Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Đakovo, Trg dr. F. Tuđmana 2

Posl. br. P-390/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, sudac Željko Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Branku Glasu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv prvotuženice DF rođ. Z, [adresa], zastupana po privremenom zastupniku Petru Crnovu, odvjetniku u Đakovu i drugotuženika JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. srpnja 2026. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i privremenog zastupnika prvotuženice, 3. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ZF iz [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik 2/4 dijela Dorner IF rođ. Z , [adresa] dijela Dorner Zvonimira ; Lev Varoš na nekretnini označenoj kao čk. br. 924/2 Krčevina sa 6945 m2 k. o. [katastarska općina] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što su tuženi dužni priznati i trpiti da se u zemljišnim knjigama tužitelj uknjiži vlasnikom navedene nekretnine.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev drugotuženika JF za naknadu troška ovoga postupka u iznosu od 125,00 EUR (stodvadsetpet eura).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 19. studenog 2025. navodi da, iako upisan kao suvlasnik, je računajući i svoje prednike preko 50 godina pošteni posjednik i stvarni, ( ali izvanknjižni) vlasnik čk. br. 924/2 Krčevina sa 6945 m2 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a koja se toliko od strane njegove obitelji i koristi. Istu nekretninu stekla je baka tužitelja pokojna ŠF zatim je njezin posjed po njenoj smrti prešao na njezina sina ĆF, a po njegovoj smrti na tužitelja. Ističe kako nitko nikada na istoj nekretnini nije smetao tužitelja niti postavljao ikakve zahtjeve glede iste. Navodi i da na predmetnoj nekretnini upisanim gruntovnim vlasnikom - suvlasnikom je osim tužitelja u 2/4 dijela IF rođ. Z, Lev. Varoš te Dorner Zvonimir u 1/4 dijela koji su nepoznata boravišta, te im se predlaže postaviti privremenog zastupnika. Za istoga se predlaže osobu Petra Crnova, odvjetnika u Đakovu. Slijedom navedenog, predlaže sudu provesti postupak i donijeti presudu kojom će utvrditi da je isti stekao vlasništvo na suvlasničkim dijelovima tuženika.

2. Budući da su tuženici osobe nepoznatog boravišta i nemaju punomoćnika, rješenjem ovoga suda pod posl. br. P-390/2025-2 od 21. studenog 2025. istima je postavljen privremeni zastupnik u osobi Petra Crnova, odvjetnika u Đakovu. O navedenom je sud izradio Oglas koji je objavljen u Narodnim novinama i na oglasnoj ploči suda.

3. Privremeni zastupnik tuženika je 22. ožujka 2026. podnio odgovor na tužbu u kojemu je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako nema nikakvih saznanja o tuženicima, niti su ga oni kontaktirali vezano za predmetnu parnicu. Predložio je sudu izvesti dokaze predložene u tužbi i provesti daljnji postupak sukladno zakonskim odredbama.

4. Naime, a nakon upozorenja i intervencije ovoga suda na pripremnom ročištu od 29. travnja 2026., drugotuženik JF se ipak pojavio pred sudom i to podnoseći podnesak putem punomoćnika od 16. lipnja 2026. U istom je naveo da potvrđuje da je on uknjižen kao suvlasnik predmetne nekretnine te da priznaje tužbeni zahtjev u cijelosti. Također, navodi da nije dao povoda za tužbu pa postavlja zahtjev da mu tužitelj nadoknadi trošak postupka i to trošak sastava navedenog podneska u iznosu od 125,00 EUR (uključen PDV od 25%).

4.1. Također, a u odnosu na navedeno u t. 4. obrazloženja, sud je raspravnim rješenjem na ročištu od 1. srpnja 2026. utvrdio da su prestala prava i dužnosti privremenog zastupnika Petra Crnova za zastupanje u ovome predmetu u odnosu na drugotuženika JF.

5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u spis i pročitao zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu (str. 4 spisa), ovjerene pisane izjave svjedoka OF i UF (str. 5-6 spisa), te su saslušani tužitelj ZF i svjedoci OF i UF.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet ovoga postupka je utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti predviđeni Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN, 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025, dalje ZVDSP) koji se odnose na stjecanje nekretnine dosjelošću, pa da bi sud mogao deklaratorno utvrditi tužitelja kao vlasnika suvlasničkih dijelova tuženika na predmetnoj nekretnini.

8. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (str. 4 spisa) utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik iste u ¼ dijela, a tuženici IF rođ. Z, Lev. Varoš u 2/4 dijela, te BF, D. Varoš u ¼ dijela.

9. Sud nije posebno reproducirao ovjerenu izjavu OF i UF (str. 5-6 spisa) budući da su iste osobe saslušane u svojstvu svjedoka u ovome predmetu pa će biti reproducirani i ocijenjeni njihovi iskazi.

10. Tužitelj ZF saslušan je na ročištu od 1. srpnja 2026. te je isti naveo da predmetna nekretnina ima više od 6000 m2, ista u naravi predstavlja oranicu, a on je u posjedu iste još od 2004. godine nakon smrti njegovog oca ĆF i to kao njegov jedini nasljednik. Od kada zna za sebe, znači više od 30 godina, njegov otac je jedini posjednik ove nekretnine, a prije njega je to bila njegova majka, odnosno baka tužitelja ŠF. Nikada ih nitko, kako njega, a tako niti njegovog oca, nije smetao u posjedu niti im je osporavao njihovo pravo vlasništva. Ne zna tko su tuženici niti zašto su oni upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine. Tek prije tri godine je skužio da su oni upisani kao suvlasnici u zemljišnim knjigama.

11. Svjedok OF saslušan je na ročištu od 1. srpnja 2026. te je isti naveo da mu je poznato o kojoj nekretnini se radi u ovom postupku budući da je nekada znao pomagati pokojnom ocu tužitelja ĆF u obrađivanju iste. Radi se o površini od više od jednog jutra. Isto je u naravi oranica. Zna sigurno da je pok. otac tužitelja bio u posjedu ove nekretnine od 1982. godine, a nakon njega je u posjedu tužitelj. Nikada nije čuo da im je netko osporavao njihovo pravo vlasništva. Ne zna zašto su tuženici upisani gruntovno na ovoj nekretnini.

12. Svjedok UF saslušan je na ročištu od 1. srpnja 2026. te je isti naveo da mu je poznato o kojoj nekretnini se radi u ovome postupku budući da je nekada krajem iste bio put kojim su prolazili, zna da se radi o površini od oko jednog jutra i radi se u naravi o oranici. Od kada je bio mal, znači i više od 30 godina, sjeća se da je pok. otac tužitelja posjedovao ovu nekretninu. Uvijek je smatrao da je on vlasnik, a nakon njega, odnosno nakon njegove smrti u posjedu je tužitelj. Nikada nije čuo da im je netko osporavao njihovo vlasništvo. Ne zna tko su DF i JF.

13. Sud prihvaća svu materijalnu dokumentaciju kao istinitu budući da stranke istu niti ne spore, odnosno ne spore sadržaj naveden u istoj.

14. Također, sud prihvaća iskaze tužitelja ZF te svjedoka OF i UF kao istinite budući da isti iskazuju uvjerljivo, životno, logično i sukladno u odnosu na odlučne činjenice.

15. Iz ovako reproduciranih i ocjenjenih dokaza sud je nedvojbeno utvrdio da su na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici upisani tužitelj u ¼ dijela, prvotuženica u 2/4 dijela i drugotuženik u ¼ dijela, a ista u naravi predstavlja oranicu. Naime, utvrđeno je da je predmetnu nekretninu u cijelosti posjedovao pok. otac tužitelja ĆF i to još od 80-ih godina prošlog stoljeća, a prije njega pok. baka tužitelja ŠF. Također, utvrđeno je da je predmetnu nekretninu nakon smrti svoga oca, kao njegov jedini nasljednik, nastavio samostalno posjedovati tužitelj. Dakle, utvrđeno je da su tužitelj i njegovi prednici (otac i baka) u posjedu predmetne nekretnine kao nositelji prava vlasništva (ne priznajući višu vlast ikoga drugog) više od 40 godina i to u cijelosti, te da ih kroz svo to vrijeme nitko nije smetao na način da je osporavao njihovo pravo vlasništva ili posjed iste.

16. Odredbom čl. 159. st. 3. ZVDSP-a je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Nadalje, odredbom čl. 160. st. 2. ZVDSP-a je propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

17. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir sva činjenična utvrđenja u ovome postupku, kao i činjenicu da je drugotuženik JF priznao tužbeni zahtjev, sud je pravnog shvaćanja da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću nad suvlasničkim dijelovima tuženika na predmetnoj nekretnini. Cijeneći činjenicu da se nalazi u samostalnom posjedu nekretnine osobno i putem pokojnog oca kao prednika neprekidno više od 40 godina, koji posjed nije stečen silom, prijevarom niti zlouporabom povjerenja, a kada su ga stekli, odnosno u samom tijeku posjedovanja, nisu znali niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed iste u cijelosti, to su ispunjene pretpostavke propisane čl. 159. st. 3. ZVDSP-a, pa je odlučeno kao u t. I. izreke.

18. U odnosu na zahtjev drugotuženika radi naknade troškova postupka postavljenih u podnesku od 16. lipnja 2026., valja naglasiti kako isti nije u pravu kada navodi da nije dao povoda za predmetnu tužbu. Naime, tužitelj sukladno podacima iz zemljišne knjige nije imao saznanja o pravom identitetu tuženika već je tek na intervenciju suda sa ročišta od 29. travnja 2026., tuženik JF osobno stupio u ovaj postupak čime je prestala ovlast za zastupanje prethodno mu postavljenog privremenog zastupnika. Također, a uzimajući u obzir i da tužitelj svoj tužbeni zahtjev usmjeren ka drugotuženiku temelji na institutu dosjelosti, odnosno stjecanju prava vlasništva na temelju zakona, isti takvo pravo može ostvariti isključivo ishođenjem pravomoćne presude kojom će sud deklaratorno utvrditi stjecanje prava vlasništva, pa zahtjev za naknadu troška drugotuženika koji je priznao tužbeni zahtjev nije osnovan i odlučeno je kao u t. II. izreke.

U Đakovu 3. srpnja 2026.

Sudac

Željko Samardžić

POUKA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Prvotuženici po privremenom zastupniku

3. Drugotuženiku po punomoćniku