REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
STALNA SLUŽBA U SUPETRU
Posl. broj P-5083/2023-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji ovog suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika: DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima Miri Boban i Gordanu Loliću, odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda u Splitu, radi činjenja, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 2. lipnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave odluke, dana 3. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e:
I. Dužan je tuženi DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prestati bespravno uznemiravati tužitelja ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u ostvarivanju njegovih vlasničkih prava na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te mu se ujedno nalaže uspostava prijašnjeg stanja na navedenoj nekretnini na način da vrati ogradu tužitelja koju je bespravno uklonio sa predmetne nekretnine, na isto mjesto na kojem je i stajala, zajedno sa popravkom dijela nekretnine koju je uništio, kao i da ukloni sve što je izgradio na nekretnini tužitelja, a koji dio je označen u vještvu vještaka Marijana Ricova od 10.02.2026.g., te vještaka Dražena Bušića iz vještva od 27.01.2026.g., na kojem vještvu, a koje čini sastavni dio ove presude, je točkama E,F,C,D,E i lila bojom, površine 3,7 m2, označen dio koji je u vlasništvu tužitelja, koji dio je također označen istom oznakom u vještvu, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe, a što će u protivnom o trošku tuženika po trećim osobama učiniti tužitelj.
II. Zabranjuje se tuženom DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], bilo kakvo izvođenje ovakvih ili sličnih radova na predmetnoj nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te svako isto ili slično uznemiravanje, pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 2.000,00 EUR, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je tužitelj nesporni, stvarni i faktični suvlasnik predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za ½ dijela, zajedno sa svojom suprugom VN, te je u tom smislu na istoj nekretnini a prema tuženikovoj nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], postavio ogradu koju da je tuženik nezakonito uklonio srušio zid na predmetnoj nekretnini tužitelja, te neovlašteno ušao u nekretninu tužitelja, sa svojom nezakonitom gradnjom mosta, kojega je sam morao ukloniti zbog njegove dotrajalosti i opasnosti za živote i imovinu ljudi. Nadalje, što se tiče same gradnje mosta, da je tuženik isti izgradio bez ikakve dozvole nadležnog tijela, znanja općine Pučišća, i suglasnosti Konzervatorskog zavoda u Splitu, te da je na taj način uzurpirao tužiteljevo vlasništvo, što da je tužitelj bezuspješno pokušao riješiti mirnim putem, zbog čega predlaže se kao u izreci presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se istoj protivi kao i tužbenom zahtjevu, u cijelosti, kao neosnovanom i neistinitom te predlaže istu odbaciti, podredno odbiti, uz osudu tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška. Prvenstveno ističe da su netočni navodi iz tužbe da bi tužitelj na svojoj nekretnini, a prema tuženikovoj, postavio ogradu koju je tuženik nezakonito uklonio, da je tuženik srušio zid na predmetnoj nekretnini, te neovlašteno ušao u nekretninu tužitelja, sa svojom nezakonitom gradnjom mosta, te na taj način uznemirio tužiteljevo vlasništvo nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], jer da tužitelj nije postavio nikakvu ogradu jer da je ista prethodno postojala te je ista bila i ostala tuženikova. Jednako tako da tuženik nije srušio nikakav zid na predmetnoj nekretnini, niti je na bilo koji način uznemirio vlasništvo tužitelja, te u tom pravcu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, ali i prigovor promašene pasivne legitimacije. Nadalje, da je predmetni most, iznad ulice Put Rogoja, u isključivom vlasništvu tuženika, da je to oduvijek bio, te da predstavlja terasu u vlasništvu tuženika, kojoj se pristupa iz obiteljske kuće tuženika. Ovakvo stanje da egzistira više od 50 godina, s tim da prethodno, predmetne nekretnine nisu bile podijeljene te je današnja terasa, most, bio prolaz iz nekretnine tuženika, na temelju kojeg se pristupalo u nekretninu tužitelja, ali, predci tuženika i tužitelja, sklopili su davne 1972. godine Ugovor o diobi, kojim su se međusobno podijelili i utvrdili da most pripada u isključivo vlasništvo prednika tuženika, odnosno da je člankom V. istog Ugovora o diobi naznačeno da: „Most i stepenice koje spajaju „stojnu kuću“ (čest. zgr. [katastarska čestica]) s č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] ostaju vlasništvo ŠN (prednika tuženika).“ Slijedom svega navedenoga, da je očito da tužitelj nije dokazao osnovnu pretpostavku da bi uopće bio aktivno legitimiran u ovome postupku, a to je njegovo vlasništvo onoga što čini predmet spora. Jednako tako, da tužitelj zahtjeva uspostavu prijašnjeg stanja, s tim da nije dokazao, niti opisao, kako je to izgledalo prijašnje stanje, zbog čega da je tužbeni zahtjev nedopustiv, neodređen, i neizvršiv. Nadalje, da tužitelj nije dokazao da je tuženik, na bilo koji način, zapačao predmetnu nekretninu, niti da je uznemiravao njegovo pravo vlasništva, stoga je tužbeno traženje tužitelja, na prestanak bespravnog uznemiravanja te uspostavu prvobitnog stanja neosnovano i promašeno.
3. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to: zk izvadak za čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Potvrda PP Brač od 7.11.2023.g., odgovor PP fotografije ( list 10-14 spisa), Ugovor o diobi od 24.08.1972.g., izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju i građevinu, saslušani su svjedoci NN, EN, BN, HN, LN, GN, te parnične stranke.
4. Među strankama je sporno jeli tuženik vršenjem građevinskih radova na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelja zasmetao u vršenju njegovih vlasničkih prava na navedenoj nekretnini, odnosno je li tuženik bio ovlašten vršiti opisane građevinske radove na dijelu nekretnine koje je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik.
5. Odredba članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koja regulira zaštitu od uznemiravanja vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, propisuje da vlasnik može od suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario to svoje pravo mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo, i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to i dokaže.
6. Tuženik tvrdi da je bio ovlašten poduzeti predmetne građevinske radove navodeći da je isključivi vlasnik predmetnog "mosta" odnosno visećeg prolaza, u naravi terase tuženika na koju se pristupa isključivo iz njegove kuće, a da to proizlazi i iz Ugovora o diobi iz 1972. godine, kojim su se prednici stranaka međusobno podijelili te da je člankom V. istog Ugovora o diobi naznačeno da: „Most i stepenice koje spajaju „stojnu kuću“ (čest. zgr. [katastarska čestica]) s č. zgr. [katastarska čestica] i č. zem. [katastarska čestica] ostaju vlasništvo ŠN.“ U nastavku citata članka V. Ugovora, navodi se:" ali je on (ŠNprednik tuženika) dužan stepenice srušiti, ako to zatraže AN (prednica tužitelja ) i ostali suvlasnici.
7. Pregledom zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na čijem je dijelu tuženik izvršio predmetne radove utvrđeno je da je ista uknjižena kao vlasništvo tužitelja ĐN i njegove supruge VN za cijelo.
8. U svom nalazu je vještak za geodeziju Dražen Bušić utvrdio da predmetna nekretnina označena kao č. zem. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina], predstavlja kako slijedi: - dio č. zem. [katastarska čestica] označen na Skici mjesta očevida točkama „E,F,C,D,E“ i lila bojom, površine 3,7 m2, u naravi dio ogradnog zida tužitelja kao i kameni podest poviše otvorene ljetne kuhinje (lavandin i radna ploča), sve na etaži prvog kata kao produžetak balkona tuženika; te - dio č. zem. [katastarska čestica] označen na Skici mjesta očevida točkama „A,B,C,F,A“ i žutom bojom, površine 5,9 m2, u naravi balkon odnosno „most“ na etaži prvog kata, na koji se pristupa iz kuće tuženika, a sagrađen je poviše ulice Put Rogoja. Čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj se nalazi "most", terasa tuženika uknjižena je kao put u vlasništvu Republike Hrvatske.
9. Vještak za graditeljstvo dipl. ing. Marijan Ricov opisao je izvedene građevinske radove kako slijedi: Predmetni mostić je armirano betonska ploča koja je s jedne strane upeta u zgradu tuženika a sa druge strane naslonjena na ogradni zid tužitelja. Ograda mostića je od plinobetona tip SIPOREX ili YTONG. Sam mostić iznad ulice Put Rogoja je ispunjen otpadom od rušenja dijela mostića sa dijela posjeda tužitelja. Obzirom na konzervatorske uvjete navodi da se uvidom u PPU Općine Pučišća može zaključiti da se predmetna lokacija nalazi unutar zaštićene kulturno povijesne cjeline naselja Pučišća, te da je taj zaključak potvrđen u komunikaciji sa Konzervatorskim odjelom u Splitu. U odredbama za provođenje detaljno su opisane aktivnosti. Člancima 26. i 106. odredbi za provođenje, propisano je da na području zaštićene povijesne graditeljske cjeline Pučišća, kontaktnom području zaštićene povijesne cjeline Pučišća te u zonama vrijednih ruralnih cjelina naselja Pražnica i Gornji Humac, zgrade treba oblikovati u jasnom skladu s lokalnim tradicijskim oblicima, bojama i materijalima. Svi zahvati u prostoru unutar zaštićene povijesne cjeline naselja Pučišća zahtijevaju prethodnu suglasnost nadležnog tijela za zaštitu spomenika kulture, a kako je pobliže određeno u poglavlju 6. ovog Plana. Člankom 102. stavak 2. propisano je da posebnom konzervatorskom postupku osobito podliježu sljedeći zahvati na zaštićenim građevinama, sklopovima, područjima (zonama) i lokalitetima: popravak i održavanje postojećih građevina, funkcionalne prenamjene postojećih građevina, nadogradnje, prigradnje, preoblikovanja i građevinske prilagodbe, (adaptacije), rušenja i uklanjanja građevina ili njihovih dijelova, novogradnje na zaštićenim česticama ili unutar zaštićenih predjela, izvođenje radova na arheološkim lokalitetima. Vještak u svom stručnom mišljenju navodi kako odabir materijala za izradu mostića (armirani beton, ploče od plinobetona) bitno odudara od materijala primjerenih postojećoj zgradi tuženika i ogradnog zida tužitelja. S obzirom na lokaciju predmeta spora (unutar zaštićene kulturno povijesne cjeline naselja Pučišća) smatra da je trebalo prije izvođenja radova zatražiti uvjete od nadležnog Konzervatorskog odjela u Splitu. Mišljenja je da nadležni Konzervatorski odjel ne bi dao suglasnost na ovakav tip izgradnje.
10. Na okolnost izvedenih radova te ovlaštenja za izvođenje istih, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka. Tako je svjedok NN, naveo da obnaša dužnost načelnika općine Pučišća od 2009. do danas tako da su mu okolnosti poznate. Radi se o mostu između kuće tuženika i dvorišta tužitelja koji je bio u jako lošem stanju a obzirom da se ispod istoga nalazi javni prolaz zbog svog derutnog stanja ugrožavao je prolaznike. Općina Pučišća je reagirala na način da je najprije osigurala potporne stupove kako bi otklonila daljnju opasnost a nakon toga su kontaktirali vlasnike čestica sa lijeve i sa desne strane tog mosta s time da je vlasnik zemljišta koje je danas u vlasništvu tužitelja bio starija osoba, danas ima 95 godina i živi u [adresa] zbog čega su kontaktirali IN koja živi u [adresa] i koja im je rekla da će u kratkom roku otkloniti opasnost. U tom razgovoru da se nije spominjalo na koji način će otkloniti opasnost međutim, da su unutar mjesec ili dva tuženici porušili most u cijelosti. Nakon nešto više od godinu dana most je ponovno izgrađen a kasnije su saznali da ga je izgradio tuženik zbog čega je intervenirala policija obzirom da je isti izgrađen bez potrebne građ. dokumentacije i odobrenja konzervatorskog zavoda. Ističe da je cijeli centar mjesta Pučišća pod konzervatorskom zaštitom kao zaštićena povijesna cjelina, s time da je kuća tuženika zaštićena kao pojedinačno zaštićeni objekt, zbog čega je za poduzimanje bilo kakvih građevinskih zahvata u centru mjesta potrebna suglasnost konzervatorskog zavoda. Na poseban upit pun. tužitelja gdje završava most kojega su izgradili tuženici iz njihove kuće svjedok navodi da taj most završava na ogradnom zidu tužitelja. Sjeća se da je na parceli tužitelja ranije postojao podest i stepenište i to iz razdoblja kada su vlasnici obje nekretnine bili obitelj IN s time da je prolaz ispod mosta oduvijek služio kao javni put. Na dalje upitan jesu li tuženici koristili taj most za prolaz svjedok navodi da je moguće da su ga koristili s obzirom da su oni jedini i mogli iz svoje kuće na njega pristupiti međutim oni njime nisu mogli pristupiti na parcelu tužitelja. Svjedok EN, naveo je da su mu okolnosti vezane uz predmet spora poznate obzirom da je kao vlasnik građ. obrta radio na kući tužitelja tijekom 2022. godine i to u razdoblju od 5,6 mjeseci. Poznato mu je da se predmetni most urušio sam od sebe, a nakon nekih 10-ak dana tuženik je isti napravio u šalungu i pokrio betonom, s time da je staru željeznu ogradu koja se nalazila unutar zemljišta tužitelja zamijenio pločama itonga. Tuženik ga je pitao bi li za njega odredili taj posao što je on odbio, s tim da je tuženiku cijelo vrijeme govorio da to ne smije raditi, a tuženik ga nije slušao. Upitan je li primijetio u vrijeme dok je bio na gradilištu kod tužitelja da bi tuženik ili netko drugi koristio taj most prije obnove navodi da ga nitko nije koristio niti ga je mogao koristiti već zadnjih 30-ak godina obzirom da je bio potpuno derutan i opasan, a vrata koja vode prema tome mostu uvijek su bila zatvorena. Svjedok BN naveo je da je zajedno sa svojim bratom EN koji je ranije dao svoj iskaz, radio na kući tužitelja obzirom da ima vlastiti građ. obrt. Na predmetnom mostu nije nikada vidio nikoga, isti je izgrađen sigurno pred 100 godina i bio je potpuno derutan, a raniji vlasnici obitelj IN dok je bio u funkciji koristili su ga pristup svome zemljištu koji je danas u vlasništvu tužitelja. U vrijeme dok su radili na nekrentini tužitelja tuženik je gotovo preko noći betonirao taj most, s time da je umjesto ranije postojeće cigle koja se urušila postavio ogradne zidove od itonga s time da je i na nekrentini u vlasništvu tužitelja odrezao staru metalnu ogradu koja se nalazila unutar parcele tužitelja sigurno jedan metar i na to mjesto također postavio itong ploče. Dodaje da njemu taj most danas izgleda "nakaradno". Svjedok HN, naveo je da mu je predmet ovog spora poznat jer je dobar prijatelj s tužiteljem ĐN, tako da je primijetio da je tuženik u vrlo kratkom roku betonirao stari drveni most koji je do tog trenutka bio u jako lošem derutnom stanju i poduprt sa gredama kako ne bi pao. Tuženik je cijeli taj betonirani prostor ogradio itong zidovima koje je kasnije žbukao. Također je tuženik betonirao i dio površine koja se nalazi na nekrentini u vlasništvu tužitelja i taj dio je također ogradio itong pločama s time da je prethodno uklonio željeznu ogradu koja se na tome mjestu nalazila. Svjedok LN, naveo je da je dalji rođak tuženika pa mu je kuća koja se nalazi uz predmet ovoga spora, odnosno uz parcelu tužitelja poznata. Posjećivao je pok. ZN oca tuženika, a prije toga je u tu kuću odlazio u posjed šjora SN, koja je bila Radoševa teta. ŠN umro je pred nekih 15 godina, s time da on nije živio u toj kući nego je ljeti dolazio iz Splita. Nekretnina koja je sada u vlasništvu tužitelja ranije je bila vlasništvo i posjed obitelji ŠN s time da je KN pripala ta nekretnina, a njen suprug KN je tu nekretninu prodao tužitelju pred nekoliko godina. Navodi da je predmetni most bio dugo u derutnom stanju, poznato mu je da su iz općine pozivali ZN, oca tuženika da nešto poduzme odnosno da ga popravi, što je na kraju napravio DN na način da je podmetnuo dvije solidne drvene grede. Poznato mu je da je ranije na strani tužiteljeve nekretnine postojala stara željezna ograda. Cijeli taj dio je ranije bio zarastao u bršljan i draču. Upitan je li i kada zadnji put bio na spornom mostu navodi da je s ZN odlazio u njegovu kuću, kada bi bili otvorili vrata prema mostiću, s time da tim mostom nisu šetali do kraja jer je bio derutan. Upitan od strane pun. tužitelja da se očituje o tome u čijem bi vlasništvu bio zid na skici vještaka Burazina od 10.4.2024. označen slovima BCEH navodi da je to javni zid prema njegovom mišljenju. Svjedok GN, naveo je da mu je predmetna nekretnina poznata jer su njegovi roditelji bili u jako dobrim odnosima s prednicima tuženika osobito sa SN. Sjeća se predmetnog mosta i toga da su članovi obitelji na njemu često boravili s time da u to vrijeme se preko mosta pristupalo na stepenište na parcelu preko puta kuće SN koja je u to vrijeme također bila u njihovom vlasništvu a koja se koristila za poljoprivredne svrhe. Kasnije je rođakinja obitelji SN tu gospodarstvenu zgradu prenamijenila u stambeni prostor. Na tome mostiću je prema parceli tužitelja i to uz kraj toga mosta postojala željezna ograda. Nije mu poznato tko je postavio tu željeznu ogradu.
11. Saslušani svjedoci iskazivali su iskreno o saznanjima koje imaju o predmetu spora pa im je sud u cijelosti i povjerovao.
12. Tužitelj ĐN, pok. Đ naveo je da je kuću u [adresa] kupio 2021. od gospodina D. U trenutku kada je kupio kuću na mjestu spora nalazila se stara željezna ograda s time da ograda nije bila oko cijele terase tuženika već samo s prednje strane prema njegovoj nekrentini, odnosno da se ista nalazila unutar njegove parcele, jer smatra da međa između posjeda tuženika i njegovog posjeda predstavlja kameni zid. Tuženik je bez da ga je obavijestio uklonio tu staru željeznu ogradu i na njeno mjesto stavio itong ogradu s time da je ogradio i cijelu terasu. Upita navodi da iz njegovog dvorišta ne postoji mogućnost pristupa na taj betonski plato iako mu je poznato da je ranije postojalo kameno stepenište koje je porušeno. Navodi da je u trenutku kada je kupio kuću bio siguran da među između posjeda predstavlja zid kojim je ograđena njegova parcela prema prolazu a upitan je li smatrao da je most koji spaja njihove dvije parcele vlasništvo tuženika navodi da je smatrao da je to vlasništvo općine obzirom da se nalazi poviše javnog puta. Na poseban upit pun. tuženika je li mu prodavatelj UN u trenutku kada mu je prodao nekretninu pokazao gdje se nalazi međa s istočne strane, navodi da mu je prodavatelj kao među označio zid koji se proteže uz prolaz. Dodaje da ja u kontaktu s gospodinom V ( prednik tužitelja ) koji ima više od 90 godina i živi u [adresa], koji ga je obavijestio o tome da je tuženik pokušao dobiti nekakvu pisanu izjavu da bi ovaj sporni dio pripadao posjedu i vlasništvu tuženika koje je on odbio. Tuženik DN, pok. ZN, naveo je da je njegov nono ŠN predmetnu nekrentinu darovao supruzi PN koja je u rodu s njihovom obitelji i tim ugovorom da je bilo uglavljeno da u slučaju da daroprimac odluči prodati nekrentinu da je dužan prvo ponuditi darovatelju što on nije napravio tako da meni nije bilo poznato niti sam imao saznanja da je ta kuća prodana tužitelju. Navodi da je predmetna terasa posljednjih godina bila u jako lošem stanju, derutna i opasna za prolaznike zbog čega ju je odlučio obnoviti. Kada je konačno našao osobe koje će izvesti te radove, umjesto stare željezne ograde koja se nalazila sa sve tri strane terase stavio je itong ploče i to na istom mjestu gdje se nalazila željezna ograda, a upitan je li i na vrhu sada porušenog stepeništa koji se nalazio na posjedu tužitelja bila stara željezna ograda navodi da su se nalazila željezna vrata i žica koje je tužitelj skinuo kada je porušio kameno stepenište tako da je i taj dio gdje su se ranije nalazila vrata ugradio itong. Upitan navodi da su predmetnu terasu-most redovito koristili, na njoj su sušili robu, tukli tepihe, nekad bi popili kavu. Na poseban upit pun. tužitelja je li prije početka izvođenja radova na predmetnom sporu o tome obavijestio tužitelja odnosno od njega tražio suglasnost navodi da nije jer je radove izvodio na svome vlasništvu zbog čega nije trebao tužitelja tražiti dopuštenje. Na poseban upit pun. tuženika tuženik navodi da od kada je tužitelj kupio kuću nikada mu nije priječio da pristupa na ovaj sporni dio terase. U odnosu na navod tužitelja da bi pokušao utjecati na gosp. PN da mu potpiše izjavu o predmetnom mostu, navodi da je točno je da ga je zvao telefonom i objasnio o čemu se radi a da je on je u tom razgovoru pokazao razumijevanje i rekao da je i njemu poznato da je taj dio terase u vlasništvu obitelj DN, a on ga je zamolio to objasni tužitelju, što je rekao da će i napraviti. Također je obavijestio PN da će mu putem punice poslati izjavu da je potpiše baš kako bi izbjegao cijelu ovu parnicu. Punica ga je nekoliko puta tražila međutim UN je izbjegavao naći se s njom a kada ga je ponovno zvao sasvim je promijenio ton, rekao mu je: " za šta će njemu ta teraca." Međutim na kraju toga razgovora, kada mu je rekao da samo želi ono što je njegovo, KN je ponovno pristao da potpiše izjavu što je ponovno odugovlačio, a nakon dva dana mu se javio njegov odvjetnik i rekao da ga više ne kontaktira. Pojašnjava da je u prednjem dijelu prema parceli tužitelja most terasa bila ograđena željeznom ogradom a ostali dio do fasade njegove kuće bio je ograđen drvom i kamenom.
13. Kako nije sporno da je tužitelj upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik sporne nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo, obzirom da tuženik nije dokazao da bi mu pripadalo bilo kavo pravo na ogradnom zidu u vlasništvu tužitelja, kao što nije sporno to da je upravo tuženik uklonio željeznu ogradu koja se nalazila na nekretnini u vlasništvu tužitelja u naravi ogradni zid njegove parcele, tužbeni zahtjev tužitelja usvojen je u cijelosti, te je odlučeno kao u izreci presude.
U Supetru, dana 3. srpnja 2026.
Sutkinja:
Katarina Heinrich
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostaviti:
1. odvj. Dean Rahan, Supetar
2. odvj. Gordan Lolić, Supetar