postupak, zaključena je rasprava i tužitelj je odmah objavio svoju odluku. U jednom dijelu odluke DZ izriče se kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te je nakon toga u zapisniku navedeno da se optuženiku PZ u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

11.3. Takva, očita greška u pisanju odluke ponovljena je i u otpravku presude.

11.4. Daljnjim uvidom u kazneni predmet utvrđeno je da je presuda napisana na četiri stranice, da je okrivljenik DZ nakon što je iskazao da se osjeća krivim zbog kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, izrazio kajanje i tvrdnju da ukoliko bi ga sud pustilo na slobodu više nikad ne bi to napravio, kao i da predlaže da ga se psihijatrijski tretira sa slobode a ne u istražnom zatvoru, kao i da mu je tužitelj izrekao zatvorsku kaznu.

12. Cijeneći posao koji tužitelj obavlja sud smatra da suci kao dio sudbene vlasti mogu biti podvrgnuti osobnoj kritici, unutar dopuštenih granica, kao i da su te granice sudaca (kada oni djeluju u okviru svojih dužnosti) šire u donosu na „obične“ građane.

12.1. Imajući u vidu sadržaj informacija, koje prema uvjerenju ovog suda uopće nisu netočne, tekstovi ni u kojem dijelu ne prelazi granicu dopuštenog propitkivanja rada suca. Tužitelj svoju tužbu temelji na dojmu koji je kod njega stvorio svaki od u ovom dijelu presude analiziranih članaka (9. i 10.), međutim njegovi zaključci ne prate sadržaj informacija. Ovaj sud smatra da novinari imaju pravo propitkivati visine kazni koje izriču sudovi na način da uspoređuju kaznena djela za koje su se osobe u postupcima teretile pa je bilo opravdano propitkivati zašto jedan osoba, koja nikoga nije lišila života, dobije kaznu zatvora od 8 mjeseci, a druga koje je to učinila kaznu od 6 mjeseci.

12.2. Što se tiče dijela teksta koji se donosi suđenje koje je trajalo 20 godina sud prvenstveno ističe da se rad tužitelja na tom predmetu opisuje kao pozitivan, jer se navodi da ga je nakon 10 godina mirovanja on uzeo u rad. To što je viši sud presudu ukinuo, za tužitelja kao suca, nikako ne može biti štetna informacija.

12.3. Dugotrajnost sudskih postupaka u Hrvatskoj problem je koji ozbiljno narušava povjerenje javnosti u pravosudni sustav. Zbog procesa koji traju godinama, pa čak i desetljećima, javnost percipira pravdu kao sporu i neučinkovitu, što dovodi do osjećaja pravne nesigurnosti. Svaki od nas, sudaca u ovoj zemlji, dakle i tužitelj i sutkinja koja donosi ovu presudu, znaju da su razlozi dugotrajnosti sudskih postupaka brojni i izrazito složeni, kao i što znamo da se pravni standard za okončanje sudskog postupka nalazi, uglavnom, unutar tri godine (odluke Ustavnog suda; Europskog suda za ljudska prava). Kada se, dakle, u članku govori o postupku koji je trajao 20 godina, a u kojem je jedan od sudaca zaduženih za predmet bio i tužitelj, a u okolnostima svega ovdje navedenog, tužitelju, kao sucu, tako objavljena informacija jednostavno ne može nanijeti štetu. Naime, tužitelj je odabrao biti sudac, on taj posao radi već dugi niz godina. Time je, zajedno sa svim sucima pristao da se i njega, proziva za dugotrajnost sudskih postupaka, neovisno o tome što, možda baš tužitelja, nije izravni krivac niti općenito za dugotrajnost sudskih postupaka niti za ovaj konkretni postupak o kojem se u članku piše.

12.4. U odnosu na informaciju koja se odnosi na to da je tužitelj osudio krivi osobu, sud navodi da je riječ o očitoj grešci u pisanju koja se sukladno procesnim propisima može ispraviti u svakom trenutku te je očito da se navedene greške događaju te je zato i zakonodavac predvidio način ispravka istih.

12.5. Sam tužitelj u iskazu priznaje da mu je glasnogovornica suda, njegova kolegica sutkinja, rekla da se sud povodom teme neće oglašavati, a tužitelj je prihvatio odluku svoje kolegice. Međutim, upravo u odnosu na dio teksta koji se odnosi na to da je tužitelj osudio krivu osobu radilo se o informaciji koja je točna i koja je lako ispravljiva i to kroz ispravak presude, što u kaznenom postupku nije učinjeno i kroz očitovanje suda o tome što se dogodilo (o najobičnijoj greški u pisanju), a koje postupanje je također izostalo. Institucija je izbjegla jednostavno obavijestiti javnost da je došlo do greške, dakle preuzeti odgovornost, pa je prirodno da javnost nedostatak transparentnosti protumači kao skrivanje informacija, postojanje "skrivenih motiva" i popunjavanja pretpostavkama koje se lošije i gore od same istine.

13. U odnosu na članak od 18.9.2019. godine sud utvrđuje da se u podnaslovu navodi da ugledni odvjetnik Branko Šerić komentira skandaloznu presudu u kojoj je zatvorska kazna namijenjena DZ bila izrečena drugome, da bi se u tekstu nastavno navelo da je jedna od skandaloznih nelogičnosti u Kristianovom slučaju presuda koja je prepuna uznemirujućih propusta, a to je službeni dokument suda, koji potpisuje tužitelj kao sudac, jer u njoj nema izvješća Centra za socijalni rad, niti ispitivanja roditelja, a nije bio uključen ni defektolog, stručni suradnik suda; da je zatvorska kazna izrečena nepoznatom PZ. Iz daljnjeg teksta utvrđuje se da se autor teksta obratio uglednom odvjetniku Branku Šeriću i da je od njega tražen komentar sadržaja skandalozne presude. U nastavku teksta iznosi se ono što je odvjetnik Branko Šerić vezano uz taj slučaj rekao, pa tako isti navodi da on smatra da su po direktnoj liniji odgovorni sudac, državno odvjetništvo, zatvor i branitelj bez obzira na njegov službenu dužnosti. Da se možda ništa ne bi promijenilo, ali donijelo bi se rješenje o ispravku, pita se kako su mogli izvršavati presudu, ako se na njoj nalazi krivo ime i ako nitko to nije primijetio. Branko Šerić nastavno daje izjavu u kojoj tvrdi da su svi morali voditi računa o kakovoj se osobi radi, DORH kada je predlagao sankciju i sud koji ju je potvrđivao. U svojoj izjavi odvjetnik se pita zašto mu je određen zatvor, smatra da je mogao biti na liječenju, da je u slučaju vidljiv čitav niz propusta, a eklatantan dokaz tih propusta je potpuno pogrešna izreka presude, kojom nije postignut cilj, a to je resocijalizacija okrivljenika i pravedna odluka. Odvjetnik smatra da je cilj potpuno promašen, a jedan mladi život izgubljen. Nastavno odvjetnik odgovara na pitanje novinara bi li se možda mogao izbjeći tragičan epilog da se na vrijeme primijetilo na kakav način su donijeli presudu pa iskazuje da se ništa ispravkom ne bi promijenilo jer mu je sankciju sud potvrdio nakon dogovora optužbe i obrane. Svjedok iznosi u nastavku izjave svoju dvojbu pa iskazuje: "Jedino se postavlja pitanje kako se može razgovarati i dogovarati a da nije sveobuhvatno razmatrana krivnja. Kod neuračunljivosti je u svakom slučaju smanjena i odgovornosti, a pogotovo kad se radi o maloljetniku ili mlađen punoljetniku. Uopće se to nije sagledalo tvrdi odvjetnik. Konačno, iz članka se utvrđuje da je novinar kontaktirao odvjetnika kojeg je DZ imao po službenoj dužnosti, a kako bi utvrdio je li isti primio ispravak presude te je nastavno citirana njegova izjava.

13.1. Saslušan kao svjedok u ovom postupku Branko Šerić je naveo da kod svega što je u tekstu navedeno da je on rekao ostaje i da je u suštini objavljeno upravo to što je on rekao. Svjedok je nastavno iskazao da je od 1977. do 1995. godine bio sudac i to općinskog i županijskog suda, a da nakon toga radi kao odvjetnik u kojem dijelu svojeg posla je čak 6 godina i bio odvjetnik pred Međunarodnim sudom u Hagu.

14. Cijeneći iskaz svjedoka Branka Šerića ovaj sud smatra da je članak od 18.9.2019. godine autorizirani intervju, jer je nesporno da je svjedok dao izjavu novinaru i da je novinar vjerno prenio ono što je isti rekao. Upravo je štetna informacija, kako to navodi tužitelja, ta da je on direktno po liniji odgovoran za smrt DZ, izrečena od strane sugovornika novinara i vjerno prenesena u tekst.

14.1. U tako utvrđeno činjeničnom stanju tuženik, a temeljem čl. 21. st. 4 alineja 2 ZM-a ne odgovara za štetu tj. oslobađa se odgovornosti, a prema shvaćanju ovog suda sporni dijelovi teksta ne sadrže očiglednu klevetu ili uvredu.

14.2. Uz to sud ističe da je cijeneći podatak o radu sada odvjetnika Branka Šerića, dakle da je isti bio gotovo 20 godina sudac, a da nakon toga radi kao odvjetnik, dovode do zaključka suda da je novinar imao razloga povjerovati da sve što mu sugovornik govori jest točno i to što mu je isti rekao vjerno je i prenio.

15. U daljnjem odlučivanju sud je cijenio da je u odnosu na članke pod 9, 10. i

13. tužitelj uputio tuženiku zahtjev za objavom ispravka, a koji je tuženik objavio, što za stranke nije sporno.

15.1. Uvidom u objavljeni ispravak utvrđeno je da tužitelj detaljno objašnjava nadležnost, ovlasti i dužnosti sudske i izvršne vlasti kod osoba koje su lišene slobode, nadopunjuje i pojašnjava tijek kaznenog postupka, osobe koje su u postupku sudjelovale, dokaze koje je proveo i činjenice koje je tim dokazima utvrdio, primjenu materijalnog prava. Konačno, tužitelj navodi da niti novinari niti "ugledni odvjetnik" nisu izvršili uvid u sudski spis pa nastavno ističe odakle im hrabrosti za ispisivanjem medijskih optuženica s vrlo teškim optužbama, bez minimuma poznavanja činjenica. Tužitelj se u zahtjevu poziva na već ranije objavljeni ispravak (7.5.) i zainteresirane upućuje na demanti koji je već objavljen na portalu.

16. Sam tužitelj u svojem iskazu posebno ističe netočne informacije koje su u tekstovima navedene, a te su prema shvaćanju ovog suda ispravljive, što je i učinjeno kroz objavu dva zahtjeva tužitelja. Sud nastavno utvrđuje da se informacije i nepotpune, ali kao takve nepodobne tužitelju nanijeti štetu. Prvenstveno, niti jedan od informacija ne odnosi se na privatni život tužitelja. Nastavno, sud ne prihvaća da propitkivanje odluke suda izražene u presudi jednom sucu može uopće nanijeti štetu. Naime, analiza argumenata, dokaza i društvenog konteksta presude ključna je društvena uloga novinara s jeden strane. S druge strane, sudac mora biti spreman da odluku koju je objavio i potpisao prolazi test javnosti. U ovdje spornim člancima ne radi se o "blaćenju" tužitelja, suca, već se na javnosti prihvatljivi način propitkuje kaznena sankcija za dva različita kaznena djela, a u jednom je jedan osoba izgubila život, što priznaje i sam tužitelj, ali smatra da se radi o neugodnom kontekstu, a takav je tužitelja, kao sudac, dužan trpjeti. Nadalje, iznose se podaci o proceduralnim greškama (pogrešno napisano ime), citiraju se izjave odvjetnika, opisuje tijek događaja tijekom boravka u istražnom zatvoru i posljedica (smrt), kritiziraju se dugotrajni sudski postupci, propusti u dinamici obilaska zatvora. Stoga ovaj sud smatra i dopušta visoki stupanj slobode izražavanja, jer se utuženi članci, u svojoj biti, odnose na propitkivanje i kritiziranje, između ostalog, funkcioniranja sudbene vlasti.

16.1. Iz iskaza tužitelja je nastavno utvrđeno da je o istom slučaju prvi članak objavio nakladnik "7Dnevno" i to 31.8.2019. godine, da je nakon toga ista tema bila predmet novinarskih objava u različitim medijima kroz cca nešto više od mjesec dana, da je tužitelj pokrenuo sudske postupke protiv šest nakladnika, da je medijska "hajka" trajalo prestala sredinom listopada, da je uz negativne natpise, kako ih tužitelj doživljava, bilo i afirmativnih pisanja u tekstovima objavljenima u Slobodnoj Dalmaciji i Večernjem listu, da je sudac Vrhovnog suda UZ gostovao u dvije televizijske i jednoj radijskoj emisiji i da je afirmativno govorio o radu tužitelja na konkretnom predmetu, kakvo je bilo i priopćenje Vrhovnog suda, koje je također pročitano u jednoj televizijskog emisiji. Tužitelj priznaje da on ne može sve neugodnosti povezati isključivo s ovdje utuženim člancima, što je i razumljivo, jer sam tužitelj iskazuje da se više nakladnika bavilo istom temom i da je protiv šest nakladnika pokrenuo sudske postupka radi naknade štete.

16.2. U kontekstu svega utvrđenog suda nastavno utvrđuje da članci iznose kritiku sudskog postupka i sudske odluke, dugotrajnost sudskih postupaka, kritiku zatvorskog sustava pa se i ne radi o kleveti i utvrdi već o dozvoljenoj kritici rada suca i njegove odluke. Nadalje, iz samog iskaza tužitelja nije utvrđeno u dovoljnoj mjeri da su mu baš informacije koje su predmet ovog spora prouzročile štetu, jer to sam tužitelj u iskazu priznaje, kada navodi da ne može razlučiti o posljedicama o kojima iskazuje na način da ih isključivo veže uz utužene članke tj. utužene informacije.

17. Zbog svega utvrđenog, privatnost tužitelja nije bila ugrožena, jer se nije radilo o neželjenom i neopravdanom publicitetu, nije povrijeđeno pravo na intimu i nepovredivost doma i obitelji, pravo na zaštitu privatnih podataka čije bi objavljivanje tužitelja ili člana njegove obitelji izložilo neugodnostima, već o analiziranju rada suda, preispitivanju sudskog postupka i presude, koja je pravomoćna, radu zatvorskog sustava. Dakle, radilo se o pitanjima (ne)funkcioniranja "javnih službi", slobodi izražavanja, koja u konkretnom slučaju u potpunosti preteže u odnosu na privatni interes, koji i nije povrijeđen.

18. Odluka o naknadi troška tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22) i odnosi se na troškove zastupanja tuženika putem odvjetnika, uz primjenu Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je priznat trošak za predmet broj Pn-2888/19, koji je spojen na ovaj predmet, za sastav odgovora na tužbu, zastupanja na roč. 1.6.20, 21.9.20, 17.3.21. po 1.000,00 kn; za roč. 7.12.20. 250,00 kn, kako je zatraženo u troškovniku koji prileži spisu, dakle ukupno 4.250,00 kn tj. 564,07 eura. Nastavno je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu, pristupa na roč. 29.9.20, 18.5.22, 12.10.22, 17.2.25, 17.3.26, 19.5.26. po 200,00 eura ili ukupno 1.400,00 eura. Ukupan troška od 1.964,07 eura uvećan je za 491,01 eura PDV-a i daje ukupan troška u iznosu od 2.455,08 eura.

U Zagrebu, 3. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.