Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-580/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po pun. Dini Vukušiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupan po pun. Zlatku Knezoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 23. lipnja 2026. na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), a objavljene 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez učinka dio odredbe članka 6. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 potvrđen 17.7.2007. po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem: OV 15.260/07, zaključen između tužiteljice ZN i tuženika Addiko Bank d.d., a koji glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,80 % (dvazarezosamdeset) jednokratno, unaprijed…“.

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici ZN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 514,28 € (petstočetrnaesteuraidvadesetosamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.07.2007. do 31.12.2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 414,82 € (četristočetrnaesteuraiosamdesetdvacenta) sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj. 3. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se tužiteljica s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 187,50 € o d b i j a .

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 13.07.2007. s tuženikom sklopila Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj: [broj depozita]/2007 potvrđen 17.7.2007. po javnom bilježniku Zdenki Pavelić-Musa iz Osijeka pod brojem: Ov- 15.260/07, prema kojem joj je tuženik kao kreditor, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 31.200,00 CHF u protuvrijednosti od HRK.

1.1. U članku 6. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je odredba prema kojoj se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 2,80% jednokratno, unaprijed. Sukladno Ugovoru, iznos jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva iznosio je 873,60 CHF/ 948,21 EUR-a i naplaćen je 31.07.2007., a što proizlazi iz isplatnog naloga.

1.2. Ovakvu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom jer je odredba potpuno nejasna i općenita, ne ukazuje na što se odnosi, nije imala mogućnost pregovarati s tuženikom o pojedinačnoj odredbi, obzirom da je potpisala tipiziran ugovor kojeg je formulirao tuženik u kojem su tek pojedine stavke ispunjene rukom na za to predviđena mjesta (‘’crte’’) i nije imala utjecaja na sadržaj ugovora, odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a ugovorena je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a sukladno čl. 49. ZZP koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora. Sukladno čl. 55. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Ako tuženik tvrdi da se o konkretnoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl.49.st.4.). Poziva se na odluku Vrhovnog suda RH broj Rev-673/2023-2.

1.3. Ističe da je Sud Europske Unije u svojim presudama broj C-84/19 i C-224/19 potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i konačno koji su neproporcionalni. Dakle kreditor svoje troškove obrade kredita namiruje kroz ugovorne kamate i to je jedina realna cijena i činidba ovih ugovornih odnosa, dok ovi troškovi predstavljaju samo dodatan namet oko kojeg nije mogla pregovarati, niti na isti utjecati, a za posljedicu imaju neravnotežu među strankama, na njenu štetu.

1.4. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev od 07.04.2026. u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ističući prigovor zastare i prigovor tijeka kamata. Ističe kako je naknada za obradu kredita naplaćena dana 31. srpnja 2007. u iznosu od 3.874,88 kn pa osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. U odnosu na odredbu čl. 6. Ugovora navodi da je jasno navedeno kako se prije isplate kredita korisniku kredita jednokratno odbijaju troškovi u iznosu od 2,80 % jednokratno, unaprijed. Ističe kako je ulazna naknada, prema stavu Hrvatske narodne banke dio efektivne kamatne stope koja predstavlja cijenu u smislu članka 84. ZZP-a te se posljedično prema istom ne provode testovi transparentnosti i poštenosti. U članku 173. Zakona o bankama propisano je da je banka dužna u svojim poslovnim prostorijama učiniti dostupnim podatke koji se odnose na naknade odnosno provizije koje banka zaračunava korisniku kredita, a tu je obvezu ispunio. Navodi da je čl. 6. Ugovora o kreditu jasna, lako uočljiva i razumljiva odredba. Jasna jer je navedeno da se prije isplate kredita od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade.

2.2. Ističe da je odredba u čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu lako uočljiva jer je navedene istim fontom i veličinom slova kao što su ispisane ostale odredbe Ugovora o kreditu te samim time i razumljiva. Time je ostvaren zahtjev transparentnosti iz članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, dalje ZZP 03). U pogledu jasnosti i uočljivosti dodaje kako su tužiteljica i tuženik pojedinačno pregovarali prilikom sklapanja ugovora te su tužiteljici odnosno klijentu stavljeni na uvid svi podaci i uvjeti kreditiranja i banka je postupala sukladno prisilnim propisima i pod nadzorom Hrvatske narodne banke. Ukazuje da je člankom 296. stavkom 3. ZOO-a propisano da se odredba istog članka, stavka 1. ne primjenjuje na odredbe općih uvjeta čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja Ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga strana je pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te smatra da predmetna odredba nije i ne može biti ništetna.

2.3. Poziva se na odluke suda Europske unije C-621/17, C-84/19, C-224/19 i C- 259/19, C-565/21, C-186/16 te odluke Županijskog suda u Splitu br. Gž-230/2023, VSRH br. Rev-2781/2011, Rev-2288/2000… predlažući da sud odbije tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom.

3. Tužiteljica je podneskom od 28. svibnja 2026. specificirala tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

4. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužiteljicu te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

5. Tužiteljica ZN, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva iskazala je da je 2007. u auto kući Opel u Osijeku pronašla automobil Opel i djelatnici auto kuće su joj preporučili da kredit podigne u bivšoj Slavonskoj banci u Osijeku a koju banku je naslijedila Hypo Alpe Adria Bank, a tu banku sadašnja Addiko Bank, a čiji je klijent. Otišla je u bivšu Slavonsku banku u Osijeku i djelatnica banke joj je nudila isključivo kredit u CHF kao najpovoljniji. Kako je banka bila u poslovnom odnosu s auto kućom, pripremljen je ugovor i djelatnica banke ju nije upozorila niti upoznala s troškovima naknade obrade kredita od 2,80 % niti koji parametri čine tu ulaznu naknadu i zašto ona baš toliko iznosi. Na sadržaj ugovora uopće nije mogla utjecati jer ju je već pripremljen ugovor u banci čekao. Letimično je pogledala ugovor, a djelatnica banke joj je rekla da sve što je potrebno navedeno je u ugovoru. Ugovore je odnijela kod javnog bilježnika koji ih je ovjerio, a ni prilikom potpisivanja ugovor nije joj ukazivao na odredbu ugovora o naknadi. Ovjerene ugovore vratila je u banku i banka je iznos kredita izravno uplatila auto kući. Uredno je otplaćivala rate kredita kroz razdoblje od 7 godina, a naknadno je saznala da je visina ulazne naknade naplaćena u iznosu od 514,28 €, a da to nije ni znala. Dodala je da je vezano za ovaj kredit protiv tuženika vodila spor vezano za ništetnost promjenjive kamate i valutne klauzule i u tom postupku je uspjela u cijelosti. Ističe da nije mogla utjecati ni na jednu odredbu iz ugovora i nije bila pravilno informirana niti upoznata s visinom ulazne naknade. Nikada nije bila vlasnica nekog trgovačkog društva niti obrta i automobil je kupila kao fizička osoba za osobne potrebe.

6. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su prednik tuženika Slavonska banka i tužiteljica 13. srpnja 2007. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007;

- da je čl. 6. Ugovora ugovoreno da naknada za obradu kredita iznosi 2,80 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita;

- da je 31.07.2007. naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 3.874,88 kn / 514,28 €.

7. Među strankama je prijeporno i to:

- da li je ništetni dio odredbe čl. 6. predmetnog Ugovora;

- da li tužiteljica ima pravo na restituciju temeljem navodno ništetne predmetne odredbe ugovora;

- da li je osnovan tuženikov istaknuti prigovor zastare potraživanja i prigovor tijeka kamata.

8. Analizirajući navode tužbe i odgovora na tužbu tuženika, iskaz tužiteljice, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice opisan kao u izreci presude.

9. Sadržaj Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika nije prijeporan, prijeporan je dio odredbe čl. 6. Ugovora kojim je ugovorena naknada za obavljanje bankarskih usluga i to jednokratno u iznosu od 2,80 % od iznosa kredita unaprijed.

10. Sud smatra utvrđenim da je tužiteljica bila upoznata o obvezi plaćanja naknade za obradu kredita i da je visina te naknade 2,80 % iznosa kredita. Međutim, tužiteljica je u svom iskazu navela da nije bila informirana na što konkretno se ta naknada odnosi te da o naknadi nije mogla pregovarati. Banka je tu naknadu obradila i naplatila po svojim bankarskim uvjetima bez posebnog pojašnjenja.

11. Stoga su predmetne odredbe nepoštene i ništetne. Nepoštenost sud nalazi iz razloga što je predmetni ugovor tipizirani ugovor prema kojem korisnik kredita nema nikakvog utjecaja osim prihvatiti ga ili ne, tj. bila je ovisna o novcu potrebnom za kupnju automobila pa je u konkretnom slučaju banka jača strana koja određuje pravila igre tako i naknade sukladno vlastitoj odluci na koju korisnik kredita nema nikakvog utjecaja.

12. Naime, iz navedenih odredbi proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbe prema kojima se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje naknada od iznosa kredita i to jednokratno 2,80 %.

13. Prema odredbi čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, dalje ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje odredba čl. 49. ZZP-a/2014. Tuženik tu činjenicu nije uopće dokazivao.

15. Prema čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

16. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati, a što znači da se nije moglo niti pojedinačno pregovarati o spornoj odredbi ugovora.

17. Budući da iz predmetnog ugovora očito proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora pa tako i o odredbama općih akata banke, kao i o izmjenama i dopunama tih akata, po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati. S obzirom da je tužiteljica na temelju čl. 6. Ugovora o kreditu platila tuženiku naknadu u visini kako je to ranije navedeno, to je očito da je ista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da je nepoštena navedena odredba čl. 6. Ugovora o kreditu, primjenom čl. 81. st.1. ZZP-a te ništetna u smislu čl. 87. st. 1. ZZP-a.

18. Kako je ništetna odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu, ta se odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovorne odredbe. Sukladno članku 323. ZOO-a tuženik je dužan vratiti tužitelju ono što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Kako je tužiteljica u svom iskazu navela da je ugovor sklopila kao fizička osoba za kupnju automobila za osobne potrebe i da se na koristi za obavljanje poslovne djelatnosti, razvidno je da tužiteljica ima status potrošača. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade za obradu kredita u iznosu od 514,28 €, a koja je naplaćena 31.07.2007. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod toč. II. izreke presude.

19. U odnosu na tuženikovo osporavanje tijeka zateznih kamata, sud u cijelosti prihvaća navode tužiteljice da se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem od dana naplate predmetne naknade te sukladno čl. 1115. ZOO-a tužiteljica osnovano potražuje iznos zateznih kamata na iznos plaćene naknade za obradu kredita od dana plaćanja iste.

20. Neosnovan je prigovor zastare tuženika, jer je člankom 328. ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti čl. 6. Ugovora o kreditu. U odnosu na zahtjev za isplatu ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu te je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude.

21. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

22. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

23. Tužiteljica, koja je ovaj spor dobila u cijelosti, zahtijeva troškove postupka u iznosu od 602,32 €, a priznati su joj troškovi postupka u iznosu od 414,82 € koji se sastoje i to: iznosa od 100,00 € ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23 dalje: Tarife), iznosa od 100,00 € na ime sastava obrazloženog podnesaka po punomoćniku od 27.05.2026. po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište održano 23.06.2026. po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 75,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 300,00 € te iznosa od 39,82 € na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu.

24. S obzirom da tužiteljica zahtijeva troškove po VPS od 948,21 €, a pripadaju joj troškovi po VPS od 514,28 €, sud je tužiteljicu s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 187,50 € odbio.

25. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 3. srpnja 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika