Republika Hrvatska
Općinski sud u Novom Zagrebu
Turinina 3 - 10010 Zagreb
Poslovni broj: 9 Ps-3/2024-94
(Ps-22/2018)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari I tužitelja-protutuženika PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], te II tužiteljice-protutuženice TČ, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Draženu Gazdi, odvjetniku u Zagrebu, protiv I tuženika- protutužitelja SČ, OIB [osobni identifikacijski broj], II tuženice ĐČ, OIB [osobni identifikacijski broj], III tuženice CČ, OIB [osobni identifikacijski broj], te IV tuženice mlt. FČ, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zz ĐČ, svi iz [adresa], zastupani po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 21. svibnja 2026., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 3. srpnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se I tužitelju-protutuženiku LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II tužiteljici-protutuženici TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da I. tuženiku-protutužitelju DČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplate iznos od 8.885,40 eura (osam tisuća osamsto osamdeset pet eura i četrdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. srpnja 2026. do isplate, određenom člankom 29.stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Odbija se protutužbeni zahtjev I tuženika-protutužitelja SČ, OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu koji glasi:
"Nalaže se 1. tužitelju-protutuženom ŽČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 2. tužiteljici-protutuženoj TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da 1. tuženom-protutužitelju DČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplate iznos od 13.525,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.10.2018. do isplate, određenom člankom 29.stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima, do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana", te u dijelu u kojem potražuje zakonske zatezne kamate tekuće prije presuđenja.
III. Svaka strana snosi svoj trošak parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da su oni suvlasnici svaki u ½ predmetnog stana, kao i da se tuženici neovlašteno nalaze u posjedu istog. Sukladno tome, prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu traže donošenje presude kojom će se naložiti tuženicima da isele iz predmetnog stana te da ga predaju u posjed tužiteljima slobodnog od osoba i stvari, ali i da se naloži tuženicima da im isplate ukupan iznos od 99.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i to temeljem stjecanja bez osnove, uz naknadu troška parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev. Tuženici prije svega osporavaju da su tužitelji suvlasnici predmetnog stana, te ukazuju da je I tuženik vlasnik stana. U tom smislu navode da je predmetna kuća u kojoj se nalazi sporni kat na prvom katu kupljena novcem kojeg je I tužitelj dobio prodajom svog stana (65.000,00 €) i novcem dobivenim kreditom kojeg je realizirao I tužitelj (35.000,00 €), time da je I tuženik plaćao polovicu rate kredita (900,00 kn od ukupno 1.800,00 kn) i tako platio ukupno 160.000,00 kn, a da je otpočetka dogovoreno da I tuženiku pripadne u vlasništvo taj stan, a tužitelju stan u prizemlju. Tuženici nadalje navode da je predmetni stan bio u roh-bau fazi izgradnje te da je I tuženik imao značajna ulaganja kako u stanu, uređenju potkrovlja istog, tako i u uređenju okoliša ali i izgradnje garaže i sjenice. U skladu s tim, I tuženik podnosi protutužbu prema kojoj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je vlasnik predmetnog stana u 1/1, da se briše uknjižba vlasništva tužitelja uz uknjižbu vlasništva na njegovo ime, te postavlja i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za isplatom ukupnog iznosa od 365.500,00 kn od čega se 160.000,00 kn odnosi na plaćene polovice rate spomenutog kredita, a preostalih 205.500,00 kn na povećanje vrijednosti nekretnine uslijed ulaganja I tuženika, uz naknadu troška parničnog postupka.
3. Sud je 6. svibnja 2022. donio presudu broj Ps-22/2018 kojom je točkom I. izreke naloženo 1. tuženiku protutužitelju te 2. -4. tuženicima da predaju 1. i 2. tužiteljima protutuženicima u neposredan posjed, slobodan od osoba i stvari stan upisan u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], z. k. č. br. [katastarska čestica], upisan kao 6.suvlasnički dio:
6086/10000 etažno vlasništvo (E-2), stan oznake 2 na 1. katu i u potkrovlju, koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s kuhinjom, kupaonice i četiri sobe, površine 94,73 m2, sa sporednim dijelovima 2a - loggiom površine 10,63 m2 i 2b - loggiom površine 3,51 m2 (sve obojeno crveno), kao i dijelova zemljišta - dvorišta i zajedničkih prostorija i uređaja zgrade, te dijela pomoćne zgrade u dvorištu koji odgovara i povezan sa suvlasničkim omjerom navedenog stana kao samostalnog dijela u odnosu na korisnu površinu svih drugih stanova i ostalih prostorija u kući, dvorišta te pomoćne zgrade u dvorištu, a u roku od 15 dana. Točkom II. izreke naloženo je 1. tuženiku da isplati 1. i 2. tužiteljima iznos od 125,42 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od travnja do kolovoza 2019. Točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja, u dijelu u kojem su tražili da se 1. -4. tuženici isele iz nekretnine opisane u izreci pod točkom 1. izreke. Točkom IV. izreke odbijeni su 1. i 2. tužitelji sa tužbenim zahtjevom u odnosu na 1. tuženika kojim traže da im isti isplati iznos od 3.159,49 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa, kao i sa zahtjevom u odnosu na 2. -4. tuženike da im isplate iznos od 9.854,66 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa. Točkom V. odbijen je protutužbeni zahtjev 1. tuženika kojim je tražio da se utvrdi: 1) da je vlasnik u 1/1 djela prava vlasništva nekretnine opisane u točki I. izreke presude, 2) da je pogrešna i bez pravne važnosti uknjižba prava vlasništva na prijepornoj nekretnini na ime 1. i 2. tužitelja, pa da je 1. tuženik ovlašten temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva iste na svoje ime, u 1/1 udjela prava vlasništva, uz istovremeno brisanje istog udjela prava vlasništva sa imena 1. i 2. tužitelja sve u roku od 15 dana, kao i eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev kojim je tražio da se naloži 1. i 2. tužiteljima da mu isplate iznos od 48.443,82 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa. Točkom VI. izreke naloženo je 1. tuženiku da naknadi 1. i 2. tužiteljima parnični trošak u iznosu od 6.406,69 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog iznosa, dok je točkom VII. izreke odbijen preostali dio zahtjeva 1. i 2. tužitelja za naknadu parničnog troška u odnosu na 1. tuženika u iznosu od 24.094,00 eura kao neosnovan. Točkom VIII. izreke odbijen je u cijelosti 1. tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška. Točkom IX. izreke određeno je da 1. i 2. tužitelji u odnosu na 2.-4. tuženike, te 2.-4. tuženi u odnosu na 1. i 2. tužitelje, svatko snosi svoj trošak postupka.
4. Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1314/2022 od 24. listopada 2023. potvrđena je presuda Općinskog suda Novom Zagrebu poslovni broj Ps-22/2018 od 6. svibnja 2022., u točki I., III., IV., te u točki V. izreke u odnosu na glavni protutužbeni zahtjev, te u odnosu na eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 21.235,64 eura. Nadalje je istom presudom preinačena točka II. te je odbijen kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužitelja-protutuženih da im I-tuženik SČ isplati iznos od 125,42 eura. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1314/2022 od 24. listopada 2023. ukinuta je prvostupanjska presuda u točki V. izreke u odnosu na eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 27.274,53 eura sa pripadajućim zakonskim kamatama, te u odlukama o parničnom trošku sadržanim u točkama VI., VII., VIII. i IX. izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Sukladno stajalištu suda drugog stupnja, sama činjenica da 1. tuženik nije ustrajao u zahtjevu za naknadu po osnovi učinjenih ulaganja, odnosno korisnih i nužnih troškova, već je isplatu navedenog iznosa tražio s osnova povećane vrijednosti nekretnine, nije od odlučnog značenja zbog toga što sud nije vezan pravnim osnovom na koji se stranka poziva u tužbi, te je 1. tuženik iako ulaganjima u uređenje predmetnog stana nije stekao stvarno pravo - pravo vlasništva istog, isti je stekao obvezno pravni zahtjev za isplatu korisnih odnosno nužnih troškova, u smislu čl. 164. st.2. ili 165. st.3. ZV-a, ovisno o određenim utvrđenjima.
5. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 20. listopada 2003. (list 5 - 7 spisa), presliku izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 8 spisa), presliku dopisa punomoćnika tužitelja upućenog I tuženiku od 3. travnja 2018. (list 9 spisa), presliku odgovora punomoćnika I tuženika na dopis punomoćnika tužitelja od 03. travnja 2018. (list 10 i 11 spisa), presliku dopisa punomoćnika tužitelja od 19. travnja 2018. upućenog I tuženiku s pripadajućom povratnicom (list 12 i 13 spisa), presliku potvrde o prometu po računu I tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 2. listopada 2018. (list 28 - 71 spisa), presliku Ugovora o usluzi banke platni asistent (list 72 - 74 spisa), presliku izvješća o solventnosti (list 76 i 79 spisa), presliku otplatne tablice za kredit (list 77 i 78 spisa), presliku obračuna plaće II-tuženice (list 80 spisa), presliku prosjeka plaće za II- tuženicu (list 82 spisa), presliku Ugovora o gotovinskom namjenskom kreditu od 05. srpnja 2013. (list 84 - 89 spisa), presliku Ugovora o trajnom nalogu od 05. srpnja 2013. (list 90 spisa), presliku otplatne tablice od 03. srpnja 2013. (list 91 i 92 spisa), presliku e-mail korespondencije (list 93 - 95 i 105 spisa), presliku nacrta Ugovora o darovanju nekretnine i Sporazuma o uređenju međusobnih prava i obveza (list 96 - 102, 106 - 108 spisa), presliku dokumenta nazvanog "Ulaganje u kuću od 2003." (list 109 spisa), presliku računa (list 110 - 118 spisa), presliku Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. rujna 2003. (list 131 - 133 spisa), presliku Ugovora o namjenskom kreditu od 21. listopada 2003. (list 134 - 137 spisa), presliku procjene vrijednosti predmetne nekretnine (list 138 - 156 spisa), a osim navedenog izveden je i dokaz saslušanjem I- tužitelja PČ (list 193 - 195 spisa), II-tužiteljice TČ (list 195 spisa), I-tuženika SČ (list 195 - 197 spis), II-tuženice ĐČ (list 198 spisa), III-tuženice CČ (list 198 spisa), dokaz saslušanjem svjedoka ČČ (list 206 - 209 spisa), UČ (list 209 spisa), AČ (list 209 i 210 spisa), OČ (list 210 spisa), EČ (list 211 spisa), GČ (list 216 i 217 spisa), HČ (list 218 spisa), NČ (list 218 i 219 spisa), BČ (list 222 - 224 spisa), ZČ (list 224 spisa), VČ (list 225 spisa), JČ (list 226 i 227 spisa), MČ (list 477 - 479 spisa), PČD (list 479 i 480 spisa), IČ (list 480 spisa), ŠČ (list 480 spisa), RČ (list 480 i 481 spisa), ĆČ (list 481 i 482 spisa), KČ (list 482 i 483 spisa), te PH (list 483 i 484 spisa), a izveden je i dokaz uviđajem na licu mjesta uz građevinsko vještačenje (list 252, 253, 348 - 414, 458 i 459 spisa). U ponovljenom postupku sud je saslušao svjedoke NČ, TH, EČ, ČČ, OČ, te tužitelje i I tuženika, te je proveo dopunsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dariu Šereru.
6. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je protutužbeni zahtjev I tuženika u ukinutom dijelu djelomično osnovan.
7. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.
8. Na ročištu održanom 14. siječnja 2025. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova, a punomoćnici stranaka su se usuglasili da se do tada provedeni dokazi ponovno ne izvode već da se pročitaju zapisnici o izvođenju istih, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku.
9. Predmet postupka u ovom stadiju je protutužbeni zahtjev I tuženika kojom potražuje naknadu po osnovi učinjenih ulaganja, odnosno korisnih i nužnih troškova, a protutužbeni zahtjev je konačno specificirao podneskom od 12. svibnja 2026. kojim potražuje da mu tužitelji isplate iznos od 22.410,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22.10.2018. do isplate.
10. Na ročištu 12. ožujka 2024. punomoćnici stranaka su učinili nespornim da su svi radovi za koje tuženik tvrdi da su izvedeni, a ukoliko su izvedeni, izvedeni do 19. travnja 2018., dok je tijekom ranijeg postupka već utvrđeno da je 1. tuženik zaprimio poziv na iseljenje i predaju tužiteljima stana slobodnog od osoba i stvari 24. travnja 2018. (list 12 i 13 spisa), te je I tuženik postao nepošteni posjednik od trenutka kada je pozvan na predaju stvari.
11. Podneskom od 17. ožujka 2020. I tuženik je specificirao radove za koje tvrdi da ih je financirao i izveo, a sukladno kojem podnesku je onda provedeno vještačenje na okolnost visine vrijednosti izvršenih radova kao i na okolnost razlike u građevinskoj vrijednosti nekretnine prije predmetnih radova i etažiranja u odnosu na vrijednost nakon predmetnih radova i etažiranja, dok su tužitelji osporili da bi svi navedeni radovi u podnesku od 17. ožujka 2020 bili izvedeni od strane I tuženika, dok su u određenom dijelu iste priznali.
12. Iz iskaza svjedoka ČČ proizlazi da su tužitelji ulagali u kuću na način da su kat kuće u kojem živi I tuženik s obitelji uredili tako da bude useljiv, pa su tako opremili kompletno sanitarni čvor, kuhinju, stubište, pločice u kupaoni i kuhinji i sl., a I tuženik je postavio laminat u određenim dijelovima stana, napravio je fiksne stepenice koje vode na tavan, te je uredio tavan na način da je uredio jednu spavaću sobu i jednu dnevnu sobu, stavio je crijep na garažu te zapravo produljio krov na garaži napravivši svojevrsnu sjenicu. Ističe da je I tužitelj prilikom odlaska u mirovinu novcem od otpremnine prefarbao fasadu te promijenio oluke i obložio bratov balkon.
13. Iz iskaza svjedoka UČ proizlazi da su tužitelji imali ulaganja u kuću, ne sjeća se detalja, ali misli da su sva ulaganja upravo oni financirali, a ne njihov sin.
14. Iz iskaza svjedoka TH proizlazi da je pomagao kod određenih radova, navodi da je trebalo popločiti stepenište koje je vodilo na kat kuće, premještane su pločice s jednog zida na drugi, te je trebalo pregledati i ofarbati zidove, te sanirati fasadu budući da je bilo grafita po kući. Misli da na katu kuće nije bilo laminata, a postavljane su i knauf ploče na plafonu, na katu je bila provedena struja i voda. Navodi da je sva ulaganja vršio I tužitelj, isti je napravio garažu odnosno drvarnicu te popločio dvorište.
15. Iz iskaza svjedoka OČ proizlazi da ga je uvijek I tužitelj zvao kada je trebao pomoć oko nekih radova, a iz priče je zaključio da je on i financirao sve te radove. Pomagao mu je oko gradnje garaže, kopali su temelje, zidali, betonirali i sl. Tim radovima je bio prisutan i njegov sin SČ te je i on pomagao u radovima. Nije mu poznato ništa za eventualno ulaganje u kuću od strane njegova sina SČ.
16. Iz iskaza svjedoka EČ proizlazi da ne može reći tko je financirao nabavu materijala za radove kojima je bio prisutan osim što mu je poznato da je I tužitelj kupio keramiku i potreban materijal za postavljanje iste te da ga je uvijek kod svih radova I tužitelj zvao za pomoć. Njegov sin SČ je bio prisutan kod radova koji se odnose na garažu te je tada i pomagao kod tih radova, dok kod ostalih radova nije pomagao.
17. Iz iskaza svjedoka GČ proizlazi da je jedino ulaganje od SČ i ĐČ bilo to da su uredili potkrovlje kuće na način da su napravili jednu sobu ili dvije, te su napravili sjenicu, dok su sva ostala ulaganja na kući bila od strane PČ.
18. Iz iskaza svjedoka HČ proizlazi da je LČ upoznao kada je farbao fasadu na kući, budući da je s njim dogovorio da bude izvođač tih radova. On ga je angažirao na radovima farbanja fasade te mu je i platio te radove. Osim što je farbao fasadu, farbao je i grede koje idu iz krova kuće.
19. Iz iskaza svjedokinje NČ proizlazi da nema saznanja tko je financirao radove na kući.
20. Iz iskaza svjedoka BČ proizlazi da mu je poznato iz razgovora s SČ i ĐČ da su oni napravili garažu i sjenicu, kao i da su nakon rođenja drugog djeteta uredili tavan kuće tako da bude jedna soba, napravili su stepenice do tavana, povukli su struju, sa knaufom su obložili izolaciju odnosno krovište.
21. Iz iskaza svjedoka ZČ proizlazi da je upoznao stranke kada je izvodio radove na stepeništu koje je vodilo od prizemlja na kat kuće. Radio je rukohvat na tom stepeništu, a radio je i na stepeništu koje ide od prvog kata na tavan, a to je bilo stepenište na izvlačenje. Za te radove angažirao ga je SČ, a iste mu nije platio.
22. Iz iskaza svjedokinje VČ proizlazi da su ĐČ i SČ uredili potkrovlje kada im se rodila druga kćer jer im je prostor na prvom katu bio premali, odnosno morali su probijati krov radi izrade stepeništa, povlačili su struju, stavili su laminate. Poznato joj je da je SČ dovozio grede za sjenicu te stol i stolice.
23. Iz iskaza svjedokinje JČ proizlazi da su uređenje kata kuće financirali I-II tuženici uz pomoć njezinih roditelja u smislu da primjerice kada se trebala kupiti kadu onda bi roditelji posudili karticu da se plati na rate. Poznato joj je da su I-II tuženici radili i na garaži, ali ne zna čijim novcima je financirana gradnja garaže, a I-II tuženici financirali su gradnju sjenice. ĐČ i SČ su također uredili potkrovlje kada im se trebalo roditi drugo dijete, te su financirali sve sami.
24. Iz iskaza svjedokinje PČD proizlazi da nema neposrednih saznanja glede ulaganja u predmetnu kuću od strane SČ i ĐČ, već su joj poznate činjenice uglavnom iz priče s njima. Pretpostavlja da su SČ i ĐČ to financirali skupa, a nije joj poznato o kojem iznosu se radi.
25. Svjedoci IČ, ŠČ i ĆČ nemaju saznanja o predmetu postupka.
26. Iz iskaza svjedoka RČ proizlazi da je radio drvene stepenice, a za to su ga angažirali SČ i ĐČ, te mu je i plaćena naknada. Poznato mu je da su kupili jednu i drugu sobu, uređivali kuhinju, dnevni boravak. Pomogao im je angažirati bravara za željeznu konstrukciju na stepeništu, te stolara koji im je napravio ormare u potkrovlju i krevete. Nadalje zna da su oni financirali gradnju sjenice, klupa te drvenih stolova.
27. Iz iskaza svjedokinje KČ proizlazi da su I-II tuženici radili stepenice koje idu iz dnevnog boravka do potkrovlja, a u potkrovlju su uređivali sobu za stariju kćer. Iz razgovora s ĐČ zna da im je jedan stolar radio ormare, a često su ulagali u novi namještaj jer su sve trebali namjestiti, a napravili su i sjenicu pored kuće.
28. Iz iskaza svjedoka PH proizlazi da su I-II tuženici morali postaviti pločice, urediti kupaonu, popraviti zidove, žbukati, uvesti vodu, popraviti kanalizaciju, napraviti odvodnju. Za to su oni digli kredit, a misli da je upravo SČ digao taj kredit za uređenje, ali nije siguran. Naknadno su pravili i ostavu, a on je na garaži postavljao prozore.
29. Na ročištu održanom 14. siječnja 2025. I tuženik je na pitanje suda da pojedinačno po pojedinim stavkama iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Šerer Daria od 12. ožujka 2021. pojasni koji su radovi izvedeni od strane protutužitelja-I tuženika izjavio da su to svi radovi iz predmetnog nalaza i mišljenja počevši od stavke 1.1. pa do stavke 4.11. u ukupnom iznosu od 135.082,90 kuna bez PDV-a, dok je I tužitelj podrobno iskazivao koje radove su izveli tužitelji, a koje I tuženik, s kojim je iskazom u cijelosti bila suglasna II tužiteljica.
30. Prema odredbi čl. 164 st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV) zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.
31. I tuženik je u vrijeme izvođenja radova bio pošteni posjednik s obzirom da je nesporno da su svi radovi izvedeni do 19. travnja 2018., dok je I. tuženik postao nepošteni posjednik kada je zaprimio poziv na iseljenje i predaju tužiteljima stana slobodnog od osoba i stvari 24. travnja 2018. (list 12 i 13 spisa), a naknadno nepoštenje I tuženika-protutužitelja nije relevantno za ono vrijeme u kojem je on bio u pravnom položaju poštenog posjednika, slijedom čega se na istog primjenjuje odredba članka 164 st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno isti ima pravo na naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao.
32. Slijedom navedenog, sud je odredio provođenje dopunskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Dariu Šereru na okolnost utvrđenja koji od radova iz nalaza i mišljenja od 12. ožujka 2021. potpadaju pod nužne te pod korisne troškove, te da u stavkama u kojima je obračunao skupno dobavu materijala i postavljanje odnosno ugradnju određenih radova, zasebno razdvoji trošak materijala te trošak postavljanja. Dopunski nalaz i mišljenje sud je prihvatio kao stručan, objektivan i u skladu s pravilima struke, dok na isti stranke nisu imale primjedaba, osim prigovora punomoćnika tužitelja koji su pravne naravi.
33. Iz dopunskog nalaza i mišljenja razvidno je da stalni sudski vještak Dario Šerer sve radova iz nalaza i mišljenja od 12. ožujka 2021. ocijenio korisnim. Korisnim se smatraju oni troškovi koji su pridonijeli povećanju vrijednosti stvari, a o tome je li vrijednost stvari povećana ili nije, prosuđuje se prema objektivnom kriteriju, odnosno prema tržišnoj vrijednosti. U slučaju kada je pošteni posjednik na tuđu stvar potrošio više nego što je porasla vrijednost te stvari, može od njezinog vlasnika zahtijevati naknadu najviše za onoliko koliko joj je vrijednost povećana.
34. Nadalje, na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka, iskaza stranaka i saslušanih svjedoka, sud je sa sigurnošću mogao utvrditi da je I tuženik izveo samo one radove koje su izričito priznali tužitelji. Naime, tijekom dokaznog postupka je utvrđeno da je I tuženik postavio laminat u određenim dijelovima stana, da je izveo određene radove na prvom katu te potkrovlju, kao i da je izvodio radove na sjenici, a što sami tužitelji niti ne osporavaju, s obzirom da su isti na ročištu održanom 14. siječnja 2025. podrobno iskazivali koje radove su izveli tužitelji, a koje I tuženik. Sve ostale tvrdnje glede preostalih radova iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Šerer Daria od 12. ožujka 2021. za koje I tuženik tvrdi da ih je izveo, sud ne može prihvatiti kao osnovane s obzirom da isto ne proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka (koji nisu niti imali tako detaljna saznanja o vrsti i količini izvedenih radova), niti pak proizlaze iz materijalne dokumentacije u spisu s obzirom da I tuženik takvu dokumentaciju nije dostavio niti pak je nesporno dokazao da je izveo preostala ulaganja. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud ne temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Ukoliko stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti odnosno neistinitosti tvrdnji te će zahtjev odbiti kao neosnovan. S obzirom na navedeno, I tuženiku su priznati korisni troškovi u ukupnom iznosu od 8.885,40 eura, dok je u preostalom dijelu odbijen. Ovdje valja navesti kako su I tuženiku priznati i troškovi pod stavkom 2.1 i 2.9 iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iako tužitelji navode da isto smatraju pokretninom, s obzirom da je stalni sudski vještak u svom nalazu i mišljenju utvrdio takve radove kao korisnima u određenoj vrijednosti, dok tužitelji nisu izričito osporavali da bi isti bili izvedeni od strane I tuženika.
35. Prema odredbi čl. 164. st. 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nužni i korisni troškovi se obračunavaju prema cijenama kad ih se naknađuje, pa je valjalo I tuženiku-protutužitelju priznati kamate od presuđenja.
36. I tuženik-protutužitelj nije dokazao da bi za izvršene radove vršio uplate osobama koje su bile tada u sustavu PDV-a, slijedom čega mu na iznos izvršenih ulaganja nije priznat PDV.
37. Navodi tužitelja da su ulaganja u predmetnu nekretninu vršena iz bračne stečevine I-II tuženika nisu osnovani, s obzirom da isto nije nesporno utvrđeno tijekom postupka niti proizlazi iz provedenih dokaza.
38. U odnosu na prigovor tužitelja o pogrešno postavljenom tužbenom zahtjevu, valja navesti kako je tužbeni zahtjev postavljen za djeljivu novčanu isplatu.
38. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 4. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona. S obzirom da su tužitelji uspjeli samo s točkom I. tužbenog zahtjeva, dok su u preostalom dijelu pravomoćno odbijeni, dok je I tuženik pravomoćno odbijen s glavnim protutužbenim zahtjevom, dok je djelomično uspio s eventualno kumuliranim protutužbenim zahtjevom, ovaj sud utvrđuje da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, te je odlučeno kao u točci III. izreke presude.
39. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 3. srpnja 2026.
Sudac
Ana Tomašić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem ovog suda na županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
