Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: P-478/2023-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženog Imetak plasman d.o.o. u likvidaciji, OIB: 93364702620, Županja, Josipa Juraj Strossmayera 7, zastupanog po punomoćnici Snježani Popović, odvjetnici u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne i javne rasprave zaključene 1. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tuženika u zamjeni Marka Popovića, odvjetnika u Osijeku, po objavi 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha pod posl.br. Ovr-2101/2018 Općinskog suda u Osijeku po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika Imetak plasman d.o.o. u likvidaciji Županja, Josipa Jurja Strossmayera 7, OIB: 93364702620, protiv ovršenika – tužiteljice UP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a radi naplate novčane tražbine određene ovršnim rješenjem pod posl.br. Ovr-2101/2018 Općinskog suda u Osijeku od 8. veljače 2019.

II. Tuženik je obvezan tužiteljici naknaditi troškove ovog postupka u roku 15 dana od dana pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe.“

II. Nalaže se tužiteljici UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku Imetak plasman d.o.o. u likvidaciji, OIB: 93364702620, Županja, Josipa Juraj Strossmayera 7, prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.475,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 23. svibnja 2023. navodi da se pred naslovnim sudom pod posl.br. Ovr-2101/2018 vodi ovršni postupak radi naplate tražbine tuženika kao ovrhovoditelja prema tužiteljici i to nad nekretninom. Vrijednost predmeta spora određuje u iznosu od 138.149,47 kn / 18.335,59 eura, što predstavlja iznos iz ovrhe koji potražuje tuženik kao ovrhovoditelj. U svezi tog ovršnog postupka tužiteljica je podnijela žalbu, te ju je naslovni sud Zaključkom pod posl.br. Ovr-2101/2018 od 5. svibnja 2023. uputio da podnesu tužbu radi oglašavanja ovrhe nedopuštene u roku od 15 dana od primitka zaključka. Tužiteljica u danom roku podnosi tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tužiteljica tužbu kao i navedenu žalbu, kojom se osporava predmetna ovrha i traži njena nedopuštenost, podnosi iz razloga jer je ugovorena kamata na iznos tražbine protivna zakonu i samim time je i sam ugovor nepodoban za ovršnost jer isti ne može zbog načina obračuna kamate u članku 3. i 4. Ugovora o nenamjenskom zajmu broj 0011000089 od 29. srpnja 2010. biti podoban za zajam, niti se može tražbina na temelju takvog zajma (ugovaranjem sporne kamate) obračunavati i naplaćivati (članak 50., stavak 1., točka 1., 2., 7., 8. Ovršnog zakona). Iz ovršnog prijedloga proizlazi u točki II. da je tuženik kao ovrhovoditelj kupio nekretninu (nekretninu koju je kupio temeljem dosudbe u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. Ovr-3222/11) i da je istu kupio na ime podmirenja dugovanja iz ovog dužničko – vjerovničkog odnosa. Međutim, ukoliko se sagleda sam ovršni prijedlog proizlazi da je iznos tražbine, dakle zajmovnog iznosa koji je dan tužiteljici kao ovršeniku jednak tražbini koja se potražuje. Ukoliko je došlo do djelomičnog namirenja, dakle kroz kupnju nekretnine, tada iznos koji je dan prilikom isplate zajma i iznos koji se potražuje ovršnim prijedlogom ne može biti isti. Logično je ako je kupljena nekretnina na ime dugovanja (a što tuženik kao ovrhovoditelj ne čini ni spornim budući sam navodi u točki II. prijedloga), da je iznos na ime tražbine manji od iznosa koji je dan, dakle iznos iz ove ovrhe ne može biti identičan nego mora biti manji. Stoga je iznos koji potražuje tuženik kao ovrhovoditelj neosnovan, odnosni nije realan i uslijed istog nije moguće sprovoditi ovrhu. Tuženik kao ovrhovoditelj nema specificiran ovršni prijedlog, niti je umanjio tražbinu, već potražuje veći iznos nego što mu pripada, a osim toga provođenje ovrhe i namirenje za iznos koji mu ne pripada predstavljao bi stjecaj bez osnove, pa je stoga ovakav ovršni prijedlog nemoguće sprovesti, odnosno isti treba utvrditi koliko je točno prije svakog postupka naplate. Ukoliko se u samom ugovoru sagledaju odredbe članka 3. i 4. Ugovora proizlazi da je predmetni iznos kamate i samim time osnova za raskid ugovora i naplate tražbine protivan zakonu. Naime, upitan je način određivanja kamate u predmetnom ugovoru na način kako ga je odredio sam tuženik kao ovrhovoditelj. Predmetna kamata je previsoko određena, odnosno ista je veća od zakonski dopuštene kamate, a i način obračuna kamate kod ovršnog prijedloga je nejasan, odnosno nije jasno na koji način je došlo do izračuna kamate, kao i kako se došlo do izračuna glavnice. Nigdje ne proizlazi način izračuna glavnice, kao ni način na koji se došlo do izračuna dugovanja. Isto je nejasno i potrebno je da je isti uz ovršni prijedlog dostavio i izvadak iz poslovne knjige iz kojih je vidljiv način obračuna kamate i glavnice. Iz ovršnog prijedloga i isprave ovršne – Ugovora o nenamjenskom zajmu proizlazi da je glavnici zaračunata kamata i tako stvorena nova glavnica. Isti način je pogrešan, odnosno radi se o obračunu i naplati kamate na kamatu, a što je zabranjeno zakonu. Naime, tražbina u pogledu glavnice može predstavljati samo glavnicu, a ne može predstavljati zajedno obračunatu i objedinjenu glavnicu i kamatu. Iz ovršnog prijedloga i ovršne isprave proizlazi da se glavnica sastoji od kamate i glavnice, a što je zakonom zabranjeno. Tuženik kao ovrhovoditelj mora zasebno tražiti glavnicu i zasebno kamatu specificirajući iznos glavnice umanjen za iznos koji je uplaćen po zajmu uz istodobno korigiranje predmetnog dugovanja u odnosu na kamatu i glavnicu. U ovom obračunu toga nema, odnosno napravljeno je da je kamata i glavnica zbrojena i na tako utvrđenu glavnicu (zbirnu kamate i glavnice) obračunava se kamata. Dakle, predmetni način obračuna i traženja je protivan zakonu i predstavlja obračun i naplatu kamate na kamatu koji je zabranjen u Republici Hrvatskoj. Stoga je takva ovrha nedopuštena. U ovršnom postupku nije jasno na koji način postoji ovlaštenje da se trgovačko društvo može baviti profesionalno pozajmljivanjem novca uz kamatu, upitno je da li isto trgovačko društvo ima dozvolu za obavljanje davanje zajmova trećim osobama. Naime, mora imati odobrenje HNB-a za iste poslove. Predlaže donijeti presudu:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha pod posl.br. Ovr-2101/2018 Općinskog suda u Osijeku po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika Imetak plasman d.o.o. u likvidaciji Županja, J.J. Strossmayera 7, OIB 93364702620, protiv ovršenika – tužiteljice UP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], a radi naplate novčane tražbine određene ovršnim rješenjem pod posl.br. Ovr-2101/2018 Općinskog suda u Osijeku od 8. veljače 2019.

II. Tuženik je obvezan tužiteljici naknaditi troškove ovog postupka u roku 15 dana od dana pravomoćnosti pod prijetnjom ovrhe.“

1.1. Na ročištu 25. veljače 2025. tužiteljica je iznijela da nedvojbeno postoji njezino dugovanje prema tuženiku, no ne u iznosu kako to tuženik potražuje u ovršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod posl.br. Ovr-2101/18. Nakon okončanja ovršnog postupka pred Općinskim sudom u Zadru, Ovr-3222/11, tijekom 2022. godine i 2023. godine, sjeća se da je bila korona, uplatila je tuženiku u nekoliko navrata po 10.000,00 kn. Zna da je kontaktirala sa stanovitom U. Taj novac uplaćivala je na račun tuženika Imetak plasman d.o.o. Predložila je da se radi provođenja vještačenja pribave podaci sa računa tuženika, na kojima moraju biti evidentirane predmetne uplate za 2022. i 2023. godinu. Tužiteljica je priznala da je na dan 18. siječnja 2013. njezin dug po osnovi glavnice bio 138.149,47 kn, ali da je nakon tog dana na račun tuženika u više navrata platila određene iznose, pa je predložila da se izvrši uvid u račune tuženika počevši od 18. siječnja 2013. do 31. prosinca 2022.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužiteljica, a što je i razvidno iz ovosudnog Zaključka posl.br. Ovr-2101/2018 od 5. svibnja 2023., upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavka 1. točka 7. OZ („Narodne novine“ 112/12.), kojom odredbom je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Iz činjeničnih navoda tužbe, razvidno je da tužiteljica, protivno Zaključku i uputi ovršnog suda, osporava tuženikov način obračuna kamata te iznos glavne tražbine koju tuženik potražuje u ovršnom postupku, odnosno navodi da je predmetni način obračuna i traženja tuženika protivan zakonu i predstavlja obračun i naplatu kamate na kamatu što da je zabranjeno, pa iz tog razloga smatra da je ovrha nedopuštena, uz uzgredne navode kako nije jasno na koji način tuženik ima ovlaštenje da se bavi pozajmljivanjem novca na kamatu, odnosno ima li društvo dozvolu za davanje zajmova trećim osobama. Tuženik ističe da navedeni razlozi tužiteljice u tužbi, nisu razlozi zbog kojih je tužiteljica u svojstvu ovršenika upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, pa ne mogu biti niti predmet raspravljanja u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Naime, prema odredbi članka 52. stavka 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi. Sukladno navedenom, tužiteljica je u ovoj parnici svoj zahtjev mogla postaviti samo u skladu s razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja na parnicu (razlog iz članka 50. stavka 1. točke 1. i 3. OZ), a naslovni sud o tužbenom zahtjevu treba odlučivati u okviru tih razloga i s tim u vezi iznesenim činjeničnim osnovom, dok u odnosu na razloge zbog kojih rješenjem nije bio upućen u parnicu, ne postoji procesna pretpostavka iz odredbe članka 52. OZ-a za podnošenje predmetne tužbe, te tužitelj (ispravno tuženik) smatra da tužbu tužiteljice treba odbaciti. Tražbina tuženika u svojstvu ovrhovoditelja, utvrđena je ovršnom javnobilježničkom ispravom, a tuženik je uz prijedlog za ovrhu dostavio i rješenje o namirenju Općinskog suda u Zadru, posl.br. Ovr-3222/11, u kom rješenju je nesporno utvrđena visina nepodmirenog potraživanja ovrhovoditelja, a nakon preuzimanja nekretnine na koju se poziva tužiteljica. Neosnovani su i navodi tužbe u odnosu na način obračunavanja kamate od strane tuženika, a na tuženiku je teret dokaza za protivno, u slučaju da naslovni sud tužbu tužiteljice ne odbaci zbog gore navedenih razloga. Slijedom izloženoga, tuženik predlaže da naslovni sud tužbu tužiteljice prvenstveno odbaci, odnosno odbije kao neosnovanu, te obveže tužiteljicu na plaćanje prouzročenog parničnog troška tuženiku.

2.1. Tuženik je na ročištu 25. veljače 2025. iznio je ovosudnog spisa Ovr-2101/18 kojem prileži i drugostupanjsko rješenje ŽS Zagreb, razvidno da je tužiteljica i tijekom tog ovršnog postupka osporavala tražbinu ovrhovoditelja, no drugostupanjski sud je njen žalbeni navod u pogledu visine potraživanja odbio. Stoga ako tužiteljica smatra da je dug isplatila te da je tuženiku podmirila veći iznos nego što mu pripada, tada može pokrenuti eventualnu drugu vrstu parničnog postupka a zaštitu svog prava ne može tražiti u ovom postupku i iz razloga koje u tužbi navodi. Obzirom na navode same tužiteljice gdje ne spori potraživanje tuženika na dan 11. srpnja 2013., kao i iz njenih žalbenih navoda od 27. veljače 2019. (žalba ovršenika na ovosudno rješenje poslovni broj Ovr-2101/2018), osnovnom koje žalbe je upućena na ovu parnicu, nesporno slijedi da niti jedna uplata tužiteljice u tom periodu nije izvršena. Ako je tužiteljica nakon ulaganja žalbe izvršila uplatu, smanjenje duga prema tuženiku može osnovano isticati u tom ovršnom postupku a do donošenja rješenja o namirenju, koje uplate će se uzeti i moraju uzeti u obzir, no, njenom tužbenom zahtjevu ovaj parnični sud mora odlučiti prema stanju ovršnog spisa na dan kada tužiteljica ulaže žalbu, odnosno veljača 2019. Stoga predlaže odbacivanje tužbenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao zaključak Općinskog suda u Osijeku posl.br. Ovr-2101/2018-41 od 5. svibnja 2023. (stranica 4-6 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Lidije Balog iz Bilja od 10. srpnja 2025. (stranica 72-103 spisa), iskaz sudskog vještaka Lidije Balog (stranica 123 spisa), izvršio uvid u presliku spisa Općinskog suda u Zadru, posl.br. Ovr- 3222/11, u presliku spisa Općinskog suda u Zadru, posl.br. Ovr-219/2017, spis ovoga suda posl.br. Ovr-2101/2018, te drugu ovom spisu priležeću dokumentaciju.

3.1. Nije izveden dokaz saslušanjem tužiteljice, budući tužiteljica iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište 1. lipnja 2026. na kojem je imala biti saslušana, a izostanak nije opravdala. Jednako tako nije saslušan niti svjedok DP, budući je isti preminuo.

4. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku posl.br. Ovr-2101/2018 od 8. veljače 2019., zbog zakonskih žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točka 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. – dalje u tekstu: OZ).

5. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da je rješenjem o ovrsi ovoga suda posl.br. Ovr-2101/2018-2 od 8. veljače 2019. određena ovrha na nekretninama ovršenice, ovdje tužiteljice, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, po Ugovoru o namjenskom zajmu broj: 0011000089 od 29. srpnja 2010. sklopljenog između UP iz [adresa] kao korisnika zajma, GP iz [adresa] kao jamca i Imetak plasmana d.o.o., kao zajmodavca, na temeljem ovršne isprave – izjave o zapljeni plaće potvrđene od strane javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz Zadra, pod br. OV-16094/10 od 30. srpnja 2010.,

- da je ovrha određena radi naplate iznosa od ukupno 138.149,47 kn / 18.335,59 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 18. siječnja 2013. pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.731,49kn / 229,81 euro sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 8. veljače 2019. pa do isplate,

- da je ovršenica protiv rješenja o ovrsi posl.br. Ovr-2101/2018-2 od 8. veljače 2019., 25. veljače 2019. izjavila žalbu koja je sadržajno identična tužbi podnijetoj u ovome postupku,

- da je zaključkom Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Ovr-2101/2018-41 od 5. svibnja 2023. ovršenica upućena da protiv ovrhovoditelja pokrene parnicu kod nadležnog suda radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (točka I.), u roku od 15 dana od dana dostave ovoga zaključka (stavak II.). Iz obrazloženja navedenog zaključka proizlazi da je ovršenica upućena u parnicu u odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona,

- da je tužiteljica zaključak Općinskog suda u Osijeku, posl.br. Ovr-2101/2018- 41 od 5. svibnja 2023. zaprimila 19. svibnja 2023., pa je tužbu od 23. svibnja 2023. podnijela pravovremeno.

- da je tuženik kao ovrhovoditelj pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. Ovr-3222/2011 vodio postupak protiv ovršenika GP iz [adresa], radi namirenja tražbine po Ugovoru o namjenskom zajmu broj: 0011000089 od 29. srpnja 2010. sklopljenom između UP iz [adresa] kao korisnika zajma, GP iz [adresa] kao jamca i Imetak plasmana d.o.o., kao zajmodavca, ovrhom na nekretnini ovršenika,

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru posl.br. Ovr-3222/2011-2 od 13. travnja 2012. ovrha određena radi naplate iznosa od ukupno 248.641,62 kn / 33.000,41 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 25. veljače 2011. pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 5.941,42 / 788,56 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 13. travnja 2012. pa do isplate,

- da je Općinski sud u Zadru rješenjem posl.br. Ovr-3222/2011-17 od 11. srpnja 2013. utvrdio da je tražbina ovrhovoditelja djelomično namirena prebijanjem s ovršenikovom tražbinom na isplatu kupovnine u iznosu od 180.460,82 kn / 23.951,27 eura kojim iznosom su zatvorena potraživanja:

* troškovi ovrhe ovrhovoditelja priznati rješenjem o ovrsi od 13. travnja 2012. u iznosu 5.941,42 kn / 788,56 eura, te kamata na isti u iznosu od 544,98 kn / 72,33 eura i daljnji trošak u iznosu 3.075,00 kn / 408,12 eura,

* kamata na glavnicu dospjela od 25. veljače 2011. do 17. siječnja 2013. u iznosu 60.407,27 kn / 8.017,42 eura,

* dio glavnice u iznosu od 111.492,15 kn / 14.797,55 eura,

te je utvrđeno da je tražbina ovrhovoditelja djelomično namirena i da je ostala nepodmirena glavnica u iznosu od 138.149,47 kn / 18.335,59 eura sa daljnjom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2013. pa nadalje,

- da je tuženik kao ovrhovoditelj 2. veljače 2017. pred Općinskim sudom u Zadru pokrenuo postupak protiv ovršenika GP iz [adresa], radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, po Ugovoru o namjenskom zajmu broj: 0011000089 od 29. srpnja 2010. sklopljenog između UP iz [adresa] kao korisnika zajma, GP iz [adresa] kao jamca i Imetak plasmana d.o.o., kao zajmodavca, na temeljem ovršne isprave – izjave o zapljeni plaće potvrđene od strane javnog bilježnika Alkice Kolega Zubčić iz Zadra, pod br. OV-16096/10 od 30. srpnja 2010.,

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zadru, posl.br. Ovr-219/2017-2 od 7. travnja 2017. ovrha određena radi naplate iznosa od ukupno 138.149,47 kn / 18.335,59 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 18. siječnja 2013. pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.730,00kn / 229,61 euro sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počevši od 7. travnja 2017. pa do isplate,

- da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Zadru, posl.br. Ovr- 219/2017-2 od 7. travnja 2017. podnio žalbu koja je sadržajno identična tužbi koju je tužiteljica podnijela u ovom postupku,

- da je Županijsku sud u Dubrovniku, rješenjem posl.br. Gž Ovr-283/2017-3 od

1. kolovoza 2018. odbio žalbu ovršenika.

6. Odredbom članka 55. stavka 3. OZ-a je propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Pošto je tužiteljica upućena u parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točka 7. OZ-a, to odluka o eventualnom proglašenju ovrhe može biti utemeljena samo na činjenicama koje su vezane uz razlog zbog kojeg je tužiteljica (kao ovršenica u postupku poslovni broj Ovr-2101/2018) upućena na pokretanje ove parnice.

6.1. Odredbom članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

7. Sporna je visina duga, odnosno je li tražbina tužiteljice nakon zaključenja Ugovora o namjenskom zajmu broj: 0011000089 od 29. srpnja 2010. djelomično ili u cijelosti prestala. To stoga što tužiteljica tvrdi da obračun duga od strane tuženika nije pravilno sačinjen, odnosno da, prije svega, na ispravan način nije obračunata redovna kamata odnosno zakonska zatezna kamata.

7.1. Na okolnost utvrđenja visine duge ovdje tužiteljice prema tuženiku na dan 8. veljače 2019., odnosno na dan 25. veljače 2025., a uzevši u obzir da je dug tužiteljice prema tuženiku sa danom 18. siječnja 2013. iznosi 138.149,47 kn na ime glavnice duga uz zateznu kamatu od 18. siječnja 2013. provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku Lidiji Balog iz Bilja.

7.2. Iz nalaza vještaka od 10. srpnja 2025. proizlazi:

- da je vještakinja, kako bi utvrdila da li je tužiteljica, sukladno njezinim navodima, vršila uplate prema tuženiku nakon što je visina njezinog duga na dan 18. siječnja 2013. utvrđena u iznosu od 138.149,47 HRK, izvršila uvid u analitičke financijske knjigovodstvene kartice tuženika za tužiteljicu kao korisnicu zajma u periodu od 1. siječnja 2013. do 1. srpnja 2025.,

- da je iz navedenih analitičkih financijskih kartica utvrdila da su tijekom cijelog perioda obuhvaćenog knjigovodstvenim karticama, na potražnoj strani, gdje se evidentiraju uplate, knjižene dvije uplate:

* 31. svibnja 2013. nekretnina kupljena ovrhom 180.460,82 kn / 23.951,27 eur * 24. veljače 2021. IZP-31 uplata po dogovoru 10.500,00 kn / 1.393,59 eur.

- da je uplata temeljem kupoprodaje nekretnine, koja je izvršena prijebojem kupovnine za nekretninu i duga tužiteljice, uključena u izračun ukupnog iznosa duga tužiteljice od 138.149,47 HRK, pa da je u periodu od 18. siječnja 2013. do sada, tužiteljica izvršila samo jednu uplatu prema tuženiku i to u iznosu od 10.500,00 HRK. Druge uplate, nakon 18. siječnja 2013., nisu evidentirane na navedenim analitičkim knjigovodstvenim karticama za tužiteljicu kao korisnicu zajma,

- da je rješenjem o namirenju Općinskog suda u Zadru broj Ovr-3222/11-17 od 11. srpnja 2013. utvrđen iznos duga tužiteljice prema tuženiku u iznosu od 138.149,47 HRK, nakon namirenja tuženika kupovninom u iznosu od 180.460,82 HRK, koliko je iznosila kupovnina za nekretninu tužiteljice,

- da je uvidom u knjigovodstvene evidencije tuženika utvrdila da tužiteljica ima deponirana novčana sredstva kod tuženika u iznosu od 33.750,00 HRK / 4.479,39 EUR u svrhu osiguranja vraćanja predmetnog zajma, koje je uplatila na račun tuženika kao jamstveni polog, sukladno Ugovoru o jamstvenom pologu od 29. srpnja 2010.,

A) - da zatezne kamate na iznos od 138.149,47 počevši od 18. siječnja 2013. do 8. veljače 2019. iznose 78.677,92 HRK, odnosno 10.442,35 EUR,

- da je dug tužiteljice, glavnica 138.149,47 kn / 18.335,59 eur, zatezne kamate od 18. siječnja 2013. do 8. veljače 2019. 78.677,92 kn / 10.442,35 eur,

- da je dug glavnice uvećane za zakonske kamate do 8. veljače 2019.

216.827,39 kn / 28.777,94 eur,

B) da zatezne kamate na iznos od 138.149,47 HRK počevši od 18. siječnja 2013. do 25. veljače 2025. iznose 119.807,62 HRK / 15.901,20 EUR.

- da je dug tužiteljice: glavnica 138.149,47 kn / 18.335,59 eur, zatezne kamate od 18. siječnja 2013. do 25. veljače 2025. 119.807,62 kn / 15.901,20 eur.

- da je dug glavnice uvećane za zakonske kamate do 25. veljače 2025.

257.957,09 kn / 34.236,79 eur

- da je prilikom izračuna zatezne kamate u periodu od 18. siječnja 2013. do 25. veljače 2025. uzeta u obzir uplata tužiteljice 24. veljače 2021. u iznosu od 10.500,00 HRK.

Sukladno članku 172. Zakona o obveznim odnosima uračunavanje se vrši na način da se, ukoliko dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo namiruju troškovi, zatim kamate i na kraju glavnica. Stoga su za isti iznos uplate od 10.500,00 HRK umanjene zatezne kamate obračunate do 24. veljače 2021.

Slijedom iznijetog:

- Dug tužiteljice prema tuženiku na dan 8. veljače 2019. po osnovi glavnice iznosi 138.149,47 HRK / 18.335,59 EUR, što uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 78.677,92 HRK / 10.442,35 EUR, iznosi ukupno 216.827,39 HRK / 28.777,94 EUR.

- Dug tužiteljice prema tuženiku na dan 25. veljače 2025. po osnovi glavnice iznosi 138.149,47 HRK / 18.335,59 EUR, što uvećano za zakonsku zateznu kamatu od 119.807,62 HRK / 15.901,20 EUR, iznosi ukupno 257.957,09 HRK / 34.236,79 EUR.

- Tužiteljica kod tuženika ima deponiran jamstveni polog u iznosu od 33.750,00 HRK / 4.479,39 EUR, koji će moći podići po isplati zajma u cijelosti.

7.3. Tuženik je u podnesku od 28. srpnja 2025. naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

7.4. Tužiteljica se nije očitovala na nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

7.5. Na ročištu 14. travnja 2026. sudski vještak Lidija Balog je iznijela da ostaje u cijelosti kod danog nalaza i mišljenja.

7.6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, jasnim i preciznim, te je nalaz i mišljenje izradio sukladno zadatku suda. Stoga se ima uzeti da je izračun vještaka ispravan i točan.

7.7. Obzirom na iznijeto ovaj sud utvrđuje da dugovanje tužiteljice na dan 8. veljače 2019., kada je u predmetu ovoga suda posl.br. Ovr-2101/2018-2 donijeto rješenje o ovrsi, na ime glavnice iznosi 138.149,47 HRK / 18.335,59 EUR, time da na taj iznos teče zakonska zatezna kamata počevši od 18. siječnja 2013. Naime, u predmetu Općinskog suda u Zadru posl.br. Ovr-3222/2011, prodajom nekretnine, djelomično je namiren dug ovrhovoditelja ovdje tuženika, na način da su podmireni troškovi, zatezne kamate na dospjelu glavnicu od 25. veljače 2011. do 17. siječnja 2013. te dio glavnice, tako da je ostao nepodmiren dio glavnice od 138.149,47 HRK, na koji onda teku zatezne kamate počevši od 18. siječnja 2013. pa do isplate. Uostalom i sama tužiteljica je na ročištu 25. veljače 2025. izrijekom priznala da je njezin dug po osnovi glavnice na dan 18. siječnja 2013. bio 138.149,47 kn.

7.7.8.

Tužiteljica je tek 24. veljače 2021., dakle nakon donošenja rješenja o ovrsi ovoga suda posl.br. Ovr-2101/2018-2 od 8. veljače 2019., na ime podmirenja duga uplatila iznos od 10.500,00 kn / 1.393,59 eur, međutim, to ne utječe na dopuštenost određene ovrhe, budući je uplata izvršena nakon donošenja rješenja o ovrsi, pa će se ista uzeti u obzir prilikom utvrđenja visine duga u navedenom ovršnom postupku, to tim više što niti tuženik ne spori da je predmetni iznos podmiren i što ga kao takvog i vodi u svojim knjigama. Kraj činjenice da je nesporna visina duga na dan 18. siječnja 2013. i da je ista iznosila 138.149,47 kn, te da tužiteljica do dana podnošenja prijedloga za ovrhu Općinskom sudu u Osijeku, odnosno donošenja rješenja o ovrsi nije podmirila niti dio potraživanja, odnosno nije dokazala da bi visina duga bila manja od iznosa radi naplate kojeg je određena ovrha, to ovaj sud ocjenjuje da je ovrha u cijelosti dopuštena za iznos glavnice od 138.149,47 HRK / 18.335,59 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 18. siječnja 2013. pa do isplate. Stoga je tuženik osnovano pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku, pod posl.br. Ovr- 2101/2018. Ovaj sud ne nalazi osnovanim navod tužiteljice da iznos od 138.149,47 HRK sadrži obračunatu zakonsku zateznu kamatu na koju tuženik ponovno traži kamatu, budući je zakonska zatezna kamata na iznos glavnice obračunata s 17. siječnja 2013. i namirena prebijanjem u ovršnom predmetu pred Općinskim sudom u Zadru, posl.br. Ovr-3222/2011.

8. Pri tome valja navesti da je tužiteljica u žalbi protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku posl.br. Ovr-2101/2018 navela da je upitan način određivanja kamate u predmetnom ugovoru na način kako ga je odredio sam tuženik kao ovrhovoditelj, te iste navode ponavlja i u tužbi podnijetoj u ovom postupku. Na ovaj način tužiteljica osporava pravnu valjanost ovršne isprave odnosno tvrdi da je ista ništetna jer sadrži odredbu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pa se spornom ukazuje pravna valjanost ovršne isprave. Navodi tužiteljice kojima se poziva na ništetnost ovršne isprave - Ugovora o nenamjenskom zajmu predstavljaju žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točka 9. Ovršnog zakona, a u smislu kojeg ovršni sud nije uputio tužiteljicu na pokretanje parnice.

8.1. Unatoč činjenici što ovršni sud nije uputio tužiteljicu na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga članka 50. stavka 1. točka 9. Ovršnog zakona, ovaj sud je ocijenio i osnovanost tog prigovora.

8.1. Na okolnosti utvrđenja jesu li stranke pojedinačno pregovarale o ugovorenoj kamatnoj stopi sadržanoj u članku 2. Ugovora o nenamjenskom zajmu, odnosno je li ista jednostrano određena od strane tuženika, tužiteljica je predložila da ju se sasluša odnosno da se sasluša zakonskom zastupnik tuženika u vrijeme stupanja u ugovorni odnos. Tužiteljica, iako uredno pozvana, nije pristupila na ročište zakazano 1. lipnja 2026., na kojem je imala biti saslušana, time da svoj izostanak nije opravdala. Jednako tako nije bilo moguće saslušati niti zakonskog zastupnika tuženika, a radi se o DP, budući je isti preminuo. Nadalje, uvidom u sadržaj predmetnog Ugovora o namjenskom zajmu, ovaj sud ne nalazi utvrđenim da bi se radilo o odredbi koja bi ukazivala da se o istoj nije pregovaralo, odnosno da je ista nametnuta tužiteljici od strane tuženika i da tužiteljici nije bila poznata. Naime, iz odredbe članka 4. istog vidljivo je da je tuženik utvrdio visinu duga na način da je izračunao ukupni dug koji uključuje glavnicu i ugovorenu kamatu i isti naznačio u iznosu od 248.076,00kn (135.000,00 kn glavnica na koji je obračunata ugovorena kamata od 13,96% godišnje za šest godina koliko je iznosio rok otplate). Jednako tako ugovorena je fiksna kamata od 13,96%, pa je po ocjeni ovoga suda tužiteljici u trenutku sklapanja ugovora bilo nedvojbeno poznato koliko iznosi ugovorena kamata postotno i u apsolutnom iznosu.

8.2. Prema tome, pošto tužiteljica nije dokazala da joj je od strane tuženika jednostrano nametnuta odredba o visini ugovorene kamatne stope sadržana u članku 2. Ugovora o nenamjenskom zajmu, to se prigovor tužiteljica da je ovršna isprava u dijelu koji se odnosi na ugovorenu kamatnu stopu ništetna, ukazuje neosnovanim.

9. Odredbom članka 26. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje u tekstu ZOO) propisano je da stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. (taj stavak 1. primjenjuje se od 01.01.2008.), da stopa ugovornih kamata između trgovaca, odnosno trgovca i osobe javnog prava ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka, uvećane za polovinu te stope (stavak 2.) da ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. ovoga članka (stavak 3. primjenjuje se od 01.01.2008.), da ako su ugovorene više kamate od dopuštenih, primijenit će se najviša dopuštena kamatna stopa (stavak 4.), da se stopa ugovornih kamata odnosi se na razdoblje od jedne godine (stavak 5.).

9.1. Iz Ugovora o nenamjenskom zajmu od 29. srpnja 2010. proizlazi da je ugovorena godišnja kamatna stopa od 13,96% (članak 2.) i da se radi o fiksno ugovorenoj kamatnoj stopi.

9.2. U ostalim odnosima (koji nisu trgovački ugovori ni ugovori između trgovaca i osoba javnog prava niti su poslovne transakcije) stopa zakonske zatezne kamate u razdoblju od 1. siječnja 2008. – 30. lipnja 2011. iznosila je 14%.

9.3. Dakle, pošto je ugovorena kamata od 13,96%, a na dan sklapanja Ugovora o zajmu stopa zakonskih zateznih kamata je iznosila 14%, to nije ugovorena viša kamatna stopa od važeće zakonske zatezne kamate, pa odredba o ugovorenoj kamatnoj stopi nije nezakonita.

10. U odnosu na prigovor tužiteljice da tuženik nije ovlašten pozajmljivati novac, jer da nema dozvolu od strane Hrvatske narodne banke, ovaj sud napominje da neovisno o činjenici ima li tuženik prethodno odobrenje za odobravanje zajmova odnosno kredita, a koje odobrenje izdaje Hrvatska narodna banka, to ne utječe na valjanost sklopljenog ugovora između ovdje tužiteljice i tuženika, odnosno ne utječe na obvezu tužiteljice da vrati tuženiku pozajmljeni iznos.

11. Obzirom na iznijeto, tužbeni zahtjev tužiteljice valjao je odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

12. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Tuženik je uspio u postupku pa su mu priznati i dosuđeni troškovi sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa). Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, i to za:

- sastav odgovora na tužbu u iznosu 500,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 17. srpnja 2024. u iznosu 125,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu 23. listopada 2024. u iznosu 125,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu 3. prosinca 2024. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 25. veljače 2025. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 7. studenoga 2025. u iznosu 125,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife),

- zastupanje na ročištu od 14. travnja 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu od 11. svibnja 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 1. lipnja 2026. u iznosu 500,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu za objavu 3. srpnja 2026. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 3. Tarife), ukupno 3.475,00 eura.

12.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16. svibnja 2024., budući isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Dakle, tuženiku je dosuđen ukupan trošak u iznosu 3.475,00 eura na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od presuđenja (prema članku 151. stavku 3. ZPP-a) pa do isplate.

U Osijeku 3. srpnja 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

Ova presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. UP, [adresa]

2. Snježana Popović, odvjetnica u Osijeku