Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-869/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik Saša Pavličić Bekić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice IĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Samir Ilijazi, odvjetnik u Rijeci, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-37/2026-2 od 2. veljače 2026., dana 3. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice IĆ kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-37/2026-2 od 2. veljače 2026. izvan žalbenih razloga iz čl. 46. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008).

II. Odbija se zahtjev ovršenice IĆ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-37/2026-2 od 2. veljače 2026. usvojen je ovrhovoditeljev prijedlog za promjenu predmeta ovrhe i određena je ovrha na novom predmetu ovrhe - novčanim sredstvima po bankovnim računima ovršenice, temeljem odredbe čl. 5 st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008 - dalje u tekstu: OZ) te je određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 250,00 eura.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovršenica, i to zbog žalbenih razloga iz čl. 46. st. 1. točke 9. i 11. OZ-a. Naime, ovršenica prvenstveno ističe prigovor zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom. Nadalje, ovršenica ističe kako je ovrhovoditelj mogao pokrenuti postupak izvansudske ovrhe, tj. postupak izravne naplate direktno pred Financijskom agencijom, dok je ovrhovoditelj nepotrebno angažirao sud. Radi navedenog, ovrhovoditeljev prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe je trebalo odbaciti kao nedopušten. Naposljetku, ovršenica ističe kako je njezin poslodavac u cijelosti podmirio tražbinu iz ovršne isprave, tj. ovršna tražbina je u cijelosti namirena te je ista prestala, i to još 2019. godine. Slijedom svega navedenog, ovršenica predlaže da se pobijano rješenje o ovrsi preinači i ovršni zahtjev odbaci, podredno odbije te da se ukinu sve provedene ovršne radnje. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Žalba ovršenice je neosnovana.

4. Prvenstveno se ističe kako se na ovu pravnu stvar primjenjuju odredbe Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008 - dalje u tekstu: OZ/1996) jer je prijedlog za ovrhu podnesen dana 29. srpnja 2009. godine. Slijedom navedenog, ovršenica se u svojoj žalbi pogrešno poziva na zakonske odredbe iz kasnijeg Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 – dalje: OZ/2012).

5. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a i u vezi odredbe čl. 19. st. 1. OZ-a/1996.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je ovrhovoditelj, dana 29. srpnja 2009., podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenice IĆ, a radi naplate glavničnog potraživanja u iznosu od 62.197,60 kuna te naplate prouzročenog troška parničnog postupka u iznosu od 5.423,92 kuna

- da ovrhovoditelj svoj prijedlog temelji na ovršnoj ispravi – pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-4171/07 od 20. svibnja 2008. godine, koja presuda je postala pravomoćna i ovršna dana 6. kolovoza 2008. godine

- da je u prijedlogu kao predmet ovrhe određena plaća ovršenika, budući da je ovršenik zaposlen u "[obrt]", [adresa]

- da je Općinski sud u Rijeci, dana 6. kolovoza 2009., donio rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-2575/09, kojim je određena ovrha na plaći ovršenice te je naloženo poslodavcu ovršenice "Pekari Arena" da ovršnu tražbinu isplaćuje ovrhovoditelju

- da je navedeno rješenje o ovrsi dostavljeno ovršenici i njezinom poslodavcu, kako to proizlazi iz dostavnica na listu 2 spisa

- da je navedeno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno

- da je ovrhovoditelj, dana 20. lipnja 2025., podnio prijedlog za promjenu sredstva / predmeta ovrhe, u kojem kao novo sredstvo / predmet ovrhe predlaže novčana sredstva po računima ovršenice

- da ovrhovoditelj predlaže promjenu sredstva/predmeta ovrhe, budući da je ovrha na plaći ovršenice postala nemoguća jer je njezin poslodavac "[obrt]" brisan iz sudskog registra, tj. prestao je postojati

7. Sukladno čl. 5. st. 3. OZ-a/1996, ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja.

8. Dakle, da bi sud mogao u smislu spomenute odredbe donijeti novo rješenje o ovrsi, potrebno je da je rješenje kojim je ovrha već određena postalo pravomoćno te da se ovrha na prethodno predloženom predmetu ne može provesti.

9. Nije sporno da je rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-2575/09 od 6. kolovoza 2009. postalo pravomoćno (list 9 spisa).

10. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, ovrhovoditelj je učinio vjerojatnim da se ovrha na plaći ovršenice ne može provesti, budući da je poslodavac ovršenice "[obrt]" prestao postojati na način da je brisan iz sudskog registra, kako to proizlazi iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci od 20. lipnja 2025. (list 19 -20 spisa), a ovršenica svojim žalbenim navodima ne pobija vjerodostojnost tog izvatka.

11. Dakle, kako je rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-2575/09 od 6. kolovoza 2009. postalo pravomoćno, međutim, navedeno rješenje se ne može provesti na plaći ovršenice radi prestanka postojanja njezinog poslodavca, osnovano je ovrhovoditelj podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u smislu čl. 5. st. 3. OZ-a/1996 te je pravilno sud prvog stupnja donio novo rješenje o ovrsi na novom predmetu/sredstvu ovrhe, tj. na novčanim sredstvima na bankovnim računima ovršenice.

12. Nadalje, ovaj sud drugog stupnja je, primjenom odredbe čl. 46. st. 5. OZ/1996, ispitao pobijano rješenje u pravcu onih žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, pri čemu smatra da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 46. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a/1996, kao i da ovrha nije određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ/1996.

13. Što se tiče žalbenih navoda da je potraživanje ovrhovoditelja zastarjelo te da je poslodavac ovršenice u cijelosti ispunio tražbinu ovrhovoditelja radi čega je tražbina ovrhovoditelja prestala, valja istaknuti da je riječ o žalbenim razlozima iz čl. 46. st. 9. i st. 11. OZ-a/1996.

13.1. Sud drugog stupnja nije ovlašten ispitivati osnovanost žalbenih razloga iz čl. 46. st. 9. i st. 11. OZ-a/1996, već o takvim žalbenim razlozima odlučuje prvostupanjski sud u smislu čl. 48. OZ-a/1996. Drugim riječima, osnovanost takvih žalbenih razloga se ispituje u parnici radi nedopuštenosti ovrhe na koju ovršenika upućuje sud prvog stupnja.

13.2. Valja istaknuti kako u konkretnom predmetu nije ispunjen uvjet iz čl. 48. st. 4. OZ-a/1996, tj. ovršenica nije dokazala osnovanost svojih žalbenih navoda javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti se žalbeni navodi ovršenice temelje na općepoznatim činjenicama, stoga se žalba ovršenice ne može prihvatiti.

14. Naposljetku, neosnovano se ovršenica poziva na odredbu čl. 211. OZ -a/2012, navodeći da je ovrhovoditelj mogao pokrenuti ovrhu na novčanim sredstvima na računima ovršenice direktno putem Financijske agencije, bez angažiranja prvostupanjskog suda. Međutim, navedena zakonska odredba je stupila na snagu donošenjem Ovršnog zakona iz 2012., a na navedeni postupak se primjenjuju zakonske odredbe Ovršnog zakona iz 1996. koji zakonski ne uređuje i ne predviđa situaciju da se ovrhovoditelj može direktno obratiti Financijskoj agenciji radi pokretanja izvansudske ovrhe (postupka izravne naplate) na računima ovršenice. Stoga je pravilno ovrhovoditelj uputio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe na računima ovršenice prvostupanjskom sudu.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP -a, u svezi čl. 19. st. 1. OZ-a/1996, odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, tj. odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi rješenje o ovrsi doneseno povodom ovrhovoditeljevog prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe.

16. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 19. st. 1. OZ -a/1996, odlučeno je i o zahtjevu ovršenice za naknadu troška nastalog povodom njezine žalbe. Ovršenica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, budući da sa žalbom nije uspjela. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 3. srpnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević