REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] D 5
Poslovni broj: Us I-839/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji tog suda Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja Riba i vino d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 87589264379, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Primorsko – goranske, Policijske postaje Mali Lošinj s ispostavom Cres, Šetalište 20. travnja 8, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave – dozvola za boravak i rad, 3. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Primorsko- goranskoj, Policijskoj postaji Mali Lošinj s ispostavom Cres, da odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad od 13. ožujka 2026. za radnika DČ, u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude.
II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 (tisuću i dvjesto i pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 19. svibnja 2026. podnio tužbu radi propuštanja tuženika da odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad od 13. ožujka 2026. za radnika DČ i predlaže sudu da naloži tuženiku da donese odluku o navedenom zahtjevu.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je neutemeljen navod tužitelja da je tuženik propustio izdati dozvolu za boravak i rad u zakonski propisanom roku, odnosno da nije odlučio o zahtjevu u zakonskom roku iz članka 92. stavka 2. Zakona o strancima („Narodne novine” broj 133/20 114/22 151/22 40/25) iz razloga pasivnosti administracije, odnosno šutnje uprave. Tuženik napominje da je u postupku bilo potrebno provesti operativnu provjeru sigurnosnih i drugih relevantnih okolnosti sukladno odredbama članka 5. Zakona o strancima članka 56. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine” broj 136/21). Provođenje navedenih provjera predstavlja radnju nužnu za zakonito i pravilno odlučivanje o zahtjevu jer se na temelju rezultata provjere utvrđuje postoje li sigurnosne ili druge zapreke za odobrenje boravka. Takvo postupanje u potpunosti da je u skladu s načelom materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine” broj 47/09 110/21) prema kojem je upravo tijelo dužno utvrditi sve činjenice i okolnosti važne za donošenje zakonite odluke. Zbog prirode postupka i nužnosti pribavljanja potpunih i točnih podataka o relevantnim okolnostima, odlučivanje nije bilo moguće prije završetka navedenih provjera. Stoga tuženik ponovno ističe da kašnjenje u odlučivanju nije posljedica pasivnosti tuženika nego objektivnih okolnosti vezanih i uz trajanje unutarnjih operativnih radnji koje su nužne radi zakonitog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Nadalje tijekom operativnog dijela postupka i pribavljanja potrebnih saznanja utvrđeno je da postoji osnovana sumnja za postojanje zapreka za izdavanje predmetne dozvole za boravak i rad u vidu nepravilnosti u vezi s radno- pravnim propisima, odnosno da bi se tužitelj mogao nalaziti na popisu poslodavaca kod kojih su utvrđene nepravilnosti u vezi s radno-pravnim propisima, na takozvanoj „crnoj listi” Ministarstva rada, mirovinskog sustava obitelji i socijalne politike. Sukladno članku 93. stavku 1. točke 8. Zakona o strancima takva okolnost da predstavlja zapreku za izdavanje dozvole za boravak i rad, te je tuženik nakon utvrđene nove činjenice bitne za rješavanje ove upravne stvari zatražio od nadležnog inspektorata dodatne provjere i postupanje u, odnosu na isto, o čemu obavijest do danas nije zaprimio, iz kojeg razloga predmet nije riješen, odnosno isti je još uvijek u postupku. Navedeno da je imalo utjecaj na dinamiku postupka, te da je zbog navedenog došlo do zastoja u postupku koji nije posljedica ne postupanja tijela u smislu šutnje uprave, već posljedica zakonske nemogućnosti postupanja dok sve provjere ne budu okončane. Nadalje tuženik napominje da je ostavljeni zakonski rok za rješavanje u predmetu od 15 dana realno vrlo teško, pa i nemoguće ispoštovati kako bi se proveo zakoniti i kvalitetan postupak, te je potrebno naglasiti da je predmetni postupak oko izdavanja dozvole za boravak i rad okončan u najkraćem realno mogućem roku nakon izvršenih propisanih i potrebnih provjera, te do eventualnog kašnjenja u izdavanju iste dozvole nikako da nije došlo zbog neaktivnosti tijela, odnosno tromosti administracije, već zbog stvarno realnih potreba za izvršavanjem svih potrebnih radnji. Slijedom svega navedenog tuženik smatra da su navodi tužitelja neosnovani te da postupanje tuženika nije bilo protivno zakonu niti pravilima postupka te se predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
3. Tužbeni zahtjev je osnovan.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis.
5. Odredbom članka 91. stavka 5. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, dalje: Zakon) propisano je da o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad sukladno članku 97. ovoga Zakona policijska uprava odnosno policijska postaja dužna je odlučiti u roku od petnaest dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
6. Odredbom članka 40. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka.
7. Prema podacima spisa predmeta predmetni zahtjev tužitelja je podnesen 10. travnja 2026., o kojem zahtjevu nije odlučeno, što proizlazi i iz odgovora na tužbu tuženika.
8. Iz prethodno citiranih odredaba Zakona, proizlazi da je u konkretnom slučaju tužba zbog šutnje uprave podnesena 19. svibnja 2026., dakle nakon proteka roka iz prethodno citiranog članka ZUS-a.
9. Iz svega navedenog proizlazi da je šutnja uprave nastupa isključivo protekom zakonskog roka od 15 dana od podnošenja urednog zahtjeva za dozvolu za boravak i rad. Predmetni rok je zakonski rok, u kojem je tuženik morao odlučiti o zahtjevu tužitelja. Istekom navedenog roka počinje teći dodatni rok od 8 dana koji je propisan člankom 40. stavak 2. ZUS-a. Navedenom odredbom propisano je da pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se sudu podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.
10. Istekom navedenog roka stječu se uvjeti za pokretanje upravnog spora, zbog šutnje uprave, a činjenica da tuženik eventualno provodi dodatne provjere ne može imati utjecaj na obvezu donošenja odluke u zakonskom roku, niti može opravdati propuštanje postupanja po uredno podnesenom zahtjevu.
11. Isto stajalište da je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju pod posl. br. Usž-563/2025-2 od dana 26. ožujka 2025. godine, prema kojem u pogledu rokova za odlučivanje povodom zahtjeva, Zakon o strancima ima prednost u primjeni pred Zakonom o općem upravnom postupku.
12. Dakle, ako je tužba podnesena nakon proteka roka od 15 dana za odlučivanje i dodatnog roka od 8 dana za podnošenje tužbe, ona je osnovana, pod uvjetom da ju je podnijela ovlaštena osoba.
13. Slijedom navedenog, u postupku nakon ove presude tuženik će u zadanom roku riješiti o zahtjevu tužitelja, sukladno članku 117. stavku 3. ZUS-a, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
14. Tužitelju je obzirom na potpuni uspjeh u sporu, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 i 107/25), dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 Eura (Tbr. 27/1 u svezi s Tbr. 46). Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate sukladno članku 144. stavak 4. ZUS-a.
U Rijeci 3. srpnja 2026.
Sutkinja:
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.
Protiv točke II. izreke ove presude, dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dostaviti:
-opunomoćeniku tužitelja Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
-tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Primorsko – goranskoj, Policijskoj postaji Mali Lošinj s ispostavom Cres, Šetalište 20. travnja 8, uz spis predmeta upravnog postupka
