Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5459/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, uz sudjelovanje Ljerke Perice kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SŠ, Sesvete, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB:58831547726, radi poništenja rješenja, 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem točke 1. izreke rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/24-01/419, URBROJ: 566-01/1-24-5 od 8. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/24-01/419, URBROJ: 566-01/1-24-5 od 8. studenog 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Vlade Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-112-02/24-02/05, URBROJ: 50303-01/03-24-1 od 14. svibnja 2024. (točka 1. izreke).

1.1. Istim rješenjem odbačena je žalba tužitelja izjavljena na Sporazum o trajnom premještaju sklopljen između potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske UŠ i ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, ĐŠ, kao nedopuštena (točka 2. izreke).

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem (točka 1. izreke osporenog rješenja) tužitelj, raspoređen na radno mjesto savjetnika u Uredu potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske, koja nije članica ministarstva, trajno se premješta s danom 14. svibnja 2024. u Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine na radno mjesto višeg savjetnika u Službi za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, Sektoru za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, u Upravi za upravljanje i raspolaganje nekretninama (točka 1. izreke).

2.1. Istim rješenjem utvrđeno je da tužitelju prestaje državna služba u Uredu potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske s danom 13. svibnja 2024., od kojeg dana prestaje ostvarivati sva prava iz rada i po osnovi rada u Uredu potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske (točka 2. izreke).

3.

Tužitelj je tužbom dostavljenom sudu 24. prosinca 2024. obuhvatio dva osporena akta i to: rješenje Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/24-01/419, URBROJ: 566-01/1-24-5 od 8. studenog 2024. i rješenje Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/24-01/420, URBROJ: 566-01/1-24-2 od 11. studenoga 2024.

4.

U ovom upravnom sporu odlučuje se o zakonitosti rješenja tuženika od 8. studenoga 2024., dok će se o zakonitosti rješenja tuženika od 11. studenoga 2024. odlučiti u sporu koji se vodi pod oznakom Us I-67/2025.

5. Tužitelj osporava rješenje tuženika od 8. studenoga 2024. u dijelu pod točkom 1. izreke, iz svih zakonom dopuštenih razloga. Navodi da je žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja utemeljena na odredbama članka 84. stavka 1. do 3. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj: 155/23) koje citira, ističući da nije dao suglasnost na premještaj, o istome čak nije prethodno niti naknadno obaviješten. Poziva se na odredbe propisa koje detaljno citira navodeći da je premještaj evidentno u suprotnosti sa Zakonom o državnim službenicima jer je premješten na radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju. Iznosi sadržaj obrazloženja osporenog rješenja navodeći da, nakon što je točno utvrdio uvjete potrebnog broja godina radnog iskustva u struci za radno mjesto s kojeg se premješta i radnog mjesta na koje se premješta, tuženik je trebao primijeniti jasne i precizne odredbe članka 171. Zakona o državnim službenicima, a što je propustio učiniti.

5.1. Tužitelj navodi da je Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi („Narodne novine“ broj: 22/24) na koju upućuju propisi koje navodi stupila na snagu 1. ožujka 2024. Ističe da ako postoji nesklad viši pravni propis derogira niži pravni propis, stoga bi trebalo biti neupitno da se od 1. ožujka 2024. primjenjuju i uvjeti za raspored na radna mjesta koji su propisani Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi. U navedenoj Uredbi za radno mjesto savjetnika u Uredu potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske koji nije čelnik ministarstva propisan je uvjet „najmanje 5 godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima“. Budući da je Sporazum o trajnom premještaju sklopljen 13. svibnja 2024. pri njegovu sklapanju trebalo je uzeti u obzir u tom trenutku važeće uvjete za raspored te ga se nije moglo premjestiti, bez eventualne njegove prethodne suglasnosti koja nije tražena niti dobivena, na radno mjesto višeg savjetnika za koje je Uredbom propisan uvjet za raspored „najmanje 4 godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima“. 5.2.

Tužitelj navodi da mu do podnošenja tužbe nije dostavljeno očitovanje Glavnog tajništva Vlade dostavljeno tuženiku tijekom postupka.

5.3. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje u dijelu pod točkom 1. izreke i odgovarajući dio prvostupanjskog rješenja o trajnom premještaju.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja osporenog rješenja, te iznosi sadržaj istog. Tužbu smatra neosnovanom pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

7. Radi osiguranja načela izjašnjavanja stranaka u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZUS) strankama je dana mogućnosti da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke kao i o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.1. U predmetnom upravnom sporu održana je usmena i javna rasprava 12. lipnja 2026. koja je provedena u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.

7.2. Na navedenoj raspravi tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi, ne predlaže izvođenje daljnjeg dokaznog postupka.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis kao i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno po sklopljenom Sporazumu o trajnom premještaju tužitelja, između potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, pozivom na odredbe članka 173. i 85. Zakona o državnim službenicima.

11. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

11.1. Otklanjajući žalbene prigovore tuženik obrazlaže kako je za radno mjesto savjetnika na koje je službenik prethodno bio raspoređen sukladno tada važećem Pravilniku o unutarnjem redu Ureda potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske, KLASA: 022-03/22-01/06, URBROJ: 50303-01/02-22-3 od 23. svibnja 2022. predviđeno između ostalog najmanje četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, jednako kao što je to za radno mjesto višeg savjetnika u Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u Službi za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, Sektoru za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, u Upravi za upravljanje i raspolaganje nekretninama, a što proizlazi i iz Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: 011-01/23-01/51, URBROJ: 531-03-01/2-1-23-6 od 15. svibnja 2023.

11.2. Vezano za prigovor koji tužitelj ponavlja u tužbi, a koji se odnosi na propisani koeficijent za obračun plaće (2,8 i 10 platni razred) te uvjet najmanje 5 godina radnog iskustva u struci, tuženik obrazlaže, pozivom na Uredbu o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijent za obračun plaće u državnoj službi („Narodne novine“ broj: 22/24 i 33/24) kako je taj žalbeni navod točan, međutim, poziva se na odredbe članka 8. stavka 1. i članka 18. Uredbe, navodeći da se odredbe Uredbe inkorporiraju u nove pravilnike o unutarnjem redu, a u prijelaznom razdoblju do donošenja novih pravilnika na snazi su uvjeti iz važećih pravilnika o unutarnjem redu, pa da bi službenici dobili veću plaću „prevode se“ u novi naziv radnog mjesta, ali prema tablicama 4, 5 i 6 što proizlazi iz odredbe članka 16. stavka 4. navedene Uredbe. U konkretnom slučaju, prema očitovanju Vlade Republike Hrvatske, Glavnog tajništva proizlazi da u vrijeme premještaja državnog službenika nije donesen novi pravilnik o unutarnjem redu Ureda potpredsjednice Vlade, a od 18. svibnja 2024. Ured potpredsjednice Vlade je prestao postojati.

11.3. Tuženik stoga navodi kako je, budući da je tužitelj temeljem Sporazuma čelnika premješten po potrebi službe na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i radno iskustvo u jednakom trajanju, premještaj zakonit, pa žalbeni navodi ne mogu utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

12. Člankom 42. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima propisano je da je odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, premještaju, napredovanju, plaći, produženju roka za polaganje državnog ispita, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe upravna stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela.

13. Člankom 173. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima propisano je da u razdoblju od dana stupanja na snagu ovoga Zakona do 1. siječnja 2026. državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u drugom državnom tijelu za koje ispunjava propisane uvjete.

13.1. Prema stavku 2. članka 173. Zakona o državnim službenicima državni službenik premješta se na radno mjesto u drugom državnom tijelu na temelju sporazuma čelnika tijela iz kojeg se službenik premješta i čelnika tijela u koje se premješta.

13.2. Prema stavku 3. članka 173. na premještaj iz stavka 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o premještaju na drugo radno mjesto u istom državnom tijelu.

14. Člankom 85. stavkom 1. Zakona o državnim službenicima propisano je da se državnog službenika premješta po potrebi službe u pravilu na neodređeno vrijeme (trajni premještaj).

15. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući relevantne odredbe materijalnog prava, utvrđeno je kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenjeno materijalno pravo, odredbe na koje se pozivaju upravna tijela, a povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

16. Kao što je iz obrazloženja rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, te se očitovao na istaknute žalbene prigovore , pa je time u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojim je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.

17. Stajalište tuženika izneseno u osporenom rješenju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer za navedeno postoji uporište u dokumentaciji dostavljenog spisa i citiranim odredbama propisa ne koje se pozivaju donositelji rješenja.

18. Razlozi kojima tužitelj osporava zakonitost rješenja donesenih u postupku koji je prethodio ovom sporu ponovljeni su navodi žalbe i isti, prema ocjeni suda nisu osnovani, odnosno takvi su da ne dovode do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.

19. U konkretnom predmetu nije sporno da je Uredbom o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi („Narodne novine broj: 22/24 i 33/24) propisano za radno mjesto savjetnika u Uredu potpredsjednika Vlade u tablici 2. koeficijent za obračun plaće od 2,8 i 10 platni razred te uvjet od najmanje 5 godina radnog iskustva u struci, međutim, za odluku u predmetnoj upravnoj stvari odlučnom je cijenjena činjenica da do donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu koji bi inkorporirao odredbe navedene Uredbe, u prijelaznom razdoblju, na snazi ostaju uvjeti iz važećih pravilnika o unutarnjem redu, u konkretnom slučaju Pravilnik o unutarnjem redu Ureda potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske, KLASA: 022-03/22-01/06, URBROJ: 50303-01/02-22-3 od 23. svibnja 2022. koji, između ostaloga za navedeno radno mjesto propisuje najmanje četiri godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, a što je u pog ledu radnog iskustva i uvjet za radno mjesto na koje je tužitelj raspoređen (također prema ranijem pravilniku, s obzirom na to da u trenutku premještaja novi sukladno odredbama Uredbe nije donesen.

20. Ovakvo obrazloženje sud prihvaća, budući da je odredbom članka 8. stavka 1. Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijent za obračun plaće u državnoj službi propisano da se radna mjesta u državnim tijelima utvrđuju u pravilniku o unutarnjem redu, dok je člankom 18. iste Uredbe propisano da će čelnik državnog tijela donijet pravilnik o unutarnjem redu u skladu s ovom Uredbom u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe , a koji pravilnik u trenutku premještaja tužitelja nesporno nije bio donesen.

21. Imajući u vidu navedeno, da se raspored tužitelja temelji na Sporazumu čelnika tijela o trajnom premještaju s danom 14. svibnja 2024., da tužitelj ispunjava propisane uvjete radnog mjesta na koje se premješta, da za Ured potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske, nakon stupanja na snagu (1. ožujka 2024.) Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za rasporedi koeficijent za obračun plaće u državnoj službi, nije donesen novi Pravilnik o unutarnjem redu, niti je protekao rok za donošenje novog pravilnika, već je Ured prestao postojati s danom 18. svibnja 2024., a da je tada važećim Pravilnikom o unutarnjem redu od 23. svibnja 2022. bio propisan, između ostaloga za radno mjesto savjetnika u Uredu potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske uvjet 4 godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, što je i uvjet za radno mjesto višeg savjetnika u Službi za jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, Sektoru za neprocijenjeno građevinsko zemljište, investicijske projekte jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave i tehničke poslove, u Upravi za upravljanje i raspolaganje nekretninama, tuženik je imao osnova odbiti žalbu.

22. S obzirom na to da je u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđeno kako je za radno mjesto s kojega se tužitelj premješta kao i za radno mjesto na koje se tužitelj premještaj, između ostaloga, propisano radno iskustvo u trajanju od 4 godine na odgovarajućim poslovima, nije bilo razloga traženju suglasnosti tužitelja za navedeni premještaj, u smislu članka 84. stavka 3. Zakona o državnim službenicima kojim je propisano da iznimno, državni službenik može, uz njegovu suglasnost, biti premješten na radno mjesto za koje je propisano radno iskustvo u kraćem trajanju.

22.1. U pogledu prigovora tužitelja da mu tijekom postupka nije dostavljeno očitovanje Vlade Republike Hrvatske, ističe se da je tužitelj u podnesku dostavljenom sudu 9. svibnja 2025. ustvrdio kako mu je navedeno očitovanje dostavljeno tijekom spora.

23. Pozivanje tužitelja na odredbe članka 171. Zakona o državnim službenicima, a nije opravdano. Ovo zato, jer je navedenom odredbom propisano prevođenje naziva radnih mjesta, pa je tako stavkom 1. toga članka propisano da će se u razdoblju od dana stupanja na snagu uredbe iz članka 47. ovoga Zakona do rasporeda državnih službenika i namještenika u skladu s pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela usklađenim s tom uredbom primjenjivat odredbe te uredbe o prevođenju dotadašnjih naziva radnih mjesta u nove nazive radnih mjesta državnih službenika i namještenika.

23.1. Imajući u vidu navedeno, budući da se „prevođenje“ odnosi na nazive radnih mjesta ali ne i uvjeta, obrazloženje tuženika prema kojemu su u prelaznom razdoblju na snazi „stari“ pravilnici o unutarnjem redu u skladu s mjerodavnim zakonom ali da su izmijenjeni samo nazivi radnih mjesta prema kojemu su određeni novi koeficijenti za obračun plaće, prihvaća i ovaj sud.

24. Povrede odredaba i načela upravnog postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito, sud nije našao.

25. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

26. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. srpnja 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. SŠ, [adresa]

2. Odbor za državnu službu Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Palmotićeva 5

3. u spis