Poslovni broj:P-2009/2024-27

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužiteljice AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici RB, odvjetnici iz [adresa], protiv tužene SB, iz [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Puliću, odvjetniku iz Rijeke, radi iseljenja i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26.svibnja 2026., u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka te objave 03.srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj SB iseliti iz stana opisanog kao 16. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-16) stan S2 (označen žutom bojom) na prvom katu, koji se sastoji od: hodnika, spremišta, dnevnog boravka, kuhinje, kupaonice, spavaće sobe te ostave, ukupne površine 51,80 m2, što u odnosu na čitav prvi kat iznosi 237/1000 dijela, a koji suvlasnički dio je kao posebni dio neodvojivo povezan sa zgradom sagrađenom na k. č. br. [katastarska čestica] opisanom kao dio kuće u ul.[adresa]: - prizemlje sa vlastitim ulazom (izuzev dvije konobe, ulaz prema sjeveru s ulice, stepenice i podstepenice; - u prizemlju jedna konoba i jedan dućan ulazom sa sjevera s ulice, stepenice i podstepenice, kao i čitavi prvi, drugi i treći kat i tavan, ukupne površine 79 čhv, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. 999906 Rijeka, kod Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižnog odjela Rijeka te predmetni stan predati u posjed tužiteljici AB, slobodan od osoba i stvari, sve u roku od 15 dana.

II/ Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška zbog djelomičnog povlačenja tužbe iz podneska tužiteljice od 21.srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine pobliže označene u izreci presude, a da se u posjedu te nekretnine – stana nalazi tužena bez pravne osnove kao nepošteni posjednik te da ju je tužiteljica pozvala na predaju u posjed nekretnine, a na što se je tužena oglušila. Pravo vlasništva predmetne nekretnine da je tužiteljica stekla uknjižbom i to najprije ½ dijela 11.srpnja 2018., a u preostalom ½ dijela 17.prosinca 2018. Predlaže da sud donese presudu za iseljenje tužene i predaje stana u posjed tužiteljici te da obveže tuženu na plaćanje koristi koju je imala od posjedovanja nekretnine kao tuđe stvari.

2.Tužena u odgovoru na tužbu i u tijeku postupka osporava tužbeni zahtjev tužiteljice te predlaže da sud donese rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja postupaka koji se vode kod ovog suda pod poslovnim brojevima P- 1219/06, P-4236/19, P-566/21 i P-2142/2021. Ne spori da se predmetna nekretnina nalazi u njezinom posjedu, ali osporava vlasništvo tužiteljice te se protivi iseljenju i predaje u posjed.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u izvatke iz zemljišne knjige i povijesne izvatke iz zemljišne knjige, ovosudna rješenja posl.br. Z-23373/2018 od 11.srpnja 2018., Z-48806/2018 od 17.prosinca 2018., Z-61161/2019 od 23.ožujka 2019., Kupoprodajni ugovor zaključen između EB i IB od 14.srpnja 1983., darovni ugovor zaključen između IB, HB i LB od 18.lipnja 1999., odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1261/2014 od 28.rujna 2016., sudsku nagodbu zaključenu u ovosudnom spisu posl.br. P-1643/2017 od 28.svibnja 2018., između OB i HB, rješenje o nasljeđivanju ovoga suda posl.br. O-314/2014 od 29.rujna 2015., rješenje Općinskog suda u Puli – Pola posl.br. K-168/87 od 4. siječnja 2019., dopis tužiteljice s potvrdom o predaji pošti od 28.prosinca 2020., kaznenu prijavu tužene od 14.lipnja 2022., rješenje ovoga suda posl.br. P-222/93 od 24.ožujka 1994., presudu Županijskog suda u Rijeci, posl.br. Gž-1546/2021-3 od 13.rujna 2021., rješenje ovoga suda posl.br. Z- 9289/2016 od 6.lipnja 2016., Ugovor o kupoprodaji zaključen između OB i tužiteljice od 1.lipnja 2018., uvjerenje o prebivalištu tužene od 4.studenog 2019., ovosudne spise posl.br. P-1219/2006, P-566/2021, P-2142/2021, P-4236/2019, očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke koji je izradio pisani nalaz i mišljenje te saslušanjem i dopunskim saslušanjem stranaka.

4. Ocjenom provedenih dokaza temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Ovosudnom presudom posl.br. P-619/2019-72 od 01.prosinca 2023. naloženo je tuženoj da iseli iz stana pobliže označenog u točki I izreke ove presude te isti preda u posjed tužiteljici slobodan od osoba i stvari. Naloženo je tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 792,11 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, iznos od 1.413,84 EUR od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate , kao i da naknadi parnični trošak u iznosu od 2.175,94 EUR sa zateznom kamatom. Odbijen je prijedlog tužene za prekidom postupka do pravomoćnog okončanja predmeta koji se vode kod ovog suda pod posl.br. P-1219/2006, P-4236/2019, P-566/2021 i P-2142/2021. Odbijen je zahtjev tužene za naknadu parničnog troška zbog djelomičnog povlačenja tužbe iz podneska tužiteljice od 21.srpnja 2021.

6. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl.br.Gž-587/2024- 2 od 22.kolovoza 2024. preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na isplatu te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, a ukinuta je presuda u dijelu koji se odnosi na iseljenje i predaju u posjed te naknadu parničnog troška. Rješenjem je odbijena žalba tužene u dijelu kojim je odbijen zahtjev za prekid postupka, dok je ukinut i vraćen na prvostupanjski postupak dio rješenja koji se odnosi na zahtjev tužene za naknadu parničnog troška zbog djelomičnog povlačenja tužbe iz podneska tužiteljice od 21.srpnja 2021.

7.Iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno je da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana koji je stekla temeljem kupoprodajnog ugovora zaključenog s OB **.**.2018., a uknjižba prava vlasništva tužiteljice provedena je rješenjima ovoga suda posl.br. Z-23373/2018 od 11.srpnja 2018. u ½ dijela, a u preostalih ½ dijela ovosudnim rješenjem posl.br. Z-48806/2018 od 17.prosinca 2018. Ova činjenica utvrđena je uvidom u javnu ispravu, izvadak iz zemljišne knjige te je teret dokaza na strani tužene da postoje razlozi radi kojih tužena ne bi bila vlasnica predmetne nekretnine.

8. Iz dokaznog postupka proizlazi da je tužena u posjedu predmetne nekretnine, što tužena niti ne spori, već ističe da dugi niz godina živi u predmetnom stanu o čemu dostavlja u spis uvjerenje o prebivalištu, a u ovu činjenicu uvjerio se je i sud prilikom vršenja očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke time da sud nije mogao ući u jednu prostoriju koja se nalazi u stanu, obzirom da je ista bila zaključana, a po navodima tužene ključeve iste ima njezina kćer. Da se tužena nalazi u posjedu predmetnog stana proizlazi iz suglasnih iskaza stranaka u tom dijelu.

9. Odredbom čl. 162 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Tužiteljica je izvatkom iz zemljišne knjige dokazala da je stan njezino vlasništvo, da je isti stekla uknjižbom te da se stan nalazi u posjedu tužene, pa je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice jer nisu prihvaćene tvrdnje tužene o dvostrukom otuđenju nekretnine u smislu odredbe čl. 125 ZV-a.

10. Tužena se u tijeku postupka poziva na više predmeta koji su bili pravomoćno okončani te predlaže da sud prekine postupak do pravomoćnog okončanja tih predmeta jer isti predstavljaju prethodno pitanje za rješenje spora u ovoj pravnoj stvari. Neosnovano tužena predlaže prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja ovosudnog predmeta posl.br. P-19/06 jer je ovaj postupak u međuvremenu pravomoćno okončan na način da je utvrđeno da je ništav ugovor o darovanju zaključen između IB kao darodavca i HB i LB kao daroprimca od 18.lipnja 1999., u odnosu na predmetni stan te da se izvrši brisanje vlasništva HB i LB i ponovno upiše vlasništvo IB. U istom postupku odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice na utvrđenje da je temeljem ugovora o kupoprodaji od 14.srpnja 1993. zaključenog s IB stekla pravo vlasništva predmetnog stana koji u odnosu na cijelu nekretninu predstavlja 26/100 dijela, odnosno na uknjižbu predmetnog stana u svoje ime i u svoju korist. Predmet posl.br. P-4236/2019 također je pravomoćno okončan povlačenjem tužbe tužiteljice SB na utvrđenje prava vlasništva. Predmet posl.br. P-2142/2021 koji se vodi između tužiteljice SB i tuženika OB da kupoprodajni ugovor od 14.srpnja 1983., sklopljen između IB i EB (SB) SB je valjana i istinita tabularna isprava za upis prava vlasništva predmetnog stana te da se temeljem te presude nalaže uknjižba prava vlasništva tužiteljice s imena i vlasništva IB ne predstavlja prethodno pitanje za rješenje spora u ovoj pravnoj stvari jer je iz izvatka iz zemljišne knjige razvidno da je još 2018., tužiteljica upisana kao vlasnica predmetnog stana, a taj postupak se vodi protiv osobe koja nije upisana kao vlasnica te se ne može provesti uknjižba protiv tužiteljice koja nije stranka u tom postupku niti je prije stjecanja prava vlasništva mogla biti upisana zabilježba spora koja bi držala prvenstveni red tužiteljici za slučaj da uspije s tužbenim zahtjevom.

11. Predmet posl.br. P-566/2021 koji se vodi između tužiteljice SB protiv tuženih OB, HB, AB i RB radi utvrđenja ništetnosti sudske nagodbe sklopljene kod ovog suda pod posl.br. P-1643/17 od 28.svibnaj 2018., između OB i HB, dalje na utvrđenje ništetnim ugovora o kupoprodaje nekretnine zaključenim 1.lipnja 2018., između OB i AB, utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji od 6.studenog 2018., sklopljenim između OB i AB, utvrđenja ništetnim tabularne izjave OB od 6.prosinca 2018., utvrđenja ništetnim Ugovora o zajmu od 16.listopada 2019., sklopljenim između AB i RB, utvrđenja ništenim Ugovora o zasnivanju prava osobne služnosti plodo uživanja i stanovanja od 8.siječnja 2021., zaključenim između AB i RB te brisanja zemljišnoknjižnog stanja i uspostave ranije zemljišnoknjižnog stanja, predstavlja prethodno pitanje za rješenje spora u ovoj pravnoj stvari, međutim sud je o tom prethodnom pitanju odlučio riješiti u ovoj parnici bez da čeka pravomoćno okončanje citiranog postupka. Osnovano tužena tvrdi da je sudska nagodba od 28.svibnja 2018. zaključena u predmetu koji se je vodio kod Općinskog suda u Rijeci, pod posl.br. P- 1643/2017 ništetna primjenom odredbe čl. 157 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) u vezi čl. 322 i čl. 327 ZOO-a.

12.Odredbom čl. 157 st. 2 ZOO-a propisano je da je ništetna nagodba o ništetnom pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli su je nagodbom otkloniti. Iz sadržaja sudske nagodbe točke III razvidno je da stranke navode da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci, posl.br. P-1219/2006 po tužbi SB utvrđeno da je Ugovor o darovanju sklopljen između pravne prednice tužitelja IB kao prodavateljice i DB i LB kao daroprimca ništav u cijelosti. Stranke koje su zaključile nagodbu znale su da je Ugovor o darovanju ništetan pravni posao te su ovom nagodbom htjele to otkloniti, što su i uspjele, obzirom da se je pravni prednik tužene uknjižio u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetnog stana temeljem sudske nagodbe pod posl.br. Z-23372/2018, rješenjem od 07.lipnja 2018. Međutim sud smatra da pravomoćno okončanje ovog postupka nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice jer u trenutku uknjižbe prava vlasništva nije postojala zabilježba spora, osim onoga koji se je vodio kod Općinskog suda u Rijeci pod posl.br. P-1643/2017 u kojem predmetu je zaključena sudska nagodba te je spor brisan rješenjem posl.br.Z-24407/2017 od 16.lipnja 2017. Tužiteljica je od OB kupila predmetni stan u odnosu na koji nije postojala zabilježba spora u zemljišnim knjigama.

13. Pritom valja istaknuti da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da je temeljem ugovora o prodaji od 14.srpnja 1983., zaključenim s IB stekla pravo vlasništva predmetnog stana, što nedvojbeno ukazuje da tužena se u predmetnom stanu nalazi bez pravne osnove, a da ga je ovdje tužena stekla temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora zaključenog s OB.

14. Odredbom čl. 161 st. 1 ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed, a u čl. 162 st. 1 ZV-a propisano je da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Predmetni stan predstavlja vlasništvo tužiteljice što je dokazala izvatkom iz zemljišne knjige a i iz sukladnih iskaza stranaka i neposrednog zapažanja suda prilikom provođenja dokaza očevidom na licu mjesta sud je utvrdio da se stan nalazi u isključivom posjedu tužene. Tužena je mogla tražiti za slučaj višestrukog otuđenja predmetnog stana, što je slučaj u odnosu na konkretni stan, tražiti brisanje upisa prava vlasništva osobe koja je prva zatražila upis i uknjižbu u svoju korist po pravilu iz čl. 125 st. 2 ZV-a i roku od 3 godine od upisa ili postaviti obveznopravni zahtjev prema prodavatelju u smislu odredbe čl. 125 st. 2 ZV-a, a što tužena nije učinila, odnosno nije sudu dostavila dokaz da je to učinila. U slučaju višestrukog otuđenja nekretnine svaka osoba kojoj se je vlasnik nekretnine obvezao prenijeti pravo vlasništva ima pravo zahtijevati od otuđivatelja da joj izda tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva. Pravo vlasništva će steći ona osoba koja u dobroj vjeri prva zatražila zemljišnoknjižni upis kojem je udovoljeno, bez obzira na to kada je pravni posao sklopljen. Stoga sud rješava prethodno pitanje te smatra da rješenje spora u ovosudnom predmetu posl.br.P-566/2021 ne predstavlja prethodno pitanje za rješenje spora u ovoj pravnoj stvari niti je odlučno za pravni položaj tužene iz razloga koji su obrazloženi.

15. Odredbom čl. 34 Ustava Republike Hrvatske propisano je da je dom nepovrediv, a pravo na dom Ustavom zaštićeno. Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje (čl. 16 st. 1 Ustava). Svako ograničenje Ustavom zaštićenih sloboda i prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

16. Člankom 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) određuje da pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života ima svatko na poštovanje doma, a javna vlast neće se miješati u ostvarivanju tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

17.U ovom postupku tužena ističe da treba poštovati pravo na dom u kojem živi već 40 godina. Stoga pravo na dom treba sagledati i sa stajališta tužene i sa stajališta tužiteljice. Sud je dužan ispitati sve okolnosti slučaja, da li je intervencija nužna i razmjerna legitimnom cilju koji se teži ostvariti. To znači da je bez obzira na osnovanost zahtjeva sukladno domaćem pravu potrebno ispitati da li je iseljenje tužene nužno i da li je legitimno obzirom na sve okolnosti slučaja. U tom smislu treba provesti test razmjernosti da se ispita da li zahtjev za iseljenje neovlaštenog korisnika predstavlja neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja od čega je samo jedan negativni odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz čl. 8 Konvencije. Pored utvrđenja da li je miješanje utemeljeno na zakonu, da li je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja, potrebno je utvrditi da li je miješanje bilo nužno u demokratskom društvu. Pri tome treba cijeniti savjesnost obiju strana sa suprotstavljenim pravima.

18. Miješanje tužiteljice u pravo na dom tužene utemeljeno je na zakonu i to je sud već obrazložio iz kojeg razloga smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

19. Miješanje tužiteljice u pravo na dom tužene usmjereno je na postizanje legitimnog cilja a to je da tužiteljica dođe u posjed stana kojeg je upisana kao vlasnica u zemljišnoj knjizi i kojeg je stekla uknjižbom pod posl.br. Z-23373/2018 od 07.lipnja 2018. Sud smatra da je to legitimni cilj i da svatko tko je upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi ima pravo doći u posjed stana i tražiti iseljenje one osobe koja se nalazi u stanu bez valjene pravne osnove, osobito kada se radi o suprostavljenim interesima fizičkih osoba. Ovo osobito obzirom na činjenicu da osim zabilježbe spora u kojoj je zaključena sudska nagodba i koja zabilježba je brisana tužiteljica nije mogla znati da netko drugi polaže pravo na predmetnu nekretninu prema stanju zemljišne knjige.

20.Miješanje tužiteljice u pravo na dom tužene je nužno u demokratskom društvu jer je to suprotstavljanje prava prema nepravu jer tužiteljica ima pravo ući u nekretninu kao svoje vlasništvo bez obzira na činjenicu što živi u stanu površine 120 m2 u Čavlima s izvanbračnim suprugom i zajedničkim djetetom, koji stan je kupljen na kredit uz mjesečno plaćanje rate od 700,00 EUR. Pritom valja napomenuti da tužiteljica kao vlasnica predmetnog stana nema nikakve koristi od istog niti ga može iznajmljivati pa da bi na taj način smanjila mjesečnu kreditnu obvezu te i ovaj razlog sud smatra relevantnim prilikom provođenja testa razmjernosti. Kako su sva tri odgovora potvrdna u testu razmjernosti sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice..

21. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154 st.4 Zakona o parničnom postupku jer sud smatra da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za iseljenje i predaju u posjed, dok je u prethodnom postupku pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu. Sud smatra da su stranke približno jednako uspjele u sporu te je odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka

22.Tuženoj nije dosuđen trošak djelomičnog povlačenja tužbe iz podneska od 21.srpnja 2021., jer se ne radi o djelomičnom povlačenju tužbe, već o očiglednoj greški u pisanju u podnesku od 18.lipnja 2019., u točki III izreke jer se traži ukupni iznos 16.650,00 kn, a isti ti iznosi navode se i kao pojedinačni iznosi umjesto ispravno 3.300,00 kn kako se navodi u podnesku od 21.srpnja 2021. Stoga ovo ne predstavlja povlačenje tužbe, već očiglednu grešku u pisanju, pa tuženoj ne pripada pravo na naknadnu parničnog troška zbog djelomičnog povlačenja tužbe.

U Opatiji, 03.srpnja 2026.

S u d a c:

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.

DNA:

1.pun. tužiteljice

2.pun. tužene