Posl.br. Pr-978/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Harunu Bašagiću odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Luje d. d. Kostrena, Paveki 1, OIB: 44354247337, zastupan po punomoćniku Alenu Biliću odvjetniku iz Viškova, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, temeljem objave od 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici iznos od 2.304,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena od dana njihova pojedinačnog dospijeća pa do isplate, i to:

-na iznos od 21,73 eura od dana 15.05.2018. pa do isplate

-na iznos od 456,54 eura od dana 15.06.2018. pa do isplate

-na iznos od 456,54 eura od dana 15.07.2018. pa do isplate

-na iznos od 456,54 eura od dana 15.08.2018. pa do isplate

-na iznos od 456,54 eura od dana 15.09.2018. pa do isplate

-na iznos od 456,54 eura od dana 15.10.2018. pa do isplate

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom navedenom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i pripreza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće sadržanih u točci I. izreke kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadni prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.187,50 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2026., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme od 12. 04. 2018. godine ostvarila pravo na isplatu plaće u periodu od 13. 04. 2018. godine do 30. 09. 2018. godine u mjesečnom iznosu od 3.439,80 kn, odnosno obračunato prema fiksnom tečaju konverzije: 1 EUR=7.53450 KN mjesečni iznos od 456,54 EUR. Tuženik je predmetni ugovor o radu nezakonito otkazao, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci posl. br: Pr-31072018-15 od 10. 06. 2019. godine, ali do danas tužiteljici nije isplatio dužni iznos plaća. Tužiteljica se je obraćala tuženiku sa zahtjevom za isplatu predmetnih plaća, kojemu zahtjevu tuženik nije udovoljio. Slijedom izloženog tužiteljica po svom punomoćniku iskazanom u punomoći koja se prilaže predlaže da Sud u ovom postupku usvoji njenu tužbu te donese presudu.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da po iskazanom punomoćniku u punomoći u otvorenom roku podnosi odgovor na tužbu kako slijedi. Tužiteljica nije temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 12.04.2018.g., ostvarila pravo na isplatu plaće u periodu od 13.04.2018.g. do 30.09.2018.g. Tužiteljica se neosnovano poziva na označenu presudu Općinskog suda u Rijeci, te na dokaze iz označenog predmeta - spisa istog suda jer isti nemaju nikakve veze sa zahtjevom tužiteljice. U postupku pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba u Senju, Prekršajni odjel posl.br.: Pp G-501/2019 je utvrđeno, a u pravomoćnom odluci obrazloženo:

a) da nije utvrđeno da je tužiteljica radila 12.04.2018.g., 29.04.2018.g. i 30.04.2018.g.,

b) da tužiteljica nije zadovoljila uvjete rada kod tuženika, te je dobila otkaz koji joj je uručen naknadno poštom, te da nije dokazano da bi tužiteljica radila prije zaključenja ugovora niti poslije otkaza.

c) da je tužiteljica priznala da ju je poslovođa 28.04.2018.g., telefonom izvijestio da je dobila otkaz jer nije zadovoljila uvjete rada,

d) da je 28.04.2018.g., napustila svoje radno mjesto ne sačekavši odluku o otkazu e) da je dana 28.04.2018.g., tužiteljica odjavljena s Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje s danom 28.04.2018.g. Iz pravomoćne odluke Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj : K-DO-813/18-XIV od 31.01.2019. g., proizlazi da nisu dokazane činjenice koje je tužiteljica iznijela u kaznenoj prijavi protiv odgovorne osobe tuženika VL zbog kaznenog djela z lostavljanja na radu. Tužiteljici je sukladno njenom zahtjevu i pravu isplaćeno, dana 19.04.2018.g., iznos od 444,00 kn akontacije putnih troškova i dana 25.05.2018.g., iznos od 1.444, 51 kuna naknade za rad. U okolnostima konkretnog slučaja između stranaka ugovoreno je diskrecijsko pravo poslodavca ocijeniti je li tužiteljica zadovoljila kriterije zbog provjere kojih je ugovoren probni rad (odnosno: je li „ispunila očekivanja“ poslodavca), te da na okolnosti što je tuženik to pravo koristio i na činjenici nezadovoljstva što je ocjena njezinog rada za nju nepovoljna tužiteljica trajno napušta svoje radno mjesto, pa tužiteljica ne može u postupku traženja sudske zaštite s uspjehom temeljiti zahtjev na isplatu naknada za rad temeljem ugovora po kojem nije zadovoljila na probnom radu. Tužiteljica je naime, a što proizlazi iz sadržaja navedenih pravomoćnih odluka dobila otkaz 28.04.2018.g., o kojem je usmeno obavještena od poslovođe jer nije zadovoljila uvjetima rada i koji otkaz nije ni osporila, a istog dana je i trajno napustila posao, te joj je sukladno njenom zahtjevu i pravu dana 25.05.2018.g., isplaćena u cijelosti ostvarena na probnom radu naknada za rad koji je izvršila, a koju naknadu ista nije osporavala i uredno ju je prihvatila. Tužiteljica sve i kada bi ostvarivala pravo koje navodi u tužbi zahtjev tužiteljice je u zastari. Slijedom navedenog predlažemo da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice te istu obveže na plaćanje troškova ovog postupka tuženiku.

3.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu i to uvidom u predmet Pr-310/18, promet po transakcijskom računu (list 24), presuda OS SS Senj, odluka ODO Rijeka K-DO-813-18-XIV, potvrda o uplati (list 11-23), saslušan je z.z. tuženika (list 33-34), te je provedeno financijsko vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Petra Blašković (list 42-45),očitovanje vještaka (list 59), te je usmeno saslušana vještakinja Petra Blašković (list 62-63).

4.Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5.Po provedenom vještačenju Centra za financijsko vještačenje Petra Blašković tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 2.304,43 eura sa kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

6. Među strankama je nesporno da je donesena presuda Pr-310/18 koja je potvrđena presudom Gž R-409/19 kojom je utvrđena nedopuštenom tuženikova odluka otkaza ugovora o radu na određeno vrijeme od 12. travnja 2018. Nesporno je i da je tužiteljica imala zaključen ugovor o radu za razdoblje od 12. travnja 2018. do 30. rujna 2018. kao i da joj je tuženik po dovršenom postupku Pr-310/18 po osnovu neisplaćenih plaća isplatio iznos od 1.885,52 kn.

7.Sporno je da li je tuženik dužan tužiteljici isplatiti naknadu plaće za cjelokupno razdoblje za koje je imala zaključen ugovor o radu, a koji joj je nezakonito otkazan kao i visina neisplaćene naknade plaće.

8.Člankom 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

10.Ovaj sud je tužbeni zahtjev tužitelja cijenio sukladno odredbi članka 95. stavak 3. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017 i 98/19, dalje ZR) kojom je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme za prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje nije odgovoran. Stavkom 5. istog članka propisano je da ako ovim zakonom ili drugim zakonom, drugim propisom kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugačije određeno radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena prethodna 3 mjeseca.

11. Prema spomenutoj zakonskoj odredbi pravo na naknadu plaće i ostalih pripadajućim materijalnih prava pripada radniku za vrijeme prekida rada, do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, što podrazumijeva i situaciju kada poslodavac radniku uruči nezakonit otkaz, pa radnik onda ima pravo na naknadu plaće od dana uručenja otkaza i prestanka rada pa sve do povratka na radno mjesto, odnosno u konkretnom slučaju kako se radi o ugovoru o radu na određeno vrijeme do isteka navedenog ugovora.

12.Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o. proizlazi da je vještak temeljem priložene dokumentacije utvrdio da je tužiteljica imala ugovor o radu na određeno vrijeme na sezonskim poslovima na radnom mjestu čistačice za razdoblje od 13. travnja 2018. do 30. rujna 2018. u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno. Ugovorena plaća – osnovna bila je u visini od 3.439,80 kn bruto. Dana 28. travnja 2018. tuženik je otkazao tužiteljici ugovor o radu, a koji otkaz je utvrđen nedopuštenim. Vještak je u tabeli 1 dao izračun razlike između isplaćenih plaća tužiteljici i iznosa koji je tužiteljici trebao biti isplaćen temeljem ugovora o radu od 12. travnja 2018. u bruto iznosu da nije došlo do otkaza ugovora o radu. S obzirom da je u tuženom razdoblju službena valuta u RH bila kuna vještak je sve izračune izvršio u valuti koja je bila izvještena i obračunata te u kojoj je izvršeno plaćanje u utuženom razdoblju pa je isto preračunao u službenu valutu RH na dan izrade nalaza primjenom fiksnog tečaja konverzije. Iz tabele 1 i izračuna je razvidno da je potraživanje tužiteljice po osnovi neisplaćenih plaća u razdoblju od 13. travnja 2018. do 30. rujna 2018. a da nije došlo do otkaza ugovora o radu iznosilo bruto 2.304,43 eura. U dopuni nalaza vještak je naveo da je pri izradi nalaza imao platnu listu te da je postupio po uputi suda, a kako je tužiteljica imala samo jednu isplaćenu plaću da je napravljena projekcija plaća i naknada joj je izračunata temeljem plaće koja je ugovorena u ugovoru o radu jer nije bilo moguće izračun izvršiti temeljem tri prosječne plaće jer iste nisu tužiteljici u tom broju bile niti isplaćene.

13.Ovaj sud je tužbeni zahtjev tužiteljice cijenio sukladno odredbi članka 95. stavak 3. Zakona o radu (NN 93/2014, 127/2017 i 98/19, dalje ZR) kojom je propisano da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme za prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje nije odgovoran.

14. Naime u ovom konkretnom slučaju do prekida rada došlo je na osnovu odluke tuženika o prestanku ugovora o radu tužiteljici, koja je naknadno utvrđena nedopuštenom presudom Općinskog suda u Rijeci Pr-310/18 i Gž R-409/19, dakle zbog okolnosti za koju tužiteljica kao radnica nije odgovorna. Slijedom navedenog, tužiteljica krivnjom tuženika kao poslodavca nije radila, zbog čega je stekla pravo na naknadu za vrijeme trajanja prekida rada, a koju bi ostvarila prema redovnom tijeku stvari da nije donijeta nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu, čime dolazi u položaj koji imaju i ostali radnici kod tuženika s obzirom da radnik ne smije trpjeti posljedice zbog nezakonitog poslodavčevog postupanja .

15. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici kao radniku tuženika pripada i naknada plaće u razdoblju od dana donošenja Odluke o otkazu ugovora o za koju odluku o otkazu je pravomoćnom odlukom poslovni broj Pr-310/18 od 10. lipnja 2019. utvrđeno da nije dopuštena i da radni odnos tužiteljice nije prestao od dana prestanka radnog odnosa do isteka ugovora o radu na određeno vrijeme odnosno do 30. rujna 2018. , prema prosječnoj plaći tužiteljice tj. prema plaći koja bi joj bila isplaćena prema ugovoru o radu budući da se prosječne plaće nije mogla izračunati temeljem zadnje 3 prosječne plaće jer je tužiteljici isplaćena samo jedna plaća, do prestanka ugovora o radu. Slijedom navedenog sukladno odredbi članka 95. stavak 1. ZR-a odlučeno je kao u izreci.

16. Stav suda je da tužiteljici temeljem članka 95. st.1. ZR-a pripada plaća za razdoblje od 13. travnja 2018. do 30. rujna 2018. sukladno izračunu vještaka u tabeli 1 u ukupnom iznosu od 2.304,43 eura, a kako je tužitelj i precizirao tužbeni zahtjev.

17.Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužitelju dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da zakonska zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04) dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata.

18.Ostali navodi prema stavu suda ne predstavljaju odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari te se sud na njih nije posebno osvrtao.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate), time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sud je tužiteljici priznao zatražene troškove koji se odnose na troškove: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 Eura sukladno Tbr. 7.t.1. Tarife, neobrazloženi podnesci od 12.11.2024. u iznosu od 50,00 eura sukladno Tbr. 8.t.4., podnesak od 23.10.2025. sukladno Tbr. 8.t.2. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištima od 17.3.2024.,23.10.2025.,27.1.2026.,8.5.2026. u iznosu od po 4x200,00 Eura, sukladno Tbr. 9.t.1. Tarife, zastupanje na ročištima od 13.11.2024. u iznosu od 100,00 Eura, sukladno Tbr. 9.t.2. Tarife. Dakle, za zastupanje po punomoćniku tuž iteljice je na ime troškova postupka priznato ukupno 1.187,50 Eur. Na priznati parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata tekuća od 3. srpnja 2026. pa do isplate sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17) u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

20.Ovaj sud tužiteljici nije dosudio preostali trošak zatražen troškovnikom s obzirom da isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka i nije bio zatražen sukladno OT-u.

U Rijeci, 1. srpnja 2026.

S u d a c:

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika