Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pn-78/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćniku ĆN, dipl. iur., zaposleniku, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupana po punomoćnici ĐN, mag. iur., zaposlenici, radi naknade štete , nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu dana 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti, koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB:26187994862, platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, OIB:84397956623, iznos od 12.992,45 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja 2024., kao i naknaditi prouzročene parnične troškove a sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB:84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, naknadi prouzročeni trošak od 300,00 eura (tristoeura), u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška na ime pristojbe na odgovor na tužbu od 176,37 eura (stosedamdesetšesteuratridesetsedamcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 5. travnja 2024. podnio tužbu radi naknade štete, koju obrazlaže navodeći da je njegov osiguranik TN smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila dana 13.03.2008., po kojem je osnovu rješenjem od dana 15.12.2009. priznao pravo na obiteljsku mirovinu FN - udovici umrlog osiguranika, počevši od dana 1.05.2009. Navedenu nesreću izazvao je PN upravljajući teretnim vozilom marke „Mercedes Atego“ reg. oznake [registarska oznaka], državnom cestom broj 34 između mjesta Veliškovci i Kitišanci, te uslijed neprilagođene brzine kretanja vozila 90km/h, nije na vrijeme uočio bicikl kojim je upravljao TN koji se kretao ispred njega u istom smjeru, te udario prednjim lijevim dijelom teretnog vozila u zadnji dio bicikla koji je od jačine udarca odbačen u kanal te je TN zadobio teške tjelesne povrede koje su prouzročile smrt. Po ovom pravnom osnovu tužitelj je od tuženika već potraživao naknadu štete, a zadnji zahtjev, odnosno tužbu je podnio 22.03.2021. koji je postupak je u tijeku pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem Pn-50/2021 u kojem potražuje naknadu štete isplaćene obiteljske mirovine za razdoblja od 1.11.2018.-28.02.2021. (u prethodnim periodima za razdoblje od 5.09.2009. – 31.08.2010. tuženik je izvršio uplatu po odštetnom zahtjevu od 22.09.2010.); za razdoblje od 1.09.2010. – 31.05.2013. i od 1.06.2013. -30.06.2016. tuženik je izvršio plaćanje po odštetnim zahtjevima 19.09.2013. i 27.07.2016.. za razdoblje od 1.07.2016. do 31.10.2018. tuženik je isplatio naknadu štete - puni iznos isplaćene obiteljske mirovine po presudi Trgovačkog suda u Osijeku broj P-583/2018.

1.1. Ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine FN za razdoblje od 1.03.2021. do 31.03.2024. u utuženom iznosu. Zahtjev za puni iznos mirovine počevši od 1.03.2021. do 31.03.2024. postavlja sukladno sudskoj praksi VSRH Rev 1061/03 od 23.09.2004.. Smatra da je tuženik temeljem odredbe čl.161. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) odgovoran za naknadu štete tužitelju u punom iznosu isplaćene obiteljske mirovine, pa predlaže sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev u navedenom iznosu sukladno čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13., 151/14 i dalje). Dostavlja i izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine sukladno čl. 160. st. 5. ZOMO (NN 102/98.) koji je bio na snazi u momentu priznanja prava. Smatra da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis i lex posterior u odnosu na Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da ne spori svoju pasivnu legitimaciju kao osiguravatelja vozila reg. oznake [registarska oznaka] kao i nastanak prometne nezgode od dana 13.03.2008. u kojoj nezgodi je osiguranik tužitelja TN, zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih je preminuo. Nesporna je odgovornost osiguranika tuženika za prouzrokovanje predmetne prometne nezgode, kao i da je tužitelj supruzi svoga umrlog osiguranika, TN FN, priznao pravo na obiteljsku mirovinu, te da je da je tuženik naknadio štetu tužitelju za isplate izvršene zaključno do 31.10.2018. temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Osijeku broj P-538/18 od 08.02.2019. Međutim, nesporno je i da je nakon što je tuženik izvršio plaćanje za ranija razdoblja, došlo do promjena u sudskoj praksi te da je VSRH u međuvremenu u brojnim svojim odlukama zauzeo pravno shvaćanje po pitanju prava na naknadu štete tužitelja u predmetima sa ovom problematikom. U ovom postupku sporan je osnov i sporna je visina tužbenog zahtjeva. Tužbenom zahtjevu tužitelja, kojim se potražuju puni iznosi isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 1.01.2021. (pravilno 1.03.2021.) pa do 31.03.2024., se protivi u cijelosti imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju, po pitanju opsega i visine štete, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete). Samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis i mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Upravo i jedino na temelju toga propisa moguće je utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju. Uvažavajući odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, evidentno je da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U odnosu na istaknuti prigovor da bi tužitelj imao pravo na naknadu samo razmjernog dijela isplaćenih iznosa mirovine za utuženo razdoblje, tuženik se poziva na najnoviju sudsku praksu - odluku VSRH broj Rev 90/2023 od 4.04.2023. gdje je zauzeto upravo takvo pravno shvaćanje kako to tvrdi tuženik. Kako iz zauzetog pravnog shvaćanja proizlazi da za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine evidentno je da se ovako postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim.

3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku pročitao priloženu materijalnu dokumentaciju i to rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku (broj spisa 55547) od 15.12.2009. (list 3.-6. spisa), Obavijest o prometnoj nesreći Polocijske postaje Valpovo od 9.09.2010. (list 7.-8.), Zahtjev za naknadu štete uz obavijest o isplati od 19.09.2013., 27.07.2016., 22.09.2010. (list 9.-14.), presudu Trgovačkog suda u Osijeku broj P-583/18-7 od 8.02.2019. (list 15.18.), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 2216/2019-2 od 27.03.2020. (list 19. -22.), obračun isplata od 5.04.2024. (list 23.), Izračun razmjernog dijela isplaćene obiteljske mirovine za korisnicu FN od 4.03.2024. (list 24.), proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje i pročitao nalaz i mišljenje vještaka Matije Baloga, univ.mag.oec. iz Bilja od 18.05.2026. (list 46.-51. spisa) i očitovanje vještaka od 2.06.2026. (list 64. spusa).

4. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

5. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine u razdoblju od 1.03.2021. – 31.03.2024. u iznosu od 12.992,45 eura, koji temelji na odredbi čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, 102/19, 84/21, 119/22).

8. Među strankama nije sporno:

- aktivna i pasivna legitimacija, odnosno da je osiguranik tužitelja TN smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 13.03.2008. koju je skrivio vozač čije je vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja kod tuženika;

- da je rješenjem tužitelja od 15.12.2009. udovici smrtno stradalog osiguranika tužitelja - hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata, priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 1.631,07 kn mjesečno počev od 1.05.2009.;

- da svota mirovine određene isključivo prema ZOMO bez primjene ZOPHBDR- a iznosi 1.465,58 kn mjesečno uz koju se određuje i dodatak na mirovinu;

- da je u rješenju navedeno da će isplatu obiteljske mirovine počevši od dana 1.05.2009. isplaćivati tužitelj iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske;

- da je tuženik za prethodna razdoblja isplaćivao na ime naknade štete tužitelju sukladno Zahtjevima istog za naknadu štete, zaključno sa razdobljem od 1.07.2016. – 31.10.2018.;

- da je pred ovim sudom u tijeku parnica između parničnih stranaka po istom pravnom osnovu broj Pn-50/2021 za razdoblje od 1.11.2018. – 28.02.2021.,

8.1. Nesporne činjenice proizlaze iz navoda stranaka i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku (broj spisa 55547) od 15.12.2009., obračuna isplata od 5.04.2024., te Zahtjeva za naknadu štete uz obavijest o isplati od 22.09.2010., 19.09.2013. i 27.07.2016.

9. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu utužene štete koju trpi uslijed isplate obiteljske mirovine u punom iznosu, odnosno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/23.) ili Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022.), te visina potraživanja.

10. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku od 5.04.2024. (list 23. spisa) proizlazi da je na teret sredstava Državnog proračuna u razdoblju od 1.03.2021. – 31.03.2024. na ime predmetne obiteljske mirovine ukupno isplaćeno 12.992,45 eura.

10.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, knjigovodstvo i bankarstvo Matije Baloga, univ.mag.oec. iz Bilja, od 18. svibnja 2026., čiji je zadatak bio utvrditi visinu nastale štete, odnosno razmjerni iznos mirovine na način da se utvrdi visina razlike između mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, proizlazi da je FN primila na ime mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u razdobl ju od 1.03.2021. do 31.03.2024. ukupno 12.992,48 eura, a da je predmetna mirovina bila utvrđena zbog ozljede na radu ista bi u promatranom razdoblju iznosila 15.679,20 eura. Razlika između invalidske mirovine koju je FN primala u razdoblju od 1.03.2021. do 31.03.2024. u odnosu na mirovinu koju bi primala da je ista utvrđena kao invalidska mirovina zbog ozljede na radu, iznosi 2.686,72 eura. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je sukladno rješenju FN na ime mirovine isplatio manje nego što bi joj bilo isplaćeno da je mirovina utvrđena kao invalidska mirovina zbog ozljede na radu.

10.2. Iz očitovanja vještaka od dana 02. lipnja 2026. u odnosu na primjedbe tuženika čije je podatke za potrebe izračuna invalidske mirovine zbog ozljede na radu vještak koristio prilikom izrade nalaza, da li podatke pok. osiguranika TN ili njegove supruge FN, vještak navodi da je koristio podatke pok. TN, a što je vidljivo iz priloženog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5.12.2009., te da su prilikom izračuna korišteni podaci koje je za potrebe ovog predmeta dostavio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koji sadrže visinu obiteljske mirovine korisnice FN, a koja joj je određena temeljem iznosa mirovine koja bi pripadala njezinom pokojnom suprugu DN. Isto je vidljivo jer je riječ o obiteljskoj mirovini koju ostvaruje član obitelji iza pokojnog osiguranika.

10.3. Tužena nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje, te očitovanju vještaka od 2.06.2026., dok tužitelj nije prigovorio matematičkom izračunu vještaka, već smatra da je nalaz baziran na hipotetskim pretpostavkama.

10.4. Stranke nisu zahtijevale da sud poziva vještaka na ročište radi iznošenja nalaza i mišljenja.

10.5. U odnosu na prigovor tužitelja pravne naravi, sud napominje da je vještak sačinio nalaz i mišljenje sukladno rješenju suda i prema pravnoj ocjeni koju je dao ovaj sud i koji mu je odredio zadatak vještačenja, pa je stoga sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te dopunu istog, ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim.

11. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Prema st. 2. točka 2. istog članka naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupno svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu ; Prema st. 3. zahtjevom za naknadu štete može se obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitalizirana šteta) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedina davanja) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Prema st. 4. kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, taj se iznos štete može zahtijevati i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visini priznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje.

11.1. Prema odredbi čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Odredbom stavka 5. tog članka je propisano da su za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavka 1. mjerodavne odredbe toga zakona.

12. Prema odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

12.1. Drugim riječima, prema citiranoj odredbi čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, osiguratelj ne odgovara za regresnu isplatu isplaćene mirovine, već za razmjerni iznos. Specijalnim zakonom propisan je, dakle opseg regresne odgovornosti osiguratelja, čime je odgovornost ograničena na razmjerni iznos mirovine, a ne isplaćeni puni iznos mirovine, što tužitelj zahtijeva u ovom postupku.

12.2. Razmjerni iznos mirovine, utvrđuje se, prema citiranoj odredbi članka 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu; odnosno u situacijama u kojima bi preminuli osiguranik HZMO u vrijeme donošenja odluke o mirovini, stekao uvjet za prijevremenu ili punu starosnu mirovinu, stvarnu štetu koju HZMO trpi isplatama obiteljske mirovine, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine koju je utvrdio Zavod i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario preminuli osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

13. Ovaj sud smatra da je na konkretnu pravnu situaciju potrebno primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013., 152/2014., 155/2023.), koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelj vršio isplatu mirovina.

14. Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito (tako u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 90/2023-2 od 04.04.2023.).

14.1. Činjenica da je Zakon o mirovinskom osiguranju kasniji zakon, ali kako je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori.

14.2. Drugim riječima, odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, u odnosu na opće odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, predstavlja lex specialis, pa se stoga primjenjuje pravno načelo lex specialis derogat legi generali ; odnosno Zakon o mirovinskom osiguranju je opći akt kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-I/988-1998 od 17. ožujka 2010.).

14.3. Dakle, u konkretnom slučaju, za subrogacijski (regresni) zahtjev mirovinskog osiguranja prema osiguratelju po osnovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, primjenjuje se odredba članka 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju o izvornom pravu na naknadu štete, ali u odnosu na opseg odgovornosti osiguratelja primjenjuju se citirane odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kao lex specialis u odnosu na citirane odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, a koji pravni stav je potvrdila sudska praksa (VSRH Rev 552/2022 od 17.05.2022., Rev 663/2022 od 23.05.2023., Rev 1067/12 od 5.12.2017., Rev 5292/2019 od 16.06.2020., Rev 388/2018 od 25.08.2020., Rev 909/2021 od 8.09.2021.).

15. Po mišljenju ovoga suda, u situacijama u kojima preminuli osiguranik Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u vrijeme donošenja odluke o mirovini još nije stekao uvjete za prijevremenu mirovinu ili punu starosnu mirovinu, šteta koju HZMO trpi isplatom obiteljske mirovine, trebala bi biti razlika između obiteljske mirovine koju je utvrdio Zavod i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

15.1. Kako iz nalaza i mišljenja, te dopune vještaka knjigovodstveno-financijske struke, proizlazi da sukladno odredbi čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, nema štete za tužitelja, odnosno da je tužitelj manje isplatio s osnova obiteljske mirovine zbog ozljede na radu nego što bi bio obvezan isplatiti invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu koju bi pretpostavljeno ostvario tužiteljev osiguranik I.S. u predmetnom razdoblju, to nema štete za tužitelja, radi čega odlučeno kao u izreci pod I.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

16.1. Tuženik potražuje trošak u iznosu od 476,37 eura.

16.2. Zahtjev tuženika za naknadu troška je osnovan do iznosa od 300,00 eura i odnosi se na uplaćeni predujam na ime troškova vještačenja, koji mu pripada sukladno čl. 155. i čl. 164. st. 1. – 4. Zakona o parničnom postupku, radi čega je odlučeno kao pod II. izreke.

16.3. Zahtjev tuženika na naknadu troška na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu od 176,37 eura, nije osnovan, jer obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, sukladno čl. 4. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018., 51/2023.), radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

U Osijeku, 3. srpnja 2026

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćnici tuženika