REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-746/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja VM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Perkušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KONČAR - Metalne konstrukcije d.o.o., Zagreb, Fallerovo šetalište 22, OIB: 05214448972, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Josipa Perkušića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KONČAR - Metalne konstrukcije d.o.o. za proizvodnju isplatiti tužitelju VM razliku plaće na ime neisplaćene naknade za posebne uvjete rada u bruto iznosu od 1.645,68 eura na račun radnika, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:

- Za mjesec ožujak 2020. u bruto iznosu od 24,65 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. travnja 2020.,

- Za mjesec travanj 2020. u bruto iznosu od 20,95 eura sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2020.,

- Za mjesec svibanj 2020. u bruto iznosu od 25,82 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2020.,

- Za mjesec lipanj 2020. u bruto iznosu od 23,42 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2020.,

- Za mjesec srpanj 2020. u bruto iznosu od 27,12 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2020.,

- Za mjesec kolovoz 2020. u bruto iznosu od 7,75 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2020.,

- Za mjesec rujan 2020. u bruto iznosu od 27,12 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2020.,

- Za mjesec listopad 2020. u bruto iznosu od 27,12 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2020.,

- Za mjesec studeni 2020. u bruto iznosu od 25,82 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2020.,

- Za mjesec prosinac 2020. u bruto iznosu od 11,79 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2021.,

- Za mjesec siječanj 2021. u bruto iznosu od 24,53 eura sa zateznim kamatama tekućim tekućom od 13. veljače 2021.,

- Za mjesec veljača 2021. u bruto iznosu od 27,12 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2021.,

- Za mjesec ožujak 2021. u bruto iznosu od 25,94 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. travnja 2021.,

- Za mjesec travanj 2021. u bruto iznosu od 19,72 eura zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2021.,

- Za mjesec svibanj 2021. u bruto iznosu od 27,12 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2021.,

- Za mjesec lipanj 2021. u bruto iznosu od 18,49 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2021.,

- Za mjesec srpanj 2021. u bruto iznosu od 27,12 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2021.,

- Za mjesec kolovoz 2021. u bruto iznosu od 6,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. rujna 2021.,

- Za mjesec rujan 2021. u bruto iznosu od 25,88 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2021.,

- Za mjesec listopad 2021. u bruto iznosu od 27,12 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2021.,

- Za mjesec studeni 2021. u bruto iznosu od 23,42 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. prosinca 2021.,

- Za mjesec prosinac 2021. u bruto iznosu od 20,04 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. siječnja 2022.,

- Za mjesec siječanj 2022. u bruto iznosu od 24,53 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2022.,

- Za mjesec veljaču 2022. u bruto iznosu od 17,63 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2022..

- Za mjesec ožujak 2022. u bruto iznosu od 27,12 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2022.,

- Za mjesec travanj 2022. u bruto iznosu od 28,44 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2022.,

- Za mjesec svibanj 2022. u bruto iznosu od 27,15 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2022.,

- Za mjesec lipanj 2022. u bruto iznosu od 27,15 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2022.,

- Za mjesec srpanj 2022. u bruto iznosu od 28,44 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. kolovoza 2022.,

- Za mjesec kolovoz 2022. u bruto iznosu od 14,28 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. rujna 2022.,

- Za mjesec rujan 2022. u bruto iznosu od 29,86 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2022.,

- Za mjesec listopad 2022. u bruto iznosu od 29,86 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2022.,

- Za mjesec studeni 2022. u bruto iznosu od 27,75 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. prosinca 2022.,

- Za mjesec prosinac 2022. u bruto iznosu od 17,32 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2023.,

- Za mjesec siječanj 2023. u bruto iznosu od 8,66 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2023.,

- Za mjesec veljaču 2023. u bruto iznosu od 39,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2023.,

- Za mjesec ožujak 2023. u bruto iznosu od 39,16 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2023.,

- Za mjesec travanj 2023. u bruto iznosu od 37,20 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. svibnja 2023.,

- Za mjesec svibanj 2023. u bruto iznosu od 30,65 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. lipnja 2023.,

- Za mjesec lipanj 2023. u bruto iznosu od 28,01 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. srpnja 2023.,

- Za mjesec srpanj 2023. u bruto iznosu od 41,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. kolovoza 2023.,

- Za mjesec kolovoz 2023. u bruto iznosu od 23,22 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. rujna 2023.,

- Za mjesec rujan 2023. u bruto iznosu od 41,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. listopada 2023.,

- Za mjesec listopad 2023. u bruto iznosu od 41,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenoga 2023.,

- Za mjesec studeni 2023. u bruto iznosu od 39,21 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. prosinca 2023.,

- Za mjesec prosinac 2023. u bruto iznosu od 21,52 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. siječnja 2024.,

- Za mjesec siječanj 2024. u bruto iznosu od 25,01 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2024.,

- Za mjesec veljaču 2024. u bruto iznosu od 41,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. ožujka 2024.,

- Za mjesec ožujak 2024. u bruto iznosu od 51,40 eura sa zateznim kamatama tekućim 12. travanj 2024.,

- Za mjesec travanj 2024. u bruto iznosu od 23,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2024.,

- Za mjesec svibanj 2024. u bruto iznosu od 37,99 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. lipnja 2024.,

- Za mjesec lipanj 2024. u bruto iznosu od 33,41 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2024.,

- Za mjesec srpanj 2024. u iznosu od 51,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. kolovoza 2024.,

- Za mjesec kolovoz 2024. u iznosu od 28,04 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2024.,

- Za mjesec rujan 2024. u iznosu od 48,95 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. listopada 2024.,

- Za mjesec listopad 2024. u iznosu od 51,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. studenog 2024.,

- Za mjesec studeni 2024. u iznosu od 46,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. prosinca 2024.,

- Za mjesec prosinac 2024. u iznosu od 23,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2025.,

izuzev isplate zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosimau kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku KONČAR - Metalne konstrukcije d.o.o. za proizvodnju da tužitelju VM plati troškove ovog postupka u iznosu od 1.400,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu s povezanim društvom tuženika odnosno KONČAR – Električni visokonaponski aparati d.d. na temelju Ugovora o radu broj: 690-204 od 29. listopada 2004. na radnom mjestu bravar, a koji je potom prenesen na tuženika 19. rujna 2017., uz obavijest da radnik, ovdje tužitelj čiji se ugovor prenosi na novog poslodavca, ovdje tuženika, zadržava sva prava iz radnog odnosa koja je stekao do dana prenošenja ugovora. Tužitelj je potom s tuženikom sklopio Ugovore o radu broj: 690-017 od 1. listopada 2017., Aneks I Ugovora o radu broj: 690-017 od 16. travnja 2018., Aneks II Ugovora o radu broj: 690- 017 od 1. studenog 2022. i Aneks III Ugovora o radu broj: 690-017 od 1. veljače 2023. kojima su regulirani osnovni radnopravni odnosi te kod tuženika u kontinuitetu radi više od 20 godina. Tužitelj kod tuženika obavlja poslove u okviru zanimanja “rukovatelj alatnim strojevima u odjelu strojne obrade“, a koji se sastoje naročito od tokarenja na klasičnim strojevima, glodanja na klasičnim glodalicama, rada na planskim i profilnim brusilicama, korištenje potrebnih električnih ručnih strojeva (kutna brusilica, električna brusilica i sl.) i ostalih povezanih poslova. Člankom 13. Ugovora o radu je određeno da će se na sva prava i obveze iz radnog odnosa koja nisu regulirana Ugovorom o radu, primjenjivati odredbe Pravilnika o radu, Kolektivnog ugovora i Zakona o radu. Kolektivnim ugovorom grupe Končar kojoj pripada tuženik i Sindikata iz 2008., pa potom Kolektivnim ugovorima iz 2020., 2023. i prosinca 2024. je propisano u članku 29. prema Kolektivnom ugovoru iz 2008. i 2020., odnosno članku 28. prema Kolektivnom ugovoru iz 2023., i članku 27. po Kolektivnom ugovoru iz 2024. da se dodaci za posebne uvjete rada daju u posebnim uvjetima i okolnostima, a traju dok su određeni uvjeti i okolnosti prisutni. Dodaci za posebne uvjete rada pribrajaju se osnovnoj plaći, a izračunavaju se u postotku osnovice. Kao elementi za utvrđivanje posebnih uvjeta rada su: utjecaj okoline (klima, buka, vibracije, zračenje, vlaga, štetni sastojci, plinovi, biološke štetnosti), fizička i psiho-fizička opterećenja i ostalo, dok se za postotak dodatka prema uvjetima iznosi u slučaju: nečistoća atmosfere tolika da je rad moguć isključivo upotrebom odijela ili komora koje obuhvaćaju cijelo tijelo -4%. Tužitelj u svojih preko 20 godina rada kod tuženika nije dobio nijednu plaću s dodatcima za posebne otežane uvjete rada, a s obzirom na nastup zastare u 15 od tih 20 godina te se obratio tuženiku zahtjevom za zaštitu prava od 17. ožujka 2025., koji je tuženik odbio očitovanjem od 28. ožujka 2025., navodeći da odredbe Kolektivnog ugovora predstavljaju samo okvir za eventualno uređenje dodataka internim aktima pojedinog društva. Tužitelj navodi da smjenski radnik kod tuženika NM, zaposlen na istom radnom mjestu i koji obavlja iste poslove kao i tužitelj, s kojim se svaki dan izmjenjuje za smjenu (jutarnju-večernju), već dugi niz godina uz osnovnu plaću ima u obračunu isplaćene plaće pod stavkom 51 Uvjeti rada povećanja osnovice za 4%. Tužitelj smatra da mu, primjenom odredbi Zakona o radu, ugovora o radu i kolektivnih ugovora, pripada pravo na povećanu plaću za posebne odnosno otežane uvjete rada, osobito jer se u slučaju različitog uređenja prava iz radnog odnosa primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo.

1.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja, konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 23. veljače 2026., tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.645,68 eura bruto, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom. Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, u bitnome, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ne spori da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika od 1. listopada 2017., da je do 1. studenoga 2022. obavljao poslove radnog mjesta bravara, a nakon toga poslove radnog mjesta rukovatelja alatnim strojevima u Odjelu strojne obrade, kao ni da se na njegov radni odnos primjenjuju ugovor o radu, interni akti tuženika, Kolektivni ugovor grupe KONČAR i važeći propisi radnog prava. Tuženik ne spori ni da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao poslove s posebnim uvjetima rada sukladno procjenama rizika, ali ističe da poslovi s posebnim uvjetima rada nisu isto što i otežani uvjeti rada u smislu članka 94. Zakona o radu. Smatra da Kolektivni ugovor ne predstavlja neposrednu i automatsku osnovu za isplatu dodatka za posebne uvjete rada, nego samo okvir odnosno smjernicu prema kojoj svako pojedino društvo potpisnik kolektivnog ugovora treba svojim internim aktima urediti uvjete, način i visinu isplate takvog dodatka, imajući u vidu vlastitu procjenu rizika, sistematizaciju radnih mjesta i organizaciju rada. Navodi da je tek donošenjem Dopuna Pravilnika o posebnim uvjetima rada od 1. siječnja 2025. dodatak za posebne uvjete rada kod tuženika postao odrediva obveza. Nadalje, ističe da čak i kada bi se prihvatilo da Kolektivni ugovor sam po sebi predstavlja pravnu osnovu za isplatu dodatka, tužitelj nije dokazao za koje je konkretne sate rada u spornom razdoblju bio izložen posebnim uvjetima rada, iako se prema Kolektivnom ugovoru dodatak može obračunavati samo za stvarno ostvarene sate rada pod takvim uvjetima. Tuženik osporava i način obračuna potraživanja, navodeći da je tužitelj paušalno primijenio dodatak od 4% na sve mjesece spornog razdoblja, ne obrazlažući broj sati rada pod posebnim uvjetima, te pogrešno polazeći od ukupne osnovne bruto plaće umjesto od odgovarajuće osnovice. Osporava i navode tužitelja o diskriminaciji, smatrajući ih paušalnima jer tužitelj nije naveo po kojoj bi diskriminatornoj osnovi bio stavljen u nepovoljniji položaj. Tuženik se poziva i na ugovor o radu broj 2025/112 od 1. siječnja 2025., kojim su stranke stavile izvan snage ranije ugovore o radu i navele da po osnovi istih nemaju međusobnih dugovanja ni potraživanja, osim prava tužitelja na plaću za prosinac 2024. Konačno, tuženik ističe da iz procjene rizika iz 2023. proizlazi da je za radno mjesto tužitelja utvrđen srednji rizik, a ne veliki rizik, te da tuženik do 1. siječnja 2025. nije donio interni akt kojim bi bila uređena isplata dodatka za posebne uvjete rada za razdoblje koje tužitelj potražuje. Slijedom navedenog smatra da tužitelj nema pravo na traženu isplatu razlike plaće za razdoblje od ožujka 2020. do prosinca 2024. te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće, odnosno neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada u visini od 4%, za razdoblje od ožujka 2020. do prosinca 2024.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika od 1. listopada 2017., da je do 1. studenoga 2022. obavljao poslove radnog mjesta bravara, a nakon toga poslove radnog mjesta rukovatelja alatnim strojevima u Odjelu strojne obrade. Nije sporno ni da se na radni odnos tužitelja primjenjuju ugovor o radu, interni akti tuženika, Kolektivni ugovor grupe KONČAR i važeći propisi radnog prava, kao ni da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove koji su prema procjenama rizika evidentirani kao poslovi s posebnim uvjetima rada. Također nije sporno da je tužitelj prije pokretanja postupka tuženiku podnio zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik odbio.

7. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada u visini od 4% za utuženo razdoblje, odnosno predstavlja li Kolektivni ugovor grupe KONČAR neposrednu pravnu osnovu za isplatu tog dodatka ili je za njegovu isplatu bilo potrebno posebno uređenje internim aktima tuženika. Sporno je za koje sate rada bi se eventualni dodatak obračunavao te je li tužbeni zahtjev osnovan po visini. Sporno je i pravno značenje ugovora o radu od 1. siječnja 2025. u dijelu u kojem su stranke navele da po ranijim ugovorima nemaju međusobnih dugovanja ni potraživanja.

8. Iz dostavljenih ugovora o radu proizlazi da je tužitelj bio u radnom odnosu s povezanim društvom tuženika KONČAR – Električni visokonaponski aparati d.d. na temelju Ugovora o radu broj 690-204 od 29. listopada 2004. za radno mjesto bravara, pri čemu je njegov ugovor o radu 19. rujna 2017. prenesen na tuženika. Nakon toga tužitelj je s tuženikom sklopio Ugovor o radu broj 690-017 od 1. listopada 2017., Aneks I navedenog ugovora od 16. travnja 2018., Aneks II od 1. studenoga 2022., kojim je raspoređen na radno mjesto rukovatelja alatnim strojevima u Odjelu strojne obrade, te Aneks III od 1. veljače 2023.

9. Iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 2025/112 od 1. siječnja 2025., sklopljenog između tužitelja i tuženika, proizlazi da su ugovorne strane suglasno utvrdile da stupanjem na snagu i početkom primjene tog ugovora u cijelosti sporazumno raskidaju i stavljaju izvan snage sve prethodno sklopljene ugovore kojima je bio zasnovan radni odnos tužitelja kod tuženika, te da po osnovi istih nemaju bilo kakvih međusobnih dugovanja ni potraživanja, osim prava tužitelja na isplatu plaće za mjesec prosinac 2024. Nadalje, iz navedenog ugovora proizlazi da su prava tužitelja i način obračuna njegove plaće usklađeni s odredbama Kolektivnog ugovora KONČAR 2024., te da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta rukovatelja alatnim strojevima u Odjelu strojne obrade.

10. Iz Kolektivnih ugovora grupe KONČAR proizlazi da je člankom 29. Kolektivnog ugovora iz 2008. i 2020., člankom 28. Kolektivnog ugovora iz 2023., odnosno člankom 27. Kolektivnog ugovora iz 2024., uređeno pravo na dodatke za posebne uvjete rada. Navedenim odredbama propisano je da se dodaci za posebne uvjete rada daju u posebnim uvjetima i okolnostima, a traju dok su određeni uvjeti i okolnosti prisutni. Dodaci se primjenjuju samo na ostvarene sate rada pod tim uvjetima, pribrajaju se osnovnoj plaći, a izračunavaju se u postotku osnovice. Kao elementi za utvrđivanje posebnih uvjeta rada navedeni su, među ostalim, utjecaj okoline, i to klima, buka, vibracije, zračenje, vlaga, štetni sastojci, plinovi i biološke štetnosti, zatim fizička i psihofizička opterećenja te ostali elementi. Za rad u uvjetima nečistoće atmosfere tolike da je rad moguć isključivo uporabom odijela ili komora koje obuhvaćaju cijelo tijelo, predviđen je dodatak u visini od 4%, a postotak dodatka prema uvjetima kada buka dostiže jačinu višu od Zakonom propisane visine decibala, a radnik je izložen vrlo jakim vibracijama zbog kojih je potrebno prekidati rad iznosi 4%.

11. Prema odredbi članka 7. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje: ZR), poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca osobno obavljati preuzeti posao. Člankom 8. stavkom 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi zakona, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, dok je člankom 9. stavkom 3. ZR-a propisano da se, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako zakonom nije drukčije određeno.

11.1. Prema odredbi članka 90. stavka 2. ZR-a, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću koju radnik ostvaruje prema propisanim, utvrđenim ili ugovorenim osnovama odnosno mjerilima određenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Stavkom 3. istoga članka propisano je da se plaća može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka, dok je stavkom 5. propisano da je poslodavac dužan dodatke obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.

11.2. Člankom 94. stavkom 1. ZR-a propisano je da za otežane uvjete rada radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Prema stavku 2. istoga članka, otežani uvjeti rada su uvjeti rada za koje su procjenom rizika na radu kod poslodavca utvrđene opasnosti, štetnosti i napori koji bi mogli izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika, dok je stavkom 3. propisano da se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu utvrđuje za koje poslove postoje otežani uvjeti rada za koje radnik ostvaruje pravo na povećanu plaću.

12. Polazeći od navedenih zakonskih odredbi i sadržaja Kolektivnih ugovora grupe KONČAR, sud ne prihvaća stajalište tuženika da odredbe kolektivnog ugovora o dodatku za posebne uvjete rada predstavljaju samo opći okvir koji ne može biti neposredna osnova za isplatu dodatka. Naime, Kolektivnim ugovorima grupe KONČAR jasno je propisano da se dodaci za posebne uvjete rada daju za rad u posebnim uvjetima i okolnostima, da traju dok su takvi uvjeti i okolnosti prisutni, da se pribrajaju osnovnoj plaći te da se izračunavaju u postotku osnovice.

13. Sud smatra da činjenica što tuženik do 1. siječnja 2025. nije donio poseban interni akt kojim bi detaljnije uredio isplatu dodatka za posebne uvjete rada ne može ići na štetu tužitelja niti isključiti primjenu za radnika povoljnijih odredbi kolektivnog ugovora. Poslodavac koji je obvezan kolektivnim ugovorom dužan je primjenjivati prava koja iz njega proizlaze, a eventualni propust poslodavca da internim aktom razradi način provedbe prava ne može imati za posljedicu gubitak već ugovorenog prava radnika na dodatak plaći.

14. Nije osnovan prigovor tuženika da poslovi s posebnim uvjetima rada nisu isto što i otežani uvjeti rada u smislu članka 94. ZR-a. Iz sadržaja Kolektivnih ugovora grupe KONČAR proizlazi da se dodatak za posebne uvjete rada odnosi upravo na rad u okolnostima koje po svojoj naravi predstavljaju štetnosti, napore i utjecaje radne okoline, a ZR u članku 94. otežane uvjete rada vezuje uz opasnosti, štetnosti i napore utvrđene procjenom rizika. Stoga različita terminologija koju koriste kolektivni ugovor i zakon ne isključuje pravo radnika na povećanu plaću ako je utvrđeno da je radnik radio u uvjetima za koje je kolektivnim ugovorom predviđen dodatak.

15. U konkretnom slučaju tuženik ne spori da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove koji su prema procjenama rizika evidentirani kao poslovi s posebnim uvjetima rada. Iz ugovora o radu, opisa poslova radnog mjesta i dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je tužitelj obavljao poslove bravara, a zatim poslove rukovatelja alatnim strojevima u Odjelu strojne obrade, koji obuhvaćaju rad na klasičnim tokarilicama, glodalicama, planskim i profilnim brusilicama, korištenje električnih ručnih strojeva i druge povezane poslove. Osim toga, iz dokumentacije koja se odnosi na usporednog radnika proizlazi da je tuženik drugom radniku zaposlenom na istom radnom mjestu i pod istim uvjetima rada obračunavao i isplaćivao dodatak za uvjete rada u visini od 4%. Navedeno upućuje na to da je i sam tuženik za rad na tom radnom mjestu primjenjivao dodatak od 4%, pa sud nije prihvatio stajalište tuženika da za tužitelja u utuženom razdoblju nisu bile ispunjene pretpostavke za obračun navedenog dodatka.

16. Sud nije prihvatio pozivanje tuženika na Ugovor o radu broj 2025/112 od 1. siječnja 2025., u dijelu u kojem su ugovorne strane navele da po osnovi prethodno sklopljenih ugovora nemaju međusobnih dugovanja ni potraživanja, osim prava tužitelja na isplatu plaće za prosinac 2024. Naime, tužitelj u ovom postupku potražuje razliku plaće, odnosno neisplaćeni dodatak za posebne uvjete rada, za koji tvrdi da mu pripada za rad obavljen u utuženom razdoblju temeljem Kolektivnih ugovora grupe KONČAR. Prema članku 90. stavku 3. ZR-a, plaća se može sastojati od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka, a prema članku 90. stavku 5. ZR-a poslodavac je dužan dodatke obračunati u iznosu i na način utvrđen kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Nadalje, prema članku 92. stavku 7. ZR-a nije dopušten sporazum poslodavca i radnika o odricanju od prava na isplatu plaće. Slijedom navedenog, predmetna tražbina po svojoj naravi predstavlja tražbinu plaće, odnosno povećane plaće zbog rada u posebnim uvjetima, pa se navedena opća ugovorna odredba ne može tumačiti kao valjano odricanje tužitelja od konkretne tražbine razlike plaće koja je predmet ovog postupka. Slijedom navedenog, navedena odredba predstavlja opću klauzulu unesenu u ugovor o radu, koja ne može imati učinak gubitka prava na isplatu plaće ako je to pravo radniku pripadalo prema zakonu, kolektivnom ugovoru ili ugovoru o radu.

17. Okolnost da je tuženik od 1. siječnja 2025. donio Dopune Pravilnika o posebnim uvjetima rada i od tada uredio isplatu dodatka za posebne uvjete rada, ne znači da tužitelj za ranije razdoblje nije imao pravo na dodatak ako su za to razdoblje bile ispunjene pretpostavke iz kolektivnog ugovora. Kasnije uređenje prava internim aktom tuženika može imati značaj u pogledu budućeg načina obračuna i primjene prava, ali ne isključuje primjenu Kolektivnih ugovora grupe KONČAR za razdoblje prije donošenja navedenog internog akta.

18. Sud nije prihvatio ni navode tuženika da tužitelj nije dokazao za koje je konkretne sate rada bio izložen posebnim uvjetima rada. Naime, tuženik kao poslodavac vodi evidencije radnog vremena i obračunava plaću radnicima, a iz provedenog vještačenja proizlazi da je vještak obračun izvršio ekvivalentno obračunu usporednog radnika kojem je tuženik, za rad na istom radnom mjestu i pod istim uvjetima rada, obračunavao dodatak od 4%. Tuženik nije dostavio takve podatke ili dokaze iz kojih bi proizlazilo da je usporednom radniku dodatak obračunavan po drukčijoj osnovi ili za drukčiji opseg sati, niti je dokazao da tužitelj u utuženom razdoblju nije radio u uvjetima u kojima je radio usporedni radnik.

19. Radi utvrđenja visine potraživanja sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Vještak je u nalazu i mišljenju od 2. veljače 2026. naveo da je, u skladu s postavljenim zadatkom, utvrđenjima i izračunima iz nalaza te dokumentacijom koja prileži spisu, mišljenja da u slučaju da sud utvrdi da tužitelju pripada pravo na isplatu dodatka od 4% za uvjete rada, obračunano ekvivalentno obračunu usporednog radnika, tada neisplaćena bruto plaća tužitelja po osnovi uvjeta rada za razdoblje od ožujka 2020. do prosinca 2024. iznosi ukupno 1.645,68 EUR.

20. Tužitelj nije imao primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka, s istim je u cijelosti suglasan, te je sukladno nalazu i mišljenju, podneskom od 23. veljače 2026., konačno uredio tužbeni zahtjev.

21. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje financijskog vještaka niti na konačno uređeni tužbeni zahtjev tužitelja.

22. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog budući je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije. Stranke nisu imale prigovore u pogledu matematičkog izračuna financijskog vještaka te u pogledu tijeka zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose razlike plaće.

23. Stoga je sud dosudio tužitelju na ime razlike neisplaćenih plaća za utuženo razdoblje iznos od 1.645,68 eura bruto, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to naznačeno u izreci, a koji tijek zateznih kamata tuženik nije sporio.

23.1. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Međutim, tužitelja je valjalo odbiti s dijelom zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Naime, dosuđeni bruto iznosi sastoje se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16. travnja 2015., Gž R-376/15 od 2. lipnja 2015., Gž R-440/15 od 24. veljače 2015., Gž R-508/14 od 14. travnja 2015.).

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. S obzirom da je tuženik izgubio parnicu dužan je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

25.1. Tako su tužitelju priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 6. listopada 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 23. veljače 2026. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 25. svibnja 2026. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 400 bodova, a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV-a od 25% te za troškove vještačenja (400,00 eura) sveukupno trošak tužitelja iznosi 1.400,00 eura, a koji trošak je dužan platiti tuženik.

25.2. Tužitelju su temeljem članka 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

26. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana (čl. 89. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 70/19).

27. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 3. srpnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. tuženiku