REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-522/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, predsjednice vijeća, Renate Marić, izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Zlatka Pirca člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja ČČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-410/2023-20 od 13. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d., kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-410/2023-20 od 13. veljače 2026.

II Odbija se zahtjev tuženika Addiko Bank d.d. za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-410/2023-20 od 13. veljače 2026. suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba člana 3. točka 4. Ugovora o kreditu broj 2140060242-27000049226/05. od 12. rujna 2005. g. koji je zaključen između tužitelja ČČ iz [adresa], sada J. Lovretića 6, OIB [osobni identifikacijski broj], i pravnog prednika tužene Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska av. 6, OIB 14036333877 – Slavonske banke d. d., u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke kreditora za devize važećem na dan plaćanja tije-kom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu od 12. rujna 2005., te u navedenom dijelu predmetna odredba nema pravni učinak po ugovorne stranke.

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju ČČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita s osnova povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 10.821,81 EUR (slovima: desettisućaosamstodvadesetjedan euro i osamdesetjedan cent) sa zak. zat. kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate - povrata, sa zak. zat. kamatama po stopi od 15 posto godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14% godišnje, te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zak. zat. kamata u visini eskontne stope HNB -a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

Na iznos od 5,14 EUR počev od 1. studenoga 2008. g. do isplate,

Na iznos od 7,02 EUR počev od 1. siječnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 9,28 EUR počev od 1. veljače 2009. g. do isplate

Na iznos od 10,87 EUR počev od 1. ožujka 2009. g. do isplate,

Na iznos od 8,26 EUR počev od 1. travnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 7,65 EUR počev od 1. svibnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 3,70 EUR počev od 1. lipnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 1,32 EUR počev od 1. kolovoza 2009. g. do isplate,

Na iznos od 3,85 EUR počev od 1. rujna 2009. g. do isplate,

Na iznos od 2,05 EUR počev od 1. listopada 2009. g. do isplate,

Na iznos od 0,77 EUR počev od 1. studenoga 2009. g. do isplate,

Na iznos od 4,44 EUR počev od 1. prosinca 2009. g. do isplate,

Na iznos od 8,05 EUR počev od 1. siječnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 11,73 EUR počev od 1. veljače 2010. g. do isplate,

Na iznos od 10,76 EUR počev od 1. ožujka 2010. g. do isplate,

Na iznos od 17,61 EUR počev od 1. travnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 15,50 EUR počev od 1. svibnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 18,45 EUR počev od 1. lipnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 36,51 EUR počev od 1. srpnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 32,23 EUR počev od 1. kolovoza 2010. g. do isplate,

Na iznos od 47,07 EUR počev od 1. rujna 2010. g. do isplate,

Na iznos od 39,29 EUR počev od 1. listopada 2010. g. do isplate,

Na iznos od 33,38 EUR počev od 1. studenoga 2010. g. do isplate,

Na iznos od 51,80 EUR počev od 1. prosinca 2010. g. do isplate,

Na iznos od 61,79 EUR počev od 1. siječnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 53,47 EUR počev od 1. veljače 2011. g. do isplate,

Na iznos od 54,57 EUR počev od 1. ožujka 2011. g. do isplate,

Na iznos od 50,19 EUR počev od 1. travnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 51,49 EUR počev od 1. svibnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 70,72 EUR počev od 1. lipnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 73,47 EUR počev od 1. srpnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 10.019,38 EUR počev od 28. srpnja 2011. g. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan, zahtjev tuženika za utvrđivanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih iznosa zbog tečajnih razlika iznesen u prigovoru radi prebijanja i to u iznosu od 397,77 eura.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da naknadi tužitelju ČČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 eura

(slovima:tisućušestosedamdesetpeteura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13.veljače 2026. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je pravodobno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka, te je predložio da se usvoji žalba i pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan i da se naloži tužitelju da naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka ili da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

2.1. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati . Tuženik, nadalje, ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 154. stavka 2. točke 6. ZPP-a jer da nije obrazložio zbog čega je odbio sve prigovore tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, bez da je odredio provođenje dopunskog vještačenja, te da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, a niti su u obrazloženju presude dani valjani razlozi za odbijanje predloženih dokaza. Smatra da je bilo potrebno uvažiti negativne razlike, jer je tuženik pravovremeno istakao prigovor radi prebijanja. Navodi da Slavonska banka nije obuhvaćena kolektivnom tužbom. Tuženik žalbenim navodima osporava i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara potraživanja.

2.2. Osim navedenog tuženik navodi da je tužitelj samostalno odlučio da je za njega najprihvatljivija odluka sklopiti ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF, da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF bile jasne, lako uočljive i razumljive, te da su sva prava tužitelja kao potrošača bila poštovana u cijelosti na način da je tuženik prije sklapanja ugovo ra o kreditu upoznao tužitelja sa svim mogućnostima kreditiranja, kao i da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu postupao u skladu s odredbama Zakona o bankama i Zakona o kreditnim institucijama, a da je valutna klauzula u ugovorima o kreditu bila dopuštena sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) pa da predmetne odredbe Ugovora o kreditu nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, i to osobito iz razloga što u trenutku sklapanja tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu. U odnosu na dosuđene zatezne kamate tuženik smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo obzirom da bi sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a zatezne kamate trebale početi teći od dana podnošenja tužbe.

2.3. Tuženik zaključno osporava i odluku o troškovima postupka navodeći prije svega da je prvostupanjski sud propustio presudom odbiti njegov zahtjev za naknadom parničnog troška kao da isti zahtjev nije niti podnio jer je izradio i predao troškovnik na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava, osporava dosuđeni trošak objave presude i primjenu vrijednosti boda na sve radnje prije stupanja na snagu Izmjena Tarife NN 138/23 i za razdoblje prije 17.studenog 2023.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. ZPP -a, budući je tuženiku tijekom postupka dana mogućnost da raspravlja pred sudom, a presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati. Ovaj sud, također, nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je potraživanje preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti dijela odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF.

7. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao davateljem kredita dana 12. rujna 2005. g. zaključio Ugovor o kreditu 2140060242-27000049226/05., potvrđen dana 14.09.2005. godine kod javnog bilježnika Želimira Mirić iz [adresa], broj OU-501/2005, prema kojem je banka korisniku kredita, odobrila i stavila na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 56.000,00 CHF po srednjem tečaju za devize Banke kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 240 mjeseci, da je čl. 3. Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,90 % godišnje. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da se radi o namjenskom kreditu, stambenom, za kupovinu stana.

8. Sporna je, u bitnome, neposredna primjena pravnih utvrđenja iz presuda donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, nadalje jesu li sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF jasne, lako uočljive i razumljive odnosno jesu li ništetne, jesu li uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača suprotno načelu savjesnosti i poštenja, je li o njima pojedinačno pregovarano, kao i je li tuženik tužitelju dao sve potrebne informacije prilikom sklapanja ugovora o spornim ugovornim odredbama. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva kao i je li nastupila zastara potraživanja.

9. Subjektivne granice pravomoćnosti (intervencijski efekt) navedenih presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača odnose se na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu (o čemu dijelom govore i utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.). Međutim, to ne znači da su automatizmom ništetne sve odredbe svih ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule, a pogotovo da se u pojedinačnim parnicama te potencijalno ništetne odredbe uopće ne mogu preispitivati.

9.1. U tom smislu drugostupanjski sud naglašava i da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj: U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. zauzeo stav da ako se odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora.

10. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju imao u vidu zaključke Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesene u navedenom predmetu, te je izveo dokaze predložene po tužitelju i tuženiku, saslušao tužitelja, dok je tuženik odustao od prijedloga za saslušanje predloženih svjedoka javnog bilježnika i djelatnika banke.

11. Prvostupanjski sud je cijeneći iskaz tužitelja, kojeg je u cijelosti prihvatio nalazeći da je isti uvjerljiv i životan, utvrdio da je predmetni ugovor o kreditu sklopio jer su mu bila potrebna sredstva za osobne potrebe, a da je ugovor već bio sastavljen kada ga je došao potpisati kod javnog bilježnika, te da je nitko nije obavijestio o rizicima vezanim uz rast tečaja švicarskog franka nego da mu je taj kredit ponuđen kao najpovoljniji.

12. Imajući u vidu da iz iskaza tužitelja proizlazi da prednik tuženika tužitelja, prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, nije upozorio na odredbe o rizičnosti valute CHF, niti je tužitelj imao mogućnost stvarno utjecati na pojedine odredbe ugovora o kreditu jer je ugovor o kreditu čekao već unaprijed pripremljen, odnosno da mu je ponuđen kredit samo u CHF kao najpovoljniji, a da je upravo na tuženiku bio teret dokaza da je u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora dao odgovarajuće obavijesti potrošaču o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu, a koji bi bili specifični u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu, te da tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbama kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF, i po ocjeni ovog suda navedene ugovorne odredbe ugovora o kreditu su ništetne, tako da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnim odredbama tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a u vezi s člankom 323. stavkom 1. ZOO-a. Zbog navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. i II. izreke potvrditi.

13. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović, koji u svom nalazu navodi da su tužitelj i prednik tuženika sklopili Ugovor o kreditu broj 5140060242 - 2700049226/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretnini kojim se tužitelju stavlja na raspolaganje iznos od 56.000,00 CHF sa rokom otplate 20 godina i kamatnom stopom 4,90 %, a početni iznos anuiteta 367,08 CHF primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 19.09.2005. godine u visini 4,783171 kuna za 1 CHF iznosi 1.755,81 kuna.

13.1. Vještak nadalje navodi da ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 10.821,81 EUR. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -397,77 EUR. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 10.424,04 EUR.

13.2. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 14.11.2025.g. uskladio sa nalazom vještaka, dok je tuženik imao primjedbi na nalaz i mišljenje, međutim iste su pravne prirode.

13.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule iznos od 10.821,81 eura, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 14.11.2025.g.

14. Tijek zakonskih zateznih kamata određen je sukladno odredbi čl. 214. Zakona o obveznim odnosima i to iz razloga, jer se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem koji je kao takav obvezan platiti tužitelju zateznu kamatu od dana stjecanja odnosno od dana kada je tužitelju nastala šteta sukladno odredbi čl. 186. Zakona o obveznim odnosima.

15. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženik, dužan stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. Zakona o obveznim odnosima, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (5 godina).

16. Prigovor zastare tuženika sud je pravilno ocijenio kao neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnesena 10. lipnja 2023. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

17. Prigovor prijeboja istaknut od tuženika sud je odbio kao neosnovan jer nije osnovano potraživanje tuženika prema tužitelju. Što se tiče eventualnog potraživanja tuženika spram tužitelja istaknutog u prigovoru radi prebijanja, a radi plaćanja anuiteta po tečaju nižem od početnog isto nije osnovano. Plaćanjem tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Prigovor prijeboja je onda neosnovan i s osnova naknade štete. (Županijski sud u Dubrovniku posl. br. Gž-725/21-3 od 25.09.2024.g.).

17.1. Osim toga, sud nadalje navodi da je eventualno potraživanje tuženika je u zastari. Prigovor radi prebijanja je istaknut u podnesku od 11. prosinca 2025.g., što uz opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima znači da su u zastari sva potraživanja dospjela prije 14.06.2014.g. što su sva potraživanja navedena u prigovoru prijeboja. Podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ima učinka na prekid zastare samo za potraživanja potrošača prema bankama čija su prava i interesi povrijeđeni sklapanjem kredita s nepoštenim ugovornim odredbama.

18. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Kako je u konkretnom slučaju riječ upravo o procesnoj kompenzaciji, pravilno je prvostupanjski suda odluku utemeljio na odredbi članka 338. stavak 3. ZPP -a, te povodom tuženikovog procesnog prigovora radi prebijanja, a prethodno utvrdivši da je tužiteljev zahtjev osnovan, a da tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja ne postoji, prihvatio tužbeni zahtjev, te presudom negativnog utvrđenja deklaratorno utvrdio nepostojanje tuženikovog potraživanja istaknutog radi prebijanja.

19. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio troškovima postupka temeljem članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a, te je pravilno obračunao troškove parničnog postupka prema vrijednosti boda od 2,00 eura za sve poduzete radnje budući je odredbom Tbr. 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (138/23) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, da primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Što se tiče osporavanja troška ročišta za objavu presude radi se dakle o potrebnom parničnom trošku u smislu odredbe čl. 155. ZPP nastalog tijekom parničnog postupka, te je pravilnom primjenom materijalnog prava Tbr. 9./3. Tarife tužitelju dosuđen zatraženi trošak ročišta za objavu presude.

20. Kako svojim žalbenim navodima tuženi nije doveo u pitanje zakonitost osporene presude odlučeno je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a kao u izreci.

21. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer s istom nije uspio, a temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

U Požegi, 3. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić