REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-393/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja ES (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], Frana Supila, zastupanog po opunomoćeniku Nikoli Pranjiću, odvjetniku u Rijeci, Verdijeva 9, protiv tuženika Ministarstva financija (OIB: 18683136487), Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/22- 01/185, URBROJ: 513-04-25-2 od 31. siječnja 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-23/22- 32/1, URBROJ: 513-07-08-01/22-1 od 14. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-23/22-32/1, URBROJ: 513-07-08-01/22-1 od 14. ožujka 2022. kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak te doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2 do 31. prosinca 2020.

2. Doneseno prvostupanjsko rješenje temelji se na rezultatima postupka utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: 410-23/22-32/7, URBROJ: 515-07-08-01/224 od 25. siječnja 2022., u kojem je na temelju analize pribavljenih podataka s propisanim elementima kriterija obilježja nesamostalnog rada iz odredbi čl. 32.d do 32.i Pravilnika o porezu na dohodak (NN br. 10/17, 28/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20; dalje: Pravilnik) utvrđeno da je je žalitelj koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona iz čl. 12.a Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 109/18, 121/19, 32/20,42/20; dalje: OPZ) na način da je za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada od isplatitelja primitka trgovačkog društva Boss company d.o.o. primio isplate iskazane putem obrta koji dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu s namjerom korištenja nižih propisanih poreznih stopa.

3. Tužitelj osporava zakonitost gore spomenutih akta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi izlaže kao i u žalbi te navodi kako slijedi.

U bitnom, smatra da je porezna obveza utemeljena na pogrešnom tumačenju naravi poslovnog odnosa s trgovačkim društvom Boss company d.o.o. temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji od 16. siječnja 2014. (dalje: Ugovor o poslovnoj suradnji). Ističe da namjera ugovornih strana nije bila zasnivanje radnog odnosa, već pružanje usluga promidžbe i istraživanja tržišta, što su usluge koje navedeno trgovačko društvo samo ne pruža jer mu je primarna djelatnost posredovanje u prometu nekretnina. Vezano uz kriterij kontrole ponašanja, tužitelj navodi da mu naručitelj ne uvjetuje mjesto, vrijeme niti način pružanja usluga, niti mu daje upute ili traži izvješća o dinamici posla. Ističe da usluge pruža koristeći vlastitu opremu (laptop, automobil, mobilni telefon) i vlastiti poslovni prostor u sklopu stambene površine. Korištenje baze podataka i opreme partnera opisuje kao iznimku radi zaštite podataka klijenata, a ne kao pravilo. Također, navodi da obveza čuvanja poslovne tajne ne predstavlja zabranu angažiranja trećih osoba za izvršenje posla, već ugovornu odgovornost za štetu. U odnosu na kriterij financijske kontrole, tužitelj tvrdi da ne postoji dijeljenje troškova niti mu naručitelj osigurava resurse za rad. Naglašava da ugovorom nije predviđena ekskluzivnost, pa je slobodan pružati usluge većem broju klijenata. Mjesečni obračun naknade smatra uobičajenim u poslovnoj praksi, a ne obilježjem nesamostalnog rada.

Što se tiče kriterija odnosa stranaka, pojašnjava da je suradnja na neodređeno vrijeme uobičajena za ugovore o uslugama, a financijske posljedice raskida ugovora karakteristične su za obveznopravne, a ne radne odnose.

Zaključno, ukazuje na pogrešan obračun poreznih obveza za 2020. godinu. Navodi da Porezna uprava u izračun nije uključila prethodno uplaćene iznose:

6.923,64 kn s osnova doprinosa na plaću, 6.294,24 kn za MIO 1, 2.098,08 kn za MIO 2 te 5.400,00 kn uplaćenog paušalnog poreza na dohodak.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev ka neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. .

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama ovog spora nesporno je da je tužitelj s trgovačkim društvom ima zaključen Ugovor o poslovnoj suradnji kao i da je u promatranom razdoblju obavljao poslove isključivo za to trgovačko društvo te da je od toga ostvario primitke u ukupnom iznosu od 298.462,96 kn.

9. Sporno je da li posao kojeg je tužitelj obavljao za Boss company d.o.o. ima obilježja nesamostalnog rada te posljedično tome da li je tužitelj u promatranom razdoblju koristio porezne pogodnosti (plaćanje poreza na dohodak u paušalnom iznosu) protivno svrsi Zakona.

10. Prema podacima spisa vidljivo je da je tužitelj sudjelovao u provedenom postupku te je po pozivu poreznog tijela popunio i dostavio obrazac Upitnik "Utvrđivanje obilježja kriterija nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona za 2000." sa četiri priloga (1) podnesak naslovljen "Obrazloženje", (2) Ugovor o poslovnoj suradnji te (3) i (4) Knjige prometa za 2020 i 2021.

11. U obrascu Upitnik tužitelj je naveo da u svom radu koristi opremu i sredstva za rad isplatitelja primitka; da s istim poslovnim partnerom surađuje od 2014.; da se ta poslovna suradnja sastoji od više nevezanih projekata u nizu; da s poslovnim partnerom komunicira osobno, mobitelom ili telefonom u uredu poslovnog partnera. U podnesku kojeg je dostavio u privitku Upitnika ("Obrazloženje) tužitelj je dodatno pojasnio svoj poslovni odnos s društvom Boss company d.o.o. te je glede toga naveo da s navedenim trgovačkim društvom uspješno surađuje od 2014.; da s istim ima dovoljan obim posla za samostalno djelovanje/zaposlenje; da bi mu novi poslovni partneri predstavljali opterećenje jer bi zahtijevali zapošljavanje novih djelatnika, a što nije u mogućnosti.

Iz dostavljenih Knjiga prometa proizlazi da je tužitelji i u 2021. ostvarivao primitka samo od društva Boss company d.o.o.

Ugovorom o poslovnoj suradnji utvrđene su pojedinosti poslovnog odnosa isplatitelja - društva Boss company d.o.o. i tužitelja. Čl. 1. Ugovora stranke utvrđuju da postoji potreba za međusobnom suradnjom u svrhu pružanja usluga promidžbe i istraživanja tržišta. Prema čl. 2. Ugovora ugovorne strane suglasno utvrđuju da se njihove djelatnosti podudaraju te da imaju interes zajedničkog nastupa na tržištu, angažiranje zajedničkih kapaciteta i korištenje raspoloživih resursa pod što povoljnijim uvjetima, korištenje referenci, iskustva i poslovnih veza obje ugovorne strane na tržištu, kao i podjelu troškova i smanjenje rizika u poslovanju. Prema čl. 3. Ugovora predmet Ugovora je obavljanje usluga iz domene Naručitelja i to ponuda i oglašavanje nekretnina iz baze podataka Naručitelja te ostvarivanje poslovne komunikacije sa klijentima u ime i za račun Naručitelja. Čl. 4. Ugovora Naručitelj se obvezuje po ispostavljenom računu platiti Izvršitelju naknadu za obavljene usluge u roku od 15 dana od dana ispostavljanja računa. Čl. 6. Ugovora stranke suglasno utvrđuju da je Naručitelj u svrhu ostvarenja poslovne suradnje stavio Izvršitelju na raspolaganje ured u Rijeci, Školjić 3, zajedno sa uređajima i osobljem koji su zaposleni u agenciji i koji će biti na usluzi u određenim radnjama koje se obavljaju za račun Naručitelja, kao i cjelokupnu bazu podataka. Istim čl. Ugovora stranke se obvezuju na čuvanje poslovene tajne dok se Izvršitelj dodatno obvezuje da po prestanku poslovne suradnje neće učiniti dostupnim trećim osobama podatke i obavijesti ili bilo što drugo što je saznao u obavljanju poslova za potrebe Ugovora, a u protivnom Naručitelju pripada razmjeran dio koristi ostvarene u sklopljenim poslovima. U čl. 7. propisano je da se Ugovor sklapa na neodređeno vrijeme i raskida jednostrano pisanim putem uz otkazni rok od 30 dana.

12. Što se smatra korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona određeno je čl. 12.a st. 1. tč 1. OPZ-a.

Tom odredbom propisano je da porezni obveznik koji ostvaruje porezne olakšice korištenjem poreznog sustava kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne olakšice protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.

13. Obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona utvrđuju se sukladno čl. 27.a st. 2. Zakona temeljem ispunjavanja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka, a elementi za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada propisani su čl. 32.d do 32. i Pravilnika.

14. Sukladno članku 32.a st. 1. Pravilnika, Porezna uprava, u skladu sa čl. 12.a st. 1. tč 1. OPZ-a i člankom 27.a Zakona, za potrebe pravilnog obračuna poreza na dohodak te pripadajućih doprinosa utvrđuje ima li pojedini posao, sklopljen između isplatitelja primitka i poreznog obveznika – izvršitelja posla, obilježja nesamostalnog rada. U st. 2. istog čl Pravilnika stoji da ako Porezna uprava u predmetnom postupku utvrdi da posao iz st. 1. ima obilježja nesamostalnog rada, provest će postupak obračuna poreza i doprinosa propisan za radni odnos, prema poreznom obvezniku koji se u navedenom poslu smatra izvršiteljem posla, neovisno od slijedećih činjenica: 1. načina kao je ugovoren posao, 2. je li izvršitelj posla osoba koja je registrirana za obavljanje samostalne djelatnosti obrta te je kao takva ugovorila posao, 3. bez obzira na rezidentnost isplatitelja primitaka. Prema st. 3. istog čl. Pravilnika za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane čl. 32.d do 32.i Pravilnika. Nadalje, sukladno st. 4. ovog čl. Pravilnika u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema st. 3., svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Sukladno st. 5. istog čl. Pravilna postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje se presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla. St 6. istog čl. Pravilnika propisano je da u slučaju da Porezna uprava u provedenom postupku utvrdi da posao između isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla ima obilježja nesamostalnog rada provest će se postupak obračuna poreza i doprinosa propisan za radni odnos prema poreznom obvezniku koji se u navedenom poslu smatra izvršiteljem posla, a u skladu s čl. 12.a st. 3. OPZ-a, plaćeni doprinosi uvećavaju prava u sustavu obveznog mirovinskog osiguranja, ne utječući na osnovu osiguranja poreznog obveznika izvršitelja posla temeljem koje je upisan u matičnu evidenciju obveznih osiguranika.

15. Prema čl. 32.k st. 4. Pravilnika postojeće eventualne obveze uplate određenih paušalnih poreza ili doprinosa koje proizlaze iz statusa poreznog obveznika ne umanjuju utvrđene obveze prema ovom članku.

16. Primjenom ranije citiranih zakonskih i podzakonskih propisa na ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koje prileži spisu upravnog postupka te imajući pritom u vidu pritom u vidu načelo gospodarskog pristupa (čl. 11. OPZ-a) prema kojem se porezno relevantne činjenice sagledavaju prema njihovoj ukupnosti i prosuđuju prema njihovoj gospodarskoj biti, ocjena je ovoga Suda da rezultat postupka koji je nad tužiteljem proveden, na razini koja isključuje svaku razumnu sumnju, upućuje na osnovanost zaključka poreznih tijela glede činjenica na kojima se temelji oporezivanje.

Pravilno je u provedenom postupku utvrđeno da u poslovnom odnosu tužitelja i društva Boss company d.o.o. postoje obilježja nesamostalnog rada, u smislu ispunjenja kriterija iz čl. 27. st. 2. Zakona u vezi čl. čl. 32.d do 32.i Pravilnika, te slijedom toga da je tužitelj u 2020. godini koristio porezne pogodnosti protivno svrsi zakona iz članka 12. a OPZ a, a koje pogodnosti se očituju u korištenju nižih propisanih poreznih stopa.

Posljedično prethodnom utvrđenju, pravilno je i zakonito tužitelju na primitke koje je ostvario u promatranom razdoblju od isplatitelja Boss company d.o.o. obračunat porez na dohodak (od nesamostalnog rada) te pripadajući doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

17. Navodima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost pobijanih poreznih akata, pri čemu valja istaknuti da se radi o istim prigovorima koje su isticani i tijekom upravnog postupka i na koje su se porezna tijela opširno očitovala u obrazloženjima pobijanih odluka iznoseći pritom jasne, precizne te činjenično i pravno utemeljene razloge zbog kojih se isti ne prihvaćaju, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

18. Dodatno, vezano na prigovor tužitelja kojima osporava obračun porezne osnovice navodeći da je isti morao biti umanjen za već plaćene iznose poreza i doprinosa, ovaj Sud ističe da se radi o uplatama koje ne umanjuju poreznu obvezu, a što jasno slijedi iz ranije u tekstu citrone odredbe čl. 32.k st. 4. Pravilnika.

19. Slijedom ovako izloženog stanja stvari Sud utvrđuje da pobijanim aktima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

20. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a

21.

U Rijeci 3. srpnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Nikoli Pranjiću, odvjetniku u Rijeci, Verdijeva 9

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5