REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, Zadar
Poslovni broj Pn-17/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Mateja Zurka, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Dinku Simonelliu odvjetniku iz odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 9. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja V Branković i punomoćnika tuženika Dinka Simonellia, odvjetnika iz Zagreba, dana 3. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Dužan je tuženik naknaditi tužitelju u korist Državnog proračuna RH, IBAN:
[broj bankovnog računa], model: HR26, poziv na broj odobrenja: 5908-19-19- 01175490977, štetu u iznosu od 12.277,49 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos , i to počevši od dana podizanja tužbe do isplate, po stopi određenoj prema čl. 29. st. 2. zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 500,00 eura, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 10. ožujka 2025. godine navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 26. listopada. 2012. u 06,30 sati na DC 306, 1. dionica, na 22 km/stupu + 800 metara, između [adresa] i [adresa], teške tjelesne ozljede je zadobio putnik u teretnom vozilu marke VW transporter reg. oznake i broja [registarska oznaka], osiguranik tužitelja VA iz [adresa]. Navedenu prometnu nesreću da je izazvao NA (sin N) iz [adresa], upravljajući teretnim vozilom marke Renault Magnum reg. oznake i broja [registarska oznaka] (vl. ,,Mrkva" d.o.o., Zadar), za koji je bilo priključeno priključno vozilo marke Krone reg. oznake i broja [registarska oznaka] (vl. ,,Mrkva" d.o.o., Zadar), koje priključno vozilo je bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika broj: 069000032331. Protiv MA da se vodio p red Općinskim sudom u Zadru kazneni postupak pod brojem: K-16/13, a u odnosu na navedenu prometnu nesreću, te da je protiv istog donesena pravomoćna presuda od 17. siječnja 2013. U zapisniku o očevidu PU zadarske, Postaje prometne policije Zadar, broj: 511-18-15-KU-119/2012./ II. od 26. 10. 2012. da je pogrešno navedena polica osiguranja priključnog vozila reg. oznake i broja [registarska oznaka] zbog čaga je tužitelj zatražio provjeru osiguranja istog vozila od Ministarstva unutarnjih poslova, PU zadarske. Nadalje tužitelj je rješenjem broj: 53415 od 08. 12. 2014. osiguraniku AA priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 13. listopada 2014., s tim da je isplata mirovine određena od 01. studenoga 2014. Prema navedenom rješenju od 08.prosinca 2014. invalidnost osiguranika (potpuni gubitak radne sposobnosti) da je prouzročena 70 % ozljedom na radu i 30 % bolešću. Pravo na invalidsku mirovinu osiguraniku AA da je priznato temeljem provedenog vještačenja radne sposobnosti i donesenih nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka od 15. listopada 2014. i 10. studenoga 2014. potvrđenih mišljenjem vještaka - revizora Samostalnog sektora za reviziju i nadzor medicinskog vještačenja, Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 31. listopada 2014. Tužitelj da je rješenjem broj: 53415 od 11. veljače 2014. osiguraniku AA priznao pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja počevši od 01. srpnja 2013. Prema navedenom rješenju tjelesno oštećenje od 40 % da je nastalo kao posljedica ozljede na radu. Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja osiguraniku AA da je priznato temeljem provedenog vještačenja i donesenog nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka Područne službe u Splitu - PU Zadar od 03. veljače 2014. Tužitelj da je rješenjem broj: 53415 od 14. 02. 2017. osiguraniku AA utvrdio postojanje tjelesnog oštećenja od 90 % nastalog kao posljedica ozljede na radu te mu je odredio novu svotu naknade zbog tjelesnog oštećenja počevši od 12. veljače 2016. Novi postotak tjelesnog oštećenja da je utvrđen temeljem provedenog vještačenja i donesenog nalaza i mišljenja vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavan je osoba s invaliditetom od 02. veljače 2017. Nadalje navodi da je dana 22. listopada 2019. podnio tužbu protiv tuženika zahtijevajući naknadu štete koju trpi isplatom mirovina u razdoblju od 01. kolovoza 2016. do 31. svibnja 2019. Ovaj postupak da se vodio pred Općinskim gračanskim sudom u Zagrebu pod brojem: Pn-3001 /2019 te da je pravomoćno okončan. Tužitelj da je dana 21. travnja 2022. podnio novu tužbu Općinskom sudu u Zadru zahtijevajući naknadu daljnje štete koju trpi isplatom mirovina i naknada zbog tjelesnog oštećenja u razdoblju od 01. lipnja 2019. do 31. ožujka 2022. Ovaj postupak da je još uvijek u tijeku, odnosno nije pravomoćno okončan. isplatom osiguraniku invalidske mirovine u razdoblju od 01.travnja 2022. do 31. prosinca 2024. u ukupnom iznosu od 13.069,70 eura, tužitelju da je pričinjena šteta u iznosu od 9.148,79 eura. Ovo iz razloga sto prema gore navedenom rješenju od 08. prosinca 2014. ozljeda na radu utječe na ukupnu invalidnost sa 70 %, zbog čaga i šteta nastala temeljem ovog uzroka iznosi 70 % ukupno isplaćene mirovine, što iznosi 9.148,79 eura. isplatom naknade zbog tjelesnog oštećenja u razdoblju od 01. travnja 2022. do 31. prosinca 2024. u ukupnom iznosu od 3.128,70 eura, tužitelju da je pričinjena šteta u iznosu od 3.128,70 eura. Zbrojeno, ukupna šteta počinjena tužitelju po obje osnove da iznosi 12.277,49 eura. Navodi da prema odredbi cl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/2013. - dalje ZOMO) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, da obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to, između ostalih, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu te novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Prema odredbi cl. 164. ZOMO da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama ZOMO-a koji je na snazi od 01. siječnja 2014., kao i na Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 115/2018) koje su na snazi od 01. siječnja 2019. Tužitelj smatra da je ZOMO iz 2013. u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu iz 2005. kasniji zakon. Odredbe ZOMO-a da derogiraju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom svega naprijed navedenog, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu, činjenične i pravne navode tužbe (osim onih koji su izrijekom priznati u odgovoru na tužbu). Nadalje da nije sporan nastanak štetnog događaja, kao niti pasivna legitimacija tuženika obzirom da su u predmetnoj prometnoj nezgodi sud jelovala vozila čiji su vlasnici kod tuženika imali sklopljene ugovore o osiguranju od automobilske odgovornosti prema trećima. Predmetnu prometnu nezgodu da je skrivio NA upravljajući teretnim automobilom reg. oznake i broja [registarska oznaka], a što je utvrđeno i u kaznenom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Zadru, poslovni broj K-16/13. Vlasnik vozila [registarska oznaka] da je imao sklopljen ugovor o automobilskoj odgovornosti kod Velebit osiguranja d.d. (sada Sava osiguranje d.d.), te da predlaže o otpočetoj parnici, primjenom čl. 211. ZPP-a, a radi ostvarenja intervencijskog efekta, obavijestiti navedeno osiguravajuće društvo. Ističe prigovor suodgovornosti samog osiguranika tužitelja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa (čl. 163.st.1. ZSPC-a) čijim korištenjem bi ozljede bile u potpunosti ili djelomično smanjene (ili bi njihov intenzitet bio smanjen). Posljedice radnje osiguranika tužitelja da predstavljaju razlog za oslobođenje tuženika od odgovornosti. Tuženik ističe i prigovor zastare obzirom na odredbu čl. 165. ZOMO- a (NN157/2013). Osporava navode tužbe da je kod tužiteljevog osiguranika nastao potpuni gubitak radne sposobnosti te osporava da je gubitak iste u omjeru od 70% u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Osporava točnost i istinitost izračuna koji prilaže tužitelj te se osporava da je navedeni izračun javna isprava u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku kao i Zakona o upravnom postupku, Statuta HZMO-a te Zakona o mirovinskom osiguranju. Iznosi koji se navode u obračunu kao iznosi koji su isplaćeni u određenom vremenskom periodu, da nisu iznosi koji su priznati rješenjem o invalidnosti, niti je zbroj istih u vremenskom razdoblju obračuna, odgovarajući. U svakom slučaju, osporava se istinitost sadržaja obzirom da je izračun sastavljen primjenom odredbi ZOMO-a a ne primjenom čl. 27. ZOOP-a, odnosno da je naveden iznos za kojeg tužitelj tvrdi da ga je platio, a ne i iznos koji bi predstavljao štetu koju je eventualno ovlašten potraživati od tuženika pravilnom primjenom materijalnog prava. Osporava kao nedokazanu činjenicu plaćanja, a sve obzirom da u spisu ne prileži relevantan knjigovodstveni dokaz o provedenom plaćanju (interna dokumentacija iz baze podataka nije javna isprava, niti iz takve interne dokumentacije proizlaze dokazane relevantne činjenice o datumu plaćanja, načinu plaćanja, broju računa na koji je plaćeno itd.) Navodi da tužitelj nije dostavio medicinsku dokumentaciju ozljeda svog osiguranika na temelju koje je provedeno vještačenje u upravnom postupku, odnosno da nije dostavio medicinsku dokumentaciju iz koje bi bilo moguće utvrditi koje ozljede i sa kojim posljedicama je zadobio osiguranik u prometnoj nezgodi. Slijedom navedenog, osporava uzročno posljedična veza između ozljeda koje je zadobio tužiteljev osiguranik i ozljeda koje su navedene u dokumentaciji koju dostavlja tužitelj kao uzrok umirovljenja. Tuženik navodi da nije suglasan da se u ovoj pravnoj stvari, kao dokaz uzročno posljedične veze između štetnog događaja i umirovljenja ili kao dokaz neke druge činjenice ili okolnosti, koristi nalaz i mišljenje tužiteljevih vještaka koje je rađeno za potrebe upravnog postupka. Osporava da bi i taj dokaz koji je proveden u upravnom postupku imao svojstvo javne isprave. U svakom slučaju, nalaz i mišljenje invalidske komisije da se ne može ispitati obzirom da nije dostavljena medicinska dokumentacija na temelju koje je isto izrađeno. Pored svega navedenog, tuženik ističe da je tužba neosnovana jer tužitelj nema pravnu osnovu za potraživanje naknade štete, a tužba da je zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava (čl.161. i 164. ZOMO-a koje nisu primjenjive u ovoj pravnoj stvari). Nadalje navodi da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju obzirom su mjerodavne odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu kojima je reguliran sadržaj ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti prema trećima, odnosno kojima je reguliran sadržaj obaveze koju se tuženik obvezao svom osiguraniku da će solidarno s njim snositi prema trećima. Tuženik da nije štetnik niti odgovara umjesto njega i na isti način i u istom opsegu kao i on. Nasuprot tome, tuženik da je osiguravajuće društvo koje odgovara sukladno obavezi preuzetoj ugovorom o osiguranju (naravno pod uvjetom da se dokaže postojanje takvog ugovora). Odgovornost tuženika da je solidarna sa odgovornošću osiguranika i to samo do granice preuzete obaveze (tako npr. tuženik ne odgovara za cijelu štetu već samo za onu koja je unutar limita) dok sve ostale štete koje prelaze granice preuzete obaveze, tužitelj da može potraživati neposredno od štetnika. Pravni prijepor oko relevantnih materijalno pravnih odredbi koji određuju prava i opseg obaveze tuženika (a obzirom da se postavilo pitanje u sudskoj praksi da li je mjerodavan ZOMO ili ZOOP), da je riješen od strane Vrhovnog suda odlukom Rev 1354/2016 od 18. svibnja 2021. godine na način da je Vrhovni sud zauzeo jasan stav da je mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to temeljem pravila lex posteriori derogat legit priori, no neovisno o navedenom, da je za obavezu tuženika koji je osiguravajuće društvo, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu kao specijalniji zakon. Isti stav, sada već ustaljen, da je potvrđen i primijenjen u nizu kasnijih odluka Vrhovnog suda te da je nedvojbeno da je za raspravu odnosa između tužitelja i tuženika relevantna primjena čl.27. ZOOP-a, odnosno da je nužno utvrditi da li postoji stvarna šteta koja se obračunava i utvrđuje prema definiciji iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a. Tužiteljevom osiguraniku, a prema navodima tužitelja, da je priznata invalidska mirovina zbog nesposobnosti po osnovi ozljede na radu te tjelesno oštećenje po istom osnovu. Sukladno članku 27. ZOOP-a, koji je primjenjiv u navedenoj pravnoj stvari sukladno pravnom stavu Vrhovnog suda, da nema razlike koja bi postojala kao obaveza osiguravajuće društva na naknadu štete zavodu koji se bavi mirovinskim osiguranjem. Slijedom navedenog, tuženik smatra da bi daljnje parničenje u ovoj pravnoj stvari bilo suprotno načelu ekonomičnosti postupanja te predlaže da sud primjenom materijalnog prava, a na temelju nesporne činjenice da je ozljeda osiguraniku tužitelja priznata kao ozljeda na radu, odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik ujedno ukazuje da je postupak koji je vođen pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-3001/2019, a povodom ovog štetnog događaja, pravomoćno okončan na način da je odlukom Županijskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem Gž - 1314/2024 od 16. siječnja 2025. godine odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. U tijeku dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitana je slijedeća dokumentacija: izračun HZMO-a s osnove invalidske mirovine od 10. ožujka 2025. (list spisa 3), izračun HZMO-a s osnove naknade za tjelesno oštećenje od 10. ožujka 2025. (list spisa 4), doznake banke podataka doznačenih mirovinskih primanja HZMO-a od 10. ožujka 2025. (list spisa 8-26), nalaz i mišljenje za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područnog ureda u Splitu od 2. veljače 2017. (list spisa 27-32), rješenje HZMO-a, područnog ureda u [adresa] od 14. veljače 2017. (list spisa 33-35), nalaz i mišljenje vještaka o tjelesnom oštećenju HZMO-a, Područne službe u Splitu, Područnog ureda Zadar po vještakinji dr. Dubravki Valić-Rajić od 3. veljače 2014. (list spisa 36-37), rješenje HZMO-a Područnog ureda u zadru od 11. veljače 2014. (list spisa 38 -39), nalaz i mišljenje vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti HZMO-a, Središnje službe, Centra za medicinsko vještačenje po vještakinji mr. sc. dr. VAF od 15. listopada 2014. (list spisa 40-43), nalaz i mišljenje vještaka o smanjenoj radnoj sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te d jelomičnom ili potpunom gubitku radne sposobnosti HZMO-a, Središnje službe, Centra za medicinsko vještačenje po vještakinji mr. sc. dr. VAF od 10. studenoga 2014. (list spisa 44-47), mišljenje vještaka – revizora dr. med. Tatjane Grgas od 31. listopada 2014. (list spisa 48-51), rješenje HZMO-a, područnog ureda u [adresa] od 8. prosinca 2014. (list spisa 52-56), dopis MUP-a RH, PU zadarske, službe unutarnjih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca od 14. lipnja 2019. (list spisa 57), prijavu ozljede na radu od 9. studenoga 2012. (list spisa 59-62), presuda Općinskog suda u zadru poslovni broj 37 K-16/2013 od 17. siječnja 2013. (list spisa 63-64), zapisnik o očevidu MUP-a RH PU Zadarske, PPP Zadar od 26. listopada 2012. (list spisa 67-71), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj PN-3001/2019-36 od 8. srpnja 2024. (list spisa 80-83), presudu Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1314/2024-2 od 16. siječnja 2025. (list spisa 87-91), banke podataka doznačenih mirovinskih primanja od 28. travnja 2025. (list spisa 97-108), daljnje dokaze sud nije provodio s obzirom da isti nisu od važnosti za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom predmetu i da druge dokaze stranke nisu predlagale.
4. Cijeneći rezultate ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud je uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja od 26. listopada 2012., povodom kojeg je osiguranik tužitelja JA, zadobio teške tjelesne ozljede, te mu je po tom osnovu Zavod priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad po osnovi povrede na radu, rješenjem Hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa], KLASA: 131 - 02/14-03/01175490977, URBROJ: 341-24-06/2-14-1-013682 , broj predmeta 53415 od 8. prosinca 2014, počevši od 1. studenoga 2014., i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u visini od 40 %, koja je nastala kao posljedica ozljede na radu, rješenjem HZMO, PU u [adresa], KLASA: 141-06/14-01/01175490977, URBROJ: 341- 24-05/3-14-000007, broj 53415, od 11. veljače 2014., odnosno da mu je priznato pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u visini od 90 %, koja je nastala kao posljedica ozljede na radu, rješenjem HZMO, PU u Zadru, KLASA: 141 -06/16- 01/01175490977, URBROJ: 341-24-05/3-16-013785, broj 53415, od 14. veljače 2017., te da je tužitelj već potraživao od tuženika naknadu štete isplaćene invalidske mirovine, za razdoblje od 1. kolovoza 2016. do 31. svibnja 2019., a po posljednjem zahtjevu za naknadom štete koji se vodio kod Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Pn-3001/2019, a ovom tužbom potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine priznate po osnovu povrede na radu 9.147,79 eura i novčane naknade za tjelesno oštećenje u iznosu od 3.128,70 eura, osiguraniku JA za razdoblje od 31. travnja 2022. do 31. prosinca 2024. odnosno ukupno u iznosu od 12.277,49 eura.
6. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da za tužitelja nije nastala stvarna šteta u smislu odredbi članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema kojem obveza tuženika društva za osiguranje postoji sam onda ukoliko bi razmjeri iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja, zbog povrede na radu, a u ovom postupku tužitelj nije dokazao postojanje razlike između mirovine koju isplaćuje i iznosa invalidske mirovine koja bi trebala biti utvrđena da se radilo o ozljedi na radu, pa stoga niti ne postoji razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
7. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP), i to stavkom 1., propisano je da je društvo za osiguranje obvezno Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njegove obitelji. Stavkom 3. istog članka, propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima u mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. istog članka propisano je da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Stavkom 5. istog članka propisano je da obvezu iz stavka 1. ovog članka prema Zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja, društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji određuje obvezno zdravstveno osiguranje.
8. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 157/13) propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Stavkom 2. istog članka, propisano je da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu. Člankom 164. stavka 1. istog zakona propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161., ovog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete), sukladno stavku 5. za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. do 3. ovog članka, mjerodavne su odredbe ovog zakona.
9. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine 115/2018), članak 161. stavak 2. mijenja se i glasi: "(2) Naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja: 1. novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete na ostvarenje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu; 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik da je živ ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu i starosnu mirovinu; 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja; 4. troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.".
10. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, PU Zadar, rješenjem KLASA 141-
02/14-03/14-03/01175490977, URBROJ: 341-24-06/2-14-013682, broj predmeta: 53415 od 8. prosinca 2014. priznao je počevši od **.**.2014. JA pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 1.236,07 kn mjesečno, zbog potpunog gubitka radne sposobnosti uslijed ozlijede na radu (70 %) i bolesti na radi (30%), a rješenjem HZMO, PU u [adresa], KLASA: 141-06/14-01/01175490977, URBROJ: 341-24-05/3-14- 000007, broj 53415, od 11. veljače 2014. i pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u visini od 40 %, koja je nastala kao posljedica ozljede na radu, odnosno rješenjem HZMO, PU u Zadru, KLASA: 141-06/16-01/01175490977, URBROJ: 341- 24-05/3-16-013785, broj 53415, od 14. veljače 2017. mu je priznato pravo na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u visini od 90 %, koja je nastala kao posljedica ozljede na radu, osiguraniku tuženika isplaćeno je u razdoblju od 1. travnja 2022. do 31. prosinca 2024. s osnove invalidske mirovine ukupno 13.069,70 eura, dok je dio tog iznosa od 70 %, odnosno ukupno 9.148,79 eura isplaćen s osnove invalidske mirovine, te mu je u istom razdoblju s osnove naknade za tjelesno oštećenje isplaćeno ukupno 3.128,70 eura, a što proizlazi iz obračuna HZMO-a od 10. ožujka 2025. (list spisa 6-7) i banki podataka doznačenih mirovinskih primanja (list spisa 8-26, 99-108), a navedene isprava ima značenje javne isprave, sukladno članku 159. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine 47/99), pa sud smatra neosnovanim navode tuženika da tužitelj nije dostavio dokaz da je izvršio isplatu iznosa invalidske mirovine u utuženom iznosu. Vrhovni sud RH, u odluci broj Rev-x 386/2018, je potvrdio da je sukladno odredbi članka 230. stavak 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, obračun isplaćene mirovine - javna isprava, budući ju je izdalo javno tijelo - pravna osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom.
11. Neosnovan je prigovor tuženika kojim osporava uzročno-posljedičnu vezu između odlaska u mirovinu osiguranika tužitelja JA i prometne nezgode od 26. listopada 2012., budući je tuženik u odgovoru na tužbu priznao svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, a iz nalaza i mišljenja vještaka o radnoj sposobnosti od 15. listopada 2014. i 10. studenoga 2014., mišljenja vještaka – revizora od 31. listopada 2014., nalaza i mišljenja revizora od 14. listopada 2014., utvrđeno je da su sve posljedice tužiteljevom osiguraniku proizašle iz prometne nezgode od 26. listopada 2012.
12. Sud smatra da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 51/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) budući je o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine je mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine odnosno u vrijeme nastanka štete za HZMO, tj. vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, a ne u vrijeme nastanka štetnog događaja. Sukladno članku 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, društvo za osiguranje obvezno je Zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. istog članka propisano je da se stvarnom štetom, u smislu stavka 1. ovog članka, smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno člana njezine obitelji. Stavkom 3. istog članka propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U konkretnom slučaju prema odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu obveza tuženika postojala bi samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koji je isplaćen osiguraniku tužitelja bio već i od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te s obzirom da tužitelj nije predložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine iznosa invalidske mirovine koja bi u konkretnom slučaju bila isplaćena u smislu čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, slijedom čega nije dokazao postojanje štete u utuženom iznosu, to je slijedom navedenog, a temeljem odredbi čl. 221. a ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. U odnosu na potraživanja tužitelja na ime naknade za tjelesno oštećenje u iznosu od 3.128,49 eura, koje je tužitelj isplatio svom osiguraniku, sud smatra da ne postoji obveza tuženika prema tužitelju, budući nije nastupila stvarna šteta u smislu odredbe članka 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan pod točkom I. izreke presude, odbiti kao neosnovan, stoga je donesena odluka kao pod točkom I. izreke presude.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.
14. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu od 9. lipnja 2026., u iznosu od 200,00 eura, na koje iznose je obračunat PDV od 25% u ukupnom iznosu od 100,00 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 500,00 eura, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.
U Zadru, 3. srpnja 2026. godine
Sudski savjetnik
Sudac
Matej Zurak
Marko Baraka
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
Dna:
1. tužitelju po punomoćniku,
2. tuženiku po punomoćniku.
