Poslovni broj: Us I-366/2026-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š EN J E

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom tužiteljice CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik GP suprug tužiteljice, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove i infrastrukturu, Domovinskog rata 2, Split, OIB: 40781519492, u postupku ne postupanja po zahtjevu za odobrenje izgradnje pristupne rampe za osobu s invaliditetom, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 3. lipnja 2026., a objavljene 3. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: 363-01/25-0001/0015, URBROJ: 2181/1-10/15-25-0002 od 11. prosinca 2025., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužiteljice za donošenjem rješenja o privremenoj mjeri kojom se Gradu Omišu nalaže da u roku od 15 dana izvrši radove na izradi rampe (ili omogući drugo rješenje pristupačnosti) te se tužiteljici osigura nesmetan pristup kući i odredi novčana kazna (penali) za neizvršenje privremene mjere, te da se rješenjem o privremenoj mjeri zabrani otuđenje, opterećenje i promjena namjene dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te naloži zemljišnoknjižnom odjelu zabilježba ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: 363-01/25-0001/0015, URBROJ: 2181/1-10/15-25-0002 od 11. prosinca 2025., nalaže se Splitsko-dalmatinskoj županiji, Gradu Omišu, Upravnom odjelu za komunalno stambene djelatnosti, uređenje prostora i zaštitu okoliša, da odmah, a najkasnije u roku od 8 (osam) dana od zaprimanja ovog rješenja, odluči o predmetnom zahtjevu CP, ovdje tužiteljice, za odobrenje izgradnje pristupne rampe za osobu s invaliditetom u invalidskim kolicima, na javnoj površini, na spoju [adresa] i [adresa].

2. Protiv osporavanog rješenja tužiteljica je pravodobno podnijela tužbu s prijedlogom za privremenu mjeru, naknadu štete, sudske penale i zabilježbu spora u zemljišniku navodeći da je zbog ne postupanja tuženika i zainteresirane osobe (Grada Omiša) već četiri godine u potpunoj izolaciji, a da joj je izlazak iz doma moguć isključivo uz pomoć saniteta, radi čega predlaže da Sud na temelju odredbe čl. 47. Zakona o upravnim sporovima donese rješenje o privremenoj mjeri kojom se nalaže da se hitno izradi pristup na javnoj ulici, do pravomoćnosti presude te zabrani otuđenje, opterećenje i promjenu namjene dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i naloži zemljišnoknjižnom odjelu zabilježbu ovog spora. Da je donošenje privremene mjere nužno jer da treće osobe u sprezi s tuženikom pokušavaju steći vlasništvo nad javnim dobrom (ulicom) na kojem se jedino može izgraditi rampa, čime da bi se trajno onemogućilo pravo tužiteljice na pristupačnost. S tim u vezi navodi da su isti pokrenuli parnični postupak pri Općinskom sudu u Splitu koji se vodi pod posl. br. predmeta: P- 1196/2025 gdje tužbom radi dosjelosti žele steći vlasništvo na javnom dobru/ nerazvrstana cesta. Da su također su pokrenuli i pojedinačni ispravni postupak, međutim da su odbijeni Rješenjem Općinskog suda u Splitu, Poseban zemljišnoknjižni odjel u Omišu, Poslovni broj: Z-30165/2023).

2.1. Tužiteljica nadalje u tužbi navodi da je osoba s invaliditetom koja se zbog nedostatka pristupačnosti na svoju nekretninu č.z. 4337/10, k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], nalazi u dugotrajnoj izolaciji i nemogućnosti samostalnog kretanja, čime da joj je povrijeđeno pravo osobe s invaliditetom na jednak pristup javnim površinama i slobodno kretanje, što da predstavlja nerazmjerno ograničenje prava, čime je rampa/pristupačnost nužna. Tužiteljica opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te navodi da je dana 11. 11. 2021.g. podnijela zahtjev Gradu Omišu radi rješavanja pristupačnosti i izrade rampe na javnom dobru / nerazvrstana cesta kat. čest. [katastarska čestica], č.z. 4337/1, [adresa] i [adresa], č.z. 4337/15 na koji se nalazi ulaz u kuću tužiteljice. Da je u zahtjevu navedeno da je rampa potrebna zbog fizičkog stanja tužiteljice i da se radi o pristupačnosti kao javnom interesu, da je za svoje potrebe u vlastitoj režiji, izradila rampu sa sjedalom, preko zajedničkog stepeništa na zapadnom ulazu. Međutim, da je ista dotrajala i uklonjena, da se zdravstveno stanje tužiteljice pogoršalo (nemogućnost sigurnog transfera) te da je iz tog razloga zatražena pomoć Grada Omiša. Da je tužiteljica podnijela požurnice Gradu Omišu zbog šutnje i neodlučivanja. Da je Grad Omiš pokrenuo radove na izradi rampe, potrošio cca 15.000 EUR, međutim da je radove zaustavio i vratio sve u prvobitno stanje, a sve navedeno da je dokumentirano s fotografijama, pisanim izjavama i službenim dopisima. Da je tužiteljica bila izložena i dodatnoj stigmatizaciji, jer da je u tisku „Slobodna Dalmacija" Pročelnik iznio izjavu iz koje se može zaključiti da tužiteljica navodno koristi svoj invaliditet kako bi dobila rampu na privatnoj parceli, što da je dovelo do podsmijeha i ruganja u mjestu. Da se na Gradskom vijeću Pročelnik pozvao na članak iz novina te iznio niz neistinitih navoda, o navodnim izjavama članova Mjesnog odbora Marušići, koji je tada bio raspušten, što da je tužiteljica dokazala službenom potvrdom Grada Omiša o navedenom. Da je Grad Omiš tužiteljičinog supruga prekršajno kaznio zbog započinjanja radova pristupa bez dozvole na Ulici Put žala, iako je Grad Omiš bio u postupku izrade pristupa na [adresa] te iste zaustavio. Da je tužiteljica podnijela žalbu na Rješenje Grada Omiša, a da je drugostupanjsko tijelo Splitsko-dalmatinske županije donijelo Rješenje KLASA: 363-01/25- 0001/0015, URBROJ: 2181/1-10/15-25-0002 od 11.12.2025.g. kojim je, s jedne strane, tužiteljicu uputilo na pokretanje upravnog spora, a s druge strane u izreci/obrazloženju naložilo Gradu Omišu da u roku od osam dana donese novo rješenje, čime da je postupak ostao pravno neodređen, a da je tužiteljica dovedena u stanje pravne nesigurnosti, radi čega da je tužiteljica zbog ovakvog postupanja upravnih tijela primorana pokrenuti upravni spor radi zaštite svojih prava, uključujući pravo na pristupačnost, jednakost i nediskriminaciju.

2.2. Tužiteljica se u tužbi poziva na Zakon o upravnim sporovima, Zakon o pravu na pristup informacijama, Zakon o pravu osoba s invaliditetom, Ustav Republike Hrvatske (čl. 14. i 21.), kao i relevantne odredbe EU prava koje jamče zabranu diskriminacije i pravo na pristupačnost , a da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo zakonitosti, načelo učinkovitosti i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu.

2.3. Tužiteljica u tužbi kao razloge nezakonitosti osporavanog rješenja navodi nezakonitost zbog nepravodobnog i nepotpuno utvrđivanja činjeničnog stanja jer da je Grad Omiš odbio zahtjev tužiteljice, pozivajući se na nagib terena bez provođenja vještačenja ili stručnih nalaza, koji bi potvrdili stvarnu mogućnost izrade rampe i rješenja pristupačnosti; nezakonitost zbog pozivanja na privatnu parnicu suvlasnika (koju je pokrenuo suvlasnik) jer da parnica ne može biti prepreka za odlučivanje u upravnom postupku o pristupačnosti, niti da upravno tijelo ima ovlast rješavati suvlasničke odnose; na nezakonitost zbog pozivanja na postojanje rampe/lifta koji je uklonjen, a više od četiri godine nije bio u uporabi, koji je u vrijeme postojanja bio dotrajao i neupotrebljiv za tužiteljicu; na nezakonitost zbog povrede prava na jednakost i zabranu diskriminacije, jer da je tužiteljica diskriminirana i stigmatizirana od strane Pročelnika, a da Grad Omiš nije poduzeo odgovarajuće mjere pristupačnosti; na nezakonitost zbog proturječnosti osporavanog rješenja drugostupanjskog tijela SDŽ-e (istodobno upućivanje na upravni spor i nalaganje donošenja novog rješenja), čime da je povrijeđeno pravo tužiteljice na djelotvornu sudsku zaštitu i načelo pravne sigurnosti. Stoga tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje Splitsko-dalmatinske županije, KLASA: 363-01/25-0001/0015, URBROJ: 2181/1-10/15-0002 od 11. prosinca 2025. i donese rješenje o privremenoj mjeri kojom se Gradu Omišu nalaže da u roku od 15 dana izvrši radove na izradi rampe (ili omogući drugo rješenje pristupačnosti) te se tužiteljici osigura nesmetan pristup kući i odredi novčana kazna (penali) za neizvršenje privremene mjere, kao i da se Gradu Omišu naloži odgovo rnost za troškove nastale zbog neprovođenja mjere i odredi odšteta za tužiteljicu zbog povrede prava, dugotrajne izolacije, pogoršanja zdravstvenog i psihološkog stanja u iznosu od 20.000 € uz zakonske zatezne kamate.

2.4. Tužiteljica je predložila da se održi rasprava te izvedu dokazi geodetskim vještačenjem radi utvrđenja visinskih razlika i nagiba, te građevinskim vještačenjem radi utvrđenja tehničke izvedivosti i sigurnosti rampe, kao i da se saslušaju svjedoci osobni asistent ĆP, [adresa] , predsjednik Udruge Agape, Obala Gusara 4, 21310 [adresa], dužnosnici i djelatnici Grada Omiša: bivši gradonačelnik LP, sadašnji gradonačelnik NP, Pročelnik CPP, komunalni redari AP i GPP, gradski vijećnik RP, sve na okolnosti uskraćivanja pristupačnosti i ostvarivanja prava osobe s invaliditetom te radi utvrđivanja razloga odbijanja izrade pristupa i sprječavanja tužiteljičinog uključenja u zajednicu.

2.5. Kao dokaz na navedene tvrdnje tužiteljica je u spis priložila:

- Rješenje Splitsko-dalmatinske županije KLASA: 363-01/25- 0001/0015, URBROJ: 2181/1-10/15-25-0002 od 11.12.2025.

- Rješenje Grada Omiša KLSA: UP/I-363-01/26-01/01, URBROJ: 2181-7-0.5-03/2-26- 1 od 22.01.2026.g.

- Žalba na Rješenje,

- Zapisnik o posvjedočenju v.d. javnog bilježnika Marijana Mikac, Četvrt Ž. Dražojevića 1a, 21310 Omiš

- Rješenje Općinskog suda u Splitu, Poseban zemljišnoknjižni odjel u [adresa], Poslovni broj: Z-30165/2023,

- Zahtjev Tužiteljice Gradu Omišu od 11.11.2021.g.(s dokazima o primitku),

- Očitovanja Pravobranitelja RH za osobe s invaliditetom i pismena upućena od strane Grada Omiša,

- Dopisna komunikacija Grada Omiša, uključujući šutnju, odgovore i naredbe,

- Fotodokumentacija početka radova, toka radova, povrata u prvobitno stanje uklanjanja rampe,

- Pismene izjave Pročelnika, Gradonačelnika, te zapisnici s Gradskog vijeća,

- članak iz tiska „Slobodna Dalmacija" i preslika originalnog primjerka novina ,

- Dokazi o uklanjanju rampe prije četiri godine (fotografije, izjave, potvrde ,

- Potvrda doktora / nalog saniteta i računi nadoknade usluge saniteta,

- Dokazi o kazni protiv tužiteljičinog supruga, GP i svim upravnim aktima (prekršajna rješenja),

- Dokazi o antidatiranju podnesaka, neistinitim navodima i svim relevantnim podnescima (s klasom i datumom),

- Dokaz o upisu u zemljišne knjige / katastar i status javnog dobra, identifikacija čestice,

- Dokaz o statusu suvlasničkih odnosa.

3. Podneskom od 2. ožujka 2026. tužiteljica je navela da je već u tužbi predložila da Sud u upravni spor uključi Pravobranitelja za osobe s invaliditetom (u daljnjem tekstu: Pravobranitelj) kao umješača na strani tužiteljice pozivajući se na odredbu članka 17. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, a budući da je Pravobranitelj u svom podnesku od dana 2. srpnja 2024.g. (Broj: POS1-1.7.1.-801/23-03-14) već utvrdio povrede prava i upozorio tuženika temeljem članka 21. stavak 1. istog zakona, iz čega da je razvidno da postoji njegov pravni interes za sudjelovanje u ovom sporu u skladu s odredbom čl. 20. Zakona o upravnim sporovima.

4. Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 14. travnja 2026. navelo da su neosnovani i nejasni navodi iz tužbe tužiteljice te je potom opisalo kronologiju predmetne upravne stvari navodeći da se tužiteljica prvostupanjskom tijelu 11. studenog 2025. godine obratila žalbom zbog šutnje uprave, jer da je Gradu Omišu, Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, dana 15. ožujka 2024. godine, podnijela zahtjev za odobrenje izgradnje pristupne rampe za osobu s invaliditetom i invalidskim kolicima, u vlastitoj režiji, na javnoj površini, na spoju [adresa] i [adresa], odnosno da do dana podnošenje navedene žalbe o njenom zahtjevu nije odlučeno i da nije doneseno nikakvo pisano rješenje, uslijed čega da se u konkretnom slučaju radi o šutnji uprave. Da je žaliteljica, a ovdje tužiteljica, u označenoj žalbi, povodom koje je doneseno rješenje koje je predmet ovog upravnog spora, predložila da ovo tijelo riješi predmet umjesto prvostupanjskog tijela — Grada Omiša ili da naloži Gradu Omišu donošenje rješenja u zakonom propisanom roku. Da je prvostupanjsko tijelo postupilo po navedenom, uslijed čega da je predmetna tužba nejasna. Ovo stoga jer da je ovo tijelo, nakon zaprimanja predmetne žalbe, postupilo sukladno Zakonu o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a) i najprije ispitalo okolnosti konkretnog slučaja, odnosno zatražilo objašnjenje od prvostupanjskog javnopravnog tijela zbog čega nije postupilo po podnesenom zahtjevu, a potom, uslijed utvrđenja da prvostupanjsko tijelo nije imalo valjane i obrazložene razloge za ne donošenje rješenja po zahtjevu žaliteljice, ovdje tužiteljice, rješenjem koje žaliteljica u ovom upravnom sporu dovodi u pitanje, naložilo Gradu Omišu, Upravnom odjelu za komunalno stambene djelatnosti, uređenje prostora i zaštitu okoliša da odmah, najkasnije u roku od 8 (osam) dana od zaprimanja rješenja, odluči o predmetnom zahtjevu CP, [adresa], za odobrenje izgradnje pristupne rampe za osobu s invaliditetom u invalidskim kolicima, na javnoj površini, na spoju [adresa] i [adresa] , slijedom čega da je na opisan način ovo drugostupanjsko tijelo postupilo zakonito, u okviru zakonom propisanih ovlasti.

4.1. Nadalje je navelo, da je sukladno odredbi članka 119. stavka 1. i 2. ZUP-a, drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke dužno bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku. Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana, dok je stavkom 3. navedenog članka propisano da kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi ne donošenja prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje. Slijedom navedenog, a uzimajući pri tom okolnost da je i sama tužiteljica navedeno predložila u žalbi zbog šutnje prvostupanjskog tijela da o njenom zahtjevu odluči, s obzirom na prirodu upravne stvari i nemogućnost ovog tijela da samo odluči o zahtjevu žaliteljice, ovdje tužiteljice, budući je teret dokaza odlučne činjenice na prvostupanjskom tijelu, da je doneseno rješenje koje žaliteljica, ovdje tužiteljica, predmetnom tužbom pobija iz tuženoj nepoznatih i nejasnih razloga. Dakle, budući je o žalbi žaliteljice, ovdje tužiteljice, na zakonit način odlučeno, odnosno, da je tuženo tijelo postupilo u skladu sa zakonskim ovlastima i donijelo rješenje zbog šutnje uprave, da je tužba u cijelosti nejasna i proturječna okolnostima konkretnog slučaja i predmetne upravne stvari.

4.2. Pored navedenog, tuženo tijelo je navelo da je u međuvremenu, postupajući po predmetnom rješenju, koje tužiteljica ovom tužbom osporava, prvostupanjsko tijelo postupilo i donijelo Rješenje KLASA: UP/I- 363-01/26-01101, URBROJ: 2181-7-05-03/2-26-1 od 22. siječnja 2026 godine, a protiv kojeg je tužiteljica izjavila žalbu i o kojoj je žalbi je već odlučeno rješenjem, međutim koje rješenje nije predmet ovog upravnog spora te je stoga predložilo da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. Tužiteljica je podneskom od 29. travnja 2026. izv ijestila Sud da je u međuvremenu doneseno rješenje tuženog tijela KLASJA:UP/II-363-01/26-0002/0006, URBROJ: 2181/1-10/15-26-0002 od 9. travnja 2026. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne pos love i infrastrukturu, KLASA:UP/-363-01/26-01/01, URBROJ: 2181-7-05-03/2-26-1 od 22. siječnja 2026. i predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak ( list 338 – 310 spisa).

6. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 3. lipnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, nepozvani su pristupili, Goran Parlov odvjetnik u Splitu kao opunomoćenik UP iz [adresa], a prema podnesku od 1. svibnja 2026. (list 343 – 344 spisa) te Ante Vidović odvjetnik u Splitu, kao zamjenik opunomoćenika Marka Popovića odvjetnika u Splitu za stranke navedene u podnesku od 31. ožujka 2026. i to: ŠP, FP, OP, ZP, HP, UP, ĐP, KP, SP i TP ( list 291-294 spisa).

6.1. Sud je na ročištu koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, raspravnim rješenjem posl. br. Us I-366/2026-18 od 3. lipnja 2026. odbio zahtjeve podnositelja ŠP, FP, JP, ZP, HP, UP, ĐP, KP, SP i TP za sudjelovanjem u ovom upravnom sporu u svojstvu zainteresiranih osoba, a koji zahtjev su podnijeli podneskom od 31. ožujka 2026. (točkom II.), kao i zahtjev UP za sudjelovanjem u ovom upravnom sporu u svojstvu zainteresirane osobe, a koji zahtjev je podjela podneskom od 21. svibnja 2026. te isti naslovila kao podnesak mješača (toč. III). Citirano rješenje je sadržano u Zapisniku s održanog ročišta ( list 365-368 spisa).

6.2. Ovo stoga što navedene osobe nemaju status zainteresirane osobe u ovom upravnom sporu u smislu odredbe čl. 20. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) kojom je propisano da je zainteresirana osoba svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. S tim u vezi ističe se da je predmet ovog upravnog spora isključivo ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela KLASA: 363-01/25-0001/0015, URBROJ: 2181/1-10/15-25- 0002 od 11. prosinca 2025.

6.3. Opunomoćenik tužiteljice je u cijelosti ustrajao u podnesenoj tužbi i prijedlogu za donošenje rješenja o privremenoj mjeri, u svim navodima iz podnesaka koji su dostavljeni sudu i priloženi sudskom spisu te je ustrajao u postavljenom tužbenom zahtjevu tražeći od suda da predmetnu upravnu stvar riješi u meritumu, te je ustrajao u predloženim dokaznim prijedlozima za saslušanjem svjedoka navedenih u tužbi i prijedlogu za izvođenjem dokaza geodetskim i građevinskim vještačenjem radi utvrđenja izrade pristupa za invalidnu osobu koja se koristi električnim kolicima, u konkretnim slučaju tužiteljicu, te je u sudski spis neposredno priložio isprave koje su priložene Zapisniku (list 369 - 463 spisa).

7. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja te izvedenih dokaza, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza kao suvišno, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

8. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

8.1. Opunomoćenik tužiteljice trošak nije zatražio.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Splitsko - dalmatinske županije, Upravnog odjela za komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: 363-01/25-0001/0015, URBROJ: 2181/1-10/15-25-0002 od 11. prosinca 2025.

11. S tim u vezi valja istaći da je tužiteljica u podnesenoj tužbi kao predmet spora pravilno označila osporavano rješenje tuženog tijela KLASA: 363 -01/25- 0001/0015, URBROJ: 2181/1-10/15-25-0002 od 11. prosinca 2025., međutim upravo radi navoda tužbe koji su nejasni, a kako je to navelo i tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 14. travnja 2026., Sud je očitom omaškom pozvao tužiteljicu rješenjem od 2. ožujka 2026. na uređenje tužbe na način da pravilno označi osporavano rješenje (KLASA:UP/I-363-01/26-01/01, URBROJ: 2181-7-05-03/2-26-1 od 22. siječnja 2026.). Međutim, kako se radi o očitoj omašci te kako se radi o procesnom rješenju kojim se upravlja postupkom, isto nije od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

12. Naime, prvenstveno valja istaći da je osporavano rješenje koje tužiteljica neosnovano osporava podnošenjem predmetne tužbe, doneseno u postupku povodom šutnje uprave, odnosno radi ne donošenja rješenja o podnesenom Zahtjevu tužiteljice od 15. ožujka 2024. godine podnesenom Gradu Omišu, Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, za odobrenje izgradnje pristupne rampe za osobu s invaliditetom i invalidskim kolicima, u vlastitoj režiji, na javnoj površini, na spoju [adresa] i [adresa].

13. Odredbom čl. 119. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP-a) propisano je:

(1) Drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi izjavljenoj zbog toga što prvostupanjsko tijelo nije u roku donijelo rješenje na zahtjev stranke dužno je bez odgode zatražiti obavijest o razlozima zbog kojih rješenje nije doneseno u propisanom roku.

(2) Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da prvostupanjsko tijelo nije donijelo rješenje iz opravdanih razloga, odredit će prvostupanjskom tijelu novi rok za donošenje rješenja koji ne može biti duži od 30 dana.

(3) Kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za ne donošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.

14. Slijedom naprijed nespornog utvrđenja da je osporavano rješenje tuženo tijelo donijelo nakon što se tužiteljica tuženom tijelu obratila žalbom zbog šutnje uprave dana 11. studenog 2025. godine, iz razloga jer o njenom Zahtjevu koji je podnijela Gradu Omišu, Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, za odobrenje izgradnje pristupne rampe za osobu s invaliditetom i invalidskim kolicima, u vlastitoj režiji, na javnoj površini, na spoju [adresa] i [adresa], nije odlučeno u zakonom propisanom roku, to je drugostupanjsko upravno tijelo, ovdje tuženo tijelo, pravilno postupilo kada je primjenom naprijed citirane odredbe čl. 119. ZUP-a donijelo predmetno rješenje kojim je prvostupanjskom tijelu Splitsko-dalmatinskoj županiji, Gradu Omišu, Upravnom odjelu za komunalno stambene djelatnosti, uređenje prostora i zaštitu okoliša, naložilo da odmah, a najkasnije u roku od 8 (osam) dana od zaprimanja ovog rješenja, odluči o predmetnom zahtjevu CP, ovdje tužiteljice, a koje rješenje se u cijelosti ocjenjuje pravilnim i zakonitim.

15. S tim u vezi valja istaći da su u cijelosti neosnovani tužbeni navodi tužiteljice kojima osporava zakonitost rješenja zbog proturječnosti osporavanog rješenja drugostupanjskog tijela SDŽ-e, ovdje tuženog tijela, jer da se istodobno upućuje na upravni spor i nalaže donošenje novog rješenja, čime da je povrijeđeno pravo tužiteljice na djelotvornu sudsku zaštitu i načelo pravne sigurnosti.

16. Ovo stoga što je drugostupanjsko upravno tijelo u cijelosti postupilo u skladu s odredbom čl. 119. ZUP-a, a pravo na pravni lijek je propisano odredbom čl.12. ZUP- a te ga drugostupanjsko tijelo, ovdje tuženo tijelo, ne može samovoljno uskratiti strankama u postupku. Naime, odredbom čl.12. st. 2. ZUP-a je propisano da se protiv drugostupanjske odluke, odnosno protiv prvostupanjske odluke protiv koje nije dopuštena žalba može pokrenuti upravni spor. Dakle, može se pokrenuti, ali i ne mora, podnošenje tužbe je u isključivoj dispoziciji stranke.

17. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženog tijela nije proturječno, niti je njime povrijeđeno pravo tužiteljice na djelotvornu sudsku zaštitu i načelo pravne sigurnosti, kako to tužiteljica pogrešno smatra. Pravo na pokretanje upravnog spora je u dispoziciji stranaka, kako tužiteljice, tako i tuženika, a iz izreke osporavanog rješenja je jasno i nedvosmisleno naloženo postupanje prvostupanjskom tijelu te određen rok za postupanje, odnosno donošenje odluke o podnesenom Zahtjevu tužiteljice i to je naloženo postupanje odmah, a najkasnije u roku od 8 dana. Dakle, tužbeni navodi tužiteljice se u cijelosti ocjenjuju neosnovanim.

18. Nisu osnovani ni tužbeni navodi tužiteljice kojima osporava zakonitost osporavanog rješenja jer da drugostupanjsko tijelo, ovdje tuženo tijelo, predmetnu upravnu stvar nije riješilo u meritumu.

19. Ovo stoga što tuženo tijelo s obzirom na prirodu upravne stvari, odlučivanje o Zahtjevu tužiteljice koji je podnijela Gradu Omišu, Upravnom odjelu za komunalno gospodarstvo, za odobrenje izgradnje pristupne rampe za osobu s invaliditetom i invalidskim kolicima, u vlastitoj režiji, na javnoj površini, na spoju [adresa] i [adresa], predmetnu upravnu stvar ne može riješiti u meritumu već to može isključivo Grad Omiš, Upravni odjel za komunalno gospodarstvo u skladu s odredbom čl. 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine”, broj: 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 150/11, 144/12, 123/17 98/19 i 144/20), a kako je to osnovano navelo i tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu.

20. S tim u vezi valja istaći da je u okolnostima konkretnog slučaja, podnošenje predmetne tužbe tužiteljice kojim osporava rješenje tuženog tijela koje je doneseno u postupku radi šutnje uprave te kojim je naloženo postupanje prvostupanjskom tijelu, preuranjeno, jer predmetnim rješenjem koje tužiteljica osporava podnošenjem predmetne tužbe, nije povrijeđeno pravo ni pravni interes tužiteljice, kako to ista neosnovano smatra. Upravo suprotno, isto je doneseno u interesu tužiteljice i naloženo postupanje odmah.

21. Nije osnovano ni pozivanje tužiteljice na diskriminaciju, kako to tužiteljica u tužbi neosnovano navodi. Ovo stoga što tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a što je dužna u skladu s odredbom čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije, odnosno nije učinila makar vjerojatnim da je postupanje prema njoj bilo nepovoljnije nego postupanje prema drugim osobama s invaliditetom u istovrsnim ili sličnim situacijama, i da je ta razlika u postupanju utemeljena na nekoj od osnova diskriminacije sadržanih u članku 1. navedenog Zakona.

22. S tim u vezi valja istaći da se tužba radi diskriminacije podnosi Općinskom sudu, koji je stvarno nadležan za sporove po tužbi iz članka 17. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Nadležan je sud opće mjesne nadležnosti, sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište te sud mjesta gdje se dogodila šteta ili je počinjena radnja diskriminacije (članak 18. Zakona o suzbijanju diskriminacije), a podnošenje tužbe je u dispoziciji tužiteljice.

23. Konačno nisu osnovani ni tužbeni navodi tužiteljice usmjereni na rješenje predmetne upravne stvari u meritumu, budući da ovaj Sud s obzirom na prirodu upravne stvari te prema okolnostima konkretnog slučaja, to za sada, u ovoj fazi postupka, ne može učiniti, radi čega su i odbijeni dokazni prijedlozi tužiteljice.

24. Navedeno proizlazi iz odgovora na tužbu tuženog tijela te podneska tužiteljice od 29. travnja 2026., kojim je izvijestila sud da je u međuvremenu u upravnom postupku doneseno rješenje KLASA: UP/II 363-01/26-0002/0006, URBROJ: 2181/1-10/15-26-0002 od 9. travnja 2026. kojim se poništava rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno - stambenu djelatnost, uređenje prostora i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-363-01/2601/01, URBROJ: 2181-7-05-03/2-26-1 od 22. siječnja 2026. godine i predmet dostavlja tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje, a koje rješenje je i dostavila u privitku (list 338- 340 spisa).

25. Naime, iz dostavljenog citiranog rješenja nespornim proizlazi da je rješenjem tuženog tijela poništeno rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno-stambenu djelatnost, uređenje prostora i zaštitu okoliša KLASA: UP/I- 363-01/26-01101, URBROJ: 2181-7-05-03/2-26-1 od 21. lipnja 2026. kojim je rješenjem je bio odbijen zahtjev CP, za izdavanjem odobrenja za izgradnju rampe za osobe s invaliditetom u vlastitoj režiji, na javnoj površini, u ulici Put žala sa spojem na [adresa] u [adresa], te je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.

25.1. Nadalje, iz obrazloženja osporavanog rješenja, nespornim proizlazi da je prvostupanjsko rješenje poništeno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz izraženi pravni stav prvostupanjskog tijela i danu uputu po kojoj je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku dužno postupiti. U obrazloženju citiranog rješenja, je između ostalog, posebno apostrofirano da se u konkretnom slučaju radi o osobi s invaliditetom, za koju je trebalo primijeniti odgovarajuće mjerodavno pravne odredbe u svrhu zaštite njezinih ljudskih prava, zajamčenih ustavnim, zakonskim i međunarodnim pravnim pravilima, dovodeći ih u međusobno u vezu, kako bi se žaliteljici pružila odgovarajuća zaštita i sigurnost u ostvarenju njezinih prava.

26. Dakle, u samo izloženom, te pored nesporne činjenice da je naprijed citiranim rješenjem, koje nije predmet ovog upravnog spora i koje je doneseno za vrijeme trajanja ovog upravnog spora, sasvim razvidno da je o podnesenom Zahtjevu tužiteljice potrebno donijeti novu odluku u upravnom postupku, nakon provedenog ispitnog postupka i utvrđenja svih relevantnih činjenica, u kojem postupku je potrebno izvesti dokaze radi utvrđenja činjeničnog stanja, pa ukoliko to bude potrebno i vještačenjem, uz jasno izražen stav da razvrgnuće suvlasničke zajednice na označenoj nekretnini ne predstavlja prethodno pitanje u ovoj upravnoj stvari, već isključivo mogućnost postavljanja predmetne rampe za osobe s invaliditetom, kako bi žaliteljica, a ovdje tužiteljica, mogla nesmetano pristupiti svojoj kući, nespornim proizlazi da postupanjem tuženog tijela, ni nakon donošenja osporavanog rješenja, koje tužiteljica neosnovano osporava podnošenjem predmetne tužbe, nije povrijeđen zakon na njenu štetu već upravo suprotno, isto je doneseno u postupku zaštite interesa i ostvarivanja prava tužiteljice.

27. Ovaj sud nije pozvao Pravobranitelja za osobe s invaliditetom kao zainteresiranu osobu da sudjeluje u ovom upravnom sporu, a kako je to tužiteljica predložila. Ovo stoga što u hrvatskom pravnom sustavu Pravobranitelj za osobe s invaliditetom nema opći, niti automatski status zainteresirane osobe u upravnim sporovima, niti tužiteljicu može izravno zastupati pred sudom. Međutim, kako prema članku 20. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima, zainteresirana osoba u sporu može biti i javnopravno tijelo koje smatra da sudska odluka može imati učinak i na prava i pravne interese koje ono štiti na temelju zakona, to će mu ovaj Sud presudu dostaviti na znanje, a njegovo uključivanje kao zainteresirane osobe u ovaj spor, procesno je moguće u svakom trenutku, u skladu s odredbom čl. 20. st. 2. i st. 4. ZUS- a, pa tako i u eventualnom drugostupanjskom/žalbenom stadiju.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, osporavanim rješenjem nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice, radi čega je valjalo na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

29. Nije osnovan ni prijedlog za donošenjem rješenja o privremenoj mjeri na način kako je to tužiteljica u tužbi predložila.

30. Odredbom čl. 42. st. 2. ZUS-a propisano je da Sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla šteta koja bi se teško mogla popraviti, a privremena mjera nije protivna javnom interesu, niti bi se njome nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranki, dok je stavkom 6. propisano da privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda.

31. U skladu s naprijed citiranom odredbom, cijeneći činjenicu da privremena mjera na način i sadržaj kako je ista predložena, izlazi izvan okvira ovog upravnog spora koji se vodi u predmetu ocjene zakonitosti rješenja koje je doneseno u postupku šutnje uprave, te s obzirom na odluku u ovoj upravnoj stvari da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen, to je istu valjalo odbiti te riješiti kao u izreci.

U Splitu 3. srpnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužiteljici po opunom.

- tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi za tužbu i za presudu, po Zak. o sudskim pristojbama

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravom.

- pravobranitelju za osobe s invaliditetom DP, [adresa],– na znanje

- u spis

- kal. do 25.08.2026.