Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-485/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja 1. KU iz [adresa]. 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. PU iz [adresa]. 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Jeleni Čačić, odvjetnici u Zadru, protiv tužene OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnici Matijani Paljetak, odvjetnici u OD Anić i partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi poništaja i dr., nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 20. svibnja 2026., u nazočnosti tužitelja ad. 2., punomoćnice tužitelja ad. 1. i ad. 2. i punomoćnice tužene, dana 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i ad.

2. koji glasi:

„1. Poništava se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju kojeg su prednik tužitelja pok. EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelj uzdržavanja i tužena OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljica uzdržavanja zaključili i ovjerili pred Suzanom Hrabrom, javnim bilježnikom iz Zadra, Don Ive Prodanova 4, dana 25. svibnja 2023. godine pod brojem ovjere: OV- 4648/2023.

2. Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog upisa nastalog na osnovi Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog i ovjerenog pred Suzanom Hrabrom, javnim bilježnikom iz Zadra, Don Ive Prodanova 4, dana 25. svibnja 2023. godine pod brojem ovjere: OV-4648/2023 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini zk.č.br 6877 zv. Vodice Donje, dvorište gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, stambena zgrada, stambena zgrada, ukupne površine 436 m2, k. o. [katastarska općina], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog i ovjerenog pred Suzanom Hrabrom, javnim bilježnikom iz Zadra, Don Ive Prodanova 4, dana 25. svibnja 2023. godine pod brojem ovjere: OV-4648/2023, tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tužene uz istovremeni upis prava vlasništva prednika tužitelja pok. EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana. “

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan eventualni tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i ad. 2. koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljen između prednika tužitelja pok. EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao primatelja uzdržavanja i tužene OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao davateljice uzdržavanja, i ovjeren pred Suzanom Hrabrom, javnim bilježnikom iz Zadra, Don Ive Prodanova 4, dana 25. svibnja 2023. godine pod brojem ovjere: OV-4648/2023 i da ne proizvodi pravne učinke.

2. Utvrđuje se kao pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena na nekretnini zk.č.br. 6877 zv. VODICE DONJE DVORIŠTE GOSPODARSKA ZGRADA, GOSPODARSKA ZGRADA, STAMBENA ZGRADA, STAMBENA ZGRADA, ukupne površine 436 m2, k. o. [katastarska općina], sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, na osnovi ništavog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog i ovjerenog pred Suzanom Hrabrom, javnim bilježnikom iz Zadra, Don Ive K 4, dana 25. svibnja 2023. godine pod brojem ovjere: OV-4648/2023, te se nalaže brisanje te uknjižbe i uspostavljanje ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i upisa tužene na navedenoj nekretnini kao vlasnice za cijelo tako da se briše pravo vlasništva tužene na navedenoj nekretnini uz istovremeni upis toga prava u korist prednika tužitelja pok. EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku od 15 dana. “

III. Nalaže se tužiteljima ad. 1. KU iz [adresa]. 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. PU iz [adresa]. 11, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 62.067,50 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. srpnja 2026., kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužene odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad. 1. i ad. 2. u tužbi navode da su djeca pok. EU, a tužena da je njegova supruga, odnosno maćeha tužitelja. Tužena da je dana 25.5.2023. kao davateljica uzdržavanja sklopila sa pok. EU kao primateljem uzdržavanja Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji ugovor je ovjeren i solemniziran istog dana kod Javnog bilježnika ŽU iz [adresa] pod brojem ovjere OV -4648/2023. Predmetnim Ugovorom tužena da se kao davateljica uzdržavanja obvezala uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti, osigurati mu potrebnu njegu i skrb, a u slučaju bolesti njegovati ga, dvoriti po potrebi pripremati hranu, osigurati liječenje, te snositi troškove liječenja, a u slučaju smrti pokopati ga o svom trošku prema mjesnim običajima, a pok. EU kao primatelj uzdržavanja, kao naknadu za dano uzdržavanje, u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora prenio je u vlasništvo tuženoj kao davateljici uzdržavanja nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] zv. Vodice donje, dvorište, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada, stambena zgrada, stambena zgrada, ukupne površine 436 m2, k. o. [katastarska općina], sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru. Temeljem predmetnog Ugovora tužena da se dana 26.5.2023. upisala kao vlasnica nekretnine u zemljišnoj knjizi nadležnog suda. Međutim, pok. EU da je u trenutku sklapanja Ugovora bio izrazito narušenog i teškog zdravstvenog stanja, te nesposoban rasuđivati i shvatiti pravne učinke Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, što je tužena zlorabila. Dana 22.5.2023., dakle 3 dana prije sklapanja Ugovora, zaprimio je i službenu dijagnozu tumora na mozgu, od koje bolesti je u kraćem roku i preminuo. Naime, pok. EU je u roku par mjeseci od pokretne i psihički stabilne osobe došao do takvog stanja da je bio prikovan za krevet, te je za kretnje morao koristiti invalidska kolica, bio je ovisan o tuđoj pomoći i njezi, nesvjestan što se oko njega događa, te je potom i preminuo, dana 25.1.2024., odnosno samo 8 mjeseci nakon sklapanja predmetnog Ugovora. Naime, iako je pok. EU zaprimio dijagnozu oboljenja od tumora na mozgu samo 3 dana prije sklapanja predmetnog Ugovora, u tom trenutku je tako agresivna bolest već uzela maha. Dijagnoza je bila samo točka na „i“ njegovog, već duže vrijeme, lošeg zdravstvenog stanja. U prilog tome koliko je bio nemoćan i slabo pokretan dokazuje i činjenica da isti nije bio u stanju potpisati Ugovor, već je na isti stavio otisak prsta (rukoznak), iako se radilo o pismenoj osobi. Pored navedenog, da je vidljiv i očiti nesrazmjer uzajamnih činidaba koji je reguliran čl. 375. ZOO-a. To je evidentno jer se tužena nakon sklopljenog Ugovora jednostavno nastavila ponašati prema svom suprugu, odnosno primatelju uzdržavanja, u skladu s obvezama iz Obiteljskog zakona , a posebice u skladu s odredbom propisanom u čl. 31. st. 2. OB-a, koja propisuje dužnost bračnih drugova na vjernost, te međusobno uzdržavanje i pomaganje. Stoga tužena nije pružila pok. EU usluge ni približno jednakovrijedne nekretnini koju je stekla od njega, te je iskoristila njegovo stanje nužde i ovisnosti kako bi za sebe pribavila materijalnu korist sklapanjem spornog Ugovora. Slijedom navedenog, tužitelji ističu da je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju pobojan i zahtijevaju da se isti poništi pozivajući se pri tome na odredbu članka 330. ZOO-a. Nadalje, Ugovor da je i ništetan i to iz više razloga. Prvenstveno se ističe da je Ugovor ujedno i zelenaški ugovor s obzirom da je tužena iskoristila lakomislenost pok. EU i njegovo stanje ovisnosti i nužde, te za sebe ugovorila korist u očitom nesrazmjeru s onim što mu je dala, odnosno što se obvezala dati. Zelenaški ugovor da je reguliran čl. 329. ZOO-a. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dvostrani je pravni akt, te obje strane ugovornog odnosa obvezuje načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a) kao i načelo jednake vrijednosti činidaba (čl. 7. ZOO-a), a tuženica da je sklapajući predmetni Ugovor povrijedila oba načela, te je ostvarila očito nerazmjernu korist u pogledu onog što je primila u odnosu na ono što je dala. Iskoristila je bolest pok. EU za stjecanje nerazmjerne koristi primajući puno za malo, budući da pok. EU uslijed oboljenja od tako agresivnog oblika tumora nije bio sposoban shvatiti značenje i posljedice sklapanja Ugovora o dosmrtnom . uzdržavanju, dok je tužena s druge strane bila vrlo dobro svjesna da je isti teško bolestan i da će uskoro umrijeti, te je iskoristila svoj položaj za stjecanje materijalnih dobara, budući da je pok. EU nedugo nakon sklapanja Ugovora preminuo. Namjerno je sklapanjem ovog Ugovora htjela zaobići tužitelje, jedinu djecu iza pok. EU, odnosno jedine nasljednike. U teškoj bolesti mu je praktički „podmetnula“ potpisivanje predmetnog Ugovora, znajući da mu se bliži kraj i vodeći se jedino materijalnom koristi. Samim time tužena da je postupila i suprotno moralu, pa i to predstavlja razlog za ništetnost Ugovora. Nadalje, ističu kako pri sklapanju Ugovora, koji predstavlja javnobilježničku ispravu, nije ispoštovan čl. 44. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu. Budući da je pok. EU na predmetnom Ugovoru samo stavio otisak prsta (rukoznak), te nije bio u stanju Ugovor potpisati, javni bilježnik je bio dužan upozoriti istog da ima pravo da budu nazočni svjedoci, odnosno drugi javni bilježnik i to upozorenje unijeti u ispravu. Međutim, budući da navedeno upozorenje nije, sukladno citiranoj odredbi, uneseno u ispravu, za pretpostaviti je da javni bilježnik pok. EU nije propisno upozorio na navedeno. Pored navedenog, citirana odredba propisuje i da će ime stranke potpisati javni bilježnik označavajući sebe kao potpisnika imena stranke, ako stranka ne zatraži sudjelovanje svjedoka ili drugog javnog bilježnika. Uvidom u Ugovor, vidljivo je da pored rukoznaka pok. EU ne postoji i potpis javnog bilježnika, što nesporno predstavlja povredu forme javnobilježničkog akta, budući da ne postoji dokaz o tome je li pok. EU uopće bio upoznat sa pravom na sudjelovanje svjedoka ili drugog javnog bilježnika. Stoga tužitelji ističu kako je uslijed nedostatka propisanog oblika Ugovor ništetan pozivajući da pri tom na odredbu čl. 290. ZOO-a. Iz navedenih razloga proizlazi da je predmetni Ugovor ništetan i da ne proizvodi pravne učinke, a sve sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe da se cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu budući da su isti u cijelosti neutemeljeni i neosnovani. Da nije sporno da su tužitelji djeca pok. EU, kao niti činjenica da je tužena sa pok. suprugom EU zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju dana 25.5.2023., a koji ugovor je kao privatna isprava potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ŽU pod brojem OV-4648/2023. Međutim, da su u cijelosti neosnovani navodi tužitelja da bi pok. EU u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora bio nesposoban za rasuđivanje te da nije mogao shvatiti pravne učinke Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju jer je predmetni Ugovor zaključen upravo na njegovo inzistiranje, pa su navodi tužitelja da je tužena iskoristila pok. EU ne samo neprimjereni, nego i nemoralni, a pogotovo uzimajući u obzir cijelu obiteljsku situaciju i narušen odnos pok. EU sa tužiteljima, kao i činjenicu da mu je tužena pružala uzdržavanje dugi niz godina prije samog zaključenja spornog Ugovora. Naime, tužena je bila u braku s pok. EU od 19.4.1990. pa sve do smrti EU, dakle gotovo pune 34 godine. Brak između tužene i pok. EU zaključen je nekoliko godina nakon smrti njegove prve supruge s kojom je bio u braku, a u kojem braku su rođeni tužitelji. Tužiteljica i njen suprug EU živjeli su najprije u SR Njemačkoj, a nakon odlaska pok. EU u mirovinu preselili su se u Hrvatsku na adresu gdje tužena i danas živi, a radi se o nekretnini koja je predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Nekretnina koja je predmet Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju predstavljala je zajedničku imovinu tuženice i pok. EU jer su ona i pok. EU kupili navedenu nekretninu 1996., odnosno 6 godina nakon zaključenja braka. Kako je tada bio običaj, ugovor je kao kupac formalno potpisao samo EU, te je jedino on i bio uknjižen u zemljišnu knjigu kao vlasnik. Pored navedenoga, ne samo da je predmetna nekretnina stečena u braku, nego je tužena za kupnju navedene nekretnine uložila i sva svoja vlastita novčana sredstva koja je stekla prodajom nekretnine, koju je u svom isključivom vlasništvu imala u Bosni i Hercegovini, a koju je stekla prije zaključena braka s pok. EU. Iz navedenoga proizlazi da je pok. EU kao primatelj uzdržavanja na tuženu prenio vlasništvo samo svog idealnog suvlasničkog dijela, ali ne i vlasništvo cijele nekretnine. Naime, nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što sam ima. Budući da je nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka tužiteljima je vrlo dobro poznato da je tužena prije zaključenja predmetnog Ugovora o dosmrtnom vlasništvu bila izvanknjižna vlasnica nekretnine koja se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to najmanje u 1/2 dijela, sve sukladno odredbi članka 277. tadašnjeg Zakona o braku i porodičnim odnosima i važećoj sudskoj praksi. Obzirom na navedeno tužena predlaže da sud kao prejudicijelno pitanje utvrdi da je nekretnina, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi Vodice Donje površine 436 m2, dvorište površine 281 m2, gospodarska zgrada, gospodarska zgrada površine 39 m2, stambena zgrada, stambena zgrada površine 116, sveukupne površine 436 m2, prije zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju predstavljala zajedničku imovinu tužene i EU, te su tužena i EU bili vlasnici predmetne nekretnine svaki u 1/2 dijela. Tuženica ističe da su ona i njen pokojni suprug bili iznimno povezani te su sve radnje ili planove za budućnost činili isključivo zajedno. Kontakt pok. EU s tužiteljima bio je vrlo slab, pogotovo s I-tužiteljicom koja je pok. EU vidjela svega nekoliko mjeseci prije smrti, a prije toga susreta nije imala s njim nikakav kontakt (telefonski ili fizički) preko 5 godina. Tako tužiteljima uopće nije poznato zdravstveno stanje pok. MU u trenutku zaključenja Ugovora jer tada nisu bili u kontaktu s njim, a pored navedenoga žive u [adresa]. Pok. EU liječio se zadnjih 12 godina od dijabetesa, a unazad nekoliko godina bio je prisutan i „starački“ tremor u rukama zbog čega mu je pisanje bilo otežano. Za cijelo to vrijeme, kao i prije, o svim potrebama pok. MU brinula se njegova supruga - tužena, kako o prehrani tako i o osobnoj higijeni, nabavljanju lijekova, liječenju i kontrolama kod liječnika. Tužena se osobito brinula da pok. EU kao dijabetičar ima prilagođenu prehranu te da sve lijekove uzima na vrijeme, a posebno da se redovito kontrolira kod liječnika. Dakle, tužena je uzdržavala pok. EU godinama prije samog zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Osim toga, tužena se brinula o cjelokupnom kućanstvu, što je radila i za cjelokupno vrijeme trajanja braka s pok. EU. Zbog smetnji hoda pok. EU bio je zaprimljen u OB Zadar dana 16.5.2023. goine gdje je utvrđeno da se na mozgu nalazi novotvorina te je upućen na biopsiju kako bi se točno utvrdilo o kakvoj tvorbi na mozgu se radi (dobroćudnoj ili zloćudnoj te o kojem tipu), a sve kako bi se mogao odrediti daljnji postupak i sredstvo liječenja. Dakle, jedini simptom bolesti koji je pok. EU imao bile su smetnje hodanja, što ni na koji način ne utječe na njegovu moć rasuđivanja i zdrav razum. Da je postojala bilo koja bolest koja utječe na moć rasuđivanja, tada bi pok. EU zasigurno bio liječen kod psihijatra, što nije bio slučaj. Tako je pok. EU dana 20.5.2023. zaprimljen u KB Dubrava radi biopsije, dok je nalaz biopsije bio izrađen tek dana 6.6.2023., a samom pok. EU priopćen od strane liječnika još kasnije. Tek nakon nalaza biopsije liječnici su mogli znati o kakvoj vrsti tumora se radi te sukladno tome donijeti odgovarajući plan liječenja te je pok. EU upućen na kemoterapiju. Naime, nalaz biopsije pokazao je da se radi o zloćudnom tumoru – glioblastom (wild type, gradus IV prema WHO). Pri tome je važno napomenuti da je za liječenje kemoterapijom potreban izričit pristanak bolesnika, koji je on dao. Da je pok. EU bio nesposoban za rasuđivanje tada on pristanak ne bi mogao dati, niti bi ga liječnici prihvatili u slučaju da su procijenili da on nije sposoban za rasuđivanje. Prema tome, nisu točni navodi tužitelja da je pok. EU tri dana prije zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaprimio službenu dijagnozu jer je ona uslijedila nakon zaključenja ugovora, sve kako je naprijed opisano. U vrijeme zaključenja Ugovora pok. EU bio je u potpunosti sposoban za rasuđivanje, a to što je na Ugovoru otisnut rukoznak nema uopće veze s njegovim zdravstvenim stanjem, nego se radilo o tremoru

- drhtanju ruku zbog čega se pok. EU nije potpisao, nego je stavio rukoznak. Iz svega navedenoga proizlazi da je u vrijeme zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pok. EU bio sposoban za rasuđivanje. Pok. EU želio je da ga njegova supruga uzdržava na način opisan u ugovoru, a kako je ona činila već godinama prije samog zaključenja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tako je tužena nastavila uzdržavati pok. EU na ugovoreni način: brinula se o njegovom liječenju, pripremala mu obroke, brinula se da isti uzima na vrijeme prepisanu terapiju, organizirala njegove odlaske na liječenje, brinula se o njegovoj higijeni, a kada je nedugo prije smrti pok. EU postao nepokretan tužena ga nije željela smjestiti u ustanovu za njegu, nego se iz ljubavi prema njemu sama brinula o njemu, njegovala ga, okretala, presvlačila, hranila, a radi se o osobi (primatelju uzdržavanja) koja je imala gotovo 80 kg. Tužena je trpjela velike napore kako njenom suprugu ništa ne bi nedostajalo i kako bi ona bila dostupna 24 sata na dan. Kada god je rekao da se slabo osjeća tužena bi odmah organizirala njegov odlazak u bolnicu. Da je pok. EU bio sposoban za rasuđivanje u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora mogu posvjedočiti brojni svjedoci koji su ga posjećivali, a i sam javni bilježnik te dva svjedoka koja su bila prisutna u trenutku potpisivanja ugovora. Tužitelji u tužbi navode da bi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju bio pobojan zbog nesrazmjera uzajamnih činidbi, što uopće nije točno. Kao prvo, nekretnina koju je stekla tužena nije predstavljala isključivo vlasništvo pok. EU, sve kako je ranije obrazloženo, a kao drugo, tužena je pok. EU uzdržavala dugi niz godina prije samog zaključenja Ugovora pa se ne može reći da bi ista iskoristila njegovo stanje nužde, niti da bi za sebe pribavila imovinsku korist, a bili su u braku gotovo 34 godine prije smrti. Naime, nije tužena neka osoba koja je došla s ceste brinuti se o primatelju uzdržavanja kako bi se okoristila, nego je tužena bila voljena supruga primatelja uzdržavanja. Predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju potvrđen je od strane javnog bilježnika, te da je javni bilježnik na bilo koji način posumnjao da primatelj uzdržavanja nije bio sposoban za rasuđivanje ili da nije mogao shvatiti značenje toga ugovora, tada bi javni bilježnik uskratio obavljanje službenih radnji, sve sukladno odredbi članka 34. st 2. Zakona o javnom bilježništvu. Predmetni Ugovor također ne predstavlja zelenaški Ugovor jer se pok. EU nije nalazio u stanju nužde, teškom materijalnom stanju, niti je bio neiskusan ili lakomislen. Kako je tužena već ranije navela Ugovor je zaključen na inzistiranje i nagovor pok. EU. Nadalje, kod Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ne može biti riječ o zelenaškom ugovoru jer se radi o aleatornom ugovoru, a tuženoj ni u kojem slučaju nije bilo poznato koliko će pok. EU živjeti, niti koliki opseg uzdržavanja će istome biti potreban, te takvo stajalište da zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama (Presuda Rev-183/2010 od 15.9.2010.) Vezano uz navode tužitelja da je tužena bila svjesna da je pok. EU teško bolestan tužena ističe, kako je već ranije pojašnjeno, da u vrijeme zaključenja Ugovora pok. EU nije bila postavljana točna dijagnoza jer nije bio izrađen nalaz biopsije, niti je bilo poznato kakvo će bi ti liječenje, kakav će biti ishod liječenja i daljnji tijek zdravstvenog stanja. Međutim, čak i da je tuženoj bila poznata točna dijagnoza, predmetni ugovor ne bi bio ništav, sve kako je potvrdila i sudska praksa (Presude VSRH Rev-207/2000 od 6.6.2000.) Tužitelji nadalje ističu da je tužena bila supruga primatelja uzdržavanja, međutim ne postoje nikakve zapreke za zaključenje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju između supružnika, roditelja i djece ili bilo kojeg zakonskog nasljednika, a takav stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-3251/2015 od 24.03.2021. Iz svega navedenoga jasno proizlazi da predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije ništav, niti pobojan. Naime, predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije zaključen u obliku javnobilježničkog akta, nego se radi o privatnoj ispravi koju je sukladno odredbi članka 59. Zakona o javnom bilježništvu potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik. U skladu s odredbom čl. 59. st. 2. ZOJB-a javni bilježnik će privatnu ispravu ispitati u skladu s odredbama čl. 34., 57. i 58. ovog Zakona i ako za to ne nađe zapreka potvrditi će je. Budući da javni bilježnik nije našao zapreke, potvrdio je predmeti Ugovor, što proizlazi iz samog Ugovora. Pri zaključivanju predmetnog Ugovora o Dosmrtnom uzdržavanju bila su, pored stranaka ugovora i javnog bilježnika, prisutna i dva svjedoka i to ZU i ČU. Nadalje, čak i da je javni bilježnik prilikom potvrđivanja privatne isprave počinio povredu u vidu toga što ime pok. EU nije rukom napisano, isto nema nikakav utjecaj na vjerodostojnost same isprave pa predmetni ugovor ne može biti ništav. Slijedom svega navedenog, tužena predlaže naslovnom sudu da tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovane te da naloži tužiteljima da tuženoj naknade parnični trošak.

3. U dokaznom postupku ovaj Sud izveo je dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju potvrđen po Javnom bilježniku ŽU iz [adresa] pod brojem OV-4648/2023 dana 25.5.2023. (l.s. 10-12), izvadak iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (l.s. 13-14), nalaz biopsije Kliničke bolnice Dubrava, Kliničkog zavoda za patologiju i citologiju od 6.6.2023. (l.s. 15), smrtni list Zadarske županije, Matičnog ureda Zadar Klasa: 223 - 03/24-003/300, Urbroj: 2198-19-01-24-1 od 26.1.2024. (l.s. 16), izvod iz matične knjige vjenčanih Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Zeničko-dobojskog kantona, Općine Kakanj, broj: 08/19-10-2-351/2024 od 31.1.2024. (l.s. 32), Kupoprodajni ugovor potvrđen po Javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić iz [adresa] pod brojem OV-9544/96 dana 19.11.1996. (l.s. 33-35), medicinsku dokumentaciju pok. EU (l.s. 36-56), karton pacijenta EU (l.s. 122-193), te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka Javnog bilježnika ŽU, dr. KUF, dr. DU, SU, UU, ŠU, ĆU, GU, ČU, ZU, te dokaz saslušanjem tužitelja ad. 2. kao stranke ovog postupka, u odsutnosti uredno pozvanih tužiteljice ad. 1 i tužene.

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), ovaj Sud nije našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev, kao niti kumulativno postavljen tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i ad. 2.

5. Naime, predmet ovog spora zahtjev je tužitelja ad. 1. i ad. 2. da se poništi Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između prednika tužitelja pok. EU, kao primatelja uzdržavanja i tužene, kao davateljice uzdržavanja potvrđen po Javnom bilježniku ŽU iz [adresa] pod brojem: OV-4648/2023 dana 25. svibnja 2023., te da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog upisa nastalog na osnovi navedenog Ugovora i uspostavi zemljišnoknjižno stanje na nekretnini zk.č.br 6877, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije provedbe istog, tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tužene uz istovremeni upis prava vlasništva u korist prednika tužitelja, pok. EU. Kumulativno postavljenim tužbenim zahtjevom, tužitelji ad. 1. i ad. 2. traže da se utvrdi se da je ništetan predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i da ne proizvodi pravne učinke, te da se utvrdi kao pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva izvršena na nekretnini zk.č.br. 6877 , upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na osnovi ništavog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te da se naloži brisanje te uknjižbe i uspostavljanje ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe navedenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i upisa tužene na navedenoj nekretnini kao vlasnice za cijelo tako da se briše pravo vlasništva tužene na navedenoj nekretnini uz istovremeni upis toga prava u korist prednika tužitelja pok. EU.

5.1. U odnosu na glavni tužbeni zahtjev, tužitelji tvrde kako je primatelj uzdržavanja u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju bio nesposoban za rasuđivanje, pa se pozivaju na odredbu čl. 330. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 , 155/23 – dalje ZOO), te kako je postojao očiti nesrazmjer uzajamnih činidaba, pa se pozivaju na odredbu čl. 375. ZOO, slijedom čega drže kako je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između pok. EU, kao primatelja uzdržavanja i tužene, kao davateljice uzdržavanja potvrđen po Javnom bilježniku ŽU iz [adresa] pod brojem: OV - 4648/2023 dana 25. svibnja 2023., pobojan i zahtijevaju da se poništi. U odnosu na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, tužitelji tvrde kako je ugovor ništetan jer je isti zelenaški ugovor, sukladno odredbi čl. 329. ZOO-a, jer je isti suprotan moralu, te jer postoje nedostaci propisanog oblika, slijedom čega podredno drže kako je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan i ne proizvodi pravne učinke sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a.

6. Tako, uvidom u Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju potvrđen po Javnom bilježniku ŽU iz [adresa] pod brojem OV-4648/2023 dana 25. svibnja 2023., proizlazi kako je isti zaključen između EU, kao primatelja uzdržavanja i OU, kao davateljice uzdržavanja, kako primatelj uzdržavanja prenosi u vlasništvo davateljici uzdržavanja, svojoj supruzi, za cijelo nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica], ukupne površine 436 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i svu drugu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, pa se davateljica uzdržavanja obvezuje uzdržavati primatelja uzdržavanja do njegove smrti, koje uzdržavanje obvezuje istu osigurati primatelju uzdržavanja svu potrebnu njegu i skrb, a u slučaju bolesti njegovati ga, dvoriti po potrebi, pripremati hranu, osigurati liječenje, te snositi troškove liječenja, a u slučaju smrti pokopati ga o svom trošku prema mjesnim običajima. Također, primatelj uzdržavanja ovlašćuje davateljicu uzdržavanja da na temelju tog ugovora bez daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi uknjižbu prava vlasništva u korist sebe za cijelo na nekretnini koja je predmet ugovora, uz što stranke ugovaraju pravo doživotnog plodouživanja u korist primatelja uzdržavanja na predmetnoj nekretnini, slijedom čega davateljica uzdržavanja ovlašćuje primatelja uzdržavanja da na temelju tog ugovora bez daljnjeg pitanja i odobrenja ishodi uknjižbu prava doživotnog plodouživanja na svoje ime. Također je utvrđeno kako primatelj uzdržavanja predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju potpisuje otiskivanjem otiska prsta, na oba lista ugovora, uz vlastoručni potpis davateljice uzdržavanja, te parafe Javnog bilježnika.

6.1. Nadalje, iz izvatka iz zemljišne knjige zemljišnoknjižnog odjela ovog Suda zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi kako je na kat. čest. [katastarska čestica], Vodice Donje, ukupne površine 436 m2, kao vlasnica za cijelo upisana ovdje tužena OU, uz uknjižbenu osobnu služnosti – prava plodouživanja u korist EU.

6.2. Uvidom u smrtni list Zadarske županije, Matičnog ureda Zadar, Klasa: 223-03/24- 003/300, Urbroj: 2198-19-01-24-1 od 26. siječnja 2024., utvrđeno je kako je EU, preminuo dana **.**.2024.

6.3. Iz Izvoda iz matične knjige vjenčanih Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Zeničko-dobojskog kantona, Općine Kakanj, broj: 08/19-10-2-351/2024 od 31. siječnja 2024., proizlazi kako su EU i TU brak zaključili dana 19. travnja 1990. u Kaknju, Bosna i Hercegovina, koji je upisan u matičnoj knjizi vjenčanih koja se vodi za mjesto Kakanj pod rednim brojem 169 za 1990. godinu.

7. Nadalje, iz iskaza svjedokinje ŽU, Javne bilježnice u [adresa], proizlazi kako je po upisniku ovjera unutar svog javnobilježničkog ureda, a po primitku poziva za ročište, izvršila uvid u isti, obzirom na navedene stranke ovog postupka, te je utvrdila kako je u njenom javnobilježničkom uredu stavljen zahtjev stranke za izlazak na teren u [adresa], zbog čega je izišla na teren ona osobno kako bi potvrdila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Obzirom na brojne ovjere unutar njenog ureda te protek vremena, ne sjeća se niti stranaka, niti okolnosti potvrđivanja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Nakon što joj se pokazuje Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, koji prileži spisu na l.s. 10-12, iskazuje da je to njen potpis na potvrdi tog Ugovora. Također, obzirom da je iz Ugovora u koji vrši uvid, razvidno kako je na istom otisnut rukoznak, očito je da su bili udovoljeni Zakonom propisani uvjeti za stavljanje istog, a obzirom da nema nikakve njene bilješke, vrlo vjerojatno je bila riječ o tome da je stranci tako lakše bilo, a ne se potpisati. Zakonom je propisano da ukoliko stranka ne može ili ne zna pisati, da stavlja rukoznak, a javni bilježnik ga potpisuje, što uvidom u ovaj Ugovor utvrđujem da nije slučaj, pa je očito riječ da je stranka mogla pisati, ali da joj je stavljanje rukoznaka bilo jednostavnije iz nekog razloga. Kada je se pita, iskazuje da je provela sve prethodne radnje propisane Zakonom i pravilnicima, u vidu čitanja Ugovora strankama, objašnjavanja Zakonskih odredbi, njihovih prava i obveza, te je tek po utvrđenju da su iste sve razumjele predmetni Ugovor potvrdila, jer da to nije utvrdila, da ga ne bi ni potvrdila. Točno određenih okolnosti oko stranaka se, kako je ranije navela zbog proteka vremena i brojnih ovjera, ne sjeća. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: da se zaista ne može sjetiti da li je bilo još svjedoka osim stranaka prilikom potvrđivanja predmetnog Ugovora ; da je išla na teren, odnosno da stranke nisu došle njoj u ured, jer da je netko od njenih službenika unutar ureda primio zahtjev stranke da se izvrši terenska ovjera, te ona to kao Javni bilježnik osobno ne zaprima, te u običaju utorkom i četvrtkom, obzirom da nema prisjednika, osobno, izvan radnog vremena izlazi na terenske ovjere; da prilikom potvrđivanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a kad je jedna od stranaka starija osoba, odnosno osoba starije životne dobi, oni kao Javni bilježnici nisu zakonski obvezani na traženje ikakve liječničke potvrde, već sam procjenjuju prilikom ovjere da li je stranka osoba sposobna shvatiti značenje ugovora i potvrđuju ukoliko je osoba u stanju razumjeti, sve po njihovoj procjeni; da ona osobno u svakom konkretnom slučaju u kontaktu sa strankom procjenjuje da li je ona razumije, shvaća li odredbe Ugovora, zakonske odredbe, njena prava i obveze, te na temelju tog utvrđenja vrši ovjeru, odnosno potvrdu Ugovora, te ne traži nikakvu liječničku dokumentaciju. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedokinja je iskazala: da obzirom je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju potvrdila, da to znači da se prethodno u konkretnom slučaju uvjerila da su stranke sposobne shvatiti značenje tog pravnog posla.

7.1. Iz iskaza svjedokinje dr. KUF proizlazi kako od 1998. ima ordinaciju specijalističke opće medicine u Ninu, te kada joj se spominje pacijent EU, može reći da je sukladno traženju Suda dostavila karton pacijenta u ovaj spis, te da se sjeća istog. Naime, zna da je riječ o pacijentu koji je njoj došao u ordinaciju, kada je iz Njemačke došao i u Ninu napravio kuću, te misli da je u tom početku u Ninu živio samo u ljetnom periodu, a kasnije možda i trajno, zaista ne zna. Tako, zna da joj je počeo dolaziti od 2015., te da je u tom trenutku imao Europsku zdravstvenu karticu s njemačkim osiguranjem, te je tek kasnije dobio Hrvatsko zdravstveno osiguranje. Naime, sjeća se da je bio vrlo miran i povučen čovjek, koji je jako često dolazio u njenu ordinaciju te se ponekad znala i pitati radi čega dolazi. Naime, već kada je došao , isti je imao kroničan dijabetes, te je sa inzulinom došao iz Njemačke, pa je ona tu terapiju nastavila, a u njenu ordinaciju je dolazio više puta mjesečno kako bi kontrolirao šećer u krvi. Uredno je obavljao preglede kod endokrinologa zbog dijabetesa, a također zna da je iz Njemačke došao i sa antikoagulantnom terapijom, koju je koristio zbog fibrilacije atrija, odnosno aritmije srca, te je na mjesečnoj bazi morao kontrolirati krv. Često je pregledavao i kontrolirao tlak i šećer. Kada je se pita vezano za daljnje zdravstveno stanje pacijenta, iskazuje da se ne sjeća točno te da je dostavila zdravstveni karton i da je u njemu sve vidljivo. Kada joj se spominje, iskazuje da se može sjetiti, odnosno zna da je pacijent EU imao dijagnosticiran maligni karcinom mozga. Naime, upravo je ona nekih godinu dana prije nego što je preminuo, primijetila kako je bio fizički nestabilan, u smislu da je vidjela da ga zanosi, da gubi stabilnost u hodu, imao je česte vrtoglavice i slabost, te ga je uputila u OB Zadar na pretrage i po učinjenom CT-u glave dijagnosticirana je neoplazma mozga, odnosno maligni tumor mozga. Koliko se sjeća, vrlo brzo nakon dijagnoze isti je preminuo, možda nekih 6 -8 mjeseci nakon. Također zna da je išao u Zagreb na operaciju nakon što je otkriven tumor, misli da je čak i krenuo na kemoterapiju na onkologiju u [adresa], no misli da je prekinuto jer je jako teško podnosio, zaista se ne sjeća detalja, sve piše u medicinskoj dokumentaciji koju je poslala. Kada je se pita vezano za mentalno stanje pacijenta EU, može reći da u trenutku kad ga je uputila na pretrage u OB Zadar zbog stanja koje je ranije opisala, dakle, nekih godinu dana prije nego što je preminuo, da je on njoj tada bio potpuno isti kakav je bio od kada je došao kod nje kao pacijent, miran i povučen čovjek, a da u terminalnoj fazi tumora, dakle, nakon operacije, kada je čak u nekoliko navrata bila u kućnom posjetu, tada je apsolutno bilo vidljivo da se gubio, što je i normalno za takvu dijagnozu. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: da se EU nije žalio na vrtoglavice i nestabilnost, već je ona sama primijetila da ga zanosi, kao i njegovu nestabilnost, te ga je zbog toga pitala, pa joj je tek onda rekao da ima vrtoglavice i slabost, ponavlja da je bio jako miran i povučen čovjek, te da se sam po sebi nije žalio , a ona je sa svojom medicinskom sestrom komentirala i ranije kako joj je njegovo zdravstveno stanje čudno, no isto je prepisivala komplikacijama šećerne bolesti, odnosno vaskularnim promjenama na krvnim žilama; da je ona liječnik opće prakse te da lijekovi koje je pacijent uzimao za kronični dijabetes i prevenciju tromboze ne mogu utjecati na psihičko stanje pacijenta, dok lijekovi koje je uzimao u terminalnoj fazi raka mozga, mogu, ali ona nije psihijatar i neurolog da bi to mogla ocijeniti; da nakon što joj se pokazuje zdravstveni karton koji je dostavila sudu i to dio istog, a koji prileži na l.s. 184, o posjetu pacijenta dana 15. svibnja 2023., možete pojasniti da je pacijentu propisan normabel, po potrebi, te je on pacijentu propisan zbog ranije navedene vrtoglavice koji daje i mladima, starima, zdravima i bolesnima, kao miorelaksans, te može reći da nijedan od anksiolitika ne utječe na sposobnost rasuđivanja osobe; da je u zdravstvenom kartonu zabilježen posjet pacijenta dana 25. svibnja 2023., te da je ona bila u kućnom posjetu kod pacijenta jer je vidljiva šifra 101, kada je pacijent izišao iz bolnice [adresa], no da možda ipak nije bila kod njega, nego ju je netko zvao pa je evidentirala da je prebačen u bolnicu u Zagreb, zaista ne zna. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedokinja je iskazala: da se ne sjeća da li je pok. EU išao u Zagreb radi operacije tumora ili radi vršenja biopsije tumora; da je žena pok. PUF, koja je također bila nezina pacijentica, koja je ponekad dolazila s njim, te da samo zna njih dvoje kao muža i ženu; da nije znala ništa o kvaliteti njege brige oko EU, viđala ih samo zajedno kao pacijente, dok o osobnim obiteljskim stvarima nema nikakvih saznanja.

7.2. Svjedok dr. FU, iskazao je da je tužena OU teta njegove supruge, te da je poznavao pok. EU, dok kada mu se navode imena tužitelja, može reći da po imenima pretpostavlja da su to djeca pok. EU, za koje je znao samo da ima dvoje djece u Njemačkoj. Tako, OU i EU da je viđao jednom godišnje otprilike kada bi bio nazočan nekim od obiteljskih događaja s punicom, koja je sestra od OU. Naime, on da je neurokirurg u Zavodu za neurokirurgiju, Kliničke bolnice Dubrava, te da su njegovu suprugu, koja je također liječnica, nefrolog, OU i EU vrlo često kontaktirali oko nekih zdravstvenih pitanja, kako zbog šećera, tlaka i slično, obzirom da je uzimao dosta terapije, no vezano za konkretni događaj, može se prisjetiti da su je kontaktirali oko Uskrsa 2023., kada su oni bili na godišnjem odmoru izvan RH, a zbog tegoba koje je već nekoliko dana osjećao, a bila je riječ o otežanom hodu, vrtoglavici, da se nije osjećao dobro, pa je njegova supruga rekla da se javi dr. opće prakse. Obzirom da su tegobe nastavljene i pogoršavale su se, u svibnju 2023. njegova supruga da je OU i Ivi preporučila da se on javi na hitni prijem u OB Zadar, obzirom liječnik opće prakse u ordinaciji ne može izvesti sve pretrage, pa zna da je Ive hospitaliziran u OB Zadar, da je napravljen CT mozga i magnet, te je tada utvrđena lezija mozga, što znači da je utvrđena promjena, za koju se u tom trenutku ne može reći što je, sve dok se ne napravi biopsija. Obzirom na nalaz, kontaktirali su ih ponovno, odnosno on se tada uključio u cijelu tu priču te je kontaktirao kolegu u [adresa] na neurokirurgiji, koji je u KB Dubrava bio na specijalizaciji, obzirom da oni moraju uputiti pacijenta na biopsiju u većini slučajeva, a KB Dubrava je referentni centar Ministarstva zdravstva za stereotaksijsku i funkcijsku neurokirurgiju, koje je njegovo uže područje specijalizacije. Tako je dogovoreno da pacijent EU bude prevezen iz OB Zadar u KB Dubrava, na njegov odjel, kako bi bila učinjena stereotaksijska biopsija. Tako, može reći da je EU zaprimljen u KB Dubrava 20. svibnja 2023., a otpušten 24. svibnja 2023., kako i točno utvrđuje uvidom u pokazano mu otpusno pismo koje prileži spisu, te može reći da je na istom u tijeku boravka izvršena operacija stereotaksijske biopsije, za koju pojašnjava da se pacijent operira u lokalnoj anesteziji, uz ekstremnu suradnju pacijenta, obzirom da zbog određivanja polazišne i odredišne točke, a radi uzimanja uzorka tkiva, isti ne smije pomicati, odnosno ne smije se okvir koji se postavlja na glavu pacijenta pomicati prilikom postavljanja istog. Operacija je izvršena 21. svibnja, uzorak je uzet te je poslan na patohistologiju, a slijedeći dan obavljen je kontrolni CT mozga na kojem je utvrđeno da nema postoperacijskih komplikacija. Time je neurokirurški zadatak, u tom trenutku, bio dovršen, zbog čega je pacijent otpušten kući dok ne bude izvršen patohistološki nalaz, uz što se sjeća da je pacijent bio jako nestrpljiv i želio je ići kući. Nalaz da je on kao liječnik koji je ordinirao, zaprimio početkom lipnja 2023., a nakon što vrši uvid u nalaz biopsije koji prileži spisu, može reći da ga je zaprimio 6. lipnja 2023., te da je iz istog razvidno kako je dijagnosticiran zloćudni tumor mozga. Obzirom na dijagnozu, neurokirugija ima dvije opcije u ovom slučaju, a to je otvorena operacija mozga radi odstranjenja tumora, ukoliko je moguće, te potom upućivanje pacijenta na onkološko liječenje, dok je druga opcija, upućivanje pacijenta na onkološko liječenje ukoliko nisu u mogućnosti odstraniti više od 95% tumora, uz sačuvanje vitalnih funkcija pacijenta. Obzirom da je tumor bio smješten u konkretnom slučaju u stražnjem dijelu mozga i povezivao je obje hemisfere mozga, nisu bili u mogućnosti odstraniti više od 95% tumora, pa je donesena odluka da se nastavi liječenje putem onkologa. Tako je i učinjeno, te EU više nije liječen s njegove strane, te je njegovo liječenje završeno, te su uputili pacijenta na onkološko liječenje prema mjestu prebivališta. Koliko zna, u tom trenutku OB Zadar nije čitav dio onkološkog liječenja odrađivao, već je EU morao ići u KBC Split. Koliko ima saznanja, krenuo je primati onkološke lijekove, odnosno kemoterapiju, te koliko se sjeća u 10. mjesecu 2023. magnet mozga je pokazao regresiju edema i stabilno stanje tumora, zbog čega je bilo predviđeno od strane onkologa da primi daljnje cikluse kemoterapije. Nakon toga ima saznanja da je u 1. mjesec 2024. došlo do naglog pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja. Naime, on ga oduvijek pamtim kao kroničnog dijabetičara, pacijenta sa problemima sa srcem i tlakom, tako da je njegovo stanje utjecalo na krajnji ishod liječenja. Naime, koliko zna EU je imao i infekciju i sepsu, te je čitav organizam na kraju otkazao kad je preminuo. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedok je iskazao: da je gospodin EU potpisao pristanak za operaciju koju je imao u KB Dubrava, jer da se ovakva vrsta operacije u lokalu ne može izvršiti bez pristanka i suradnje pacijenta koja je ključ, kako je i ranije opisao jer se postavljanje krune na glavu pacijenta ne može pod lokalnom anestezijom izvršiti uz visoku suradnju pacijenta, već se onda mora raditi kroz opću anesteziju; da kod svakog konkretnog pacijenta, on kao liječnik operater mora prije svakog zahvata pregledati pacijenta bez obzira, a uzimajući u obzir svu dokumentaciju s kojom pacijent dolazi, kako bi se osobno uvjerio da je isti sposoban shvatiti značenje operacije i pristati na istu, obzirom je riječ o visoko rizičnom zahvatu. Naime, želi pojasniti da je u konkretnom slučaju kod EU tumorom bio zahvaćen stražnji dio mozga i to dio koji povezuje obje hemisfere mozga, te po informacijama koje je dobio od strane liječnika iz OB Zadar, bilo je riječ o poremećajima u koordinaciji, odnosno hoda kao prvi simptom, što je utvrdio i kada je došao kod njega, a što odgovara toj regiji mozga koji je bio zahvaćen tumorom prema CT-u i magnetu. Može reći da je on osobno EU percipirao od ranije kao vrlo mirnog, povučenog i šutljivog čovjeka, nisu pretjerano veliku komunikaciju imali, a kada je došao u bolnicu bio je vidljivo uplašen, što je zaista normalno, stalno je tražio OU, no uvjerio se da je sposoban shvatiti značenje svega što mu je objasnio, da ga prepoznaje, a kako nije bio u mogućnosti dati mu nikakve lijekove za smirenje, a obzirom da je bio zaista uplašen, pozvao je OU da dođe u bolnicu, na njegov zahtjev te ga je u istinu smirila ; da je mozak nepredvidiv, te da je on jako oprezan sa odgovorom na pitanje da li ta vrsta tumora u konkretnom slučaju na mjestu gdje se nalazila kod pok. EU, kao i u stanju u kojem je tumor bio u trenutku operacije koju je on izvršio, utječe na rasuđivanje osobe, pa da može komentirati svakog pojedinog pacijenta i svaki pojedini tumor, te da zna da je EU prepoznao njega, OU, shvatio značenje operacije, bio iznimno suradljiv, te da je jedino prepoznao kao negativnu emociju strah, koja je vrlo normalna kod operacije mozga, te da kad se govori o prednjem čelnom dijelu mozga, sa visokom vjerojatnošću je moguće reći da je ista odgovorna za kognitivne funkcije mozga, u koju ulazi i sposobnost za rasuđivanje, dok stražnji dio mozga corpusa da je zadužen za druge funkcije, poput koordinacije, motorike, osjeta, čak i vida ; da se prije biopsijskog nalaza nije znalo, niti se moglo znati o kakvoj se leziji radi, moglo se samo pretpostaviti, jer da se znalo ne bi se riskiralo biopsijskom operacijom; da kod pok. EU nije bio poznat način liječenja i ishod prije biopsijske operacije, jer to nije moguće znati, jer niti jedan subspecijalist ne može ni odrediti terapiju bez patohistološkog nalaza da se zna o čemu se radi i da može odrediti daljnji tijek liječenja; da je stvar samo statistike koliko će pacijent sa ovakvom dijagnozom kakvu je konkretno imao pok. EU živjeti, da može reći da je to otprilike godinu do dvije godine, ali da ima pacijente i koji prežive 5 godina, sve tu ulogu igra stanje pacijenta, komorbiditeti (druge dijagnoze pacijenta), dob i drugo; da je sa pok. EU imao kontakt nakon odlaska iz KB Dubrava, tog ljeta 2023., kada ga je posjetio sa suprugom i djecom, da je bio pri svijesti, u kontaktu, u tom trenutku je bio fizioterapeut kod njega, normalno su razgovarali, jedino je plakao kad bi spomenuli operaciju, tumor na mozgu, vidljivo je bio u strahu od smrti, te ga je vidljivo pogađalo to što se ne može kretati kao prije jer je bio vrlo aktivan čovjek, a sada se o njemu brinula njegova supruga, odnosno zato što je bio na tuđoj pomoći; da je u svakom kontaktu koji je imao sa Ivom i OU i prije dijagnosticiranja tumora, on imao dojam, obzirom je OU nešto mlađa od njega i vitalnija, da ona vodi konstantnu brigu o njemu kao kroničnom dijabetičaru, i to na možda po njemu preizražen način, imao je dojam da su jedan na drugog strašno vezani, te je ona stalno ispitivala jesi uzeo terapiju, naime ona je bila kućanica, vodila brigu o svemu, sjeća se da im je kuća kad god bi bio tamo bila sređena kao ordinacija; da ima saznanja da je EU imao namjeru, odnosno potrebu osigurati OU nakon što on umre, činilo mu se u nekoliko razgovora da je vrlo zabrinut što će biti s njom i kako će ona sama, te mu je spomenuo u jednom navratu da bi joj ostavio tu kuću u kojoj oni žive u [adresa], dok je preko svoje supruge saznao da postoje neki obiteljski problemi sa djecom u Njemačkoj, misli da je rekla da ne pričaju i da EU nije upoznao unuke, no kako su to obiteljske stvari zaista nije ulazio u detalje, pa nema drugih saznanja; da želi pojasniti da su OU i EU bili jako povezani, ona je bila kućanica, brinula je o njemu, ne samo zbog bolesti, misli na kroničnu raniju i općenito u svemu pa je on bio jako zabrinut što će biti s njom, te je imao osjećaj da je bio jako tužan jer je on u tom trenutku bio kod njega sa svojom malom djecom, pa je tako razgovor i krenuo jer mu je rekao da nije upoznao svoju unuku, te kako je sad bolestan a sam i ima samo OU, te kako se boji kako će ona sama nakon njega, jer je bila fokusirana na kuću, a on na rješavanje stvari izvan kuće te je spomenuo da se boji da bi imala problema sa njegovom djecom. Na poseban upit zamjenice punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da u principu svaki liječnik ima mogućnosti utvrditi da li je netko sposoban za rasuđivanje, a on to vrši prilikom svake operacije sa svakim pacijentom, te jedino ukoliko je neka kompleksna situacija kontaktira kolege, psihijatre i sociologe, pa u tom slučaju čitav tim odlučuje , te da on ne može početi operaciju prije nego što utvrdi da je pacijent svjestan i pristao na istu; da u slučaju EU nije imao potrebu kontaktirati kolegu psihijatra, jer je bio pri svijesti, stabilan, jedino što je bio preplašen, a psihijatar bi mu za to dao terapiju koja bi ga uspavljivala, te on u tom slučaju ne bi mogao odraditi svoju operaciju, pa je išlo na suporativnu skroz pomoć supruge; da ima saznanja da je pok. EU nosio slušni aparat, to je primijetio kada bi došao kod njega jer bi pojačao TV, te zato jer su OU i on razgovarali poprilično glasno; da tumor nije bio razlog problema sa sluhom, da za to zna od kad ga poznajem; da njegova dijagnoza tumora nije mogla utjecati na sposobnost sluha i vida; da je moguće da je kronični dijabetes utjecao na sposobnost sluha i vida te kada ga je vidio na ljeto 2023., nije primijetio da je u tom trenutku slabije čuo ili vidio nego inače; da prema njegovim saznanjima pok. EU nije imao utvrđenu dijagnoza ikakvih psihičkih bolesti ili poremećaja depresije, da je imao saznanja da je imao svoje obiteljske tužne priče.

7.3. Svjedokinja SU, iskazala je da je KU vidjela jednom u životu, a SU niti jednom, dok OU poznaje jer žive kuća do kuće. Naime, oni imaju vikendicu-apartmane u [adresa] i to odmah pored kuće u kojoj su živjeli pok. EU i OU. Ona i suprug kupili su ovu kuću 2021., te su tada i upoznali susjede. Nadalje, da je taj jedanput KU vidjela u 6. mjesecu 2023., jer je preko puta njene kuće parkirala vozilo, te je izišla i šetala se, te ju je pitala koja je kuća kbr. 76, na što ona nije znala odgovoriti jer su tamo čudno poredani brojevi, pa je pitala koga treba, a rekla joj je da treba MU, te da nije prepoznala kuću. Bila je tamo kod Ive i OU nekih pola sata, te otišla kod susjeda kod kojih je bila cca 2 sata, a ona da je tada sama zaključila da je to njihova kćer KU. Nadalje, da oni nisu bili obiteljski prijatelji, već susjedi, te su ona i suprug imali kontakte sa OU i VU, dok bi tijekom ljetne sezone boravili u [adresa]. Gotovo svakodnevno bi razgovarali, jer bi se vidjeli kako u vrtu, tako i u dvorištu. Često bi gospodin EU znao doći njima komentirati nešto oko voćaka, vrta, stariji je čovjek pa im je često davao nekakve savjete, pa bi onda ostao i na piću te se zapričao. Tako, može reći da svaki put kad je ona s njim komunicirala, da je isti uvijek bio normalan u komunikaciji, a da je po njenoj procjeni, to bio jedan izrazito tužan čovjek. Naime, svaki put kada bi se spomenula djeca, on bi se upustio u taj razgovor te je rekao da preko 20 godina nije vidio kćer, a da je unuka, misli da je to dijete od kćeri, a ne od sina, vidio kada je to dijete imalo 1. godinu zadnji put, a staro je kao njezino dijete koje sada ima 27 godina. Kada je se pita, iskazuje da zna da je EU preminuo, te da je to bilo u siječnju ili veljači 2024., te je preminuo od tumora mozga. Tako, želi napomenuti kako suprug i ona dolaze u [adresa] i izvan sezone, odnosno ljeta, te po njenoj procjeni da su tamo svakih mjesec-mjesec ipo. Tako, da su te 2023., bili u ožujku, misli krajem ožujka, te je tada EU bio sasvim normalan u komunikaciji, te se i normalno kretao, te im je tom prilikom rekao "godine idu, moram osigurati OU, da danas sutra kad mene ne bude, nema problema sa mojom djecom", na što se ona jako začudila, no nije ništa specijalno komentirala. Nakon toga, suprug i ona došli smo u [adresa] nakon Uskrsa, dakle krajem travnja, te da joj je tada EU rekao da je dogovorio Javnog bilježnika da dođe nakon 1. svibnja, a kako bi riješio ono što je spominjao da osigura OU. Nakon toga, ponovno su bili u [adresa] krajem svibnja, te je tada već hodao na štakama i rekao im da je bio Javni bilježnik, te da je osigurao OU. Nakon toga, došli su u [adresa] radi priprema za sezonu, iza 15. lipnja, te je pitala susjedu OU kako ne vidim VU, pa joj je rekla da je legao i da nije više pokretan, te da ona ima osjećaj da je taj dolazak KU o kojem je ranije iskazala krajem lipnja, bio okidač, jer je ona u svojoj kući i dvorištu čula pok. VU kako jeca i plače, doslovno 3 dana. Kada je se pita, dakle, njegova kćer bila je kod njega kad on već nije bio pokretan, te misli da se tada već znala dijagnoza tumora na mozgu, ali zaista nije sigurna, ima saznanja da je obavio pretrage u Zagrebu, kod nekog svog poznanika neurokirurga, te misli da su tako krajem lipnja ti nalazi i došli. To ljeto, ona da je često dolazila u njihovu kuću, te je znala pomoći OU da VU podigne i smjesti ga u kolica, kako bi ga izveli da bude na svježem zraku. Tada da su se već počeli vidjeti znakovi bolesti, iako ju je prepoznavao, bio joj je čudan u komunikaciji, a već krajem ljeta bi se pogubio, čak joj je rekao jednom prilikom kad je bila u kući, a on je počeo plakat, da plače jer mu je umrla OU, koja je sjedila kraj njega. Kada je se pita, iskazuje da od početka pogoršanja fizičkog stanja EU, dakle, kako je navela kada je počeo slabije hodati, pa sve do kraja života, svu brigu oko istog vodila je OU i to od 0-24, žena doslovno nije mogla otići do dućana, kako se kaže. Nije vidjela nikog da dolazi i pomaže joj, osim možda 2-3 puta što je vidjela da je došla Ivina sestra, koja živi u [adresa], ne zna kako se zove, zaista misli da joj nije bila od neke pomoći. Nema saznanja je li patronaža dolazila, zna da je jedno vrijeme dolazio fizioterapeut radi vježbi, te da se VU čak stanje fizički nešto i popravilo, mogao se i ustati, te čak malo i hodati uz pomoć, što je bilo u jesen 2023., no njoj se čini da je kod njega u vezi tog kretanja najviše bila riječ o strahu, on je bio poprilično plašljiv čovjek, takav joj je dojam ostavljao, te dok je sve još bilo relativno u redu, zna da joj je rekao da se on u biti boji hodati kako ne bi pao, osjećao je nesigurnost u nogama. Da ima saznanja o tome da je EU znao pisati, međutim, istom su se ruke tresle, što je ona primijetila znatno prije dijagnoze, naime, vidite kada čovjek drži čašu pa mu se tresu ruke, a ona je to povezivala sa starosti. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedokinja je iskazala: da zna da je pok. EU i prije ovog s dijagnozom tumora, imao senzor za šećernu bolest, jer je ona nekoliko puta taj senzor podigla u pošti, koji su slali iz [adresa] poštom, pošto EU i OU nisu mogli ići fizički po to; da se gospođa EU brinula o EU i prije pogoršanja njegovog zdravstvenog stanja, kao supruga. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: da je u tom braku EU bio dominantniji, plašljiv je bio u odnosu na fizičko zdravlje, misli da se brinuo da se ne ozljedi, a kada kaže da je bio dominantniji, misli da je određivao stvari kad će što raditi, više od OU; da se OU i prije zaključenja predmetnog Ugovora, 2023. brinula o VU; da joj je EU pričao koliko godina ima sin od KU, jer se sjeća da kada je naveo godinu, da je ona komentirala da je star otprilike kao i njezin sin, da su generacija, te je zato tako zapamtila; da joj OU nikad nije govorila da bi se ona htjela osigurati, upravo suprotno, OU nije htjela da dolazi Javni bilježnik te je govorila da su oni u braku toliko dugo godina i da je osigurana; da je sve to inicirao EU, te da nije rekla da je OU bila protiv sklapanja Ugovora, nego da je držala da su oni dugo u braku i da je ona osigurana, te da nema potrebe za tim.

7.4. Iz iskaza svjedokinje dr. UU, proizlazi da poznaje tužitelje, ali samo iz viđenja, nije se družila s njima i nije ih jako dugo vidjela, negdje od 1996. ili 1997., dok je tužena sestra njene majke, dakle njezina teta. Također, pok. EU bio je njezin tetak, a sa tetom i tetkom da je imala vrlo intenzivan odnos, zadnjih sigurno 10-ak godina, na način da su se gotovo svakodnevno čuli telefonski, a viđali su se par puta godišnje. Naime, ona je nefrolog, te je njezin tetak bio takvog zdravstvenog stanja da ju je teta konstantno kontaktirala, slala nalaze, tražila savjete, kao i da je smiri. Pok. EU imao je dijabetes, arterijsku hipertenziju i fibrilaciju atrija, sve čime se ona svakodnevno bavim u KBC Sestre milosrdnice, te im je stvarno bila konstantno kontakt i davala savjete. Kada je se pita, iskazuje da je psihičko stanje njezinog tetka, bez obzira na ove gore navedene dijagnoze, čitavo to vrijeme bilo kognitivno uredno, osim što je bio zabrinut za moguće komplikacije i sam ishod bolesti. Zbog toga je bio jako aktivan za regulaciju svih svojih dijagnoza, vrlo dobro informiran, stalno su o tome razgovarali, te je bio potpuno lucidan. Naime, posljednji put tetka je vidjela krajem srpnja ili početkom kolovoza 2023., kada je sa suprugom i djecom došla kod njih u kuću u [adresa], te je on tada nas sve normalno prepoznao i komunicirao, međutim, bio je zaista zabrinut jer je bio svjestan da se bliži kraj, te ponajviše joj se činilo da je zabrinut što teta ostaje sama, jer su oni zaista od kad ona pamti imali skladan i tradicionalan brak. Ima saznanja o tome da su teta i tetak zaključili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Naime, njezin tetak je neki period konstantno inzistirao na tome da želi svu svoju imovinu prepisati teti, no ona je to konstantno odbijala, jer su imali planova, govorila je da će on još dugo živjeti, da ne treba to još raditi, tako da je ona u nekoliko navrata sa njim o tome razgovarala. Međutim, kada je u travnju 2023. završio u KB Dubravi radi biopsije ranije pronađene tumorozne tvorbe na mozgu, koju je radio njezin suprug, tetak joj je tada rekao da on zaista to više želi riješiti, te su mu ona i suprug tada savjetovali da nije pametno da zaključuje ugovor ovakve vrste u bolnici, naime, praksa bolnice je takva da se zna dogoditi da hospitalizirani traže da dođu odvjetnici da sačine ugovor, te da se isti ovjeri, međutim, ne pušta ju ih da to čine na ovom njihovom Zavodu. Tako da je rekla tetku da kada se vrati i iole oporavi da će to dogovoriti, da će im pomoći, a pošto je on postajao sve intenzivniji oko toga, da ne kažem "agresivniji" da želi to riješiti, ona da je savjetovala teti da kontaktira gospođu ZU koja je ranije bila sudski tumač, te im pomogne u realizaciji toga, jer ona nije imala takve kontakte u [adresa], tako da zna da su Ugovor zaključili negdje par dana nakon što je otpušten iz bolnice, a za što misli da je bio svibanj 2023. Želi nadopuniti oko iskaza to da su teta i tetak još u 2022. imali planove da prodaju ovu kuću u [adresa], te kupe stan u [adresa], ili eventualno se presele u [adresa] radi mirnijeg života, jer i tamo imaju rodbine, pa je tetak već tada govorio kako želi prenijeti imovinu na tetu, ako bi se kasnije nešto zakompliciralo zbog njegovog zdravstvenog stanja pa bi bio u tome onemogućen. Kada je se pita, iskazuje da je teta zadnjih nekoliko godina vodila intenzivnu brigu o čitavom zdravstvenom stanju njenog tetka, podsjećala ga da se negdje zadržao predugo, npr. u šetnji, da uzme inzulin, vodila brigu o terminima pregleda, odnosno o čitavom njegovom zdravstvenom stanju, dok je on sve dok je to mogao, obavljao one fizičke poslove, naime, oni su zaista živjeli u vrlo tradicionalnom braku, te su bili praktični vjernici, tako da je kućanstvo vodila isključivo teta. Također, kada je se pita, iskazuje da zna da se sa KU i P čuo telefonski, da dok je mogao voziti da su išli u Njemačku te ih posjećivali, no misli da nisu bili zadnjih sigurno 5 godina prije njegove smrti. Misli da bi PU znao doći jednom godišnje u [adresa] u posjetu, koliko se može sad sjetiti po tome što joj je tetak rekao, dok ne može odrediti da li ih je KU posjećivala. Zaista zna da jesu razgovarali telefonski, no oduvijek je imala dojam da je tetak sjetan, čak i tužan što nemaju odnos kakav bi on želio da imaju, u smislu bliskosti. Kada je se pita, iskazuje da u bilo kojem razgovoru sa tetkom oko imovine koji je ona imala s njim, ona nije nikada razgovarala o tome da bi on s namjerom isključio svoju djecu od iste, u biti nije ni pričala s njim o njima, vidjelo se zaista da je volio svoju djecu, te se maksimalno trudio sudjelovati u njihovim životima. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedokinja je iskazala: da se sad se ne može točno sjetiti po priči da li je pok. EU u bilo kojem trenutku financijski pomagao svoju djecu, ali zna da im je u jednom periodu financijski pomagao, ne može odrediti je li to bilo sad kad su bili stariji ili dok je još bio mlađi i živio u [adresa], zna da je bilo govora o tome, te da je i KU pomogao oko pronalaska posla i stana, te misli da su davali koliko su mogli; da bi njegov karakter iz svog subjektivnog gledišta opisala na način da je više vodio brigu o sebi i svojim dijagnozama i potrebama, nego što bi vodio brigu o teti i njezinim dijagnozama, bio je općenito fokusiran na svoje zdravstveno stanje. Oni da su u [adresa] došli 1995., sami, te su bili fokusirani isključivo na vlastite potrebe, od kupnje kuće, gradnje, živjeli su sami, prepušteni sami sebi i koncentrirani na svoje zajedničke planove; da se i prije dijagnoze tumora na mozgu njoj činilo da je teta bila intenzivna u smislu da ga nije htjela ostavljati samog, njima u Zagreb dolazili su uvijek zajedno, iako bi oni ponekad rekli da dođe i sama, no ona se brinula zbog mogućih komplikacija zdravstvenog stanja, te da nema saznanja, no ne vjeruje da joj je tetak branio da se miče od njega, međutim, nakon dijagnoze je bio u strahu i nije htio biti sam bez nje, čak su nakon otpusta iz bolnice, prilikom prijevoza istog sanitetom iz [adresa] u [adresa], organizirali da teta bude s njim u vozilu, što nije uobičajeno ; da dok su bile kronične bolesti, dakle prije dijagnoze tumora, da tetak nije u razgovoru s njom spominjao da je teti teško, da trpi teret zbog njegovog zdravstvenog stanja, da mu je žao zbog toga, a nakon dijagnoze da je, jer je sve bilo prepušteno teti, sama se o njemu brinula, tuširala ga, mijenjala mu pelene, okretala ga, te tih par puta što su ga vidjeli nakon dijagnoze tumora pa do smrti, im je rekao da vidi da ona pati, da joj je teško, da mu je žao; da direktno tetak nikad nije izjavio da se boji da ga teta ne napusti, ali se bojao ostati sam, imali su jednu prijateljicu u Njemačkoj sa dijagnozom tumora na mozgu, pa misli da je znao tijek bolesti, odnosno razvoj iste, a i već je jednom ostao bez žene, te misli da se bojao biti sam; da je po njenom mišljenju, teta uzdržavala tetka, uistinu intenzivno, jer da je kod pacijenata sa ovakvom dijagnozom, jako intenzivno i teško voditi brigu o istima, vrlo često završe sa dekubitusima, a može reći da je tetak koji je bio visok i težak čovjek, iako je izgubio na tjelesnoj masi, zaista bio jako dobro zdravstveno zbrinut, a sav taj posao odrađivala je isključivo samo teta. Naime, takvi pacijenti da završe u stacionaru ili u domu za starije i nemoćne, međutim to za tetu nije bila opcija, ona je sve sama to odradila; oboje da su joj govorili da to što nisu imali svoju vlastitu djecu, da je zapravo isključivo bila tetkova odluka radi njegove djece iz prvog braka, čija je majka preminula, misli da je bila neka tumorska bolest te nije želio da njima to teško padne. Njoj da se činilo da se kajao zbog te odluke, jer bi OU jednog dana mogla ostati sama. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: da kada su suprug i ona saznali za PHD dijagnozu, odnosno o kojoj je vrsti tumora riječ te koliko još ima života, oni da su mu to prenijeli, znao je da se radi o zloćudnom tumoru, no ne i koliko agresivnom, međutim, imao je kako je ranije navela tu prijateljicu, te je potpuno bio svjestan smrtnog ishoda, no ne i koliki mu je vremenski period ostao, pa misli da se zato bojao, odnosno želio je sav taj period koji ima provesti sa tetkom, a nije želio opterećivati djecu da dolaze i brinu se ovdje o njemu, ostavljaju svoj život u Njemačkoj i izvor egzistencije; da su se oni brinuli međusobno jedno o drugom kao supružnici, ali ona da je uistinu preko mjere vodila brigu o njemu od kada su počeli biti supružnici. U biti, da ona intenzivnije, od 2010. kada je završila fakultet i dobila licencu, ima toliko intenzivan odnos sa njima pa više može iskazivati u tom periodu; da je ta briga bila svakodnevna, no da li ona može suditi o tome da li se to podrazumijeva, teško joj je reći o tome; da je njezino mišljenje da nitko nije bio prijetnja, da je nije imao od koga zaštititi, mislio je vjerojatno o tome da će ostati sama, da neće imati nikoga da brine o njoj, te da joj želi pružiti sigurnost ; da nije s njim pričala direktno o nekretnini, već uopćeno o imovini kako bi OU stvorio sigurnost jer ostaje sama; da je otprilike godinu i pol, do dvije, prije utvrđene dijagnoze tumora na mozgu, bilo razgovora s njim o tome da bi on raspolagao imovinom; da OU ima tri brata i dvije sestre, te su svi živi, i nekoliko nećaka i nećakinja.

7.5. Svjedok CU iskazao je da je on susjed OU i pok. EU, te je s istim bio dobar prijatelj 20-ak godina, te da je upoznao tužitelje, odnosno PU zna skoro ko i VU, jer je PU, njegov sin, dolazio ili svake ili svake druge godine, dok je KU upoznao u godini kad je EU bio bolestan, odnosno 2023., kada je u [adresa] došla 2-3 puta. Ne želi reći da tog trenutka kada je upoznao KU ona nije bila u [adresa], ona bi došla, vidjela oca i otišla, no to bi mu kasnije pričao EU. Oni da su naime, u toj ulici jedini susjedi koji su čitavu godinu živjeli u tom odvojku ulice u [adresa], tako da da su se zaista intenzivno družili i viđali. Naime, EU je svakodnevno išao u šetnju i vozio se biciklom, te su to ponekad radili zajedno, a misli da je to radio jer je vodio brigu o zdravlju, jer je imao dijabetes i pet godina prije smrti dobio je fibrilaciju atrija jer ga je on vozio na hitnu pa zna da je pio tablete za razrjeđivanje krvi. Tako, da u toj 2023. mu je sam rekao početkom godine da misli da neće registrirati auto i da više ne može na bicikl jer ide teško na noge, te bi došao do njega sa štapom, do njegove terase, gdje bi znali sjediti satima i razgovarati. Tako, nakon toga nekih mjesec, dva, išao je na snimanje glave te je ustanovljeno da ima tumor na mozgu. Od dijagnoze tumora, a pošto OU nije vozila, a njih dvoje su bili sami ovdje, na sve pretrage vozio ga je on, te je znao čak i sam ići po lijekove i kod doktora jer on kasnije nije mogao uopće, nisu ga mogli staviti u auto. Kada ga se pita, iskazuje da u trenutku kada je dijagnosticiran tumor, pa sve do možda mjesec ipo prije nego je EU preminuo, što je bilo u siječnju 2024., isti je bio potpuno razuman, njemu najnormalniji, konstantno su razgovarali i dalje jednako, te je on tek tih mjesec ipo prije smrti primijetio prvi puta da nešto nije u redu, naime, bio je tada kod njega jer ga je čuvao, jer je OU otišla do liječnice i u kupovinu, te je sjedio uz njega, on je gledao ravno prema vratima i odjednom se obradovano nasmijao i viknuo "tata, tata, dođi vamo", na što je on ostao zatečen jer mu je otac preminuo davno. Napominje da je EU jako slabo čuo čitavo vrijeme, naime, radio je u tvornici guma te mu je znatno oslabio sluh, pa se s njim moralo razgovarati glasnije i nosio je aparatić za sluh u oba uha. Kada ga se pita, iskazuju da je prije dijagnoze tumora EU bio najnormalniji čovjek, puno je šetao, vozio bicikl, te se najnormalnije brinuo o sebi, no on je i tada primjećivao kako je OU jako vezana za njega i puno brine, npr. zvala bi ga da se vrati kući pojesti da mu ne padne šećer itd. On da je od trenutka kada EU više nije mogao na noge zbog tumora, pomagao OU oko svega što god bi ga tražila, naime, ostao bi čuvati VU, a njegova supruga bi OU vozila da obavi što treba, te je OU to sve radila sama oko njega. Ima još jedna susjeda koja je posljednjih par mjeseci prije smrti, rekao bi da je to bila jesen, također počela dolaziti kao on, koja je Anđina prijateljica. Patronaža je dolazila jednom ili dva put mjesečno, a ako bi bilo hitno dolazili bi jednom tjedno. Kada ga se pita, može reći da je ušao u razgovore s VU oko njegove imovine, te bi on volio ne iskazati o tome, ne želi da se OU naljuti, međutim, EU je sa njim od kada je imao tu fibrilaciju, zadnjih 5 godina barem 7-8 puta pričao o imovini. Naime, ispričao mu je svoju obiteljsku situaciju i rekao da nakon što mu je prva supruga umrla, da je sa djecom bio kaos, koji su bili u pubertetu, te da je on nakon 3 godine doveo OU, odnosno oženio se s njom, međutim, ista je bila jako loše primljena od strane njegove obitelji, poglavito sestara, a od djece još gore, te je rekao da je nikad nisu prihvatili. Tako, rekao mu je da ne zna što će, da ako prepiše kuću na djecu, onda OU neće dobiti ništa, da će je djeca sigurno izbaciti, a ako prepiše kuću na OU, da djecu neće ništa dopasti, a on bi volio da ona bude zbrinuta. On da mu je na to rekao da ima odvjetnika u [adresa], da se raspita i vidi što će. Naime, znate kako stari ljudi misle o imovini, naime EU je mislio da je to njegova kuća, da ju je on zaradio i izgradio, pa mu je on rekao da je hrvatski Zakon takav da je to zajednička kuća i da on može dati samo svoju polovicu. Tamo negdje početkom te godine kad se razbolio, dakle 2023., došao je raspoložen i rekao da su bili kod odvjetnika, da isti mora ići na put, pa da će se vidjeti slijedeći tjedan, te da će OU raspolagati svom imovinom dok je živa, a poslije da bi kuća pripala djeci. To mu je ponovio u nekoliko navrata, kasnije nisu o tome razgovarali jer se već krenulo razgovarati o bolesti, međutim, on ga je to ljeto upitao je li uspio zbrinuti OU, na što mu on ništa nije dogovorio, nego samo slegnuo ramenima. Želi reći da mu je jako nelagodno iskazivati o svemu ovome jer je dobar i sa OU koja živi odmah uz njega i kojoj i dan danas pomogne što treba, a dobar je i sa sinom P koji je zaista korektan te ne želi ništa loše ikome od njih, te da samo iskazuje o onome što zna i što je čuo od VU. Da je iskazao o tome da je EU čitavo vrijeme bio razuman i svjestan, sve do onih mjesec ipo prije smrti, međutim, da želi reći da je znalo biti trenutaka nakon dijagnoze kada bi jako puno plakao, pa bi mu dali veću dozu apaurina kako bi se smirio, te tada ne bi bio komunikativan i šutio bi. Nakon toga m u je OU rekla da mu to više neće davati, jer ga u takvom stanju ne može hraniti, niti išta s njim, pa da joj je bolje da plače, nego da je pod tako jakim sedativima. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da ga je uvijek OU pitala da vozi VU na preglede, odlazi po lijekove kad je trebalo, pričuva ga i drugo, jer je ona to sve organizirala, EU je ležao ili sjedio, te kako je rekao bio je nagluh pa ga on nije kontaktirao; da mu je svu terapiju davala OU, po papirima koje je imala od liječnika, te zna da je zvala O, ovu ranije saslušanu svjedokinju, koja je liječnica, pa bi je ona savjetovala koliko čega mu može dati; da su tablete za smirenje, kao terapija, bili terapija od OU, međutim, kako bi EU plakao čitavu noć ona bi mu dala svoje tablete da bi odspavao i smirio se; nekih mjesec dana nakon što je dobio dijagnozu tumora, EU je počeo jako plakati, to je zaista bilo naricanje. To ljeto 2023., on da je došao do njih to jutro, te je pitao što mu je, zašto je nikakav, pa je rekla da je jecao cijelu noć, da nisu uopće spavali, da mu je dala tabletu za smirenje i nikada mu više o tome nije spominjala, niti on zna da je do toga dolazilo; da je ona situacija da je EU vidio oca bila početkom prosinca 2023.; s OU da je razgovarao nakon što je EU umro o Ugovoru koji su zaključili ona i EU, na dan kad su ga vozili u [adresa] tamo pokopati, a on je vozio da riješi vijence, a PU ju je vozio u [adresa], pa je OU rekao da sad pripremi sve papire za ostavinsku raspravu, na što je ona rekla da neće biti ostavinskog postupka jer je sve na njoj. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedok je iskazao: da je pok. EU bio pismen, da je znao čitati i pisati, a zadnji put ga je vidio da piše kada mu je potpisao zamolbu koju je on sastavio za njega kako bi podigao novi aparat, kontaktni senzor za očitovanje šećera, pa mu je tu zamolbu on potpisao, a što je bilo u ljetu 2023.; da su mu se ruke tada tresle, i potpis je bio čitak i drhtav.; da je vidio Ivinu sestru koja je došla to ljeto dva puta, ali samo u posjet, zove se ĆU i živi u [adresa], no nije pomagala, OU je sve radila sama.

7.6. Svjedokinja ĆU, teta tužitelja, tužena joj je nevjesta, iskazala je da su oni njena djeca, pritom misli na svoje nećake, jer nakon smrti njihove majke, većinom se ona brinula o njima, bili su kod nje dok nije OU došla. Njezin brat da nije mogao tada dobiti stan koji su imali u [adresa] jer je pripao djeci, a ona da je kasnije osobno molila PU da taj stan prepiše njezinom bratu, što je na kraju PU i učinio. Sa tim stanom u [adresa] i tim prijepisom istog na njenog brata od strane nećaka PU, OU nema nikakve veze, međutim, kasnije da su brat i OU prodali taj stan u [adresa] i kupili staru kuću u [adresa], koju su srušili i gradili novu. Mora reći da je njezinim nećacima bilo krivo, jer nakon pok. majke nisu dobili ništa, a ni nakon oca. Njezin suprug je preminuo prije njenog brata, 2021., a prije smrti da je sa suprugom ona zaključila isto ovakav sličan ugovor, ali je bilo da je nakon suprugove smrti sva imovina njena, a nakon njene smrti da imovina treba pripasti njenoj djeci. U vezi tog ugovora i dogovora koji je sačinila sa suprugom, pitao ju je upravo njezin brat, i rekla mu je ovo što sada iskazala, a te prigode pri tom razgovoru je bila i OU. Svi su u obitelji imali želju da njezin brat nakon što mu je supruga preminula, sebi nađe, odnosno osmisli svoj život, i može reći da je PU bio presretan kad je brat doveo OU. Također, može reći da je PU imao dobre odnose s OU, znao bi joj reći da mu kaže kada je rođendan OU, da on ne bi zaboravio, pohvalio bi je i zahvalio joj se kad bi nešto učinila, a sa njenim pok. bratom imao je neke trzavice, ali on je to smatrala normalnim odnosom između oca i sina. Sa svojim bratom je bila 50 godina, nikad se nisu svađali, ona je prvo otišla u Njemačku, nakon toga je i brat došao i OU s njim kad su se oženili, te su ona i suprug kupili kuću u [adresa], a nakon toga i on je kupio kuću. S bratom i OU su se posjećivali nedjeljom jer je Crkva bliže njih i posjećivala ih je i ako ne bi ona i suprug išli na misu, onda bi oni svratili kod njih da vide kako su i malo bi popričali. Inače, uvijek su bili tu jedni za druge ako je nešto trebalo. PU i KU su živjeli jedno vrijeme sa pok. bratom i OU u tom stanu u [adresa], ali isti su napustili dom kad su navršili 18 godina, možda mjesec, dva prije. Brat se iz Njemačke vratio u [adresa]. ili 2007. Bratovo zdravstveno stanje je bilo dobro prije nego što se otkrilo da ima karcinom, imao je šećer i povišeni tlak. Inače brat je po prirod i bio povučena osoba. OU da joj se nije svidjela jer nije htjela ići raditi, a znala je reći da joj je dosadno, i da nema za koga raditi, s obzirom da nema djece. OU je bila prava domaćica, znala je cijeniti dinar koji bi joj njen brat dao, a znala je nekad histerizirati, a je prepisivala njima ženama, a brat nikad nije govorio, niti je bio takav tip da bi govorio o svom privatnom životu. Brat je bio pokretan, vitalan, vozio je bicikl svaki dan po dva sata, sve dok nije obolio. Kad se brat razbolio bio je Uskrs, htjela im je čestitati, međutim, nitko se nije javljao, odnosno javila se OU, međutim, tada joj nije rekla da se brat razbolio. Vratila se iz Njemačke, nazvala je OU da li ona i brat mogu doći po nju, došli su i vidjela je da je OU govorila njemu kako će voziti, onda je navratila kod njih na kavu i pitala OU što je VU, na što joj je ona odgovorila svake sekunde me pita hoću li kavu, npr. ona kaže da su bili u Zagrebu kod njene sestrične, EU kaže nismo bili, kad smo bili. Nakon određenog vremena što se vratila, vidjela je da brat ne vozi bicikl, da ne hoda, pa je nazvala OU i pitala što je, tada joj je ona rekla da je EU bio na kontroli i da ima tumor. Rekla joj je da ima kćer od svoje sestre u Zagrebu i ona je smatrala da će ga tamo gore odvesti i da će ga liječiti. Tada je brat kroz plač zvao svoju djecu, majku, na što je pitala OU da li im je javila, ona je na to samo šutila, ponovno joj je postavila to pitanje, da bi mi na kraju rekla "nisam nikoga zvala". Misli da je to bilo 2022. ili 2023., jer brat ima da je preminuo već dvije godine. Znala je s bratom tada komunicirati i komunicirali su, znala ga je pitati zna li tko je, na to bi joj odgovorio "moja draga seka". Sve je OU brinula o njenom bratu, bilo kuhanje, pranje, peglanje. EU je išao sam kod liječnika dok je mogao, poslije kad nije mogao, onda je OU išla sa njim. Brat je primao redovitu terapiju za šećer i povišeni tlak. EU nije dobro čuo, njemu je na poslu otišao sluh, imao je slušne aparate, ali je govorio da mu je od njih još gore. U razgovoru s bratom morala se derati, malo jače govoriti, da bi on mogao razumjeti. Ona nikad brata nijhe pitala da li je sklopio kakav ugovor sa OU, ali najstariji sin od njenog drugoga brata je pitao VU "ujak hoćeš mi prodati kuću?", jer su EU i OU prodavali ovu kuću u [adresa] i imali su namjeru kupiti stan u [adresa], na što brat da mu je rekao da od toga nema ništa, da se on razbolio. Tada je nećaku E rekao da će on sklopiti ugovor kakav su ona i njen suprug sklopili, tako da dok je on živ je njegovo, nakon njegove smrti Anđino i da je nitko ne smije maknuti iz kuće, a nakon njene smrti da pripada sve njegovoj djeci. Inače, nećak Ž dolazi kod nje u posjetu i onda joj je on to pričao. Da je saznala da je EU sklopio ovaj ugovor tek kad je on umro, i to od sina PU. Sa pok. bratom njegova djeca su imali dobre odnose. Kada je PU javila, došao je odmah kod oca, brinuo o njemu, vozio ga je u kolicima, a isto tako vodio je brigu i o OU. KU je bila dva put u posjeti VU od kad se on razbolio, ali nije bila u kući, jer OU se nije dopalo da KU dolazi u kuću, nešto je bilo između njih, no što ona ne zna, pa je KU bila smještena u hotelu. Prije nego se EU razbolio, on i djeca se nisu često posjećivali, PU je znao posjećivati više oca nego KU, ne zna razlog zašto se KU tako ponašala. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: da su ovu kuću u [adresa] gradili od novaca koje je EU dobio od prodaje stana u [adresa], pa je kupio ovu staru kuću u [adresa] i sa istima je počeo graditi novu, a kasnije je imao novac jer je dobro zarađivao i tim novcem su gradili kuću; OU da je radila negdje 10-ak godina, čistila je na 2 sata jednu liječničku ordinaciju, pedijatra, ali mora reći, da je uvijek u pri pomoći tome bio njen brat; brat da je uvijek pričao da želi osigurati OU, on je govorio da će ona dobiti penziju i da će dobiti kuću dok je ona živa, a sin mu je na to govorio "tako je tata, nitko je ne smije maknuti", osobno je to čula; ne zna ništa o tome kako je brat sklopio ugovor s OU, po kojem ona dobiva sve; misli da se EU nije mogao potpisivati par mjeseci prije smrti, jer je vidjela da je sve slabiji; koliko ona zna, OU nije pokušavala za života odvojiti djecu od oca, nije je poznavala da je takva; u zadnje vrijeme OU da je znala reći "neće samo Ivina djeca dobiti, imam i ja svoju familiju, bratovu i sestrinu djecu" ; Zadnjih par mjeseci, vidjela je na bratu da ima neki strah da ga OU ne bi ostavila, zašto je imao taj strah, ne zna; zna da je brata stavila u dom, samo na 24 sata, to joj je rekla i rekla je da mora nešto ići u Zagreb. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedokinja je iskazala: da ne zna koje godine je prodan stan u [adresa]; da OU nije prodala nikakav stan u [adresa], ništa ona nije imala svoje; da ovaj stan u [adresa] u kojem su živjeli pok. brat i OU, to nije bilo njegovo vlasništvo; kad je rekla u zadnje vrijeme da je OU govorila da neće sve pripasti samo Ivinoj djeci, mislila je na period i prije nego što se brat razbolio; nakon što je saznala da se brat razbolio, ona ga posjećivala svaki dan, a tada je i OU tješila; nakon što se EU razbolio, odnosno dobio tumor na mozgu, OU mu je kuhala, čak joj je predlagala da traži neku medicinsku pomoć, kao što je ona učinila za svog supruga prije nego što je umro, kupila mu je medicinski krevet i medicinsku pomoć, međutim, OU to nije htjela, rekla je da će se ona brinuti o njemu, na što joj je rekla da to nije lako, da je njezin brat velik, no ona nije to učinila; spavao je na kauču, a kada je otišao u bolnicu, tada mu je kupila krevet; da mu je OU davala svu terapiju koju je morao popiti, znala je sama otići kod doktorice i donijeti mu lijekove ; da je pok. EU bio pismen, znao je čitati i pisati. Na naknadni upit uredovne sutkinje, svjedokinja je iskazala: da je ona vidjela da se bratu ruke tresu, ali da je to kod njih normalno u obitelji, da im se tresu ruke ili npr. Njoj da se trese glava od 30-e godine.

7.7. Iz iskaza svjedokinje GU proizlazi da KU nije vidjela nikad u životu, a PU da je vidjela dvaput u životu i to u [adresa], tada je bio sa VU i OU i tada su joj rekli da je to Ivin sin. Kad je EU umro, bili su u [adresa], PU, susjed CU i OU i tada su i nju povezli doma. Oni da su susjedi, nekih 300 m udaljenosti. Inače, nije se previše družila s VU i OU, u kontekstu da se često posjećuju i piju kave, jer ona nije takav tip osobe. Oni da su se upoznali kad je njoj muž umro, 2014., oni su znali da nema auto, te joj je tada EU rekao ako joj bilo što treba da će je povesti, a inače ona koristi motor, međutim, s njim ne može u [adresa]. Kad je pok. EU obolio, nju je OU zamolila da li mogla doći pripaziti na VU dok ona ode po lijekove VU, ili u trgovinu po namirnice, a to me molila s obzirom da je znala da je sama, da nema nikoga, djece niti supruga. Ona da se odazvala svaki put kad bi je OU zvala, te bi EU i ona pričali, šalili se, gledali TV, s mobitela bi mu znala čitati viceve. Mogla bi se zakleti da ona i EU nikad nisu vodili takav razgovor o tome što će kome dati ili ostaviti nakon njegove smrti. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedokinja je iskazala: da se OU brinula o pok. VU i da joj čestita za to, vodila je računa o njemu stvarno, kad god bih ona došla nije se dalo naslutiti da je u kući invalid, sve je bilo uvijek čisto. Vjerojatno ga je prala, hranila, nije bila tamo, a kad ju je pozvala par puta, zatekla je gdje ga hrani žlicom; koliko je poznavala OU i VU, bili su uvijek dotjerani, čisti, uljudni, sređeni i nije nikad čula da bi između sebe netko nekom rekao nešto ružno, kada je bila kod njih tih prigoda; da ne zna u kakvom je odnosu EU bio sa svojom djecom, PU i KU; da poznaje ovu gospođu što je prije nje davala svoj iskaz, nju je upoznala još dok je EU bio živ, ali nikad nije ulazila u njenu kuću, poznavala je i njenog supruga, znali su popričati vani na terasi, a nakon toga ona bi sa svojim psićem otišla kući; tu gospođu da je jedanput vidjela na terasi kako sjedi i puši, a to je bilo jedne prigode kad ju je OU zamolila da pripazi na VU, a većinom bi ona pripazila na VU; da ona ne zna da li su se o VU brinula njegova djeca; da misli da je EU znao pisati i čitati, vjerojatno je, nije valjda nepismen; da su se VU ruke tresle, jedanput joj je OU davala kavu, krenuo je uzeti desnom rukom i tresla mu se, onda je išao uzeti lijevom rukom, onda mu je OU pomogla u tome; da se ne sjeća da li je EU imao problema sa sluhom, ona da je njim pričala normalno. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: da se OU brinula o VU i prije njegove bolesti, kuhala je, prala, EU je uvijek bio dotjeran, kod nje je u kući čisto, može se s poda jesti, tako kod nje da nije; da nikad nije kod VU primijetila nekakav strah od napuštanja, ali nikad ni je toliko dugo bila kod njega da bi to mogla primijetiti; da nikad nije čula nekakvu priču da bi OU trebalo na neki način zbrinuti, niti je njoj palo na pamet da bi ona to njih pitala. Na naknadni upit uređujuće sutkinje, svjedokinja je iskazala: da zna da je netom saslušana svjedokinja sestra pok. VU, te da nikad nije razgovarala s njom o VU, te da je samo dva puta bila kod nje na njenoj terasi i to svega 10 minuta, iz pristojnosti.

7.8. Svjedok ČU iskazao je da obzirom je njegova supruga prevoditeljica, da su u kontakt sa njom stupili pok. EU i OU, prije nekih par godina, te ih je on tako upoznao, dok tužitelje čija mu se imena navode ne poznaje. Naime, upoznali su se kod njih u [adresa], u njihovoj kući, te su tada shvatili da su i oni rodom iz njegovog kraja u BiH, te su zato i ostali u kontaktu, odnosno nakon toga znali smo se povremeno podružiti, ponekada kod njih u [adresa], a ponekad kod njih u [adresa], gdje su EU i OU živjeli. Može reći da su oni bili dobri poznanici. Kada ga se pita može reći da ima saznanja da je pok. EU preminuo od karcinoma na mozgu, te također zna da je bolovao nekih godinu dana. U tih godinu dana prije nego što je preminuo , oni da su se viđali prvih pola godine kada je on bio normalno komunikativan sa njim te se nije činio išta drugačiji, oni su bili u [adresa], i on i OU u [adresa]. Zadnjih pola god ine prije nego što je preminuo, a zbog prirode bolesti, supruga mu je prenijela jer je bila kod OU da je s njim teže komunicirati, te ga on nije tih zadnjih pola godine prije smrti vidio. Kada ga se pita, iskazuje da je znao sa pok. VU razgovarati o obiteljskim prilikama, te mu je prepričao kako je u braku sa OU preko 30 godina, kako su neko vrijeme živjeli u [adresa], da su zajedno gradili kuću u [adresa]. Također mu je rekao da ima dvoje djece iz ranijeg braka, međutim o tome je pričao sa dosta sjete, jer mu je rekao da ne komuniciraju baš. Pričali su i o njegovoj imovini, te mu je EU rekao da ima u planu osigurati sebi brigu i skrb, a obzirom na svjesnost svoje bolesti, te ranije dobro iskustvo sa suprugom, na način da se brinula o njemu i kad je ranije bio bolestan, da planira zaključiti nekakav ugovor s njom, međutim nije točno definirao kojim bi pravnim poslom raspolagao tom imovinom. Nadalje, da može reći da je nakon što mu je EU pričao o namjeri koju je iskazao za zaključenje Ugovora, vozio suprugu da bude prevoditeljica kada je EU i radio taj ugovor, te kada je javni bilježnik došao na ovjeru kod VU i OU, no ne zna u kojem je svojstvu njegova supruga tamo bila. Tom prilikom on da je razgovarao sa VU, da je isti potpuno normalno sa njim komunicirao, a kada ga se pita zašto je javni bilježnik uredovao na ovjeru ugovora, može reći da zna da se tada EU teže kretao, i dalje je mogao hodati, međutim otežano. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedok je iskazao:da se zaista ne sjeća da li su se pok. VU tresle ruke, da su normalno pili kavu ili čašicu rakije. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedok je iskazao: da mu pok. EU nikad nije izravno govorio o brizi odnosno bojazni za to što će biti s OU kad njega ne bude, već mu je samo govorio da želi sigurnost za sebe zbog ranijeg sigurnosnog odnosa i komunikacije kakvog su imali, kako bi sebi osigurao mir; da VU nikada nije pitao, jer nije taj tip osobe o tome zašto bi za to trebao ugovor; da mu nikad nije sam od sebe govorio da želi da samo OU bude vlasnica kuće, nisu oni ni pričali o detaljima; da on živi u [adresa]; da su se sa pok. VU i OU, viđali par puta godišnje; da on ne zna tko je organizirao dolazak javnog bilježnika; da je on kada je došao javni bilježnik samo doveo suprugu tom prilikom u [adresa], malo porazgovarao sa VU, te nije bio nazočan ovjeri, već je čekao u autu, a trajalo je nekih možda sat vremena, zaista se ne sjeća; da ne zna u kojem je svojstvu tamo bila njegova supruga, pa ne zna ni da li je dobila naknadu.

7.9. Zaključno, svjedokinja ZU iskazala je kako poznaje OU te je poznavala pok. EU, dok tužitelje za koje joj se navode imena ne poznaje. Tako da može reći da je ona naslijedila ured od gospodina ĆU, sudskog tumača, te je tako upoznala OU i VU, što misli da je bilo negdje 2021. jer su joj došli do ureda kako bi im prevela neku dokumentaciju za Ivinu mirovinu koju je primao iz Njemačke. Obzirom da su oni iz istog mjesta iz BiH, povezali su se, te su oni njoj te papire donosili kući, radi prijevoda, međutim ostajali su i prijateljski, radi razgovora. U [adresa], u [adresa], ona da je bila kod njih kada se gospodin EU razbolio, a što je bilo misli u 2023., te kada ju se pita, iskazuje da je bila nekoliko puta, te je svaki put nešto obavljala na način da bi ili odlazila kod liječnice u Ninu, ili po lijekove ili su ona i suprug vozili VU u [adresa] u bolnicu. Pojašnjava da OU ne vozi, a da je kad se razbolio EU prestao voziti, pa bi nju OU zvala i zamolila je da dođe i obavi ovo. Nadalje kada je se pita za zdravstveno stanje pok. EU, iskazuje da je prvo bilo to da mu je oslabilo hodanje, jedno vrijeme je tako bio na štakama, no u konačnici je završio u kolicima. Također u prvoj fazi bio je normalno komunikativan, te ju je tako jednom prilikom, a kada je znao da se razbolio pitao postoji li način da se on osigura, te da na neki način zaključi ili ugovor ili što već, a da se osigura da ga žena ne bi stavila u dom ili ostavila. Pojašnjava da nije njoj rekao da bi OU to stvarno napravila ili da mu je takvu namjeru pokazala, već zna da je imao već iskustva s nekim tko je imao istu dijagnozu, te je znao kako će to sve biti teško podnijeti. OU je na to njoj, odnosno njemu govorila da će ozdraviti, da će sve biti u redu. Tako, a pošto s njom poslovno surađuje, ona da je kontaktirala javnu bilježnicu ŽU, te je ona dogovorila da oni izađu na teren radi ovjere ugovora, jer kako je već i rekla, EU već tad nije vozio. Tako, da je bila nazočna kada je došla ŽU, te je bila prisutna u prostoriji tokom ovjere ugovora. Zna da je ŽU sa sobom donijela sastavljeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, jer joj je ona donijela sve podatke ranije, a jer im je ona predložila da takav ugovor zaključe, jer da je to najbolje. Tako, da može reći da je također vidjela da je ŽU njima sve objasnila oko ugovora, da je pričala sa VU da li sve razumije, na što joj je on rekao da on ima samo OU, te je počeo plakati i zna da je tada spomenuo PU, ali da nemaju komunikaciju i tada da je prvi put vidjela stariju osobu da plače. Također može reći da je EU počeo potpisivati Ugovor, no da mu se ruka toliko tresla, da je ŽU predložila da stavi otisak prsta, pa je tako i bilo. Kada je se pita, iskazuje da je ona taj dan kad su zaključivali Ugovor razgovarala sa pok. VU , te je on najnormalnije komunicirao sa njom. Da nije osobno razgovarala s VU nikada o njegovoj djeci, činilo joj se da mu je ta tema jako teška. Kada je se pita, iskazuje da je ona javnom bilježniku donijela samo osobne podatke od OU i VU, te vlasnički list za kuću u [adresa]. Na poseban upit punomoćnice tužene, svjedokinja je iskazala: da po njenom sjećanju oni jesu glasnije pričali, jer je pok. EU slabije čuo, no nisu se morali derati. Na poseban upit punomoćnice tužitelja, svjedokinja je iskazala: da ona misli da je pok. EU prvenstveno želio osigurati sebe jer se bojao doma, a njoj izričito nije rekao da želi osigurati OU, no to se dalo naslutiti; da njoj nikad ništa direktno nije rekao o tome da se boji da bi OU kada njega ne bude imala problema sa njegovom djecom; da su oni međusobno bili dobri poznanici; da ona za prevođenje nije uzela nikada nikakvu naknadu, a par puta kad je obavljala nešto u [adresa], OU bi joj znala dati novac, doslovno bi joj na silu ubacila ili u torbu ili u auto za gorivo; da se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopio u [adresa], u [adresa], ispred njihove kuće jer su VU van izveli na terasu, ona da nije morala biti prisutna, pomogla je javnoj bilježnici da nađe kuću, a ona i suprug su došli ranije dok je javnu bilježnicu dovezla njezina zaposlenica, pa ju je ona preko mobitela navigirala kuda da dođu te izišla na put; kada je EU plakao kada je spominjao djecu, rekao je da ima samo OU, rekao je "e moj PU" i jedan njihov bosanski izraz "nisu djeca djecom".

8. Tužitelj ad. 2. je u svom stranačkom iskazu naveo kako ostaje kod tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva, te da ovo sve traži jer je njemu otac uvijek govorio kako želi da kada on umre, ova kuća i zemljište se dijeli na tri dijela, na njega, sestru i OU, te mu je govorio da moraju dopustiti da OU doživotno ima pravo da živi u donjem katu, da se on mora o njoj brinuti do smrti, dok bi oni imali odnosno dobili gornji kat, a kad ona umre da ova kuća ostaje njemu i sestri. On da je svog oca posjećivao svake godine, oko njegovog rođendana koji je bio 7. srpnja, te bi uvijek došao par dana ranije, te ostajao je po tjedan dana, a boravio bi na tom katu kuće koji čini apartman jednak kao i ovaj dolje gdje bi boravili OU i otac, a što je bilo posljednjih 5-6 godina otkada je dignut taj kat, odnosno čitava kuća, dok je prije boravio zajedno s njima u toj maloj kući. Uvijek bi napravio tada za oca, odnosno za njegov rođendan veliku proslavu koju bi on isfinancirao, a OU je uvijek bila mrzovoljna i govorila što im treba toliko ljudi po kući. Također, da se barem jednom mjesečno telefonskim putem čuo sa ocem. Nadalje kada ga se pita, iskazuje da je svog oca posljednji put vidio u kolovozu 2023., dakle to ljeto prije nego što je umro, a umro je u siječnju 2024., te je tom prilikom doletio avionom i ostao u [adresa] pet dana, te je spavao u tome gornjem apartmanu. Tada je obavljao stvari za njega poput kupnje potrepština, lijekova i drugo, otac je tada već bio u kolicima, nakon podneva bi se umarao poprilično i često drijemao, a može reći da je poprilično normalno komunicirao sa njim tada, da ga je prepoznavao normalno i da su razgovarali, no nije mu spomenuo da bi zaključio ugovor sa OU. Kada ga se pita može reći da poslije ovoga nije vidio oca, ali se čuo s njim telefonski, no tada je već jako teško komunicirao, u kasnijoj fazi gotovo i nemoguće. Kada ga se pita iskazuje da on nije slao novce ocu, dok je bio bolestan. Ranije su bile situacije da je otac posuđivao njemu, on njemu, no u toj zadnjoj fazi nisu. Također želi reći da je ovom prilikom u zadnjem posjetu, nudio OU 1.000,00 EUR, možda malo više da ta žena koja je s ocem radila vježbe dođe i popodne, no ona nije htjela uzeti novce, te mu je rekla: "Znaš kakva sam ja, ne volim da mi je itko po kući, nitko mi ne treba." Želi reći da je OU bila takva da je jako kontrolirala oca, na način da je sve odlučivala za njega, otac je čak krio novac, te je znao davati njemu i KU, te je čuo preda njim da mu je prijetila da što će ako ga ona ostavi, te su njemu njegova teta ĆU i susjed M, koji su ih često posjećivali, rekli da se znalo dogoditi da kada bi vidjeli da on zove na mobitel oca, koji je slabije čuo te je nosio aparatić koji nije volio pa ga je znao skidati, da bi OU znala samo maknuti mobitel, zbog čega je on zaključio da nije voljela da ima kontakt s ocem. Tako želi još napomenuti da je stalno imao komunikaciju s ocem. Kada ga se pita može reći da je primijetio da se otac počeo gubiti negdje krajem rujna, ni je mogao s njim više komunicirati na telefon. Na poseban upit svoje punomoćnice, tužitelj ad. 2. je iskazao: da je odnos njega i sestra sa OU bio jako hladan, uvijek je imao dojam da njih djecu samo trpi, a on da je pokušavao da ostvare nekako komunikaciju, čak je jednom prilikom kad je radio zabavu za oca, njoj kupio također poklon, no ona ga je samo odložila sa strane, jednostavno nije išlo ; da on misli da je razlog tome bio to što je njegov otac kad su se oni ženili, rekao da više ne želi s nikim imati djece, te on zna da je nakon OU željela imati djecu nekoliko godina nakon što su se oženili, te je njegov dojam da je to razlog, to što nisu imali djece, bio da je takva bila prema njima; koliko on zna da je otac bio tužan radi odnosa OU i njih djece, radi ničeg drugog, po njemu, da se nije mogao odlučiti između OU i njih, a OU je bila jača; da je otac kuću u [adresa] izgradio svojim vlastitim sredstvima i sredstvima njegove pok. majke, čak je i on dio što je nasljedio iza majke, a to je bio dio na stanu u [adresa], prepisao svome ocu kako bi mogao graditi kuću u [adresa], oni su se smatrali jednom obitelji; da je pogreb oca platila OU, pošto je otac ostavio veliku ušteđevinu, te je on došao odmah u [adresa], kad mu je OU javila da je otac umro, te je upravo on vozio nju zajedno s njezinom sestrom, na sprovod ocu u BiH, gdje je sahranjen, te smo i on i sestra bili na sahrani; da je njegova sestra mogla doći u kuću, no OU joj nije dopuštala da spava kao što je njemu dopuštala, on je osobno čuo da joj to ne da, njih dvije nisu se podnosile. Na poseban upit punomoćnice tužene, tužitelj ad. 2. je iskazao: da je OU prijetila VU, kad mu je rekla "što ćeš ako te ostavim", zato da bi pokazala svoju moć nad njim, te jer ga je jedan dan smjestila u neki privatni dom, na jednu noć, kod jedne žene; da on OU ništa ne osporava oko brige za oca, da je ona bila žena njegova oca, te je ona njemu i kuhala i prala i brinula se o njemu, kao i on o njoj, te je on njoj zahvalan na tome; da se njegov otac znao služiti mobitelom, komunicirali smo i na poziv, i putem Whatsapp poruka; da je u normalnim odnosima sa sestrom, čuju se telefonski jer žive daleko jedno od drugoga, a posjećujemo se 2-3 puta godišnje, te su se zadnji put vidjeli u siječnju ove godine, a dok je otac bio bolestan, da su se čuli i češće, tjedno.

9. Naime, odredbom čl. 586. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO), koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti, propisano je da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećeg (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine, dok je st. 2. istog članka propisano da davatelj uzdržavanja stječe stvari ili prava koji su predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kad mu, na temelju tog ugovora, te stvari ili ta prava budu preneseni na zakonom predviđen način stjecanja. Nadalje, odredbom čl. 587. ZOO propisano je da ako primatelj uzdržavanja daje nekretninu, može odrediti da su u njegovu korist na njoj osnuje stvarni teret uzdržavanja. Zaključno, odredbom čl. 589. ZOO propisano je da se na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući način primjenjuju odredbe tog Zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

9.1. Tako, a obzirom na sporno među strankama ovog postupka, ističe se da je odredbom čl. 330. ZOO propisano da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.

9.2. Nadalje, odredbom čl. 375. st. 1. ZOO propisano je da ako je između činidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati, dok je st. 2. istog članka propisano da pravo da se zahtijeva poništaj ugovora prestaje istekom godine dana od njegova sklapanja.

9.3. Odredbom čl. 322. ZOO propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9.5. Odredbom čl. 329. st. 1. ZOO propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

9.6. Zaključno, ističe se da je odredbom čl. 290. ZOO propisano da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

10. Slijedom navedenih zakonskih odredaba, te na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj Sud nije našao osnovanim tvrdnje tužitelja niti da bi predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju potvrđen po Javnom bilježniku ŽU iz [adresa] pod brojem OV-4648/2023 dana 25. svibnja 2023., zaključen između EU, kao primatelja uzdržavanja i OU, kao davateljice uzdržavanja, bio pobojan, pa da ga treba poništiti, niti ništetan. Naime, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, kako proizlazi iz navedenih zakonskih odredbi, između ostalog je određen i obilježjima naplatnog i aleatornog pravnog posla. Ugovor je naplatan jer se obveza uzdržavanja preuzima zauzvrat prijenosu imovine. Međutim, nije isključeno da sadrži i elemente darovanja (mješoviti pravni posao) u okolnostima kada je pri njegovom sklapanju bila svjesna i nerazmjerna korist za davatelja uzdržavanja i ako su ugovorne strane u vrijeme sklapanja ugovora svjesne postojanja nerazmjera i na njega dobrovoljno pristaju. Ugovor je aleatoran jer se podrazumijeva neizvjesnost vremena kad će nastupiti smrt primatelja uzdržavanja (neizvjesnost trajanja, pa tako i vrijednosti uzdržavanja koje će davatelj dati primatelju) uz istovremenu izvjesnost glede imovine koju primatelj prinosi davatelju.

10.1. Tako, prvenstveno se ističe, a u odnosu na tvrdnju tužitelja da je u predmetnom pravnom poslu vidljiv očit nesrazmjer uzajamnih činidaba, kako sukladno ranije navedenoj odredbi čl. 375. ZOO takav zahtjev može postaviti oštećena strana, dakle jedna od ugovornih strana ukoliko je između činidaba u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora očiti nerazmjer, a ne i treća (eventualno zainteresirana) osoba, slijedom čega je navedeni razlog zbog kojeg tužitelji traže proglašenje poništaja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju otklonjen kao neosnovan. Također, samo se paušalno u odnosu na navedeni razlog pob ijanja predmetnog ugovora ističe kako na odluku o tome s kim će neka osoba sklopiti ugovor o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju utječu brojni činitelji, te kako pritom nema zapreke da neka osoba sklopi takav ugovor s osobom koja i inače ima po zakonu obvezu brinuti se o primatelju uzdržavanja (npr. s roditeljima, djecom ili suprugom), a nema zapreke niti da se na strani davatelja uzdržavanja u ugovoru pojavi osoba koja spada u krug zakonskih nasljednika primatelja uzdržavanja (tako i Vrhovni sud RH Rev-3251/2015 od 24.3.2021.), slijedom čega nije za detaljnije obrazlagati da su otklonjeni kao paušalni navodi tužitelja da je očit nerazmjer prijenosa nekretnine u korist tužene i pruženog uzdržavanja sukladno zaključenom ugovoru od dana sklapanja do trenutka smrti primatelja uzdržavanja, uz njihov navod da je to bila ionako zakonska obveza tužene kao supruge primatelja uzdržavanja.

10.2. Nadalje, a u odnosu na tvrdnje tužitelja da su postojale mane volje na strani primatelja uzdržavanja, pok. EU, u trenutku zaključenja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, a koje su se ogledale u njegovoj nesposobnosti za rasuđivanje zbog dijagnoze tumora na mozgu, pa da se pozivajući se na odredbu čl. 330. ZOO predmetni ugovor treba poništiti, ističe se kako je navedeni razlog otklonjen kao neosnovan. Naime, u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 331. st. 1. ZOO, kojom je propisano da ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtjevati da se ugovor poništi, a u svezi s ranije navedenom odredbom čl. 330. ZOO, iz čega proizlazi da tužitelji nisu ugovorna strana predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju pa da s obzirom na to da ne mogu tražiti poništenje takvog ugovora iz navedenog razloga. Ovdje se konkretnom slučaju valjalo pozivati na odredbu čl. 276. st. 1. ZOO koja propisuje da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtjeva za sklapanje toga ugovora, pa ukoliko ugovor sklopi osoba koja nema poslovnu sposobnost radi se o ugovoru koji je ništetan jer je protivan zakonskom propisu, pa se zbog toga razloga može tražiti samo utvrđenje ništetnim takovog ugovora, ali ne i poništenje ugovora. Tako, kako temeljem čl. 327. st. 1. ZOO sud pazi po službenoj dužnosti na ništetnost, ističe se obzirom na tvrdnje tužitelja o manama volje na strani primatelja uzdržavanja, odnosno o njegovoj nesposobnosti za rasuđivanje, kako iz iskaza niti jednog saslušanog svjedoka u dokazanom postupku, ne proizlazi da je pok. EU, u svibnju 2023., odnosno dana 25. svibnja 2023., kada je Ugovor zaključen, bio nesposoban za rasuđivanje, odnosno da nije mogao shvatiti značenje odredaba ugovora, te sva prava i obveze koji iz istoga proizlaze. Tu se poglavito navodi kako sam tužitelj ad. 2., sin pok. EU, u svom stranačkom iskazu navodi kako „ je primijetio da se otac počeo gubiti negdje krajem rujna, nije mogao s njim više komunicirati na telefon“, a kada ga je posljednji put vidio u kolovozu 2023., dakle to ljeto prije nego što je umro, a umro je u siječnju 2024., da je normalno komunicirao sa njim tada, da ga je prepoznavao normalno i da su razgovarali, dok se ključnim i vjerodostojnim uzima iskaz svjedoka dr. DU, u nedostatku provođenja dugih dokaza poput medicinskog vještačenja na okolnost ubrojivosti primatelja uzdržavanja u trenutku sklapanja ugovora, koji svjedok je neurokirurg u Zavodu za neurokirurgiju, Kliničke bolnice Dubrava, koji je ordinirao dana 22. svibnja 2023., dakle netom prije zaključenja predmetnog ugovora, prilikom operacije stereotaksijske biopsije na pok. EU, za koju je pojasnio „da se pacijent operira u lokalnoj anesteziji, uz ekstremnu suradnju pacijenta, obzirom da zbog određivanja polazišne i odredišne točke, a radi uzimanja uzorka tkiva, isti ne smije pomicati, odnosno ne smije se okvir koji se postavlja na glavu pacijenta pomicati prilikom postavljanja istog“, te koji je iskazao da je EU potpisao pristanak za operaciju koju je imao u KB Dubrava, jer da se ovakva vrsta operacije u lokalu ne može izvršiti bez pristanka i suradnje pacijenta koja je ključ, kako se on kao liječnik operater osobno uvjerio da je isti sposoban shvatiti značenje operacije i pristati na istu, obzirom je riječ o visoko rizičnom zahvatu, te kako je u konkretnom slučaju kod EU tumorom bio zahvaćen stražnji dio mozga i to dio koji povezuje obje hemisfere mozga, te po informacijama koje je dobio od strane liječnika iz OB Zadar, bilo je riječ o poremećajima u koordinaciji, odnosno hoda kao prvi simptom, da je EU prepoznao njega, OU, shvatio značenje operacije, bio iznimno suradljiv, te da je jedino prepoznao kao negativnu emociju strah, koja je vrlo normalna kod operacije mozga, te da kad se govori o prednjem čelnom dijelu mozga, sa visokom vjerojatnošću je moguće reći da je ista odgovorna za kognitivne funkcije mozga, u koju ulazi i sposobnost za rasuđivanje, dok je stražnji dio mozga corpusa, na kojem se nalazio tumor, zadužen za druge funkcije, poput koordinacije, motorike, osjeta, čak i vida , slijedom čega uz sve ranije navedeno, ovaj Sud drži kako nije EU nije bio ograničeno poslovno sposoban, niti nesposoban za rasuđivanje prilikom sklapanja predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Slijedom svega navedenog, nije utvrđen osnovanim zahtjev tužitelja da se predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju poništi.

10.3. U odnosu na razloge zbog kojih tužitelji tvrde da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan, ističe se kako ovaj Sud nije našao osnovanim niti tvrdnje istih da bi Ugovor bio zelenaški, niti suprotan načelu savjesnosti i poštenja, suprotan moralu, niti da kod istog postoje nedostaci propisanog oblika. Tako, a kako je već rečeno, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, aleatorni je ugovor, te nema zakonske zapreke da neka osoba sklopi takav ugovor s osobom koja i inače ima po zakonu obvezu brinuti se o primatelju, a nema zapreke niti da se na strani davatelja uzdržavanja u ugovoru pojavi osoba koja spada u krug zakonskih nasljednika primatelja uzdržavanja, pa se ne može stoga tuženoj predbaciti ponašanje koje bi bilo protivno pravnom poretku i moralu, jer je za očekivati i u skladu je sa pravnim poretkom i moralom, da će tužena u slučaju sklapanja ugovora steći određenu imovinu, obzirom ugovor o dosmrtnom uzdržavanju davatelji uzdržavanja upravo sklapaju s svrhom da steknu imovinu primatelja uzdržavanja, koja je predmet ugovora, te ta namjera ugovaratelja, odnosno očekivani cilj, nije protivan prisilnim propisima ili moralu u smislu članka 322. ZOO. Također se ističe da u navedenim obilježjima ovakvog ugovora, izvjesnost skorog nastupa smrti primatelja uzdržavanja i znanje davatelja uzdržavanja za to s trenutkom sklapanja ugovora, u određenim okolnostima mogu dovesti do ništetnosti ugovora i zbog nemoralnosti u smislu odredbe čl. 322. st.1. ZOO, međutim u konkretnom slučaju, utvrđeno je da u trenutku zaključenja predmetnog ugovora dijagnoza zloćudnog tumora na mozgu pok. EU još uvijek nije bila dijagnosticirana, već za istu saznaje u lipnju 2023 ., dakle nakon zaključenja istog. Također, sama okolnost da je primatelj uzdržavanja preminuo relativno kratko vrijeme nakon sklapanja ugovora, 8 mjeseci kasnije, kao i da je zbog teške dijagnoze u krajnjoj fazi bolesti očito prestao biti sposoban za rasuđivanje, ne čini taj ugovor ništetnim u okolnostima kada davatelj uzdržavanja, ovdje tužena, nije sklopila ugovor u namjeri da iskoristi teško stanje primatelja uzdržavanja, a kako proizlazi iz provedenog dokazanog postupka. Zaključno, a u odnosu na nedostatak propisanog oblika kao razlog ništetnosti predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ističe se kako je predmetni Ugovor zaključen kao privatna isprava koju je sukladno odredbi čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu (Nar. Nov. broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22- dalje ZOJB) potvrdio (solemnizirao) javni bilježnik, saslušana svjedokinja ŽU, iz čijeg iskaza jasno proizlazi kako je predmetnu privatnu ispravu ispitala u skladu s odredbama članka 34., 57. i 58. ZOJB, te nije ustanovila zapreke, slijedom čega je predmetni ugovor i potvrdila, pa činjenica da je primatelj uzdržavanja koji nije bio nepismen već fizički onemogućen staviti svoj potpis zbog trešnje ruku, koju potvrđuju saslušani svjedoci, a i sestra pok. EU, svjedokinja ĆU kada navodi da je to obiteljski problem koji i ona ima, samo s glavnom, to je utvrđeno u konkretnom slučaju da je potvrda Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od strane javnog bilježnika izvršena na zakonom propisani način. Stoga, a kako iz navedenog utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlaze elementi ništetnosti sklopljenog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, to je ovaj Sud odbio i zahtjev radi utvrđenja ništetnosti spornog ugovora.

10.4. Zaključno, u odnosu na zahtjev tužitelja za brisanjem zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju predmetnog Ugovora i uspostavom ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odnosno podrednog utvrđenja da je pravno nevaljana izvršena uknjižba na osnovi istog, i takav zahtjev odbijen je kao neosnovan budući je utvrđeno da je predmetni Ugovor valjani pravni posao, a tužitelji nisu ni tvrdili niti dokazivali da ne bi bila ispunjena koja druga procesna ili materijalna pretpostavka za nastup promjene knjižnog prava, niti iz izvedenih dokaza proizlazi da bi se radilo o nevaljanom upisu u zemljišne knjige, pa ovaj Sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja koje propisuje čl. 135. Zakon o zemljišnim knjigama (Nar. Nov. broj 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024).

11. Slijedom svega iznesenog, odbijeni su kako glavni tako i podredno postavljeni tužbeni zahtjevi tužitelja ad. 1. i ad. 2. kao neosnovani u cijelosti, te je odlučeno kao u izreci ove Presude.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tuženoj, kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćnici – odvjetnici i to trošak sastava odgovara na tužbu od 10.4.2024. – 2257 bodova (Tbr. 8.t.1.), trošak sastava podneska od 27.6.2024., 12.11.2024. i 19.5.2026. – svaki po 2257 bodova (Tbr. 8.t.1.), te trošak zastupanja na ročištima dana 20.11.2024., 20.2.2025., 25.6.2025., 9.10.2025., 22.1.2025., 31.3.2026. i 20.5.2026. – svaki po 2257 bodova (Tbr. 9.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 62.067,50 EUR, dok je preko dosuđenog zahtjev tužene za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na zatraženi trošak pristupa na ročište radi objave presude, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove Presude.

Zadar, 3. srpnja 2026.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljima ad. 1. i ad. 2. po pun.,

2. Tuženoj po pun.